1

                            Poslovni broj 14 Gž Ob-366/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                               Poslovni broj 14 Gž Ob-366/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Vande Senta kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. I., OIB:… iz M., zastupane po punomoćniku A. B., odvjetniku u R., protiv tuženika V. K., OIB:… iz K., zastupanog po punomoćnicima S. P. i dr., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P., G., V., K., I. i F. M. u R., radi: utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-366/2019-60 od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-366/2019-60 od 31. svibnja 2023.

 

II              Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se odluka o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-366/2019-60 od 31. svibnja 2023. u pobijanom dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu iznad 497,50 eura/3.748,41 kn[1] do iznosa od 2.232,99 eura/16.824,46 kn ili za iznos od 1.735,49 eura/13.076,04 kn sa traženim zakonskim zateznim kamatama.

 

III              Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana, preinačava se odluka o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-366/2019-60 od 31. svibnja 2023. u pobijanom dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 497,50 eura/ 3.748,41 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate i rješava:

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u daljnjem iznosu od 497,50 eura/ 3.748,41 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana. 

 

IV              Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 27,72 eura/208,88 kn, u roku od 15 dana.

 

V              Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P Ob-366/2019-60 odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje da nekretnina – etažno vlasništvo stana u M., … na zk.č.br. 2283/1 k.o. M., Zemljišnoknjižnog odjela Opatija predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, svakog u ½ dijela što je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici ispravu podobnu za zemljišnoknjižni upis i prijenos prava vlasništva u ½ dijela s imena tuženika na ime i u korist tužiteljice, uz naknadu parničnog troška, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.232,99 eura/16.824,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2023. do isplate.

 

2.1. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, ukoliko ju ne ukine.

 

2.2. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da je žalba neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

2.3. Žali se i tuženik koji pozivom na sve žalbene razloge, osporava odluku o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev u iznosu od 2.232,99 eura i predlaže da se u tom dijelu preinači prvostupanjska odluka, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3.1. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

3.2. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

4.2. U presudi suda prvog stupnja ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP, na koju povredu je osnovano ukazao tuženik u žalbi i to stoga što u odluci suda prvog stupnja nisu navedeni razlozi o činjenicama odlučnim za presuđenje predmetnog spora.

 

4.3. Posljedično je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 35. i čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., dalje: ObZ). Međutim, u ovom se slučaju a s obzirom na odlučne činjenice koje je moguće utvrditi primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2 i st. 3. ZPP i uz odgovarajuću primjenu mjerodavnih odredbi čl. 35. i čl. 36. st. 1. ObZ se o zahtjevu tužiteljice odlučuje jednako kao što je odlučio prvostupanjski sud.

 

5.1. Nije sporno da su ostvarene pretpostavke za primjenu odredbi čl. 11. st. 1. i 2. ObZ o imovinskim učincima izvanbračne zajednice stranka.

 

5.2. U postupku je utvrđeno da je zajednica stranaka trajala od rujna 2013. do kraja svibnja 2019.

 

5.3. Utvrđeno je da je tuženik 2009., dakle prije zasnivanja zajednice sa tužiteljicom, kupio stan u R., ... Taj je stan prodan dana 6. veljače 2019. za cijenu od 126.000,00 eura.

 

5.4. Ujedno je utvrđeno da je dana 24. travnja 2019. zaključen kupoprodajni ugovor između prodavatelja A. g. d.o.o. kao prodavatelja i tuženika kao kupca, predmet kojega je bilo etažno vlasništvo stana u M., …, za cijenu od 190.000,00 eura kao u čl. II st. 1 toga ugovora s tim da se u st. 2. tog članka ugovora potvrđuje primitak kupovnine u iznosu od 75.000,00 kn (što je prema službenom srednjem tečaju Narodne banke za 24. travnja 2019. iznosilo 10.099,00 eura) dok se kupac preostali dio cijene od 179.900,00 eura obvezao platiti sredstvima iz kredita BKS B. AG (list 63-66 spisa predmeta suda prvog stupnja).

 

5.5. Sud prvog stupnja je iz priloženih isprava pravilno utvrdio da je navedeni dio cijene od 75.000,00 kn (ili 10.099,00 eura) plaćen iz sredstava ostvarenih prodajom stana tuženika u R., ...

 

5.6. Ugovor o stambenom kreditu br. … sa BKS B. AG zaključili su tuženik kao dužnik i tužiteljica kao sudužnik dana 26. travnja 2019. u iznosu od 180.000,00 eura.

 

6. Ostale činjenice koje je prvostupanjski sud utvrđivao i na kojima je temeljio svoju  presudu nisu odlučne već je odlučno je li ili nije stan u M., … na koji se tužbeni zahtjev odnosi plaćen imovinom koju su izvanbračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice ili potječe iz te imovine, odnosno je li osnovan tuženikov prigovor stjecanja predmetnog stana sredstvima od njegove vlastite imovine. Navedene odlučne činjenice moguće je prema stanju spisa utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, primjenom čl. 373.a. st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP.

 

7.1. Tužiteljica nije ostvarila pretpostavke stjecanja izvanbračne stečevine iz čl. 36. st. 1. ObZ, u okolnostima u kojima je otplata kredita započela 1. lipnja 2019. (čl. 4.2. navedenog Ugovora o kreditu), dakle nakon prestanka zajednice stranaka, za koju je sud prvog stupnja utvrdio da je prestala krajem svibnja 2019. Na činjenici da je kupoprodajni ugovor za predmetni stan zaključen za trajanja zajednice stranaka nije moguće temeljiti tvrdnju o izvanbračnoj stečevini jer se, kao što propisuje odredba čl. 36. st. 1. u vezi čl. 11. ObZ, izvanbračnom stečevinom smatra ona imovina stečena radom za vrijeme trajanja zajednice, a ovdje se otplata kredita vrši nakon prestanka te zajednice.

 

7.2. Pretpostavke stjecanja iz čl. 36. st. 1. ObZ ne postoje ni u pogledu porijekla  sredstava za stan jer cijena nije isplaćena sredstvima koja su ostvarena radom za vrijeme trajanja zajednice već se cijena isplaćuje, kako je navedeno, nakon prestanka te zajednice a onaj dio cijene od  75.000,00 kn (ili 10.099,00 eura) koji je plaćen za trajanja zajednice pri zaključenju ugovora ne potječe iz sredstava ostvarenih radom stranaka već predstavlja sredstva ostvarena prodajom stana tuženika u R., … kao njegove vlastite imovine.

 

7.3. Slijedom navedenog odlučno je da se na ime cijene predmetnog stana isplaćuje otplata kredita nakon što je zajednica stranaka prestala a za vrijeme dok je zajednica trajala je dio cijene od 10.099,00 eura odnosno 75.000,00 kn isplaćen ne iz sredstava stanaka stečenih zajedničkim radom već iz sredstava od vlastite imovine tuženika.

 

8.1. Okolnost da je tužiteljica u ugovoru o kreditu sudjelovala u svojstvu sudužnika nije odlučna za primjenu mjerodavne odredbe čl. 36. st. 1. ObZ niti se na činjenici sudužništva u ugovoru o kreditu može osnovano temeljiti zahtjev za bračnu stečevinu. Prema odredbi čl.  104. i 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) tužiteljica se ugovorom o jamstvu kao jamac obvezala prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to ovaj ne učini i ona odgovara banci - vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu dok banka kao vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze bilo od tuženika kao glavnog dužnika bilo od tužiteljice kao jamca ili od oboje u isto vrijeme, međutim to ne znači da su po osnovi jamstva ostvarene pretpostavke bračne stečevine. U tom smislu su bez značaja žalbeni navodi tužiteljice.

 

8.2. Tužiteljica ne može sa uspjehom u žalbi tvrditi kako iz dijela tuženikovog iskaza sa ročišta od 8. veljače 2022. u kojem on navodi da smatra kako ima pravo na 2/3 toga stana proizlazi da je barem trećina suvlasništva na strani tužiteljice nesporna. Ovo stoga što je tijekom postupka pred sudom prvog stupnja do zaključenja glavne rasprave tuženik ustrajao na navodima iz odgovora na tužbu, u kojem je osporio izvanbračnu stečevinu, protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu i predlagao ga odbiti u cijelosti a u međuvremenu je pokrenuo i postupak pred prvostupanjskim sudom, Stala služba u Opatiji posl. br. P-4070/19 sa pravom vlasničkom tužbom radi predaje u posjed predmetnog stana (koji postupak je u prekidu).

9.1. Bračna stečevina, a s njom izjednačena i izvanbračna stečevina, je vid stjecanja prava vlasništva temeljem zakona (čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15. dalje: ZV) u vezi čl. 11. i čl. 36. st. 1. ObZ. Kao što je navedeno, tužiteljica u ovom slučaju nije ostvarila pretpostavke izvanbračne stečevine u odnosu na predmetnu nekretninu ali i da jest, njezin zahtjev u dijelu u kojem traži da se tuženiku naloži izdavanje tabularne isprave podobne za prijenos vlasništva sa njega na tužiteljicu ne bi bio osnovan budući da se ne radi o derivativnom stjecanju već bi stjecatelj prava vlasništva temeljem zakona bio ovlašten ishoditi upis stečenog prava temeljem čl. 130. st. 1. ZV (ukoliko nema zapreke iz čl. 130. st. 2. ZV).

 

9.2. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. i čl. 3. ZPP je povodom žalbe tužiteljice odlučeno kao u stavku I izreke.

 

10.1. Povodom žalbe tuženika kojom se osporava odluka o naknadi parničnog troška u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika u iznosu od 2.232,99 eura valja reći da je o parničnom trošku odlučeno pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP, osim u odnosu na sastav podnesaka tuženika od 24. svibnja 2021. i 1. lipnja 2021.

 

10.2. Za razliku od žalbenih navoda, pravilnom su primjenom tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22, dalje: Tarifa) vrednovani podnesci od  16. srpnja 2021., 18. listopada 2021., 26. listopada 2021., 5. rujna 2022., 21. rujna 2022., 25. studenog 2022. i 2. siječnja 2023. sa po 62,19 eura s obzirom na njihov sadržaj. Tuženik se u žalbi neosnovano poziva na pravo na naknadu troška za sastav podneska od 25. travnja 2022. jer je iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja razvidno da taj podnesak nije sastavljen ni priložen u spis.

 

10.3. Kada je propustio obračunati naknade troška sastava obrazloženih podnesaka od 24. svibnja 2021. i od 1. lipnja 2021. potrebnih za parnicu, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio čl. 155. i tbr. 8. toč. 1. Tarife, po kojim odredbama tuženiku pripada naknada za te radnje od po 100 bodova, što uz obračun po tbr. 50 iznosi 1.500,00 kn a uz uvećanje po tbr. 42. za PDV od 25% iznosi 1.875,86 kn. Ovaj iznos primjenom službenog tečaja odgovara iznosu od 248,86 eura. Odlučujući primjenom čl. 2. st. 1. ZPP u okviru postavljenog zahtjeva tuženiku je za sastav podnesaka od 4. svibnja 2021. i 1. lipnja 2021. valjalo priznati naknadu od zatraženih 248,75 eura ili ukupno 497,50 eura (3.748,41 kn).

 

10.4. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 2 i 3 u vezi čl. 151. st. 3. ZPP te čl. 29. st. 1 i 2 ZOO je za navedeni iznos od 497,50 eura ili 3.748,41 kn uvažena osnovana žalba tuženika i u tom je dijelu preinačena prvostupanjska odluka o naknadi parničnog troška kao u stavku III izreke a u preostalom dijelu od 1.735,49 eura/13.076,04 kn tuženikova je žalba odbijena jer je neosnovana, kao u stavku II izreke.

 

11. U stavku IV izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom tbr. 10. toč. 5. Tarife što čini 50 bodova a uz obračun po tbr. 50. iznosi 750,00 kn dok u razmjeru tuženikovog uspjeha sa žalbom od 22,28% iznosi 167,10 kn. Uz uvećanje po tbr. 42 za PDV od 25% naknada troška sastava žalbe iznosi 208,88 kn ili 27,72 eura.

 

12. U stavku V izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao radnje koja nije nužna za tijek postupka, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl.155. st. 1 ZPP.

 

 

U Zagrebu 27. rujna 2023.

 

                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                             Gabriela Topić Kordej, v.r.