Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-67/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 94472454976, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, OIB: 84397956623, plati iznos od 906,26 EUR-a (devestošesteura-dvadesetšestcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je njegova osiguranica ŽD u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 1. rujna 2017. zadobila prijelom L IV kralješka, koja je prouzročila nastanak tjelesnog oštećenja u visini od 30%. Nadalje, naveo je da je po tom osnovu priznao pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u visini od 30% osiguranici ŽD rješenjem HZMO-a Područna služba u Osijeku, broj spisa 315787 od 31. srpnja 2018. počevši od 1. studenog 2017. Tužitelj je naveo da je prometnu nesreću prouzročio HD, tako što je dana 1. rujna 2017. upravljao autobusom registracije oznake i broja Na 003-DP u Našičkoj Breznici, na raskrižju prešao u suprotnu prometnu traku i udario zaustavljeno vozilo osobni automobil reg. oznake i broj [registarska oznaka], kojim je upravljala ŽD, a koja je vozilo zaustavila u raskrižju, kako bi propustila autobus, te izvršila radnju skretanja u lijevo. Nadalje, naveo je da su oba vozila od udarca sletjela s kolnika u južni dovodni kanal, a kojom prilikom je ŽD zadobila prijelom L IV lumbalnog kralješka i prijelom lijeve lisne kosti. Istaknuo je da je HD proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće kaznenim nalogom Općinskog suda u Osijeku br. K-815/2017-12 od 4. prosinca 2017. Isto tako, naveo je da je po tom pravnom osnovu Zavod već potraživao naknadu štete i to za razdoblje od 1. studenog 2017. do 31. siječnja 2019. – plaćeno po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Osijeku br. P-98/2019 od 24. srpnja 2019., a za razdoblje od 1. veljače 2019. do 30. studenog 2020. – plaćeno po presudi Općinskog suda u Osijeku br. Pn-207/2022-8 od 2. svibnja 2024. – preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu br. Gž- 807/2024 od 26. studenog 2024. i z razdoblje od 1. prosinca 2020. do 31. kolovoza 2022. – presudom Općinskog suda u Đakovu broj Pn-80/2023 – usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Tužitelj je naveo da ovom tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguranici ŽD za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. prosinca 2024. u iznosu od 906,26 EUR-a. Isto tako, naveo je da je tuženiku dana 14. ožujka 2025. dostavio zahtjev za naknadu štete u mirnom postupku, a koji zahtjev je tuženik dopisom od 21. ožujka 2025. otklonio kao neosnovan. Istaknuo je da je tuženik, temeljem odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju odgovoran za nastalu štetu u iznosu od 906,26 EUR-a. Slijedom svega navedenog, predložio je sudu da usvoji tužbeni zahtjev.

1.1. Tijekom postupka tužitelj je naveo da se u cijelosti protivi navodima tuženika u odgovoru na tužbu kao neosnovanim. Nadalje, naveo je da tuženik pogrešno ističe da za tužitelja nije nastupila stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jer se prema zakonu po kojem tuženik odgovara tužitelju, a to je ZOOP, naknada za tjelesno oštećenje ne smatra stvarnom štetom koju bi tuženik, kao društvo za osiguranje, bilo obvezno naknaditi tužitelju, pri tome ukazujući na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-1437/2021- 2 od 5. siječnja 2022. Nadalje, istaknuo je da se mirovine i druga primanja iz mirovinskog osiguranja, a sukladno odredbi čl. 96. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranje u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu isplaćuju putem banaka, te da je činjenica da on isplaćuje mirovine i druga primanja iz mirovinskog osiguranja opće poznata i da je ne mora dokazivati da je izvršio isplatu svom osiguraniku. Isto tako, istaknuo je da je uz tužbu dostavio rješenje o priznanju prava na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje ŽD u visini 30% počevši od 1. studenog 2017. u iznosu od 151,25 kn mjesečno, a da se novčana naknada za tjelesno oštećenje usklađuje sukladno odredbi čl. 94. ZOMO 1. siječnja i 1. srpnja svake kalendarske godine, te se Odluka o osnovici za određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja i o usklađenju novčanih naknada za zbog tjelesnog oštećenja objavljuje u Narodnim Novinama, te da tuženik to može provjeriti točnost podataka iskazanih u obračunu isplaćene novčane naknade za tjelesno oštećenje sačinjen 3. ožujka 2025, a koji obračun predstavlja dokaz o visini štete. Nadalje, tužitelj je naveo kako je vidljivo da tuženiku nije sporna visina isplaćene novčane naknade, već kroz osporavanja opće poznate činjenice - da je isplatio osiguranici mirovine i druga prava iz mirovinskog osiguranja putem banaka. Nadalje, tužitelj ističe da je rješenje u upravnom postupku konačno i pravomoćno te da se ne može o njegovoj vjerodostojnosti raspravljati pred sudom redovne nadležnosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 1. rujna 2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode kod tuženika imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, osnovu i visinu. Nadalje, tuženik navodi da ne postoji obveza tuženika prema tužitelju jer nije nastupila stvarna šteta u smislu odredbe čl.27.st.2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, u sporu koji pokreće HZMO protiv društva za osiguranje radi isplate naknade štete do koje je došlo u prometnoj nezgodi tuženik kao društvo za osiguranje može prema tužitelju HZMO odgovarati isključivo sukladno odredbama ZOOP-a. Naknada za tjelesno oštećenje nije stvarna šteta u smislu navedene odredbe čl.27.st.2. ZOOP-a. Prema tome utužena šteta nije pokrivena predmetnom policom osiguranja. Isto tako, tuženik navodi da tužitelj HZMO nije dostavio bilo kakav dokaz o izvršenim isplatama novčanih iznosa na ime naknade štete koju potražuje u predmetnoj parnici. Tuženik osporava da je tužitelj HZMO platio bilo kakav novčani iznos svom osiguraniku. Dokumentacija koju je tužitelj HZMO dostavio nije vjerodostojna dokumentacija koja bi dokazivala činjenicu plaćanja. „Obračun isplaćene novčane naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 01. rujna 2022. – 31. prosinca .2024.“ koji je sastavio sam tužitelj HZMO nije dokaz da je tužitelj HZMO izvršio plaćanje naknade za tjelesno oštećenje u navedenom iznosu od 906,26 EUR., a koji obračun da nije niti ovjerovljen, te nije javna isprava. Dakle, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer tužitelj HZMO nije dokazao postojanje svoje štete odnosno nije dokazao da je uistinu platio naknadu za tjelesno oštećenje svojoj osiguranici. Tužitelj HZMO je mogao dokazati činjenicu plaćanja raznim dokazima npr. izvodima iz banke o obavljenim isplatama naknade za tjelesno oštećenje svojoj osiguranici ili predlaganjem saslušanja svoje osiguranice ŽD ili financijskim vještačenjem, no, tužitelj takve dokaze nije predložio u svojoj tužbi. Stoga je, kraj izostanka relevantnih dokaznih prijedloga tužitelja u tužbi u sporu male vrijednsoti na okolnost isplate naknade za tjelesno oštećenje, i pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 27. st. 2. ZOOP-a treba odlučiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na zatraženu naknadu štete na ime naknade za tjelesno oštećenje u iznosu 906,26 EUR sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, u cijelosti. Tako i presuda Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1020/2024-2 od 15. siječnja 2025. Tuženik citira i rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev 133/2023-2 od 5. travnja 2023.: Dakle, tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje iz tužbe, pa niti tvrdnju da je izvršio isplatu u iznosu od 906,26 EUR za utuženo razdoblje 01.12.2022. do 31.12.2024. pa je njegov tužbeni zahtjev neosnovan.

2.1. Tijekom postupka tuženik osporava postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je pretrpjela osiguranica tuženika i priznatog tjelesnog oštećenja. Tuženik osporava da je tjelesno oštećenje tužiteljeve osiguranice vezano uz predmetnu prometnu nesreću.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Obračun isplata na teret HZMO-a od 3. ožujka 2025. (list spisa 3), Nalaz i mišljenje o oštećenju organizma/tjelesnom oštećenju (list spisa 4-11), presuda ovog suda posl.br. K- 815/2017-2 od 4.prosinca 2017. (list spisa 12-14), presuda Trgovačkog suda u Osijeku posl.br. P-98/2019-6 od 24. srpnja 2019. (list spisa 15-19), presuda Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-5631/2019-2 (list spisa 20-24), presuda VSRH br. Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2022. (list spisa 25-30), rješenje VSRH br. Revd 768/2021-2 od 14. rujna 2021. (list spisa 31-32), revizija Adriatic osiguranja d.d. u predmetu P-98/2019 (list spisa 33-41), presuda Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-807/2024-2 od 26. studenog 2024. (list spisa 42-47), presuda Općinskog suda u Đakovu posl.br. Pn-80/2023-6 od 13. studenog 2023. (list spisa 48-53), Obračun isplata na teret HZMO-a od 3. ožujka 2025. (list spisa 54), Zahtjev HZMO-a za naknadom štete u iznosu od 906,26 EUR-a za osiguranicu ŽD od 14. ožujka 2025. (list spisa 55-56), Odgovor na Zahtjev za naknadom štete od 20. ožujka 2025. (list spisa 57), ispis iz banke doznačenih mirovinskih primanja za ŽD (list spisa 70-79).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu iznosa od 906,26 EUR- a na ime naknade štete koja je tužitelju nastala isplatom novčane naknade za tjelesno oštećenje njegovoj osiguranici ŽD u razdoblju od 1.veljače 2019. do 30. studenog 2020. a koje je tjelesno oštećenje posljedica povreda zadobivenih u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.

6. Među parničnim strankama nije sporno da se 1. rujna 2017. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode kod tuženika imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama.

7. Među parničnim strankama je sporna aktivna legitimacija, je li tužitelju isplatom novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguranici ŽD nastala stvarna šteta sukladno čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, je li tužitelj izvršio navedene isplate osiguranici ŽD, te postoji li uzročno-posljedična veza između ozljeda koje je pretrpjela osiguranica tuženika i priznatog tjelesnog oštećenja, i je li predmetno tjelesno oštećenje vezano za predmetnu prometnu nesreću.

8. Iz obračuna isplata na teret HZMO-a od 3. ožujka 2025. (list spisa 3) proizlazi da je obračun sačinio HZMO 3. ožujka 2025., te se odnosi na razdoblje 1. rujna 2022. do **.**.2024. ŽD.

9. Iz Nalaza i mišljenja o oštećenju organizma/tjelesnom oštećenju (list spisa 4-7) proizlazi da ŽD ima tjelesno oštećenje prvog stupnja , koje je nastalo nesrećom/ozljedom na radu 1. rujna 2017., pri čemu je nastalo oštećenje-potpuni gubitak dva ili više segmenta lumbalne regije, te postotak oštećenja organizma iznosi 30%. U obrazloženju mišljenja navodi se da je uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju i kliničkim pregledom utvrđeno postojanje oštećenja organizma – tjelesnog oštećenja koje iznosi 30%, uzrok je povreda na radu, a temeljem prijeloma kralješka i definitivne spondilodeze.

10. Iz prijave ozljede na radu (list spisa 8- 11) proizlazi da je ŽD pretrpjela ozljedu na radu 1. rujna 2017., u Našicama, te da je zadobila tešku tjelesnu ozljedu, a koja je nastala u sudaru, te da je ista zadobia factura corpio, vertebrag LIV comp. i dr.

11. Iz presude ovog suda posl.br. K-815/2017-2 od 4.prosinca 2017. (list spisa 12- 14) proizlazi da je HD proglašen krivim što je 1. rujna 2017. u 16,40 sati upravljajući autobusom registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom Osječke ulice iz smjera Osijeka u smjeru Našica, odnosno iz smjera istoka u smjeru zapada, te došavši do raskrižja s ulicom namijenjenom za kretanje vozila iz suprotnog smjera, lakomisleno smatrajući da se u toj prometnoj traci ne nalaze druga vozila i da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, no kako se u tom trenutku u namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera nalazio zaustavljeni osobni automobil registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala ŽD i koja je po njegovom prolasku namjeravala skrenuti ulijevo u ulicu Ž [adresa], to je uslijed njegovog propusta prednjim dijelom autobusa udario u prednji dio navedenog automobila, oba vozila su potom sletjela s kolnika u južni odvodni kanal, prešla preko njega i sletjela na zelenu površinu, te je tom prilikom vozačica ŽD pretrpjela više tjelesnih ozljeda i teške tjelesne povrede u vidu prijeloma IV lumbalnog kralješka i prijeloma lijeve lisne kosti.

12. Iz presude Trgovačkog suda u Osijeku posl.br. P-98/2019-6 od 24. srpnja 2019. presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-5631/2019-2, Revd-768/2021 od 14. rujna 2021., kao i presude VSRH br. Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2022. (list spisa 25-30) proizlazi da je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi štetu koju je tužitelj trpio zbog isplate naknade za tjelesno oštećenje osiguranici ŽD, a koje oštećenje je ŽD zadobila u prometnoj nesreći 1. rujna 2017.

13. Iz presude Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-807/2024-2 od 26. studenog 2024. (list spisa 42-47) kao i presude Općinskog suda u Đakovu posl.br. Pn-80/2023-6 od 13. studenog 2023. (list spisa 48-53) proizlazi da je u navedenim predmetima odlučivao o istoj naknadi štete koju potražuje tužitelj od tužena na ime iste prometne nesreće i istog tjelesnog oštećenja ali za različito vremensko razdoblje od razdoblja koje je predmet ovog spora.

14. Iz zahtjeva HZMO-a za naknadom štete u iznosu od 906,26 EUR-a za osiguranicu ŽD od 14. ožujka 2025. (list spisa 55-56) proizlazi da se tužitelj obratio tuženiku za naknadu predmetne štete, a prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Iz odgovor na Zahtjev za naknadom štete od 20. ožujka 2025. (list spisa 57) proizlazi da zahtjev tužitelja smatraju pravno neosnovanim jer da nije nastupila stvarna šteta u smislu čl. 27. ZOOP-a.

15. Iz ispisa iz banke doznačenih mirovinskih primanja za ŽD (list spisa 70-79) proizlazi visina doznačenih sredstava osiguranici tužitelja ŽD, i to od rujna 2022. pa do siječnja 2025.

16. Tužitelj se u tužbi poziva na odredbe Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022, u nastavku: ZMO). Međutim, na ovu pravnu stvar se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, te NN 155/2023 od 22. 12. 2023. koji je stupio osmog dana od dana objave u NN u dalje: ZOOP).

16.1. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). O ovom pitanju je VSRH zauzeo pravna shvaćanja u nizu odluka pa tako i u odluci Revx-388/2018 od 25.kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022.

17. Odredbom čl. 27. ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih utuženih isplata, propisano je: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

18. Dakle, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

19. Da je tome tako upućuje i odredba čl. 27. st. 4. ZOOP-a po kojoj se pravila o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja (kao generički pojam za sve tri vrste osiguranja iz čl. 27. st. 1.) primjenjuju i na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Ovdje se ističe, da tuženik nije predlagao dokaze iz kojih bi proizlazilo da nije dužan naknaditi štetu tužitelja i iz razloga što navedena odgovornost tuženika ne bi proizlazila iz police osiguranja, odnosno ne bi bila pokrivena policom osiguranja (a kako to u odgovoru na tužbu navodi).

20. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21. Tuženik na ročištu održanom 25. rujna 2025. naveo da osporava uzročno- posljedičnu vezu između ozljede koju je pretrpjela osiguranica tužitelja i priznatog joj tjelesnog oštećenja. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj je dokazao uzročno- posljedičnu vezu. Naime, iz kaznenog naloga ovoga suda broj K-815/2017-2 od 4. prosinca 2017., kao i iz prijave o ozljedi na radu, te Nalaza i mišljenja o oštećenju organizma Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, proizlazi da je osiguranica tužitelja ŽD u štetnom događaju 1. rujna 2017., za koji događaj je proglašen krivim osiguranik tuženika, zadobila tjelesne ozljede, odnosno da je osiguranici tužitelja nastalo oštećenje organizma a radi kojega se istoj isplaćuje naknada od strane HZMO-a. Dakle, tužitelj je dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između ozljede koju je pretrpjela osiguranica tužitelja i priznatog joj tjelesnog oštećenja, odnosno da je predmetno tjelesno oštećenje vezano za predmetnu prometnu nesreću.

21.1. Imajući na umu sve navedene odredbe, a osobito odredbu čl. 27. ZOOP-a i čl. 1046. ZOO-a, svi izdaci koji su uzročno posljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu. Slijedom navedenoga, tužitelj je aktivno legitimiran, te ima pravo na naknadu štete od tuženika za isplaćenu naknadu za tjelesno oštećenje koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici.

22. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tvrdnju tužitelja o izvršenim isplatama osiguranici tužitelja ŽD, jer da tužitelj nije dostavio dokaz da su isplate izvršene, a obračun tužitelja da nije javna isprava.

22.1. Tužitelj svoju tražbinu u pogledu visine kao i plaćanja dokazuje Obračunom isplaćene naknade za tjelesno oštećenje koji obračun je izdao tužitelj 3. ožujka 2025. (list spisa 3) i izvatkom iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja osiguranici tužitelja DD za utuženo razdoblje.

23. Prema ocjeni ovoga suda, obračun tužitelja, koji je sam sačinio, nema značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a pa je time i teret dokaza o izvršenim isplatama na strani tužitelja, gdje i ovakva potvrda može biti dokaz (Rev- 1437/2021-2 od 5. siječnja 2021.)

23.1. Tužitelj svoju tražbinu u pogledu visine kao i plaćanja dokazuje navedenim obračunom i izvatkom iz banke podataka doznačenih primanja, iako predmetni obračun i izvadak iz banke doznačenih primanja nemaju značaj javne isprave, isti su po stavu ovoga dokaz kojim tužitelj dokazuje da je izvršio osiguranici tužitelja DD navedene isplate i to u visini kako je to navedeno. Dakle, tužitelj je dokazao visinu svog potraživanja na temelju obračuna i izvatka iz banke podatka doznačenih primanja, a tuženik osim paušalnog prigovaranja visini tužbenog zahtjeva nije iznio nikakve činjenice niti predložio bilo kakve dokaze, a koji bi dovodili u sumnju ispravnost izvršenog obračuna, njegovu visinu i da je doista osiguranici tužitelj isplaćena predmetna naknada.

24. Slijedom svega navedenog, tužitelj na kojemu je teret dokaza je dokazao da je izvršio osiguranici ŽD naknadu za tjelesno oštećenje u razdoblju od 1. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 906,26 EUR-a, te je tuženik sukladno čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a dužan tužitelju isplatiti iznos od 906, 26 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 21.ožujka 2025. (dan podnošenja tužbe) pa do isplate. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 12. st. 6. ZOOP-a (koja propisuje da tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a kako nije tužitelj zahtijevao zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, nego od kasnijeg datuma, sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu unutar granica postavljenog zahtjeva tužitelju i dosudio zatezne kamate od dana podnošenja tužbe).

25. Tužitelj nije potraživao naknadu troška postupka.

25.1. Tuženik nije uspio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka.

Osijek, 27. listopada 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika