Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-328/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, na temelju nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po PZ, odvjetnici u [adresa] protiv ovršenika ĐZ, vl. Obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petru Krnić, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovr-241/2024-4 od 18. ožujka 2024., 27. listopada 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovr-241/2024-4 od 18. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava kod Financijske agencije povodom zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 19. veljače 2024. Pritom je zaključkom upućen ovršenik u roku od 15 dana od dana primitka istog pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava kod Financijske agencije povodom spomenutog zahtjeva za izravnu naplatu, te dostaviti dokaz o pokrenutoj parnici.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik pravodobno, navodeći izričito sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), predlažući ovom sudu da ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da isto preinači.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj u bitnom osporava žalbene navode ovršenika, predlažući potvrditi prvostupanjsko rješenje, te naknaditi istom trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a i sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava niti pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. OZ-a, na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je ovršenik prvostupanjskom sudu dana 22. veljače 2024., sukladno čl. 210. OZ- a, predložio odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupaka Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-345/2023 i P-94/2023 i zabraniti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika na temelju obavijesti FINE od 19. veljače 2024. o zapljeni iznosa od 14.429,80 eura

- da u svom prijedlogu ovršenik navodi kako je s ovrhovoditeljem bio u obvezno pravnom odnosu na temelju ugovora o radovima za projekt [adresa] staza, uređenje poučne staze od 2. svibnja 2022., za koje radove je na temelju čl. 10. ugovora ovršenik izdao zadužnicu za ispunjenje ugovora, te je u tijeku izvođenja radova došlo do prijepora mogu li se daljnji radovi obaviti bez ishođenja građevinske dozvole za započeti građevinski objekt u vidu nadstrešnice, zbog čega je ovršenik zatražio pisanim putem od ovrhovoditelja građevinsku dozvolu pod prijetnjom pokretanja sudskog postupka. Kako ovrhovoditelj nije dostavio traženu građevinsku dozvolu, ovršenik je podnio tužbu za raskid ugovora iz čl. 2., o čemu se vodi parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu br. P-94/2023. Nadalje navodi da kako ovrhovoditelji nisu platili već izvedene radove, unatoč pozivu ovršenika, isti je pokrenuo prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, pa su tuženi na izdano rješenje o ovrsi uložili prigovor, povodom kojega je otvoren novi spis kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu br. Povrv-345/2023. Ističe kako nije mogao, ni smio, nastaviti predmete radove bez građevinske dozvole, dok ovrhovoditelj prema mišljenju istog nije bio ovlašten aktivirati ranije spomenutu zadužnicu.

- da je ovrhovoditelj, očitujući se na navedeni prijedlog, u bitnom naveo kako nije točno da bi razlog neispunjenja ugovora od strane ovršenika bilo neishodovanje građevinske dozvole od strane ovrhovoditelja, obzirom da se najviša instanca nadležna odlučivati da li je u predmetnom slučaju potrebna građevinska dozvola, dakle Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu Sisačko-moslavačke županije u svojem Mišljenju očitovao da se mogu izvoditi radovi na [adresa] – [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom ZOP 02-07-20, dok i iz izjave projektanta HZ proizlazi da je nadstrešnica sastavni dio glavnog projekta i s pješačkom stazom predstavlja funkcionalnu cjelovitost, pa da stoga građevinska dozvola nije potrebna.

7. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud u bitnom navodi da nije ispunjen prvi uvjeti čl. 65. OZ-a , temeljem utvrđenja da ne postoji opasnost da se ovršenik neće moći naplatiti jer je ovrhovoditelj solventna jedinica lokalne samouprave pa da slijedom toga ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, dok navodi iz prijedloga upućuju na žalbeni razloge iz članka 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a, te kako ovršenik osnovanost svojih navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a, isti je upućen u parnicu.

8. Prema članku 210. stavku 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Stavkom 2. istog članka navodi se da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.

9. Odgovarajuća primjena odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno članku 210. stavku 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. t. 7. i t. 9. -11. OZ-a. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako navodi iz spomenutog prijedloga ovršenika predstavljaju razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a, osnovanost kojih nije potkrijepljena javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom zbog kojih je istog zaključkom valjalo uputiti u parnicu.

10. Nadalje, člankom 65. stavku 1. OZ-a, propisano je da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu i to u slučajevima prema točkama 1. do 10. istog članka i stavka OZ-a.

9. Dakle, ovršenik je trebao prije svega učiniti vjerojatnim da bi izravnom naplatom - prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili tešku nadoknadivu štetu ili učiniti vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

10. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti, mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi. Ovršenik bi trebao učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka štete uslijed nastavljanja ovrhe (uzročna veza između nastavka ovrhe i nastanka štete), ali i da bi se odgodom ovrhe ta opasnost otklonila. Tu vjerojatnost treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja te utjecaj određenog predmeta ovrhe u odnosu na koji se zahtijeva odgoda ovrhe.

11. Prvostupanjski sud valjano je primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu, i to jer nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz naprijed citirane odredbe OZ-a.

12. U konkretnom slučaju ovršenik u spomenutom prijedlogu uopće ne navodi da bi istome nastala nenadoknadiva niti teško nadoknadiva šteta, kao ni potrebu sprječavanja nasilja, pa se uslijed izostanka takvih navoda ne može naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

13. Dakle, iako je ispunjen jedan uvjet i to iz čl. 65. st. 1. točka 1. OZ-a, ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da nije ispunjen drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

14. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke.

15. Trošak odgovora na žalbu ovrhovoditelja prema mišljenju ovoga suda nije bio potreban za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Split, 27. listopada 2025.

SUTKINJA:

Andrea Boras-Ivanišević