Poslovni broj: Pr-1576/2025-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1576/2025-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja LLZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 20985255037, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Berislava Velčića, odvjetnika i punomoćnika tuženika LL, Su-1450/14, dana 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, OIB: 20985255037, dužan je priznati tužitelju PLZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radni staž počevši od dana 1.11.2006., te o tome izdati valjanu potvrdu, u protivnom će tu potvrdu zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, OIB: 20985255037, da tužitelju PLZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u skladu člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku od dana 27.10.2025. do konačne isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste od 1.11.2006. do 16.4.2019., a od 17.4.2019. je zaposlenik kod tuženika. Mnogi su radnici, pa tako i tužitelj, prije zaposlenja kod tuženika bili zaposleni unutar Podružnica Zagrebačkog holdinga d.o.o., odnosno Društava u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o. (u daljnjem tekstu ZGH d.o.o.) odnosno Društava u vlasništvu Grada Zagreba te im prilikom prelaska na drugo radno mjesto, bilo putem internog natječaja, bilo Odlukom poslodavca, bilo upućivanjem u drugu podružnicu, nije bilo govora da bi time radnik izgubio pravo iz radnog odnosa stečeno po svojim ranijim ugovorima o radu. Punomoćnik tužitelja je zatražio da se tužitelju prizna neprekinuti radni staž stečen od prvog zaposlenja unutar Grupe ZGH d.o.o., na što je tuženik odgovorio da se ima priznati samo radni staž kod tuženika. Takvo stajalište tuženika je suprotno Zakonu radu, odlukama poslodavca te odlukama osnivača Zagrebačkog holdinga d.o.o. Naime, Uprava Zagrebačkog holdinga d.o.o., po predsjedniku uprave g. PL, dana 16.4.2007., donijela je Odluku o priznavanju radnog staža svim radnicima ZGH d.o.o. koji prelaze na rad u trgovačko društvo ili usta-novu u vlasništvu ZGH d.o.o., kao i radnicima trgovačkih društva ili ustanova u vlasništvu ZGH d.o.o. koji prelaze na rad u ZGH d.o.o. ili prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu ZGH d.o.o., radni staž ostvaren prije i nakon prelaska se priznaje i smatra u kontinuitetu radom kod poslodavca. Iz ove odluke jasno je vidljivo da se tužitelju priznaje pravo na radni staž ostvaren kod ranijih poslodavaca unutar Grupe ZGH-a, kako je to prethodnim stavkom pojašnjeno odnosno citirano iz navedene Odluke. Stoga je Odluka Zagrebačkog holdinga d.o.o. de facto i de iure Odluka Društva GPZ d.o.o.

2. Nadalje, prema osnivačkom aktu društva s ograničenom odgovornošću GRADSKA PLINARA ZAGREB određeno je da skupštinu društva čini jedini član društva- osnivač tuženika, a to je Zagrebački holding d.o.o., koji je i jedini vlasnik. Dakle, Gradska plinara Zagreb d.o.o. i Zagrebački holding d.o.o. su povezana društva sukladno čl. 475 Zakonu o trgovačkim društvima budući da sve odluke donosi Zagrebački holding d.o.o. kao osnivač i vlasnik trgovačkog društva. Stoga je takve odluke tuženik kao poslodavac u odnosu na svoje radnike morao provoditi. Neprovođenje tih odluka u djelo ne može pasti na teret i na štetu radnika. Upravo je Zagrebački holding d.o.o. zastupan po predsjedniku Uprave g. PL, dana 16.4.2007., donio Odluku o priznavanju radnog staža u kontinuitetu. Stoga je zaključak tuženika od 28.3.2022. netočan, neosnovan i nezakonit. Također se ističe da je dana 7.10.2008. Gradska plinara Zagreb d.o.o., Gradska plinara Zagreb Opskrba d.o.o., Sindikat distribucije plina i plinske tehnike Hrvatske- Sindikalna podružnica Gradska plinara Zagreb i Sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske Sindikalna podružnica Gradske plinare Zagreb potpisali su Sporazum o preuzimanju radnika sa stečenim pravima i obvezama (U-462/08, U-20/08-OP) između Gradske plinare Zagreb d.o.o., Gradske plinare-Opskrba d.o.o., Sindikata distribucije plina i plinske tehnike Hrvatske- Sindikalna podružnica Gradska plinara Zagreb i Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske- Sindikalna podružnica Gradske plinare Zagreb, a kojim sporazumom je ugovoreno da svi radnici koji prelaze na rad od poslodavca GPZ d.o.o. kod poslodavca GPZO d.o.o. zadržavaju kontinuitet radnog staža, članak 6., cit. "Radnici koji su preuzeti od novog poslodavca na način iz članka 4. ovoga sporazuma zadržavaju u svezi s visinom koeficijenta, osnovicom plaće, otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa, sva prava stečena do dana zaključenja novog ugovora o radu s novim poslodavcem. Pod svim pravima koje je radnik stekao do njegovog preuzimanja od strane novog poslodavca, smatraju se prava utvrđena u Ugovoru o radu i Kolektivnom ugovoru, a posebno i pravna pravila kojima se ureduje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja plaća, godišnjih odmora, drugih novčanih davanja na plaće, te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosima. Gradska plinara Zagreb d.o.o. s danom potpisa novog ugovora oradu s rednicima, preuzima u neizmijenjenom obliku i opsegu, sva prava i obveze iz ranijih ugovora o radu, od-nosno svi radnici koji prelaze kod novog poslodavca zadržavaju kontinuitet radnog staža, jubilarne nagrade, te navedeno u prethodnim stavcima." Nadalje, da je tužitelj u pravu kad traži da mu se prizna radni staž u kontinuitetu govori i odluka Grada Zagreba od 27.11.2008. upućena upravi Zagrebačkom holdingu (kao osnivaču poslodavca) iz kojeg je vidljivo da se radni-cima, a onda i tužitelju, priznaje radni staž od prvog dana zaposlenja u trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba, a sve temeljem članka 184. i 186. TKU-a, gdje nedvojbeno stoji da se stečena prava radnika ne mogu osporavati te da rad u trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba ima smatrati radom kod istog poslodavca. Bitna činjenica jest da je za premještaj radnika -tužitelja, uz obrazloženi prijedlog za trajni premještaj na radno mjesto u Društvu GPZ d.o.o., bilo potrebno ishoditi prethodnu suglasnost za premještaj od strane skupštine TD ZGH d.o.o.; Člana Društva Grada Zagreba, odnosno predstavnika člana tadašnjeg gradonačelnika, g. TL. Premještaji radnika odvijali su se sukladno Odluci o postupanju pri zapošIjavanju novih radnika te postupanju pri izmjeni ugovora o radu radnika Zagrebačkog holdinga d.o.o. I društva u vlasništvu ZGH d.o.o. od 18.2.2009. (Broj RZ- 09/1224). Dakle, razvidno je da su se stečena prava prenosila na novo radno mjesto, te da unatoč tome da se radi o sklapanju ugovora o radu s formalnom drugim poslodavcem, radnik ne gubi svoja stečena prava.

3. Stoga predlaže da sud utvrdi da je tužitelj ostvario neprekinuti radni staž kod tuženika od 1.11.2006., odnosno podredno, ukoliko sud ne prihvati takav zahtjev, da se presudom utvrdi da je tuženik dužan priznati tužitelju radni staž počev od dana 1.11.2006., te o tome izdati valjanu potvrdu, u protivnom će tu potvrdu zamijeniti presuda, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, te sve tužiteljeve navode iz tužbe. Tuženik prvenstveno ističe kako tužitelj u svom alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu na utvrđenje, odnosno priznanje traži utvrđenje, odnosno priznanje određene duljine trajanja radnog staža, a koji ne predstavlja niti jedno pravo tužitelja iz radnog odnosa. Tužbom na utvrđenje može se tražiti da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a što kod tužbenog zahtjeva tužitelja nije slučaj. Radni staž sam za sebe ne predstavlja pravo iz radnog odnosa, već isti eventualno može biti kriterij za utvrđenje određenog prava iz radnog odnosa te kao takav isključivo može predstavljati samo prejudicijelno pitanje u sporu za priznanje određenog prava iz radnog odnosa. Tuženik ističe kako tužitelj nije niti istaknuo niti dokazao čak ni da je poslodavac najavio donošenje odluke kojom bi bilo povrijeđeno koje od prava tuženika kao radnika, a još manje da je istaknuo da je odluka od strane poslodavca, kojom bi bilo povrijeđeno koje od prava radnika iz radnog odnosa, donesena. Isto tako, tuženik naglašava da isticanje alternativnog tužbenog zahtjeva kojim se od tuženika traži izdavanje potvrde o priznanju duljine trajanja radnog staža, a da ako to ne učini da istu zamjenjuje presuda, također predstavlja deklaratorni tužbeni zahtjev, odnosno zahtjev za utvrđenje, odnosno tužbu za utvrđenje te se na isti odnosi sve gore navedeno. Nadalje, obzirom da radni staž ne predstavlja pravo iz radnog odnosa, samim time se zahtjev za utvrđenje radnog staža ne može predstavljati zahtjev ostvarenje prava iz radnog odnosa te tužbeni zahtjev i alternativni tužbeni zahtjev koje je u tužbi postavio tužitelj suprotni su odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu te nisu podobni za raspravljanje pred radnim sudom, slijedom čega valja tužbu tužitelja odbaciti kao nedopuštenu. Osim toga, tužitelj kao radnik radi kod tuženika kao poslodavca od 17. travnja 2019. i sa prvom plaćom dostavljena mu je isplatna lista u kojoj je nije navedeno da mu tuženik kao poslodavac priznaje prethodno ostvareni radni staž kao radni staž ostvaren kod poslodavca i od tada mu je poznato da mu poslodavac dotadašnji radni staž ne priznaje u radni staž ostvaren kod poslodavca pa tako i staž proveden u radnom odnosu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. Najkasnije je to tužitelj saznao kada mu je dostavljena isplatna lista za plaću ostvarenu za mjesec travanj 2020.g. kada je na istoj jasno navedeno da se tužitelju tek tada nakon provedene godine dana u radnom odnosu sa tuženikom priznaje dodatak od 0,2 %, odnosno dodatak koji se isplaćuje za jednu godinu rada kod tuženika. Naime, sukladno Kolektivnom ugovoru sklopljenom između tuženika i sindikata (čl. 46.), a koji se primjenjuje na tuženika priznato je pravo na dodatak od 0,2 % na plaću za svaku godinu rada ostvarenu kod tuženika. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj sukladno čl. 133. Zakona o radu kao specijalnom zakonu, a u slučaju da Naslovni sud unatoč stavu tuženika smatra da tužitelj ima pravo podnijeti tužbu na utvrđenje radnog staža, zakasnio kako s podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava tako i s podnošenjem tužbe te da također i iz istog razloga valja odbaciti njegovu tužbu obzirom da je s tog aspekta prekludiran u mogućnosti podnošenja predmetne tužbe. Opreza radi tuženik ističe da je Gradska plinara Zagreb d.o.o. samostalno trgovačko društvo, različito od trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., a koje je nositelj jedinog poslovnog udjela Gradske plinare Zagreb d.o.o. Međutim, ne postoji nikakav ugovor o vođenju poslova društva iz čl. 479. Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD), a što je jasno vidljivo iz izvatka iz sudskog registra za tužitelja koji je u spis predmeta dostavio tužitelj. Naime, u istom se ne nazire podatak o postojanju takvog poduzetničkog ugovora, a što je sukladno čl. 482. ZTD-a nužan uvjet za stupanje na snagu takvog ugovora, odnosno upis istog predstavlja konstitutivan uvjet za valjanost takvog ugovora. Isto tako, tuženik ističe kako je njegovom Izjavom o osnivanju jasno navedeno koja je nadležnost Skupštine tuženika, odnosno kako niti Izjavom o osnivanju niti odredbom čl. 441. ZTD-a pravo na odlučivanje o priznavanju radnog staža ne spada u nadležnost Skupštine tuženika, već isto sukladno Izjavi o osnivanju tuženika te čl. 422. i 426. ZTD- a može spadati isključivo u nadležnost Uprave tuženika. U smislu navedenih odredbi ZTD-a ogleda se pogrešno tumačenje tužitelja odredbe čl. 475. ZTD-a. Naime, ista odredba samo definira povezana društva no ista ni na koji način ne definira i pravne posljedice takve povezanosti pa tužitelj pogrešno tumači da iz iste proizlazi kako se odluke vladajućeg društva automatski odnose i na podređeno društvo. Osim toga, u Izjavi o osnivanju tuženika jasno je naznačeno da opće akte tuženika donosi Direktor društva, a što bi takva odluka o priznavanju radnog staža za sve one koji prelaze na rad kod tuženika od prethodnog poslodavca Zagrebački holding d.o.o., predstavljala. Valja napomenuti i to da je na Odlukama na koje se poziva tužitelj vrlo jasno naznačeno da ih donosi predsjednik uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. u ime Zagrebačkog holdinga d.o.o., a ne kao zastupnik člana Skupštine tuženika pa makar to u stvarnosti bila jedno te ista osoba. Iz navedenog jasno proizlazi pravni doseg navedenih Odluka. Posebno vezano za Odluku Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 16. travnja 2007.g. tuženik ističe kako je ista stavljena van snage Odlukom Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 18. veljače 2009.g. i to točkom 4. iste. Slijedom navedenog, jasno je kako Odluke donesene od strane predsjednika uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o., kao Odluke Zagrebačkog holdinga d.o.o. nisu obvezujuće za Gradsku plinaru Zagreb d.o.o. te se tužitelj na iste u ovom slučaju ne može pozivati. Ne manje važno za istaknuti je i to da se tuženik nikada nije smatrao pravno vezanim odlukama uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. te kako nikada nije u praksi primjenjivao Odluke na koje se tužitelj poziva u tužbi, kako prema tužitelju tako i prema ostalim radnicima koji su ranije ostvarili radni staž kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. pa kako niti de iure tako niti de facto odluke uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. donesene izvan Skupštine tuženika nisu odluke Gradske plinare Zagreb d.o.o., odnosno tuženika. Ono što tuženik također želi istaknuti kako je promašeno tužiteljevo pozivanje na Sporazum o preuzimanju radnika sa stečenim pravima i obvezama od 07. listopada 2008.g. te dopis Gradskog ureda za gospodarstvo od 27. studenog 2008.g. budući da se isti zapravo odnose na vrlo specifičnu pravnu situaciju, odnosno na situaciju prijenosa poduzeća iz čl. 137. Zakona o radu, odnosno tada važećeg čl. 129. Zakona o radu (NN 38/1995, 54/1995, 65/1995, 102/1998, 17/2001, 82/2001, 114/2003, 142/2003, 123/2003, 30/2004, 68/2005) kada se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenosi poduzeće ili dio poduzeća (pogon) te kada na novog poslodavca prenose se i svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koje je predmet prenošenja i kada radnici zadržavaju sva prava iz radnog odnosa koja su stekli do dana prijenosa ugovora o radu te kada radnici zapravo nastavljaju sa obavljanjem svojih dosadašnjih poslova. Međutim, u slučaju tužiteljevog zaposlenja kod tuženika radi se isključivo o pojedinačnoj promjeni poslodavca te o slučaju kada radnik kod poslodavca započinje rad na potpuno drugačijim poslovima od onih koje je radio kod ranijeg poslodavca i u trgovačkom društvu koje se bavi potpuno drugačijom djelatnošću nego Zagrebački holding d.o.o., što je uostalom općepoznato. Osim toga, i u tim Odlukama radi se o odlukama trgovačkih društava koja su različita od tuženika. Poglavito u slučaju spomenutog Sporazuma gdje se zapravo radi o radnom stažu koji radnicima priznaje njihov novi poslodavac, Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., a ne tuženik. Važno je istaknuti i sljedeće, odnosno kako se tužitelju ne može priznati radni staž ostvaren kod ranijeg poslodavca i iz razloga što bi isto predstavljalo diskriminaciju drugih radnika po pitanju rada kod drugih poslodavaca čl. 7. Zakona o radu budući da bi se tada radilo o nedozvoljenoj diskriminaciji radnika samo zbog toga što su isti prije zaposlenja kod tuženika bili zaposleni kod trećeg poslodavca te bi time bez zakonskog temelja radnici koji su prethodno bili zaposleni kod Zagrebačkog holdinga d.o.o. prilikom ostvarivanja određenih prava bili u podređenom položaju u odnosu na radnike koji su bili zaposleni kod trećih poslodavaca ili čak samozaposleni. Slijedom navedenog, tuženik predlaže prvenstveno odbaciti tužbu tužitelja, a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u elektronički zapis HZMO-a, u povijesni izvadak iz sudskog registra i izvadak iz sudskog registra, u dopis Grada Zagreba od 27. studenog 2008., u Sporazum o preuzimanju radnika sa stečenim pravima i obvezama od 7.10.2008., u Odluku o postupanju pri zapošljavanju novih radnika te postupanju pri izmjeni Ugovora o radu radnika Zagrebačkog holdinga d.o.o. i društva u vlasništvu ZGH d.o.o. od 18. veljače 2009., u dopis predsjednika uprave ZG Holdinga od 8. ožujka 2010., u dopis o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku radnika od 8. travnja 2022., u Pravilnik o radu Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. iz 2010., u Pravilnik o radu tuženika, u Kolektivni ugovor za radnike tuženika iz 2015., u Kolektivni ugovor za radnike tuženika iz 2021., u ugovore o radu tužitelja, u Izjavu g. PL, te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja je dostavljena u spis, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

6. Odlukom Županijskog suda u Varaždinu preinačena je presuda ovoga suda od 1.2.2025., te je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom radi utvrđenja da je od 1.11.2006. ostvario neprekinuti radni staž kod tuženika. Pritom je drugostupanjski sud u svojoj odluci naveo kako je predmet postupka sporno pitanje da li se tužitelju, koji je zaposlen kod tuženika od 17.4.2019., kao radni staž može priznati i staž koji je ostvario u pravnim subjektima različitim od tuženika, konkretno u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Podružnici Zagrebačke ceste od 1.11.2006. Sporno je između parničnih stranaka i da li je predmetna tužba pravovremena i dopuštena s obzirom na primjenu odredbe čl. 133 Zakona o radu (dalje: ZR – "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23). Prigovor nepravovremenosti i nedopuštenosti podnošenja tužbe predmetnog sadržaja prvostupanjski sud je otklonio polazeći od odredbe čl.133. ZR koja pretpostavlja postojanje odluke poslodavca kojom se povrjeđuje neko pravo radnika iz radnog odnosa, no kako u konkretnom slučaju ne postoji odluka tuženika koja bi predstavljala odluku u smislu odredbe čl.133 stav.1 ZR to da ne postoji ni obveza tužitelja kao zaposlenika da mu podnese zahtjev za zaštitu prava prije podnošenja tužbe jer tužitelj ima pravo u tijeku čitavog radnog odnosa podnijeti tužbu na utvrđenje u pogledu trajanja radnog staža, a budući da odluka tuženika o radnom stažu tužitelja nije niti donesena, za tužitelja nije ni počeo teći rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. U odnosu na navedeno, drugostupanjski je sud naveo da je tužitelj podnio tužbu na utvrđenje duljine neprekinutog radnog staža kod tuženika zbog čega pretpostavka podnošenje iste (koja je utemeljena na odredbi čl.187.stav.1. ZPP-a) nije prethodno obraćanje radnika sa zahtjevom za zaštitu prava poslodavcu u smislu odredbe čl. 133. stav. 1. ZR-a koja propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. (istovjetno i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-584/1995-2 od 5. ožujka 1998., Revr-755/2002-2 od 22.siječnja 2003., Rev-2985/2019-2 od 22. listopada 2022., Revr.816/2017-2 od 24. travnja 2018.) Nastavno prvostupanjski sud zauzeto materijalno-pravno stajalište obrazlaže slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim utvrđenjima:

- da je tužitelj bio zaposlen u Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Zagrebačke ceste od 1.11.2006. do 17.4.2019. kada se zaposlio kod tuženika;

-da je Odlukom predsjednika Uprave trgovačkog društva Zagrebačkog holdinga d.o.o. (dalje: ZGH) od 16. travnja 2007. utvrđeno da se radnicima ZGH d.o.o. koji prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu ZGH d.o.o., kao i radnicima trgovačkih društva ili ustanova u vlasništvu ZGH d.o.o. koji prelaze na rad u ZGH d.o.o. ili prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu ZGH d.o.o., za ostvarivanje prava po osnovu trajanja radnog odnosa kod poslodavca (otkazni rok, otpremnina, jubilarna nagrada i sl.) priznaje radni staž ostvaren prije i nakon prelaska i smatra u kontinuitetu radom kod poslodavca;

- da iz Sporazuma o preuzimanju radnika sa stečenim pravima i obvezama od 7. listopada 2008. sklopljenog između Gradske plinare Zagreb d.o.o. (dalje: GPZ d.o.o.), Gradske plinare Zagreb - Opskrba d.o.o. (dalje: GPZO d.o.o.), Sindikata distribucije plina i plinske tehnike Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradska plinara Zagreb i Sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradske plinare Zagreb proizlazi da je ugovoreno da svi radnici koji prelaze na rad od poslodavca GPZ d.o.o. kod poslodavca GPZO d.o.o. zadržavaju kontinuitet radnog staža, time da članak 6. Sporazuma glasi: "Radnici koji su preuzeti od novog poslodavca na način iz članka 4. ovoga sporazuma zadržavaju u svezi s visinom koeficijenta, osnovicom plaće, otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa, sva prava stečena do dana zaključenja novog ugovora o radu s novim poslodavcem.";

-da i iz dopisa Grada Zagreba od 27. studenoga 2008. (kao osnivača ZGH d.o.o.) proizlazi da se radnicima rad u raznim trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, radi ostvarivanja prava na jubilarnu nagradu smatra neprekinutim radom kod istog poslodavca;

- da je Odlukom trgovačkog društva ZGH d.o.o. od 18. veljače 2009. o postupanju pri zapošljavanju novih radnika, te postupanju pri izmjeni ugovora o radu radnika ZGH d.o.o. i društava u vlasništvu ZGH d.o.o. propisana procedura u pogledu premještanja radnika i zapošljavanja u okviru društava u vlasništvu ZGH d.o.o., a koji postupak je u cijelosti primijenjen i u odnosu na zapošljavanje tužitelja;

-da je ZGH d.o.o. dopisom od 8. ožujka 2010. uputio poziv za interni natječaj, sklapanje i izmjenu ugovora o radu na način da se slobodna radna mjesta u podružnicama / direkciji popunjavaju prvenstveno internim zapošljavanjem radnika ZGH d.o.o. i ovisnih društava, putem objave internih natječaja, da zainteresirani radnici podnose ponude na natječaj u kadrovsku službu podružnice ili društva u kojem su zaposleni, a voditelj podružnice / direktor društva obvezan je prethodno suglasiti se s premještajem uz potpis i ovjeru te da je tužitelj na opisani način zasnovao radni odnos kod tuženika.

6.1. Prigovor tuženika da se odluke trgovačkog društva ZGH d.o.o. ne primjenjuju na njega jer je osnovan tek kasnije prvostupanjski sud je otklonio utvrdivši da je tuženikov jedini osnivač i jedini član trgovačko društvo ZGH d.o.o. (a kojeg je jedini osnivač i član Grad Zagreb) što znači da su tuženik i njegov jedini osnivač i udjeličar sukladno odredbi čl. 475. Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD – "Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99 - Vjerodostojno tumačenje, 52/00 - Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22) ovisna društva i da se stoga i odluka ZGH d.o.o. odnosi i na tuženika. Na osnovu iznesenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se Odluka Uprave ZGH d.o.o. od 16. travnja 2007. primjenjuje i na tuženika i na radni odnos tužitelja kod tuženika, budući da je iz izvatka iz sudskog registra vidljivo da je ZGH d.o.o. osnivač i jedini vlasnik tuženika, što znači da se radi o ovisnim društvima te da se odluke osnivača i člana društva odnose na sva društva koja trgovačko društvo osnuje, i to neovisno o činjenici je li tuženik osnovan u trenutku donošenja odluke ili ne, što potvrđuje i činjenica da su nakon osnivanja tuženika donesene Odluke ZGH d.o.o. od 18. veljače 2009. (Odluka o postupanju pri zapošljavanju novih radnika, te postupanju pri izmjeni ugovora o radu radnika ZGH d.o.o. i društava u vlasništvu ZGH d.o.o.) te Odluka Uprave ZGH d.o.o. od 8. ožujka 2010., a sukladno kojim odlukama je postupljeno i u odnosu na zapošljavanje tužitelja kod tuženika pa je, nalazeći iskaz tužitelja saslušanog kao stranke u potpunosti podudarnim materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu, usvojio tužbeni zahtjev. Dalje drugostupanjski sud ističe kako žalbenu tezu da se Odluka Uprave ZGH od 16.4.2007. ne odnosi na njega, tuženik obrazlaže činjenicom da obavlja specifičnu djelatnost energetske distribucije plina koja je od interesa za RH sukladno Zakonu o energiji ("Narodne novine" broj 18/08 i 23/20) te da je kao operator distribucijskog sustava dužan voditi poslovanje sukladno Zakonu o tržištu plina pa u tom kontekstu citira odredbu čl. 75. koja međutim normira razdvajanje djelatnosti operatora sustava skladišta plina, operatora terminala za UPP i operatora distribucijskog sustava i na način da određuje da djelatnost operatora distribucijskog sustava mora biti organizirana u samostalnom pravnom subjektu, nezavisno od drugih djelatnosti u sektoru plina, da se neovisnost operatora distribucijskog sustava osigurava tako da se uzimaju u obzir profesionalni interesi članova uprave operatora koji moraju biti u mogućnosti djelovati neovisno, da vladajuće društvo u sustavu horizontalno integriranog subjekta ima pravo operatoru odobravati godišnji financijski plan i postavljati granice njegove zaduženosti no nema pravo operatoru sustava davati upute vezane uz njegovo svakodnevno poslovanje niti uz pojedinačne odluke o izgradnji ili modernizaciji dijelova sustava kojima upravlja operator jedino u slučaju kada takva odluka proizlazi iz odobrenoga godišnjega financijskog plana, utvrđuje pravo operatora da samostalno odlučuje o sredstvima nužnim za pogon, održavanje i razvoj sustava kojim upravlja nezavisno od drugih djelatnosti koje obavlja horizontalno odnosno vertikalno integrirani energetski subjekt i da radi ispunjenja navedene obveze mora imati na raspolaganju sve potrebne resurse uključujući ljudske, tehničke, financijske i materijalne. Evidentno da se navedeno ne odnosi na predmet konkretnog spora koji ne zadire ni u financijske niti u ljudske resurse tuženika niti se reflektira na njegovo svakodnevno poslovanje u smislu citirane odredbe Zakona o energiji. Žalbena tvrdnja da je čl.4. Odluke ZGH d.o.o. od 18.2.2009. stavljena izvan snage Odluka Uprave ZGH d.o.o. od 16.04.2007. je netočna jer je Odlukom ZGH d.o.o. od 18.2.2009. propisan postupak pri zapošljavanju novih radnika u ZGH d.o.o. i njemu ovisna društva te postupak pri izmjeni ugovora o radu radnika ZGH i društava u vlasništvu ZGH, pa su čl.4. iste stavljene izvan snage prethodne odluke/odredbe/upute koje su nadležnost i postupak zapošljavanja novih radnika i izmjene ugovora o radu radnika u ZGH d.o.o. i njegovim ovisnim društvima u postupovnom smislu propisivale na drugačiji način. No osnovano žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Naime, drugostupanjski sud navodi da pravilnom interpretacijom u spis priloženih isprava – ponajprije Odluke predsjednika Uprave trgovačkog društva ZGH od 16. travnja 2007. iz koje proizlazi da se radnicima ZGH d.o.o. koji prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu ZGH d.o.o. kao i radnicima trgovačkih društva ili ustanova u vlasništvu ZGH d.o.o. koji prelaze na rad u ZGH d.o.o. ili u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu ZGH d.o.o. kontinuitet radnog staža priznaje isključivo u svrhu ostvarivanja prava po osnovu trajanja radnog odnosa kod poslodavca (otkazni rok, otpremnina, jubilarna nagrada i sl.), Sporazuma o preuzimanju radnika sa stečenim pravima i obvezama od 7. listopada 2008. (koji se doduše ne tiče izravno parničnih stranaka i predmetnog pravnog odnosa) iz čijeg čl. 6. proizlazi da radnici koji su preuzeti od novog poslodavca na način propisan čl.4.zadržavaju u svezi s visinom koeficijenta, osnovicom plaće, otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa, sva prava stečena do dana zaključenja novog ugovora o radu s novim poslodavcem.", a i dopisa Grada Zagreba od 27. studenoga 2008. iz kojeg proizlazi da se radnicima rad u raznim trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, radi ostvarivanja prava na jubilarnu nagradu smatra neprekinutim radom kod istog poslodavca – proizlazi da se kontinuitet radnog staža priznaje u svrhu točno određenih prava iz radnog odnosa zbog čega je – u svijetlu činjenice što nije sporno, a i potvrđeno je sadržajem Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 17 travnja 2019. – da je tužitelj u vremenu od 1.11.2006. do 16.4.2019. ostvario prava s osnova mirovinskog osiguranja temeljem radnog odnosa na neodređeno vrijeme u ZGH, Podružnici Zagrebačke ceste, slijedom čega je neosnovan tužbeni zahtjev da mu se ta prava (radni staž) priznaje kod tuženika. Imajući u vidu navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika, preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 373.toč.3. ZPP-a. Tome valja nadodati da radni staž, sam za sebe, ne predstavlja pravo iz radnog odnosa, već isti eventualno može biti kriterij za utvrđenje određenog prava iz radnog odnosa te kao takav isključivo može predstavljati samo prethodno pitanje u sporu za priznanje određenog prava iz radnog odnosa (pravo na otpremninu, jubilarnu nagradu, otkazni rok i sl.) kao što to osnovano ističe i tuženik tijekom trajanja prvostupanjskog postupka. Obzirom da je prvostupanjski sud dužan odlučiti o eventualno istaknutom tužbenom zahtjevu tužitelja, to će konačnom odlukom odlučiti i o svim troškovima postupka, pa i troškovima žalbenog postupka.

8. Stoga je sud u ponovljenom postupku odlučivao o (eventualnom) tužbenom zahtjevu da je tuženik dužan priznati tužitelju radni staž počevši od dana 1.11.2026., te o tome izdati valjanu potvrdu, jer da će u protivnom tu potvrdu zamijeniti presuda, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

9. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su sukladno odredbi čl.8 Zakona o parničnom postupku.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan, kao u izreci presude.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika od 17.4.2019. Među strankama je sporno može li se tužitelju kao radni staž priznati i staž koji je ostvario u pravnim subjektima različitim od tuženika, odnosno kada je tužitelj radio u Zagrebačkom holdingu d.o.o., podružnica Zagrebačke ceste odnosno od 1.11.2006.

12. Uvidom u dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 8. ožujka 2010. utvrđeno da je da isto Društvo uputilo poziv za interni natječaj, sklapanje i izmjenu ugovora o radu, na način da se slobodna radna mjesta u podružnicama / direkciji popunjavaju prvenstveno internim zapošljavanjem radnika Zagrebačkog holdinga i ovisnih društava, putem objave internih natječaja. Istim dopisom je navedeno da zainteresirani radnici podnose ponude na natječaj u kadrovsku službu podružnice ili društva u kojem su zaposleni, a voditelj podružnice / direktor društva obvezan je naznačiti je li suglasan s premještajem uz potpis i ovjeru.

13. Uvidom u Odluku predsjednika Uprave trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. od 16. travnja 2007. utvrđeno je da je Uprava trgovačkog društva donijela odluku da se radnicima Zagrebačkog holdinga d.o.o. koji prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu ZGH d.o.o., kao i radnicima trgovačkih društva ili ustanovu u vlasništvu ZGH d.o.o. koji prelaze na rad u ZGH d.o.o. ili prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu ZGH d.o.o., radni staž ostvaren prije i nakon prelaska priznaje i smatra u kontinuitetu radom kod poslodavca.

14. Iz Odluke Grada Zagreba od 27. studenoga 2008. proizlazi da se na temelju iste radnicima priznaje radni staž od prvog dana zaposlenja u trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba, a sve temeljem članka 184. i 186. TKU-a, te stoga Grad Zagreb smatra da u odnosu na navedene članke TKU-a nije potrebno tražiti tumačenje povjerenstva za tumačenje odredaba TKU-a. Stoga, iz navedenog dopisa Grada Zagreba također proizlazi da se radnicima koji su zaposleni u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, odnosno trgovačkog društva ZGH d.o.o. priznaje staž u kontinuitetu kao rad kod istog poslodavca.

15. Spisu prileži Sporazum o preuzimanju radnika sa stečenim pravima i obvezama od dana 7. listopada 2008. kojeg su zaključili Gradska plinara Zagreb d.o.o., Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Sindikat distribucije plina i plinske tehnike Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradska plinara Zagreb i Sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradske plinare Zagreb, a kojim sporazumom je ugovoreno da svi radnici koji prelaze na rad od poslodavca GPZ d.o.o. kod poslodavca GPZO d.o.o. zadržavaju kontinuitet radnog staža, time da članak 6. Sporazuma glasi: "Radnici koji su preuzeti od novog poslodavca na način iz članka 4. ovoga sporazuma zadržavaju u svezi s visinom koeficijenta, osnovicom plaće, otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa, sva prava stečena do dana zaključenja novog ugovora o radu s novim poslodavcem."

16. Sud je izvršio uvid u Odluku trgovačkog društva ZGH d.o.o. od 18. veljače 2009. o postupanju pri zapošljavanju novih radnika, te postupanju pri izmjeni ugovora o radu radnika ZGH d.o.o. i društava u vlasništvu ZGH d.o.o. U navedenoj Odluci detaljno je propisana procedura u pogledu premještanja radnika i zapošljavanja u okviru društava u vlasništvu ZGH d.o.o., a koji postupak je u cijelosti primijenjen i na zapošljavanje tužitelja kod tuženika. Naime, iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da je raspisan interni natječaj, da je tužitelj podnio prijavu društvu u kojem je zaposlen te da je za zapošljavanje tužitelja ishođena suglasnost društva u kojem je bio zaposlen kao i tuženika.

17. Tuženik u tijeku postupka ističe da se odluke trgovačkog društva ZGH d.o.o. ne bi primjenjivale na njega, budući da su iste donesene u trenutku kada tuženik još nije bio osnovan, odnosno da se radi o različitom pravnom subjektu od tuženika, te da stoga odluke trgovačkog društva ZGH d.o.o. ne obvezuju tuženika. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika je razvidno da je tuženik osnovan 24. travnja 2008., te također da je osnivač i jedini član tuženika trgovačko društvo ZGH d.o.o. Sukladno odredbi čl. 475 Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99 - Vjerodostojno tumačenje, 52/00 - Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22) tuženik i trgovačko društvo ZGH d.o.o. jesu ovisna društva, a to znači da odluka osnivača, odnosno jedinog člana društva utječe na društvo, odnosno tuženika u ovom slučaju te se odnosi i na njega.

18. Među strankama nije sporno, da je tužitelj zaposlen kod tuženika od 17.4.2019., a da je ranije obavljao posao u trgovačkom društvu ZGH d.o.o. od 1.11.2006. do 16.4.2019. Podružnica Zagrebačke ceste, a isto proizlazi i iz elektroničkog zapisa HZMO-a u spisu.

19. Nije sporno da je Uprava Zagrebačkog Holdinga d.o.o. 16. travnja 2007. donijela Odluku na temelju koje se radnicima ZGH d.o.o. koji prelaze na rad u ZGH d.o.o. odnosno drugo trgovačko društvu ili ustanovu u vlasništvo ZGH d.o.o., priznaje radni staž ostvaren prije i nakon prelaska u kontinuitetu, te se smatra radom kod poslodavca. Navedena Odluka dodatno je pojašnjena u izjavi PL od 21. studenoga 2022. koja prileži spisu, u kojoj navodi da je trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. osnovano 2006. te se nalazilo u 100% vlasništvu Grada Zagreba. Društvo se sastojalo od 15 podružnica u kojima su se nastavile obavljati djelatnosti ranijih trgovačkih društava, a u svom vlasništvu je ZGH d.o.o. imalo i 9 ovisnih trgovačkih društava i ustanovu, koji su zajedno činili grupu Zagrebački holding. S obzirom na takvu organizaciju, radi nesmetanog funkcioniranja poslovnih procesa u ZGH d.o.o. i ovisnim društvima ukazalo se potrebnim donijeti odluku na temelju kojih bi se postojeći radnici iz grupe ZGH d.o.o. prema potrebama posla prebacivali iz trgovačkih društava u vlasništvu ZGH d.o.o. u ZGH d.o.o. i obrnuto. Iz navedenog razloga donesena je odluka kojom je određeno da se u takvom slučaju radnicima prizna i kontinuitet radnog odnosa. U izjavi PL dalje navodi da se po toj odluci uredno postupalo bez odstupanja te da sadržaj i primjena odluke nije bila sporna.

20. Slijedom navedenog, iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da se Odluka uprave ZGH d.o.o. od 16. travnja 2007. ima primijeniti i na tuženika, odnosno na radni odnos tužitelja kod tuženika, budući da je iz izvatka iz sudskog registra vidljivo da je ZGH d.o.o. osnivač i jedini vlasnik tuženika, što znači da se radi o ovisnim društvima te da se odluke osnivača i člana društva odnose na sva društva koja trgovačko društvo osnuje, i to neovisno o činjenici je li tuženik osnovan u trenutku donošenja odluke ili ne. Tome u prilog govori činjenica da su nakon osnivanja tuženika donesene Odluke ZGH d.o.o. od 18. veljače 2009. (Odluka o postupanju pri zapošljavanju novih radnika, te postupanju pri izmjeni ugovora o radu radnika ZGH d.o.o. i društava u vlasništvu ZGH d.o.o.) te Odluka, odnosno naputak ZGH d.o.o. od 8. ožujka 2010., a sukladno kojim odlukama, odnosno naputku je postupljeno prilikom zapošljavanja tužitelja kod tuženika, što znači da je tuženik u cijelosti postupao prema odlukama osnivača i jedinog člana Društva, iako te odluke nije donio tuženik kao zasebno trgovačko društvo.

21. S obzirom na proceduru koja je provedena u postupku zapošljavanja tužitelja kod tuženika, valja navesti da nije životno i logično da bi radnici pristali na takve premještaje iz jednog trgovačkog društva u drugo, a da im se ne prizna radni staž u kontinuitetu. Naime, u trenutku tužiteljevog prelaska na rad kod tuženika nije vidljivo da je tužitelj trebao biti otpušten sa ranije radne pozicije u trgovačkom društvu ZGH d.o.o., pa nije logično da bi se tužitelj svojevoljno odrekao radnog mjesta i staža koji mu je u društvu ZGH d.o.o. utvrđen samo radi prelaska u trgovačko društvo koje je osnovao ZGH d.o.o. Tome u prilog govori i sadržaj dopisa Grada Zagreba od 27. studenoga 2008. upućen upravi Zagrebačkog holdinga d.o.o. (kao osnivaču tuženika) iz kojeg proizlazi da se radnicima, pa u ovom slučaju i tužitelju, priznaje radni staž od prvog dana zaposlenja u trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba, a sve temeljem članka 184. i 186. TKU-a, gdje nedvojbeno stoji da se stečena prava radnika ne mogu osporavati te da se rad u trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba ima smatrati radom kod istog poslodavca.

22. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da se sve odluke osnivača i jedinog člana tuženika imaju primijeniti bez iznimke na sve radnike tuženika, pa tako i na tužitelja u ovom slučaju, odnosno da se tužitelju ima priznati radni staž kojeg je ostvario u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, odnosno ZGH d.o.o. kao radni staž kod tuženika.

23. Sud je saslušao tužitelja kao stranku te je isti iskazao da je u grupi Zagrebačkog Holdinga bio zaposlen od 1. studenoga 2006. do 16. travnja 2019. i to u Podružnici Zagrebačke ceste, a od 17. travnja 2019. zaposlen je kod tuženika. Zna da je 2007. bila donesena odluka u pisanom obliku od strane tadašnjeg predsjednika uprave Zagrebačkog Holdinga PL da se svim radnicima Zagrebačkog Holdinga koji prelaze na rad u neko trgovačko društvo ili ustanovu koja je u vlasništvu Zagrebačkog Holdinga, a također i obrnuto koji prelaze iz trgovačkog društva ili ustanove u vlasništvu Zagrebačkog Holdinga na rad u Zagrebački Holding priznaje sav radni staž koji je ostvaren prije i nakon prelaska i to u kontinuitetu. On je prešao kod tuženika temeljem odluke skupštine bez raspisanog natječaja, tako se onda radilo a poznato mu je da se sada raspisuje interni natječaj. Prilikom prelaska mu je rečeno da prelazi unutar tuženika na isti koeficijent i s istim pravima kao do tada, odnosno rečeno mu je da ništa ne gubi. Dakle, isti je potvrdio činjenice utvrđene dokumentacijom koja prileži spisu, odnosno da je u grupi Zagrebačkog Holdinga bio zaposlen od 1.11.2026. i to u Podružnici Zagrebačke ceste, te zna da je 2007. bila donesena odluka u pisanom obliku od strane tadašnjeg predsjednika uprave Zagrebačkog Holdinga PL da se svim radnicima Zagrebačkog Holdinga koji prelaze na rad u neko trgovačko društvo ili ustanovu koja je u vlasništvu Zagrebačkog Holdinga, a također i obrnuto koji prelaze iz trgovačkog društva ili ustanove u vlasništvu Zagrebačkog Holdinga na rad u Zagrebački Holding priznaje sav radni staž koji je ostvaren prije i nakon prelaska i to u kontinuitetu.

24. Iskaz tužitelja sud je prihvatio kao životan i uvjerljiv, budući je u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, odnosno tužitelj je u svom iskazu potvrdio činjenice koje proizlaze iz spisu priležeće citirane dokumentacije.

25. Slijedom svega naprijed navedenog usvojen je (eventualni) tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, sukladno čl.188. ZPP-a, obzirom je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen odlukom Županijskog suda u Varaždinu od 16.7.2025. /o tome primjerice i: Gž R-152/2023 Županijskog suda u u Zadru, Gž R- 126/2023 Županijskog suda u Bjelovaru, Gž R-218/2023 Županijskog suda u Varaždinu, Revd-1244/2024 Vrhovnog suda RH, Revd-3205/2024 od 10.9.2024. Vrhovnog suda RH/.

26. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

27. Odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku. Trošak tužitelja odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7.2. Tarife u iznosu od 250 bodova (za sastav tužbe, podnesaka od 14.11.2022., 10.5.2023. i 16.11.2023.), za pristup na ročište 13.1.2025. i na 5.2.2025., ročište 10.10.2025., te ročište za objavu - svako po 50 bodova, odnosno ukupno 450 bodova, što uz vrijednost boda od 2 eura iznosi 900,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.125,00 eura.

28. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

29. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 27. listopada 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku