9 P-185/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja GRAD VODICE, Vodice, Ive Čače 8, OIB: 74633363090, zastupan po punomoćnicima iz BURIĆ I KOUDELA odvjetničko društvo d.o.o. Šibenik, protiv tuženika MINIGRADNJA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82262608728, zastupano po punomoćnicima Draženu Vukoviću i Saši Laliću, odvjetnicima iz ODVJETNIČKOG DRUŠTVA VUKOVIĆ & LALIĆ d.o.o. Split, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 27. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku MINIGRADNJA d.o.o., [adresa], OIB: 82262608728 da isplati tužitelju GRAD VODICE, Ive Čače 8, Vodice, OIB: 74633363090 iznos od 41.629,03 eura/313.653,92 kune sa zateznom kamatom tekućom od 24.03.2017.g do isplate, pri čemu se zatezne kamate određuju prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku MINIGRADNJA d.o.o., [adresa], OIB: 82262608728 da tužitelju GRAD VODICE, Ive Čače 8, Vodice, OIB: 74633363090 naknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 7.648,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate pri čemu se zatezne kamate određuju po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da je vlasnik nekretnine na adresi [adresa] koja u naravi predstavlja „Memorijalni centar Faust Vrančić“ i da spomenuti Memorijalni centar Fausta Vrančić predstavlja ustanovu koju je osnovao i čiji je vlasnik Grad Vodice te da je nesporno da su tužitelj i tuženik dana 10. svibnja 2016. godine sklopili Ugovor o radovima na sanaciji pergole MC Faust Vrančić na otoku [adresa] (dalje u tekstu: Ugovor).

Nadalje je tužitelj naveo da je tim Ugovorom jasno određeno da su potrebni radovi radi sanacije posljedica propusta u gradnji ovdje tuženika temeljem ranije sklopljenog Ugovora o izvođenju građevinskih radova. Naime, spomenuti Ugovor je dokument koji je definirao sve propuste i posljedice tih propusta počinjenih od strane tuženika pri izvođenju radova na nekretnini u vlasništvu tužitelja, te je istim Ugovorom jasno definirana obveza tuženika da iste sanira, a radovi su definirani člankom 1. Ugovora u pogledu načina izvođenja istih i stručnog temelja za izvođenje istih, te člankom 2 u pogledu visine istih, pa su stranke tako definirale ukupan iznos od 25.108,21 eura/189.177,81 kn kao trošak sanacije posljedica propusta tuženika pri izvođenju prvotnih radova, te se taj iznos ima smatrati iznosom potrebnim za spomenutu sanaciju, odnosno za naknadu štete koju je tuženik pričinio tužitelju neizvršenjem svoje preuzete obveze.

Također je tužitelj naveo da nakon zaključenja predmetnog Ugovora, iako je preuzeo obvezu sanacije posljedica svojih propusta, da tuženik i dalje nije pristupio provedbi ugovorene sanacije, odnosno, da uopće nije ispunio ni ovu obvezu koju se obvezao ispuniti predmetnim Ugovorom, uslijed čega tužitelj trpi daljnju štetu, stoga je Tužitelj bio primoran jednostrano raskinuti predmetni Ugovor, i to izjavom od dana 24.03. 2017.g.

Tužitelj je naveo da je proširio tužbeni zahtjev tako da je istaknuo kako se pred Općinskim sudom Šibenik pod poslovnim brojem R1-170/2018 proveo postupak osiguranja dokaza, i to radi utvrđenja stanja postavljene pergole na MC NF te izrade troškovnika za uklanjanje postojeće pergole i zamjene novom u kojem postupku osiguranja dokaza je sudski vještak utvrđivao upravo one relevantne dokaze koji su bitni za ovaj postupak koji se vodi radi isplate troškova i da se pregledom datoga nalaza i mišljenja može jednostavno utvrditi kako je zaključak sudskog vještaka da je vrijednost radova uklanjanja i postavljanja nove pergole u rasponu do 33.180,70 eura/250.000,00 kuna do 39.816,84 eura/300.000,00 kuna a da se ista može odrediti prikupljanjem ponuda. Nadalje, a s obzirom na ukaz vještaka, tužitelj je pribavio dvije ponude za izvođenje predmetnih radova sanacije, i to ponudu izdanu od društva Drvene Konstrukcije d.o.o. u pogledu sanacije pergole na iznos od 35.490,60 eura/267.403,92 kune, kao i ponudu društva Kameni zid d.o.o. za sanaciju postojećih kamenih stupova (tj. kapitela kamenih stupova (tč. 8 nalaza i mišljenja vještaka)) u ukupnom iznosu od 12.276,86 eura/92.500,00 kuna, no ova potonja ponuda se odnosi na količinu od 4 kamena stupa, a pošto je prema utvrđenju vještaka potrebno sanirati tj zamijeniti 2 kamena stupa (kapitela kamenih stupova) za potrebe ovog postupka tužitelj potražuje polovinu ponuđenog iznosa. Dakle, ako se zbroje navedene dvije ponude, dobiva se ukupan iznos troška sanacije postojeće pergole u visini od 41.629,03 eura/313.653,92 kune (ukupan iznos iz ponude društva Drvene konstrukcije d.o.o. uvećan za polovinu ponude društva Kameni zid d.o.o.) i upravo taj iznos je, dakle, potreban za sanaciju propusta koje je tuženik imao pri izgradnji postojeće, neadekvatne i nekvalitetno postavljene pergole, te u suštini predstavlja iznos koji je tužitelju potrebno nadoknaditi da bi ga se obeštetilo. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da osporava tužbu i tužbene navode kao neosnovane, te je predložio Sudu da odbije tužbeni zahtjev, uz obvezivanje Tužitelja na nadoknadu svih parničnih troškova Tuženiku, uvećanih za zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos parničnog troška teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačnog podmirenja. Tuženik je prvotno naglasio da Tuženiku nisu dostavljeni svi dokumenti koji su navedeni da predstavljaju dokaze priloženih uz tužbu i pored toga, da je zaprimljena Izjava o jednostranom raskidu dostavljena u obliku koji nije ni potpisan ni označen službenim štambiljem, pa je molio ponovnu dostavu svih dokumenata priloženih uz tužbu.

Nadalje, tuženik je nakon primitka Tužbe zaprimio i podnesak Tužitelja od 25.05.2020., kojim isti pokušava izmijeniti (povisiti) tužbeni zahtjev, a kojeg čak temelji i na drugim činjeničnim i pravnim osnovama. Naime, Tužbom se potražuje iznos od 25.108,21 EUR/189.177,81 HRK naveden u Ugovoru (na ime naknade štete uzrokovane raskidom Ugovora), a podneskom od 25.05.2020. se potražuje iznos od 41.629,03 EUR/313.653,92 HRK na ime troškova sanacije navodnih nedostataka. S obzirom da je Tužitelj ovim podneskom pokušao preinačiti tužbeni zahtjev, Tuženik se protivio preinaci tužbe, te pozvao Sud da donese odbijanje preinake, a u slučaju da Sud dopusti preinaku, po primitku rješenja o dopuštanju preinake, da će se detaljno očitovati po preinačenoj tužbi. Do tog trenutka, Tuženik samo, opreza radi, osporava i tako postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tuženik je naveo kako tužitelj navodi da iz Izjave o raskidu od 24.03.2017. proizlazi da je Ugovor raskinut zbog ne dostavljanja garancije banke, a ne zbog kakvih drugih propusta i ne ulazeći ovom prilikom u opravdanost takvog raskida Ugovora, da je važno naglasiti da iz sadržaja tužbe (i podneska Tužitelja od 25.05.2020.) ne proizlazi da bi raskid Ugovora bio uzročno-posljedično povezan sa štetom koju Tužitelj potražuje. Naime, Ugovorom Tužitelj nije Tuženiku dao ništa, niti Tuženik po takvom osnovu Tužitelju može išta dugovati te stoga, Tuženik ne vidi koja bi to uopće mogla biti nepovoljna posljedica Tužitelju od raskida predmetnog ugovora. Naime, s obzirom da je Ugovor raskinut, kao jedna od posljedica takvog raskida proizlazi stanje koje je bilo prije sklapanja takvog Ugovora; a to je da je Tužitelj imao zahtjev prema Tuženiku na ime otklanjanja navodnih nedostataka u radovima u ranijem pravnom odnosu i da Tužitelju to pravo nije oduzeto ni sklapanjem ni raskidom Ugovora. Dakle, Tužitelj da i dalje, neovisno o navedenom ima pravo pozvati Tuženika na otklanjanje eventualnih nedostataka i stoga, nikakva šteta Tužitelju od činjenice raskida Ugovora nije nastala (a pogotovo ne ona šteta na koju se Tužitelj tužbom poziva) te da je već iz navedenog očito da je Tužbeni zahtjev neosnovan. U konkretnom slučaju je već iz dokumentacije koju je priložio Tužitelj jasno da je protekao prekluzivni rok iz članka 634. ZOO-a (6 mjeseci + 1 godina) od saznanja, odnosno obavještavanja, pa je samim time očito da je prestalo Tužiteljevo pravo na podnošenje ove tužbe (sve da je Tužitelj takvo pravo i imao). To pogotovo kad se u obzir uzme da su predmetni radovi izvedeni temeljem Ugovora o radovima projekt „Radovi na Memorijalnom centru Faust Vrančić“ br. FV 01/2011 od 11.07.2011. (u daljnjem tekstu: Osnovni ugovor), a po kojima su radovi dovršeni još i prije rujna 2012. Pored činjenice da je Tužiteljevo pravo s naslova navodnih nedostataka prestalo, Tužiteljevo pravo je i zastarjelo protekom 3-godišnjeg zastarnog roka.

Također je tuženik naveo da sve kad bi Tužitelj i imao pravo postavljati tužbeni zahtjev po ovoj osnovi prema Tuženiku, isti temeljem članka 1085. ZOO-a, nema pravo na zahtjev na isplatu novčanog iznosa na ime naknade štete, a sve iz razloga što je naturalna restitucija još uvijek moguća (barem iz tužbenih navoda proizlazi da je tome tako). Uostalom, da se detaljnim pregledom Ugovora o radovima na sanaciji pergole MC Faust Vrančić na otoku [adresa], uočava da Tužitelj nije sasvim precizno prenio njegov sadržaj i smisao. Naime, članak 1. stavak 2. Ugovora jasno definira da su predmet tog ugovora radovi u ukupnoj vrijednosti od 25.108,21 EUR/189.177,81 HRK (bruto) temeljem troškovnika; a u kojem se nalaze i radovi sanacije koji su:

- posljedica propusta „sudionika u gradnji“, ali i

- želje investitora da se uz radove izvrše i radovi tekućeg održavanja na objektu, kao i

- dodatni radovi,

dakle, kao prvo, Ugovorom je navedeno da se radilo o ranijim greškama sudionika u građenju (konkretno se mislilo i na druge sudionike u gradnji - projektanta i nadzora), a ne isključivo od Izvođača i da je pored toga, očito da određeni dio tih radova uopće ne otpada na sanaciju, već na troškove redovitog održavanja i dodatnih radova. No, da je još važnije naglasiti da je člankom 1. stavkom 4. (zadnji stavak) Ugovora, izrijekom navedeno da Tužitelj i Tuženik zajednički sufinanciraju te radove. Dakle, Tužitelj je i time potvrdio da se ne radi o isključivoj odgovornosti Tuženika za nedostatke na radovima i da je u takvoj situaciji očito da Tužitelj uopće nema pravo postavljati tužbeni zahtjev prema Tuženiku kojim traži isplatu ukupnog iznosa iz Ugovora, pa Tuženik opreza radi prigovara i visini postavljanog zahtjeva.

Nadalje je tuženik naveo da predmet dogovora o otklanjanju nedostataka je pergola a ne i stupovi. Dapače, čak je i u samom postupku osiguranja dokaza Sud upozorio vještaka da stupovi nisu predmet niti prijedloga za osiguranje dokaza i da, slijedom navedenog, Tužitelj u ovom postupku sasvim neosnovano pokušava naplatiti i troškove radova na stupovima koji nemaju nikakve veze sa Tuženikom. Tuženik je osporavao pravilnost priloženog N jer kao prvo, Vještak da je izišao iz okvira naloga; a njegov zadatak čak ni nije bio određivati odgovornost za stanje pergole, već utvrđivanje njezinog stanja i izrada troškovnika za otklanjanje pergole te ukoliko gore izneseni prigovori kojima se tužba ima odbiti i bez ulaska u meritum ne budu usvojeni, Tuženik je predložio Sudu da izvede dokaz vještačenjem od strane vještaka građevinske struke s poznavanjem rada na drvenim pergolama, a kako bi se utvrdio pravi uzrok nedostataka.

Zbog kratkoće roka i zbog navoda iz odgovora na tužbu, tuženik je naveo da pridržava pravo da se naknadno dodatno očituje.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom te uvidom u priloženi preslik: odluke o osnivanju ustanove u kulturi Memorijalni centar Faust Vrančić u [adresa]; Ugovora o radovima na sanaciji pergole MC Faust Vrančić na otoku [adresa]; Izjave o jednostranom raskidu Ugovora o radovima na sanaciji pergole MC Faust Vrančić na otoku [adresa]; nalaza i mišljenja vještaka iz predmeta Općinskog suda Šibenik R1-170/2018; ponude društva Drvene konstrukcije d.o.o.; ponude društva Kameni zid d.o.o.; Ugovora o radovima projekt "Radovi na Memorijalnom centru Faust Vrančić" br. FV 01/2011 od 11.07.2011.; pozivnice za svečanost završetka projekta; očitovanja glavnog projektanta od dana 12.02.2019.g. i od dana 12.03.2019.g.; zapisnika sa održanog sastanka od 04.02.2019.g.; saslušanjem svjedoka LF, HF, ĐF i RF.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Odredbom čl. 604. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršen rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju. Ako je tuženik smatrao da neki radovi nisu izvedeni, a da neki imaju nedostatke tada je bio dužan o navedenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti tužitelja (čl. 604. ZOO-a), a nakon toga zahtijevati od tužitelja da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjeren rok (članak 608. ZOO-a).

Pregledom Odluke o osnivanju ustanove u kulturi memorijalni centar Faust Vrančić u [adresa] od 10. studenog 2017. godine razvidno je da je Memorijalni centar u vlasništvu Grada Vodica.

Pregledom Ugovora o radovima na sanaciji pergole MC Faust Vrančić na otoku [adresa] jasno proizlazi da je tužitelj Grad Vodice kao osnivač memorijalnog centra sa tuženikom Minigradnja d.o.o. potpisao Ugovor o sanaciji Memorijalnog centra Faust Vrančić u [adresa] na otoku [adresa] s troškovnikom ponude dostavljene od izvoditelja radova od 7.10.2015. godine, a kojim Ugovorom su definirani propusti na izvedenim radovima od strane tuženika na nekretnini u vlasništvu tužitelja te je ujedno definiran način sanacije. Ujedno je izvođač morao dostaviti garanciju banke u visini od 18.917,81 eura.

Nadalje, za istaknuti je da je tužitelj obzirom da tuženik nije izvršio sanaciju navedenih radova istom poslao Izjavu o jednostranom raskidu ugovora o sanaciji dana 24. ožujka 2017. godine te je pred Općinskim sudom u Šibeniku proveo postupak osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-170/2018 u kojem predmetu je dostavio nalaz i mišljenje vještak za građevinarstvo Ante Bašić iz A.B. INŽENJERING d.o.o. iz Šibenika u kojem nalazu i mišljenju je vještak jasno utvrdio nedostatke u izvedenim radovima i utvrdio da radovi na muzeju drvena pergola na prvom katu nisu izvedeni stručno sa projektiranim materijalima te ih je potrebno ukloniti sukladno ponudama te postaviti novu pergolu prema izvornom troškovniku te istom prileže dvije ponude za saniranje istog od strane Drvene konstrukcije d.o.o. i Kameni zid d.o.o. Vrijednost radova uklanjanja i postavljanja nove pergole da se procjenjuje na iznos od 250 do 300 tisuća kuna te da se ista može odrediti prikupljanjem ponuda. Također, vještak je naveo da su već potpisivanjem ugovora sanacije tuženik priznao greške prilikom izvođenja radova te da preporuča mirno rješenje spora sa drvom ariš sa kojim da je projektirano. Isto tako, vještak je naveo da se radovi predviđeni glavnim projektom i troškovnikom moraju poštovati dijelom i zbog toga ako su korištena sredstva EU fondova da se ne dovede u pitanje uporabna dozvola.

Imajući u vidu naprijed navedeno, a posebno uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka u predmetu pod posl. brojem R1-170/2018 proizlazi da je tuženik izvodeći radove nestručno ugradio pergolu te ista nije ugrađena prema materijalu iz projekta zbog čega da je i došlo do oštećenja iste.

Isto tako, potrebno je naglasiti da ovaj sud nije uzeo u obzir iskaz svjedoka RF, budući je isti dan kako bi se otklonila odgovornost za navedene nedostatke od strane tuženika, budući je isti bivši zakonski zastupnik tuženika, a koji je u svom iskazu naveo da je u vrijeme izvođenja radova on sam bio zakonski zastupnik tuženika te smatra da je, po njegovoj ocjeni, bilo više manjkavosti po projektnoj dokumentaciji, a ne njihovi i da zna da su ugradili materijal koji je bio ugovoren, nadalje, da može navesti da nakon problema sa pergolom da su sklopili ugovor u kojem je točno bilo navedeno tko snosi koju stavku, neke su stavke u cijelosti snosili oni, a neke pola, točno je bilo specificirano tko što snosi i u kojem iznosu. Oni da su demontirali drvenu građu i uskladištili je, nikad nije došlo do popravka iste i da je još kod njih na skladištu jer da tužitelj odbija istu preuzeti iz njemu nepoznatog razloga. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li mu je poznato da je nakon sastanaka i razgovora napravljeni neki novi projekti kojima bi se to adekvatnije saniralo, svjedok je odgovorio da nakon obavijesti o raskidu i da je i dalje bilo dogovora o mirnom rješenju spora i da mu je bilo poznato da je bila neka nova dokumentacija, ali da se ne može sjetiti detalja, a da su svi razgovori bili usmjereni ka mirnom rješenju spora. Nadalje je svjedok naveo da je izrađen novi projekt zato što stari nije valjao, da je baš on preporučio tužitelju firmu Drvena konstrukcija, ali da do navedene realizacije projekta nije došlo, da je njemu poznato da se ugovor raskida radi bankovne garancije. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika jesu li nakon potpisa ugovora o sanaciji iz 2016. bili od strane tužitelja pozvani na dostavu bankovne garancije, svjedok je odgovorio da ne, niti usmeno niti pismeno, da su nakon primitka izjave o raskidu bili pozivani od strane tužitelja na postupanje po ugovoru o sanaciji iz 2016.

Nadalje, u postupku saslušani svjedok LF je na ročištu glavne rasprave naveo da je zaposlenik tužitelja i upravo da je on sam bio zadužen za navedeni projekt. Projekt da je rađen sredstvima EU, i kao takav da je po strogim europskim pravilima i kontroliran od strane SAFU. Minigradnja je izabrana za izvođača građevinskih radova koji radovi su se izvodili na način da se stavljao prvo prijedlog izvođenja, koji se davao nadzornom inžinjeru, nakon čega je nadzorni inženjer davao suglasnost i tek onda su krenuli tad radovi. Međutim, u slučaju spornog dijela izvođenja radova na pergoli terase, a u vrijeme dok je još bila na snazi bankarska garancija, Minigradnja da nije postupala na način kako je bilo ugovoreno i kako se postupalo sa svim ostalim izvedenim radovima. Naime, niti je bilo prijedloga niti odobrenja nadzornog inženjera te da mu je poznato da je Minigradnja tražila podizvođača (stolarija Gojanović čija je ponuda bila očito preskupa) te je stoga tuženik navedene radove obavio sa svojim tesarima koji očito nisu dobro napravili posao jer da i dalje pergola nije izvedena po projektu, odnosno da je oštećena jer je tesar zarezao na više mjesta. Osim toga, naveo je da su angažirali firmu Drvene konstrukcije d.o.o. iz Voćina kako bi riješili problem sanacije iste i to platili oko 2.521,73 eura/19.000,00 kuna, međutim, tada se ustanovilo po vještaku Anti Bašiću da pergola nije niti napravljena od ugovorenog materijala, naime, ugovorom je bilo predviđeno ugradnja pergole od ariša, a tuženik je ugradio smreku koja nije iste kvalitete kao ariš. Nadalje je svjedok naveo da su pregovarali sa RF koji je tada bio zakonski zastupnik kako bi riješili problem, kako pergole koja je bila pod bankarskom garancijom, a istovremeno da obave tekuće održavanje, te su istom predložili sklapanje ugovora, odnosno da se dio riješi o trošku tuženika, a dio bi snosili oni i taj ugovor je sklopljen, ali RF, odnosno tuženik da ga nije ispoštovao, nakon čega su stupili u pregovore i da je bio prijedlog da naruče novi projekt i to su napravili po Drvenim konstrukcijama d.o.o., međutim, da ni tada nije došlo do realizacije, jer je bio dogovor da se raspiše natječaj na koji da se oni jave, i ukoliko budu najpovoljniji da će biti izabrani. Po toj novoj projektnoj dokumentaciji da je također trebalo snositi troškove pola pola uz uvjet da se tuženik javi na natječaj. Nadalje je naveo da, prilikom pregovora i razgovora sa zakonski zastupnik tuženika, a u vrijeme pregovora oko naknade nastale štete da nikada nije bilo sporno tko je bio odgovoran za nastanak istih, jer da je to bilo vidljivo iz ugovora o sanaciji gdje je tuženik prihvatio sanirati radove za koje je on bio odgovoran, da tijekom sastanaka održanih sa tuženikom tadašnji zakonski zastupnik nikada nije negirao odgovornost za nastalu štetu, jedino da je isti smanjivao tu odgovornost s vremenom, pa je ista došla danas do 5-6 tisuća eura, da misli da bi se ispunjenjem obveza iz ugovora o sanaciji iz 2016. u cijelosti sanirali nedostaci za koje smatra da je Minigradnja odgovorna, iako da bi bio zadovoljniji da se to obavi po novom projektu. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika da li je tuženik započeo s radovima iz ugovora iz 2016., svjedok je odgovorio da sve što je tuženik napravio je da je odnio brisoleje, a to su ukoso složene daske koje sprječavaju prodor svjetla, da je ugovor iz 2016. godine raskinut zato što Minigradnja nije nastavila radove o sanaciji, da je do promjene projekta došlo uzimajući u obzir da je gospodin RF nakon propadanja pergole koja je povukla kamene stupove izjavio da je to propadanje stupova manjkavost projekta, pa u suglasnosti s njegovim navodima da su naručili novi projekt sve u cilju kako bi se mirno riješila navedena situacija i da je čak i za te kamene stupove dogovoreno da će ih isfinancirati grad.

U postupku saslušani svjedok BF je na ročištu glavne rasprave naveo da mora naglasiti da je bio na projektu na početku prilikom gradnje i da je prilikom faze izgradnje pergole došlo do problema u načinu izvedbe da se ti radovi izvrše po drugom izvođaču koji je specijaliziran za te radove, međutim, iste je na kraju izveo Minigradnja sa svojim tesarima, očigledno nestručno, a nadzor nije odobrio takve radove te da mora naglasiti da je objekt pušten u rad i dobio uporabnu dozvolu i nakon nekih otprilike dvije godine da je došlo do problema sa kamenim stupovima, nakon čega je zajednički utvrđeno nakon skidanja brisoleja da su grede zarezane, odnosno istrulile, a u tom kratkom periodu zbog čega su Grad Vodice i Minigradnja pristupile dogovorima kako sanirati nastalu situaciju te su sklopili ugovor 2016., a što je bilo u ugovoru, da on ne zna. Nadalje je svjedok naveo da mu je poznato da pergola nije ugrađena po specifikaciji materijala, ali iz nalaza sudskog vještaka, da ne može odgovoriti da li je on kao nadzorni inženjer tražio certifikat materijala ugrađene pergole, da je njegovo mišljenje da je način izvedbe i drugi materijal sigurno doprinio šteti.

U postupku saslušani svjedok HF je na ročištu glavne rasprave naveo da mora naglasiti da nije odmah bio uključen u projekt već naknadno kad su došle pukotine na supove, nakon toga su stranke dogovorile sanaciju i da snose troškove pola pola, kako se sjeća, da nije siguran, ali da je tu više sudjelovao pok. kolega CF, ali da je tuženik skinuo brisoleje, da ih je odnio u [adresa] u svoj pogon, da se utvrdilo da su grede u jako lošem stanju, više nego što su mislili i nakon toga da je kontaktirao na jednom drugom gradilištu stručnu osobu koja mu je rekla da takva građa ne bi smjela tako brzo propasti, a tek po vještačenju Ante Bašića su ustanovili da nije ugrađen ugovoreni materijal. Nadalje je svjedok naveo da nije sudjelovao u sklapanju ugovora nakon 2016., da je to radio njegov kolega, pok. CF, a on samo da je sudjelovao u kontroli kad je bio projektant Drvene konstrukcije. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja tko, kada i na koji način je vidio i utvrdio nedostatke, svjedok je odgovorio da je prvo u trećem mjesecu 2014. dojavila ravnateljica da su pukli stupovi, odnosno kapiteli te da je tada sve krenulo, i 2016. su napravili ugovor o sanaciji i da je tada sve stalo, odnosno da su utvrdili da bi trebalo napraviti cjelovitu rekonstrukciju i da je tu sve stalo, i da je stanje sada isto kao i tada, ali da nije siguran.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud je ocijenio da je tužitelj pravovremeno prijavio nedostatke na izvedenim radovima, koje nedostatke je tuženik i sam priznao potpisujući ugovor o sanaciji, a kako je to potvrdio i vještak Ante Bašić, dipl. ing. građevine, a što i proizlazi iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka BF, LF i HF koje ovaj sud prihvaća u cijelosti kao istinite i logične i budući su isti u suglasnosti sa ostalim u postupku izvedenim dokazima.

Nadalje, kako je ovaj sud utvrdio da je tuženik u obvezi platiti upravo utuženi iznos, a kako je došlo do zakašnjenja u plaćanju, to stoga, tužitelju pripada zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. st. 1. ZOO-a po stopi propisanoj odredbi st. 2. istog članka ZOO-a na način kako je to i specificirano u izreci.

Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi, valjalo je presuditi kao u točci 1. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za sastav tužbe od dana 24. ožujka 2020., podneska od dana 25. svibnja 2020. i podneska od dana 3. veljače 2021., zastupanja na ročištu od dana 4. veljače 2025., 25. lipnja 2025., i 9. rujna 2025. za svaku radnju po 500 bodova, što uvećano za PDV ukupno iznosi 7.500,00 eura.

Ujedno su tužitelju priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 148,00 eura, sukladno tbr. 1. i 2. Zakona o sudskom pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23).

Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelju je priznat sveukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 7.648,00 eura, kako je to odlučeno u točki 2. izreke ove presude.

U Šibeniku, 27. listopada 2025. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

- Pun. tužitelja

- Pun. tuženika