REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Pn-167/2018-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku ŠČ, protiv tuženika HČN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ( Dobrilina 12), 21000 Split zastupanog po punomoćniku UČ, radi Naknada štete - ostalo, 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik HČN, iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s naslova neimovinske štete i to na ime povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 14.705,69 eura sve sa zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 159,27 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 5.839,45 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 19. 03. 2018. god. tužba tužiteljice protiv tuženika radi naknade štete.

U tužbi se navodi da je dana 20. svibnja 2015. god oko 7,55 minuta u Splitu, u ulici Petra Svačića kod broja 2 tužiteljica se kao pješak kretala u pješačkoj zoni i to od smjera zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu iz smjeru sjevera prema zapadu.

S obzirom na činjenicu da se tužiteljica kretala u pješačkoj zoni nije očekivala da će joj se iz smjera natkrivenog prolaza kod Hrvatskog narodnog kazališta velikom brzinom približiti tuženik i to na biciklu "spezialuzed" sa 12 stupnjeva prijenosa snage te je u punoj brzini udariti i oboriti. Tuženik je na taj način tužiteljici nanio teže tjelesne ozljede u vidu prijeloma lijeve potkoljenice te je nakon pružene liječničke pomoći ista zadržana na daljnjem liječenju u odjel trauma 1., Kliničkog bolničkog centra Split. Štetni je događaj odmah prijavljen kod Policijske uprave Splitsko-dalmatinske čiji su službenici izvršili očevid.

Nastavno navedenom štetnom događaju, tužiteljica trpi bolove te do sada potpuno nepoznate strahove od svega što je okružuje, tjeskobna je, spava uz pomoć lijekova, nema potrebu za druženjem i socijalizacijom, isključuje se i izolira iz društva, izbjegava i zaobilazi susrete. Tužiteljici je isto tako ostala naruženost koja se očituje u prilično vidljivom i primjetnom ožiljku, a isti je posljedica prijeloma lijeve potkoljenice, operacije i bolničkog tretmana. S obzirom na povredu tužiteljica ima problema sa hodanjem, koje je bolno, a isto tako tužiteljici su na ovaj način onemogućeno bavljenje bilo kakvim sportskim i drugim aktivnostima trčanje, teretana, ples i sl.). Tužiteljica je do štetnog događaja bila iznimno vesela, ali je nakon kritične prigode, koja je nažalost utjecala na cijelu obitelj, tužiteljica je na izuzetno negativan način postala apsolutno neprepoznatljiva, rastresena, nervozna, uplašena i tjeskobna.

Tužiteljica je zatražila i pomoć specijaliste psihijatra.

Tuženik je tužiteljici nanio tjelesnu ozljedu te joj narušio zdravlje stoga je dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove. Kako se radi o značajnom oštećenju zdravlja to je ovom ozljedom zdravlje tužiteljice trajno oštećeno. Tužiteljica je dakle pretrpio povredu prava osobnosti i materijalnu štetu. Slijedom svega navedenoga potražuje se šteta kako slijedi:

Fizičke boli

13.000,00 kn

strah

15.000,00 kn

duševne boli zbog naruženosti (ožiljak) 30.000,00 kn

smanjenje životnih aktivnosti

40.000,00 kn

tuđe pomoći i njega

12.000,00 kn

troškovi prijevoza i liječenja

2.000,00 kn

(trošak bolničkog liječenja po računu od 24. svibnja 2015. godine na iznos od 1.395,00 kn i troškovi prijevoza te troškovi lijekova,

ukupno

112.000,00 kn.

Tužiteljica zadržava pravo da uredi tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja. Slijedom naprijed navedenog tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev za naknadu štete kako slijedi

PRESUDU

"Dužan je tuženik HČN, iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s naslova neimovinske štete i to na ime povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 112.000,00 kuna sve sa zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici ovom parnicom prouzročen trošak sa pripadajućom sa zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava navode tužbe, te se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da isti bude odbijen uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženika zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

Opreza radi tuženik ističe prigovor zastare.

Tuženik ne spori da je u tužbi opisanim izazivanjem nesreće povrijedio pravo osobnosti tužiteljice, ističe suodgovornost Grada Splita jer je predmetna šetnica bila mokra skliska što je izazvalo skliznuće bicikla i njegov pad.

Tuženik iako ne osporava da je povrijedio pravo osobnosti tužitelja, smatra da tužiteljici ne pripada pravo na pravično novčanu naknadu, pogotovo ne u iznosu navedenom u tužbenom zahtjevu.

Čl. 1100. st. 1. ZOO-a određeno je kako će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dok je st. 2. određeno kako će sud voditi računa o tome da se pravičnom novčanom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Tuženik ističe kako tužiteljica nijednim dokazom ne potkrjepljuje tvrdnje iz tužbe da je da je tjeskobna, trpi bolove i dosad nepoznat strahove, da je rastresena, da spava uz pomoć lijekova itd.

Za napomenuti je kako se tužiteljica obratila psihijatru tek protekom šest mjeseci od nesretnog događaja, što je dokaz da njeno psihičko stanje nije uzrokovano navedenim događajem već je očito posljedica nekih drugih okolnosti koje se ne mogu pripisivati događaju.

Tuženik ističe da je tužiteljica u iznos od 112.000,00 kuna koje potražuje na ime naknade neimovinske štete uračunala i troškove bolničkog liječenja u iznosu od 1.395,00 kuna, koji predstavljaju imovinsku štetu i koje je tuženik voljan naknaditi tužiteljici. Tuđa njega pomoć također spadaju u imovinsku štetu, za što tužiteljica nije priložila nikakav račun kao dokaz, a po toj osnovi potražuje iznos od 12.000,00 kuna, koji također uračunava u iznos od 112.000,00 kuna koji potražuje po osnovi naknade neimovinske štete. Navedeno ukazuje da je iznos koji tužiteljica potražuje proizvoljan, neutemeljen na činjenicama, nepotkrijepljen dokazima i u suprotnosti sa zakonskom svrhom pravične novčane naknade. Zaključno tuženik smatra, s obzirom na činjenicu da je redoviti student bez stalnih prihoda i imovine, te nije pokazao nemar prema oštećeniku, dosuđivanjem pravične novčane naknade u konkretnom slučaju pogodovalo bi se težnjama koje nisti spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Slijedom navedenog predlaže se kao u uvodu.

U dokaznom postupku sud je pregledao račun – uplatnicu br. 18. od 24. svibnja 2015. god., troškova sudjelovanja od osigurane osobe, medicinske dokumentacije tužiteljice, zapisnika o očevidu PPP od 20. svibnja 2015. god., e- korespondencije stranaka, vještačenja sudskih vještaka, saslušao svjedoke ĆČ, RČ, NČ, ŽČ, EČ, SČ, ZČ, te saslušanjem stranaka.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete koju trpi kao posljedicu u svezi s štetnim događajem, nezgodom, koja se dogodila dana 20. svibnja 2015. god oko 7,55 minuta u Splitu, u ulici Petra Svačića kod broja 2.

S obzirom da se predmetna nezgoda dogodila dana 20. svibnja 2015. Godine, a tužba tužiteljice kod ovog suda zaprimljena dana 19. ožujka 2018. Godine proizlazi da je tužba tužiteljice podnesena u okviru trogodišnjeg roka zastare. Stoga se prigovor zastare tuženika odbija kao neosnovan.

Tuženik navodi da je zbog mokrog i skliskog kolnika pao s bicikla i da je upravo zbog toga došlo do ove nezgode, međutim, na te okolnosti tuženik nije dostavio nijedan dokaz. Iz pregledane spisu priložene dokumentacije po ocjeni ovog suda jedini i isključivi odgovoran za ovu nezgodu je tuženik jer nije prilagodio brzinu vožnje bicikla okolnostima i uvjetima na cesti, ovo posebno kod činjenice da se radilo o mokrom i skliskom kolniku u centru grada, u pješačkoj zoni, gdje je tuženik morao voziti bicikl s posebnom pažnjom. Stoga sud smatra da je i ovaj prigovor tuženika neosnovan.

Kako bi sud utvrdio obujam i visinu štete kod tužiteljice pregledao je spisu priloženu medicinsku dokumentaciju, proveo vještačenja po sudskim vještacima dr. Arsenu Paviću, specijalistu opće kirurgije – traumatologu, dr. TČ, neurokirurgu i dr. Nikoli Sikirica, psihijataru, te saslušao tužiteljicu kao parničnu stranku.

Tužiteljica u svom iskazu sud navodi da je jutri išla na posao negdje prije 8 sati kada me je odmah iza zgrade HNK u Split, sa sjeverozapadne strane te zgrade, u pješačkoj zoni udario biciklist. Nakon udara je osjetila užasnu bol, došla je hitna pomoć koja ju prebacila na HKP KBC Split. U bolnici je operirana, operacija je trajala tri i pol sata, a na odjelu je provela devet dana. Poslije toga puštena je na kućno liječenje, a kod kuće joj je trebala tuđa njega i pomoć jer se nije mogla sama kretati. Koristila je štake četiri – pet mjesec prilikom hodanja, a nabavila je i aparat – magnet jer su joj ga preporučili kao pomagalo. Petnaest ili dvadeset dana dolazio joj je fizijatar iz Agencije Vita koji je radio po jedan sat dnevno. Poslije četiri godine od nezgode ponovno je u bolnici operirana gdje su joj vađeni ortopedski materijali iz noge. Od trenutka nezgode pa do danas u lijevoj nozi osjeća bolove, osjeća bolove u kuku, te u kralježnici zbog čega često trošim medikamente. Osjećala je velike strahove koje ima i danas. Na lijevoj nozi ima i tri ožiljka koji su ostali poslije operacije. Smanjene su joj bitno životne aktivnosti jer nakon nezgode se trudi funkcionirati, međutim, ne može kleknuti, ne može čučnuti, ne može uopće trčati, čak ne može ni požuriti i kvaliteta života joj je totalno ugrožena. Počela je raditi nakon nezgode otprilike godinu dana. I prije toga povremeno bi dolazila u salon jer je uzela radnicu na osposobljavanje pa joj je ona bila mentor. Prije ovoga nije imala ozljeda na toj nozi.

Sudski vještak dr. Arsen Pavić, specijalist opće kirurgije – traumatolog, u svom vještvu navodi da je pregledao spis i spisu priloženu medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno kako je tužiteljica HČ rođena 1960. god. dana 20. svibnja 2015. god. nastradala na način da je kao pješak oborena od bicikliste zbog čega je zaprimljena i hospitalizirana u KBC Firule Split gdje su se ustanovile teške tjelesne ozljede i to prijelom potkoljenice lijevo i prijelom lateralnog kondila goljenične kosti lijevo. Po prijemu, a nakon učinjene prije operacijske pripreme i obrade je učinjen operacijski zahtjev nakon čega je daljnje liječena u bolnici do 29. svibnja. Potom se otpušta. Slijede ambulantne kontrole i to 09. lipnja, 15. srpnja, 07. kolovoza, 20. listopada, sve od strane traumatologa s napomenom da je preporučena 19. lipnja 2015. god. fizikalna terapija koja je provedena. Fizikalna terapija je provedena prvenstveno zbog ukočenosti lijevog koljena i hipotrofije muskulature lijevog koljena. Nakon provedene fizikalne terapije još je spisu priložen nalaz od 23. studenog 2016. god. iz kojeg je razvidno da nastavi sa vježbanjem jačanja mišića natkoljenice, te kontrolu po potrebi. S tim datumom, a temelju priložene medicinske dokumentacije u spisu se moglo zaključiti da je liječenje završeno. Ističem kako je na 25. travnja 2016. god. tužiteljica pregledana po ortopedu koji preporuča da se napravi rendgen lijeve potkoljenice, MSCT lijevog koljena sa 3D rekonstrukcijom.

Kako spisu nisu priloženi nalazi niti snimke, a što je na ovom nalazu preporučeno te kako u spisu nemam zdravstveni karton preporučio bih slijedeće:

1. pribaviti zdravstveni karton

2. pribaviti ili napraviti MSCT lijevog koljena uz nativne snimke lijeve potkoljenice i koljena i

3. nakon svega gore navedenog obaviti klinički pregled radi procjene stupnja deficita i stupnja ograničenja.

Sudski vještak je nastavio svoje vještačenje na ročištu dana 29. Rujna 2020. godine u kojem navodi da je pregledao u cijelosti spis i spisu priloženu medicinsku dokumentaciju, ujedno je pregledao tužiteljicu HČ dana 18. lipnja 2020. god. te temeljem svega gore navedenog mogu dati svoje vještačko mišljenje. Ističe kako je prilikom kliničkog pregleda tužiteljica priložila magnetsku rezonancu od 13.03.2020.god. u kojem nalazu je potvrđeno kako ista ima na lijevom koljenu izraženu posttraumatsku artrozu dok je na desnom, dakle koljenu koje nije bilo ozlijeđeno artroza diskretna. Ujedno je prilikom kliničkog pregleda nađeno da nema kod normalnog hoda znakove šepanja međutim, isti se javljaju prilikom hoda na prstima što je zapravo potvrda funkcionalnog deficita lijevog koljena. Pokreti su lijevog koljena u usporedbi s desnim terminalno reducirani i rotacije su reducirane sa otprilike 10 stupnjeva. Valgus stres test je pozitivan, a čučanj izvodi polovično. Slijedom gore navedenoga mogu istaknuti da je tužiteljica liječena po pravilima struke, da je operirana i provedena je fizikalna terapija zbog dvostrukog prijeloma goljenične kosti odnosno prijeloma u području koljena i u području sredine goljenične kosti nakon čega su unatoč cjelovitom liječenju zaostale određene posljedice koje možemo klasificirati kao deformirajuću artrozu blažeg stupnja koja je verificirana MSCT-om.

Kod tužiteljice je kliničkim pregledom ustanovljeno i šepanje koje je doduše na prstima ali je moguće i za očekivati je da u budućnosti ono kao posljedica lagane gon artroze koja može progredirati bude i vidljivo kod normalnog hoda.

Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta narednih 8 dana, a blagog intenziteta još 1 mjesec.

Bolove blagog intenziteta i kraćeg trajanja koji su se javljali periodički trpjela je u narednoj godini koje sam uklopio u postotak povrede prava osobnosti.

Povredu prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti cijenim sa 18% na račun prvenstveno funkcionalnog deficita kao posljedice posttraumatske gon artroze, a koji je povezan sa tegobama kod dužeg stajanja, hodanja uz i niz stepenice, prilikom izvođenja čučnja koji je već sada polovičan pa s obzirom da je tužiteljica još uvijek radno sposobna s obzirom na dob ovo može predstavljati i razloge zbog kojih će, a da se ova prometna nezgoda nije dogodila, iziskivati češća bolovanja nego da toga nije bilo.

Tužiteljica je trebala tuđu njegu i pomoć nakon izlaska iz bolnice i to ne medicinsku tako da je dva mjeseca u prosjeku trebala tuđu njegu i pomoć 4 sata dnevno, naredna dva mjeseca po 3 sata dnevno, a potom još 2 mjeseca po 1 sat dnevno.

Šepanje na prstima i ožiljak nakon operacije predstavljaju blagi stupanj naruženja.

Vještak navodi da kod ovakvih ozljeda nisu takova da optimalno djeluju pa stoga mogu kazati da je tužiteljica prisiljena često puta odmoriti i sigurno nakon određenih radnji i napraviti pauzu što sigurno da se ovo nije dogodilo sigurno ne bi bilo u toj mjeri. Kod tužiteljice postoje deficiti kod bavljenja sportom, kod dužeg šetanja, kod dužeg savladavanja stepenica. Svi su oni uklopljeni, u ovaj postotak koji je naveo.

Sudski vještak dr. Nikola Sikirica, psihijatar, u svom vještvu navodi da je pregledao sam spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice HČ iz čega je vidljivo da je ista dana 20.05.2015. godine doživjela nezgodu u svojstvu pješaka, te je tom prilikom zadobila ozljede čija je narav i njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenju specijalista ortopeda. Spisu su priložena i dva nalaza psihijatra koji govore o tome da je došlo do razvoja određenih psihičkih simptoma zbog čega je ista ambulantno pregledana. Uzevši u obzir sve navedeno smatram da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju oko pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 2 tjedna te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od 10 tjedana. Trajnih posljedica stranka nema.

Sud je iskazu tužiteljice u cijelosti poklonio vjeru kao uvjerljivom i logičnom, a iskaze liječnika vještva sud ocjenjuje sveobuhvatnim, objektivnim, stručnim i logičnim, te sukladnim spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja.

Iz provedenih dokaza sud zaključuje da je tužiteljica u uzročno posljedičnoj svezi s predmetnom nezgodom zadobila tjelesne ozljede zbog čega trpi posljedice o kojima su vještačili sudski vještaci pa joj pripada pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela.

Uzimajući u obzir sve kriterije i mjerila propisane čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a posebno jačinu i trajanje povredama izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog umanjena općih životnih aktivnosti od 18%, straha, naruženju, cilju kojemu služi ta naknada, godina života tužiteljice u vrijeme nastanka ove prometne nezgode ( rođ. 1960. godine), tegobe tijekom liječenja, 2 puta operacije, česte odlaske liječniku i dr. ovaj sud smatra da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti pa joj kao satisfakciju dosuđuje iznos od 12.210,50 eura.

Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega i to nakon izlasku iz bolnice (nemedicinska) u trajanju od dva mjeseca u prosjeku 4 sata dnevno, naredna dva mjeseca po 3 sata dnevno, a potom još 2 mjeseca po 1 sat dnevno.

Sud je izvršio pregled potvrde od Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split iz koje je vidljivo da je u utuženom periodu cijena sata njege za službu pomoći i njege u kući pri Domu Lovret u Splitu iznosila 35,00 kuna pa je tužiteljici trebalo za 480 sati po cijeni neto sata potrebne tuđe njege i pomoći od 35,00 kuna dosuditi iznos od 16.800,00 kuna/2.229,74 eura.

Tužiteljica je tužbom zatražila da joj se naknadi nastala imovinska šteta po osnovi troškova bolničkog liječenja po računu od 24. svibnja 2015. godine na iznos od 1.395,00 kn, troškovi prijevoza te troškovi lijekova u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn.

U članku 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je:

„Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.“

Budući je iz spisu priloženog citiranog računa KBC Split sud utvrdio da je tužiteljica imala trošak participacije za bolničko liječenje u iznosu od 1.395,00 kn, za vrijeme liječenja tužiteljica je imala troškove prijevoza, te plaćanja participacija za lijekove pa sud smatra opravdanim tužiteljici dosuditi zatraženi trošak u iznosu od 2.000,00 kn/265,45 eura. Ovi troškovi tužiteljici su bili nužni, potrebni i opravdani.

Slijedom navedenog sud tužiteljici dosuđuje ukupan iznos od 110,800,00 kn/14.705,69 eura dok za više zatraženi iznos od 1.200,00 kn/159,27 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a od dana presuđenja pa do isplate.

Tužiteljici je temeljem odredbe čl. 156. St. 5. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika trebalo obistiniti opravdani trošak sastava tužbe 500,00 eura (Tbr.7.t.1.OT), za sastav 1 podneska 100,00 eura (Tbr.8.t.4.OT), za zastupanje po punomoćniku na 6 ročišta za svako po 500,00 eura (Tbr.9.t.1.OT), za pristup punomoćnika na 6 ročišta za svako po 100,00 eura (Tbr.9.t.5.OT), ukupno 4.200,00 eura.

Utvrđenom iznosu potrebno je pridodati trošak PDV-a od 25 % 1.050,00 eura, te trošak vještva od 589,45 eura, ukupno 5.839,45 eura.

U Splitu, 27. listopada 2025.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. HČ, [adresa] zastupane po punomoćniku ŠČ

2. HČN, [adresa] zastupanog po punomoćniku

UČ