Poslovni broj: Povrv-99/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Saši Javoranu, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 76674680107, protiv tuženika ES, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Rina Zujića iz Rovinja, poslovni broj Ovrv-997/2023, UPP/OS-Ovrv-10999/2023 od 23. siječnja 2024. i to u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, iznos od 22,09 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Rina Zujića iz Rovinja, poslovni broj Ovrv- 997/2023, UPP/OS-Ovrv-10999/2023 od 23. siječnja 2024. i to u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju postupovni trošak u iznosu od 50,77 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. listopada 2025. do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj je protiv tuženika kao ovršenika 21. prosinca 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - Izvoda otvorenih stavki za dužnika, radi naplate iznosa od 22,09 eur. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Rina Zujića iz Rovinja, poslovni broj Ovrv- 997/2023, UPP/OS-Ovrv-10999/2023 od 23. siječnja 2024., određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika. Protiv navedenog Rješenja o ovrsi podnesen je pravodobni prigovor kojim se isto u cijelosti pobija te je predmet proslijeđen ovome sudu u smislu članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022; u daljnjem tekstu: OZ) na nadležni postupak. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv- 99/2024-4 od 19. lipnja 2024. u cijelosti je stavljeno van snage citirano Rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u svom prigovoru u suštini osporava postojanje utužene tražbine, za koju navodi da predstavlja navodni dug prema društvu Hrvatski Telekom d.d. (kojeg tuženik naziva T-com), dok osporava aktivnu legitimaciju tužitelja.

2.1. Tužitelj se na poziv suda u zakonskom roku očitovao na prigovor tuženika, na način da je naveo da je temeljem Ugovora o cesiji broj F3-08/2015 sklopljenog sa društvom Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, OIB: 81793146560, od dana 20. listopada 2015. postao vlasnik utužene tražbine. Tužitelj navodi da je tuženik obaviješten o ustupu sukladno čl.80. ZOO-a najkasnije pokretanjem ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave, međutim da sukladno zakonskim odredbama obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev-1559/01 od 12.09.2001. itd.) te da je Ugovor o cesiji dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Tužitelj nadalje pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji te da je riječ o nepodmirenom računu za siječanj 2023., za usluge korištene po osnovi zasnovanog pretplatničkog odnosa uz obvezno trajanje od 24 mjeseci za korištenje usluga unutar tarifnog paketa MAX 3 (usluga interneta, digitalne televizije i fiksnog telefona), za usluge koje su tuženiku bile pružane na adresi [adresa]. Nadalje, sam tuženik u svojem prigovoru protiv predmetnog Rješenja o ovrsi navodi kako je prethodno koristio telekom usluge društava A1 i ISKON, a koje usluge je otkazao jer nije bio zadovoljan kvalitetom usluge te kako je zatim upravo sa prednikom tužitelja društvom HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb ugovorio korištenje usluga koje je također otkazao jer je bio nezadovoljan kvalitetom usluge. Uvidom u specifikaciju nepodmirenog računa na str. 3. istog, vidljivo je da je isti izdan u količini od 0,645 srazmjerno danima korištenja unutar jednog mjeseca, odnosno isti nije izdan u količini 1 za puni mjesec korištenja, budući da je tuženik dana 25. siječnja 2023. godine raskinuo ugovorni odnos i prešao kod drugog operatera. U odnosu na prigovor tuženog protiv predmetnog Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj ističe kako sam tuženik potvrđuje da je koristio usluge prednika tužitelja, ali da je zbog nezadovoljstva kvalitetom usluge promijenio operatera. Prigovor tuženog je paušalan i usmjeren ka odugovlačenju postupka i izbjegavanju plaćanja dugovanja. Tuženik je obavješten o mogućnosti podnošenja prigovora na ispostavljeni račun. Kako tužitelj nema saznanja o evidentiranim prigovorima kao ni o uplatama upućenim starom vjerovniku, predlaže se naslovljenom sudu odbiti prigovor tuženika kao neosnovan te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz nalaganje tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovoga postupka i to ovršno trošak određen gore navedenim rješenjem o ovrsi u iznosu od 37,50 eur i trošak sudske prostojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur, odnosno ukupni trošak u iznosu od 50,77 eur. Kao dokaz svojih navoda, tužitelj je dostavio Račun Hrvatskog Telekoma d.d. broj 6300902625-281-0 od 31. siječnja 2023. sa specifikacijom (str. 49. do 52. spisa), Obavijest o ustupu potraživanja od 23. listopada 2023. (str. 53. spisa), Obavijest o prihvaćanju zahtjeva i potvrda o sklopljenom ugovoru, od 22. prosinca 2022. (str. 54. do 58. spisa), Opće uvjete poslovanja HT d.d. u primjeni od 1. kolovoza 2019. (str. 59. do 87. spisa), Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, od 20. listopada 2015. (str. 88. do 96. spisa), Aneks broj 1. Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, od 27. listopada 2017. (str. 97. do 100. spisa), Anerks broj 2 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, od 30. rujna 2019. (str. 101. do 105. spisa), Aneks broj 4 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, od 21. listopada 2021. (str. 106. do 109. spisa), dio 92. Dodatka Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 i Aneksu broj 5 tome ugovoru, od 18. listopada 2023. sa dijelom specifikacija otkupljenih tražbina i to u odnosu na ovdje utuženu tražbinu (str. 110. do 112. spisa).

3. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao odnosno izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: prijedlog za ovrhu, izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja – Izvod otvorenih stavki dužnika za tuženika od 20. prosinca 2023., Obavijest ovršeniku (sada tuženiku) o trenutnom stanju dugovanja, od 20. prosinca 2023., Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Rina Zujića iz Rovinja, poslovni broj Ovrv-997/2023, UPP/OS-Ovrv- 10999/2023 od 23. siječnja 2024., prigovor tuženika, podnesak tužitelja od 4. lipnja 2024. kojim se očituje na prigovor tuženika, Račun Hrvatskog Telekoma d.d. broj 6300902625-281-0 od 31. siječnja 2023. sa specifikacijom, Obavijest o ustupu potraživanja od 23. listopada 2023., Obavijest o prihvaćanju zahtjeva i potvrda o sklopljenom ugovoru, od 22. prosinca 2022., Opće uvjete poslovanja HT d.d. u primjeni od 1. kolovoza 2019., Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3- 08/2015, od 20. listopada 2015., Aneks broj 1. Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, od 27. listopada 2017., Anerks broj 2 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, od 30. rujna 2019., Aneks broj 4 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, od 21. listopada 2021., dio 92. Dodatka Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3- 08/2015 i Aneksu broj 5 tome ugovoru, od 18. listopada 2023. sa dijelom specifikacija otkupljenih tražbina i to u odnosu na ovdje utuženu tražbinu te u podnesak tužitelja od 12. srpnja 2024.

4. Sud je proveo sve predložene dokaze stranaka, pri čemu, u smislu članka 7. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravljene, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), u svezi članka 3. stavak 3. ZPP nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

6. Predmet spora u ovom postupku male vrijednosti (članak 458 ZPP-a) je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dugovani iznos s osnova dospjelog, a neplaćenog računa za korištenje usluge iz paketa MAX3 (usluga interneta, digitalne televizije i fiksnog telefona), pružatelja usluga Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, OIB: 81793146560, za siječanj 2023., u iznosu od 22,09 eur, a koju je tražbinu tužitelj otkupio od društva Hrvatski Telekom d.d. Zagreb. Sukladno odredbi članka 461.a stavak 3. i 4. ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog (tužitelj), odnosno u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska (tuženik) iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Sukladno odredbi stavka 6. istog članka, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. istog članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 7. ZPP). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 6. ovoga članka to nije moguće. (članak 461.a stavak 8. ZPP-a).

7. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

8. Sukladno odredbi članka 461.a stavka 4. ZPP sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

8.1. S obzirom da su stranke u ovoj pravnoj stvari vezane rokovima propisanima odredbom članka 461.a stavak 6. ZPP, te kako su isti istekli, to su iste prekludirane u pravu na iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza. U tom smislu, a s obzirom na navode i dokaze u spisu predmeta, stav je ovog suda da su činjenice u ovoj pravnoj stvari dovoljno raspravljene za donošenje odluke o glavnoj stvari.

9. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika. Sporna je, također, i osnova te visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvodno je sud ispitao aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika te je utvrdio da iste proizlaze iz Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, od 20. listopada 2015. (str. 88. do 96. spisa), Aneksa broj 1. Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, od 27. listopada 2017. (str. 97. do 100. spisa), Anerksa broj 2 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, od 30. rujna 2019. (str. 101. do 105. spisa), Aneksa broj 4 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, od 21. listopada 2021. (str. 106. do 109. spisa) i dijela 92. Dodatka Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 i Aneksu broj 5 tome ugovoru, od 18. listopada 2023. sa dijelom specifikacija otkupljenih tražbina i to u odnosu na ovdje utuženu tražbinu (str. 110. do 112. spisa)., iz kojih je razvidno da je predmet cesije potraživanje društva Hrvatski Telekom d.d. Zagreb prema tuženiku navedeno u tužbi i tužbenom zahtjevu. Pri tom se u pogledu notifikacije tuženika o izvršenoj cesiji naglašava da, neovisno o tome što u spisu predmeta na str. 53. prileži Obavijest o ustupanju potraživanja, od 23. listopada 2023., nesporno je da je neispunjenjem svoje obveze (bilo tužitelju, bilo njegovom pravnom predniku Hrvatskom Telekomu d.d.), pri čemu tuženik ni ne tvrdi da je podmirio utuženu tražbinu, tuženik dao povoda pokretanu postupka u ovoj pravnoj stvari, pri čemu je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, a i nadalje, aktivno legitimiran upravo tužitelj kao cesionar. Sve da notifikacija i nije izvršena prije utuženja, navedena bi činjenica samo osiguravala tuženiku zaštitu u smislu prava na ispunjenje utužene tražbine pravnom predniku tužitelja – cedentu (dakle društvu Hrvatski Telekom d.d.), a kojim ispunjenjem bi se tuženik oslobodio svoje obveze i prema ovdje tužitelju kao cesionaru. Ovakav stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u svom Rješenju Broj: Rev 4590/2019-3 od 1. veljače 2023. te se tako u istome navodi: "11. Prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti, prema odredbi čl. 82. ZOO. Dakle, iz sadržaja navedenih odredbi za zaključiti je da za perfekciju ugovora o cesiji nije potreban pristanak dužnika cesusa, ali je cedent dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju. Obavijest, notifikacija, nema konstitutivni učinak na nastanak samog ugovora o cesiji, već je njen značaj u tome da dužnik (cesus) dozna da se vjerovnik njegova duga promijenio te da mora tražbinu ispuniti primatelju cesionaru. Njome se on štiti tako da se ispunjenjem oslobađa svoje obveze čak i onda kad je došlo do cesije, ali on o njoj nije bio obaviješten niti je o njoj na drugi način doznao. Dužnik putem notifikacije doznaje kome je zapravo dužan jer nakon cesije cjelokupne tražbine dotadašnji vjerovnik i dužnik više nisu u pravnom odnosu te cedent više nema aktivnu legitimaciju tražiti izvršenje dužne činidbe od dužnika. Svi učinci zaštite dužnika neposredno su vezani uz njegovo znanje o cesiji. Dakle, posljedica notifikacije je da dužnik gubi pravo pozivati se na zaštitna pravila koja mu omogućuju da se oslobodi ispunjenjem pogrešnoj osobi. Neznanje dužnika o izvršenoj cesiji na temelju zakonskih odredbi se pretpostavlja, a dužnost dokazivanja suprotnog, tj. da je dužnik bio obaviješten o izvršenoj cesiji, leži na primatelju (cesionaru). Podmiri li cesus, nakon što je bio obaviješten o cesiji, tražbinu cedentu umjesto cesionaru, da bi se oslobodio svoje obveze, morat će dokazati da je cesija ništetna ili da postoje drugi razlozi zbog kojih nije došlo do prijenosa tražbine na cesionara. U protivnome morat će još jednom istu tražbinu ispuniti primatelju cesionaru."

10.1. Osnovanost pravne osnove utužene tražbine proizlazi iz Obavijesti o prihvaćanju zahtjeva i potvrde o sklopljenom ugovoru, od 22. prosinca 2022. (str. 54. do 57. spisa). Iz istih je razvidno da su pravni prednik tužitelja, društvo Hrvatski Telekom d.d. i tuženik dana 22. prosinca 2022. sredstvima daljinske komunikacije sklopili ugovor o pružanju usluga iz paketa MAX3 (usluga interneta, digitalne televizije i fiksnog telefona), kojim su zasnovali pretplatnički odnos sa trajanjem ugovorne obveze na razdoblje od 24 mjeseca, kojom se tužitelj obvezao platiti mjesečni naknadu (pretplatu) u iznosu od 34,04 eur. Valja napomenuti da tuženik tijekom postupka nije osporio postojanje predmetnog ugovornog odnosa, niti je dokazao plaćanje utužene tražbine, bilo pravnom predniku tužitelja, bilo tužitelju.

10.2. Ispitujući visinu tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio kako je ista specificirana Izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i računom pravnog prednika tužitelja (cesionara) Hrvatski Telekom d.d. za siječanj 2023., sa specifikacijom obračunatih naknada (str. 49. do 52. spisa). Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i računi se sukladno čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 12/12), smatraju vjerodostojnom ispravom, a tuženik u konkretnom slučaju nije osporio vjerodostojnost navedene isprave. Dakle, kod činjenice da tuženik nije osporio autentičnost i sadržaj vjerodostojne isprave kojoj Zakon daje posebnu dokaznu snagu, smatrajući istinitim sve što je u njoj navedeno, dok se ne dokaže suprotno, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu članka 221. ZPP zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i u pogledu visine utužene tražbine. Ista, nota bene, proizlazi i iz Obavijesti o prihvaćanju zahtjeva i potvrde o sklopljenom ugovoru, od 22. prosinca 2022. (str. 54. do 57. spisa) u kojoj je navedeno da se tuženik obvezao za ugovorene usluge plaćati mjesečnu pretplatu u iznosu od 34,04 eur. Naime, iznos tražbine po utuženom računu za siječanj 2023. odnosi se upravo na navedenu mjesečnu pretplatu, s time da je tuženiku zaračunat razmjerni dio mjesečne pretplate i to za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 25. siječnja 2023., s kojim je datumom raskinut predmetni ugovorni odnos (što tuženik u tijeku postupka nije osporio), u iznosu od 22,09 eur.

10.3. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Članak 65. stavak 1. ZOO određuje da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

10.4. Tuženik je dužan platiti i zateznu kamatu na utužene tražbine od dospijeća do isplate. Naime, odredba članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, po stopi propisanoj u odredbi stavka 2. članka 29. ZOO koja se odnosi na ostale odnose.

11. Slijedom svega navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, sud smatra da je tužitelj u cijelosti dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

12. Sukladno navedenom, valjalo je temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučiti kao u točci I izreke ove presude.

13. Odluka o trošku iz točke III izreke temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP (koji propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023; dalje u tekstu: OT). Prema zaključku broj 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj: Su-IV-204/17., objavljenom na mrežnim stranicama Vrhovnog suda, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci II izreke.

13.1. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka određen Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Rina Zujića iz Rovinja, poslovni broj Ovrv-997/2023, UPP/OS-Ovrv-10999/2023 od 23. siječnja 2024. u iznosu od 37,50 eur.

13.2. Tužitelju je priznat zatraženi trošak parničnog postupka i to trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur sukladno sukladno Tar. br. 1. st. 1. u vezi sa Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/2019, 92/2021).

13.3. Dakle, tužitelju je priznat ukupni postupovni (ovršni i parnični) trošak u iznosu od 50,77 eur.

13.4. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s čl. 151. st. 3. ZPP-a odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

13.5. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 dana, sukladno članku 328. ZPP-a.

U Puli-Pola, 27. listopada 2025.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku.