Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-738/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnici Ivani Binički Ložnjak, iz Zagreba, Amruševa 8, protiv tuženika INA MALORPODAJNI SERVISI d.o.o., OIB: 88722350183, Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, zastupanog po odvjetnicima iz OD Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i isplate naknade plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. listopada 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 27. listopada 2025. godine,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju broj IMS ROT-2/2023 od 21. veljače 2023. nije dopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Raskida se Ugovor o radu broj MS-906637/20-2 sklopljen na neodređeno vrijeme s primjenom od 01. veljače 2020. između tužitelja i tuženika za radno mjesto prodavača u Maloprodajnom području Zagreb – jug, Regija Zapad s danom 16. srpnja 2023. godine.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplati iznos od osam bruto plaća u iznosu od 6.719,76 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 17. srpnja 2023. do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate obračunatoj do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade plaće zbog nedopuštenog otkaza isplati iznos od 67,19 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev dijela za pripadajući porez na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na navedeni iznos od dana 15. kolovoza 2023. do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate obračunatoj do 29. prosinca 2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak prouzročen vođenjem ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju DA naknaditi tuženiku INA MALORPODAJNI SERVISI d.o.o. parnični trošak u iznosu od 1.015,00 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12.05.2023. navodi da je bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu broj MS-906637/20-2 na neodređeno vrijeme s primjenom od 01. veljače 2020. sklopljen za radno mjesto prodavača u Maloprodajnom području Zagreb

– jug, Regija Zapad. Predmetni ugovor o radu otkazan je Odlukom o redovitom otkazu broj IMS ROT-2/2023 od 21. veljače 2023. koju odluku je tužitelj zaprimio dana 29. ožujka 2023.. Protiv odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj je dana 12.04.2023. uložio temeljem odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik primio 14. travnja 2023. Na predmetni zahtjev tuženik se nije očitovao. U obrazloženju odluke o otkazu tuženik prvenstveno navodi da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, a koje konkretizira na način da navodi da navodi da je u vremenskom razdoblju od 07. rujna 2022. do 30. rujna 2022. provedena interna istraga s ciljem provjere brisanih stavki, prodaje stavki bez izdavanja računa i mjenjačnice na maloprodajnom mjestu Gradna jug nakon čega da je sačinjeno Izvješće broj 50390495_11_PT_110_22 kojom istragom da su utvrđene nepravilnosti pobliže opisane u Odluci o otkazu iz kojih da proizlazi da je tužitelj obavljao zamjenu deviznih novčanih sredstava izvan službenog mjenjačkog mjesta, da je novčana sredstva odlagao protuzakonito na nepropisna mjesta izvan službene blagajne, pa čak i u privatnu torbicu. Netočni su navodi tuženika navedeni u odluci o otkazu ugovora o radu da bi tužitelj počinio povrede iz ugovora o radu koje mu se odlukom o otkazu stavljaju na teret. Tužitelj prije svega napominje da su netočni navodi tuženika da bi isti počinio povrede obveza iz radnog odnosa koji mu se odlukom o otkazu stavljaju na teret koje da nije izvršavao odnosno da je nesavjesno, nepravilno i nemarno izvršavao radne zadatke i druge obveze odnosno da se nije pridržavao odredbi Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca, isto kao što nije točno da je tužitelj opisanim radnjama prekršio odredbe Zakona o deviznom poslovanju, Mjenjačkih poslova na maloprodajnim mjestima, Postupka prodaje robe na MPM, Odluke o načinu odlaganja osobnih stvari i novčanih sredstava, Kataloga poslova i radnih mjesta u INA Maloprodajnim servisima d.o.o. odnosno odredbe čl. 112. Pravilnika o radu INA Maloprodajnih servisa d.o.o. Tužitelj je zaposlen kod poslodavca neprekidno 7 godina na poslovima prodavača na benzinskoj postaji, u kojem vremenu je sve radne zadatke i obveze izvršavao uredno te u skladu sa propisima i radnim zadacima. Osim toga u navedenom razdoblju protiv tužitelja nikada nije vođen bilo kakav disciplinski postupak radi kršenja obveza iz radnog odnosa niti je tuženik zaprimio bilo kakvu prijavu bilo kupaca, bilo drugih radnika iz koje bi proizlazilo da tužitelj nemarno odnosno nesavjesno obavlja svoje radne zadatke ili da krši obveze iz radnog odnosa. Tako se i u konkretnom slučaju navedene povrede temelje isključivo na presumpcijama tuženika o navodnom kršenju obveza iz radnog odnosa zamjenom deviznih novčanih sredstava izvan službenog mjenjačkog mjesta te nezakonitim odlaganjem novčanih sredstava na nepropisna mjesta izvan službene blagajne. Naime, svaka transakcija plaćena u stranoj valuti odnosno eurima provedena je kroz sustav mjenjačnice te je o istome kupcima uredno izdana potvrda. Da je tome tako proizlazi iz činjenice da u poslovanju benzinske postaje nikada nije utvrđen manjak sredstava biti su se na inventuri pokazali bilo kakvi nedostaci iz kojih bi proizlazilo da je oštećen bilo tuženik, bilo kupci. Također tuženik nikada od bilo kojeg kupca nije zaprimio pritužbu na rad tužitelja pa tako nikada ni jedan kupac nije naveo da bi bio oštećen pri plaćanju računa u eurima te da bi ga u tome oštetio upravo tužitelj. Što se tiče odlaganja privatne torbice ispod pulta blagajne tužitelj napominje da je upoznat sa Odlukom o načinu odlaganja osobnih stvari i novčanih sredstava radnika na MPM kojom je propisano da je radnik dužan prije početka smjene odložiti sve osobne stvari uključujući i novčana sredstva u osobni ormarić. Točno je da je tužitelj znao ispod pulta blagajne odložiti svoju torbicu kao što je to bilo i dana 13.09.2022. kad je izvršena spomenuta kontrola i to sve iz razloga što odlaganje u prostoru ormarića ne smatra sigurnim. Naime, u taj prostor gdje se nalaze ormarići ulaze osim kolega zaposlenih na MPM i drugi korisnici, primjerice dobavljači, a svi ormarići nisu sigurni. Kako je taj dan bio raspoređen za rad na blagajni držao je svoju torbicu pored sebe. Ne radi se međutim o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa radi koje bi bio opravdan redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika, već o povredi obveze iz radnog odnosa lakšeg karaktera. Suprotno navedenom u organizaciji rada tuženika na MPM znali su se događati brojni propusti pa se tako dosta često znalo dogoditi da je na MPM bilo manje radnika od potrebnog ili predviđenog broja, zbog čega su radnici pa tako i tužitelj bili izloženi pritisku na radu te mogućnosti da dođe do određenog propusta. Primjerice znalo se dogoditi da radnik radi sam u noćnoj smjeni te da mora ostaviti prodajni prostor prazan dok vani toči UNP i sl. Osim toga nakon uvođenja naplate korištenja WC, što je bilo mjesec ili dva prije spornog događaja, naloženo je djelatnicima MPM-a, kao i za tu potrebu angažiranim studentima da novac od naplate WC-a pospremaju u torbicu te da konverziju deviza vrše ispred samog WC- a bez korištenja mjenjačnice i to pogotovo u situaciji kada bi na BP došlo istodobno više autobusa, što je u ljetnim mjesecima bio čest slučaj. Osim toga, bilo je i drugih nepravilnosti zbog kojih je rad na benzinskoj postaji bio otežan. Takvih postupanja/uputa tuženika koje su bile suprotne internim aktima te propisanoj organizaciji rada bilo je mnogo pa se držanje privatne torbice ispod pulta blagajne usporedbom sa navedenim postupanjem poslodavca ne čini osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa. Sve nedostatke tužitelj je pobliže opisao u prijavi etičkom povjerenstvu tuženika. Dakle, ako se i dogodio kakav propust na strani tužitelja isto je bilo isključivo zbog organizacije rada od strane samog tuženika pri čemu valja naglasiti da je MPM Gradna jug benzinska postaja na autocesti Ljubljana – Zagreb, na samom ulazu u RH poslije graničnog prijelaza Bregana na kojoj je uvijek bio povećan opseg posla, a posebno u ljetnim mjesecima od početka lipnja do kraja rujna zbog čega je doista moglo doći do određenih nepravilnosti u postupanju, međutim nikako ne osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa kako to navodi tuženik. Nadalje, čl. 119. st. 1. ZOR-a predviđeno je da je poslodavac prije redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju tuženik u odluci o otkazu nije obrazložio odnosno naveo okolnosti zbog kojih nije upozorio radnika na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, posebice ako se uzme u obzir kao što je naprijed navedeno da se radi o radniku koji nikada nije kršio obveze iz radnog odnosa, koji nije upozoravan te imajući u vidu činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik ne navodi da bi navodnim postupanjem tužitelja pretrpio bilo kakvu štetu ili da bi bio prekršajno ili kazneno odgovoran. Osim toga tužitelj je po završenom nadzoru od 30. rujna 2022. do kraja veljače 2023. u trajanju od pet mjeseci uredno radio te izvršavao svoje radne zadatke, što također dokazuje da povjerenje tuženika nije narušeno kako se to navodi te da nije bilo okolnosti zbog kojih nije bilo za očekivati da tuženik upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa. Osim toga, tužitelj temeljem odredbe čl. 116. st. 2. ZOR-a stavlja prigovor prekluzije na odluku o otkazu po načelu falsa nominatio non nocet. Naime, iz sadržaja odluke o otkazu proizlazi da mu se stavlja na teret osobito teško kršenje obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć odnosno da iz sadržaja odluke o otkazu proizlazi da je tuženik zapravo ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom, dok je očito zbog prekoračenja roka za otkazivanje izvanrednim otkazom, odluku o otkazu naslovio kao redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem. Da se zapravo radi o izvanrednom otkazu razvidno je i iz postupanja tuženika prilikom otkazivanja koje se ogleda u činjenici da je tuženik propustio upozoriti tužitelja na obveze iz radnog odnosa te da to propuštanje ničim nije opravdao. Naime iz sadržaja odluke o otkazu proizlazi da je interna istraga poslodavca trajala od 07. rujna 2022. do 30. rujna 2022. godine dok je odluka o otkazu donesena 21. veljače 2023., gotovo šest mjeseci nakon završetka istrage odnosno utvrđenja navodnih teških kršenja obveze iz radnog odnosa. Nadalje, u vrijeme donošenja odluke o otkazu tužitelj je bio privremeno nesposoban za rad zbog bolesti o čemu je poslodavca uredno obavijestio potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad. Odredbom čl. 121. st. 5. ZOR-a predviđeno je da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno iznimno da teče za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad kojem je radnik otkazao ugovor o radu prije početka tog razdoblja ako je u odlukom o otkazu radnika oslobodio obveze rada. U konkretnom slučaju tužitelj je u trenutku donošenja odluke o otkazu već bio privremeno nesposoban za rad o čemu je tuženika uredno obavijestio, pri čemu se također ukazuje na činjenicu da je u vrijeme dostave odluke o otkazu tužitelj bio privremeno nesposoban za rad već više od mjesec dana. Slijedom navedenog toč. 2. Odluke o otkazu ugovora o radu također se ukazuje nezakonitom. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi da je Odluka tuženika od 21.02.2023. o redovitom otkazu ugovora o radu nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kojom će se naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto na kojem je radio prije otkaza, odnosno na druge odgovarajuće poslove, te kojom će obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Podneskom od 03.10.2025. (str. 527-529 spisa) tužitelj je postavio konačan tužbeni zahtjev tako da je pored zahtjeva za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 21.02.2023. o redovitom otkazu ugovora o radu, zatražio i sudski raskid ugovora o radu s danom 16.07.2023. (dan zasnivanja radnog odnosa tužitelja kod novog poslodavca); zahtjev za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od 8 bruto plaća tužitelja, sa pripadajućim zateznim kamatama; zahtjev za naknadom plaće zbog nedopuštenog otkaza. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nije sporno sljedeće: - da je tuženik donio pobijanu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a kojom Odlukom je otkazan ugovor o radu tužitelju koji je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Prodavač, - da je prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju omogućeno davanje obrane u pogledu povreda koje mu se stavljaju na teret, pri čemu je on 8. prosinca 2023. godine kao obranu dostavio poslodavcu pisanu Izjavu, - da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, - da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava. Suprotno tvrdnjama tužitelja, odluka o otkazu je zakonita i dopuštena budući da se ista temelji na odredbama Zakona o radu kao i internim aktima tuženika te ima uporište u činjenicama koje ukazuju na to da je ispravan zaključak tuženika kao poslodavca o tome da je tužitelj kao radnik počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa uslijed kojih nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Tuženik ističe da je u vremenskom razdoblju od 07. 09. 2022. godine do 30. 09. 2022. godine, provedena interna istraga temeljem koje je sačinjeno Izvješće br. 50390495_11_PT_110_22_MPM Gradna-jug_mjenjački poslovi, vezano za nepravilnosti u radu radnika na benzinskoj postaji MPM Gradna-jug, na kojoj je radio i tužitelj, a kojim je utvrđeno da je tužitelj u svojemu radu više puta počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Kako je postupanjem na takav način tužitelj ujedno počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje imaju i elemente prekršajnih djela, isti je na taj način tuženika, svojega poslodavca, izložio riziku da protiv njega kao okrivljenika budu pokrenuti prekršajni postupci, sa posljedicama koje uključuju ne samo visoke novčane kazne nego i zabranu obavljanja djelatnosti. Kao posljedica takvog postupanja tužitelja, trajno i nepovratno narušeno je povjerenje tuženika kao poslodavca u tužitelja kao radnika. Naime, odredbama dokumenta „Postupak mjenjački poslovi na maloprodajnim mjestima“ jasno je i detaljno propisan način postupanja prodavačkog osoblja, pa tako i tužitelja u pogledu u mjenjačkih poslova koje se vrše na maloprodajnim mjestima. Kako je gore opisanom internom istragom s ciljem provjere brisanih stavki, prodaje stavki bez izdavanja računa i mjenjačnice na maloprodajnom mjestu Gradna-jug pregledom nadzornih kamera kao nesporno utvrđeno da se tužitelj u obavljanju posla služio privatnom torbicom koja se nalazila ispod pulta blagajne, a u kojoj se nalazio novac, to je utvrđeno da je isti povrijedio odredbe dokumenta „Postupak mjenjački poslovi na maloprodajnim mjestima“. Radnom uputom naziva Mjenjački poslovi na maloprodajnim mjestima, od 20.12.2021. godine, čl. 2.4.2. (1) propisano je kako je cit: „Za svaku kupnju strane valute Mjenjač obvezan izdati stranci potvrdu o otkupu generiranu iz PC blagajne korištenjem certificiranog programa“, dok je čl. 2.4.2. (4) propisano kako se potvrda o otkupu ispisuje u jednom primjerku koji se predaje stranci.“. Odredbom čl. 2.4.3. Fiskalna potvrda o otkupu, određeno je, dalje, da je mjenjač na maloprodajnom mjestu dužan odmah nakon izdavanja Potvrde o otkupu strane gotovine izdati i Fiskalnu potvrdu o otkupu stranih sredstava plaćanja, budući da je navedena obveza fiskalizacije mjenjačkih transakcija propisana Zakonom o fiskalizaciji. Fiskalna potvrda o otkupu sadrži sve elemente propisane Zakonom o fiskalizaciji. Katalogom poslova i radnih mjesta INA maloprodajni servisi d.o.o. od 01.01.2019. godine je za radno mjesto:

Prodavač kao jedna od glavnih odgovornosti i zadataka propisano da, cit: „5. sve poslove obavlja sukladno propisanim procedurama, uputama, aktima i preporučenoj praksi iz područja zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša.“ Također, kao svrha tog radnog mjesta propisano je obavljanje prodajnih procesa vezanih za prodaju naftnih derivata i ostalih proizvoda iz asortimana maloprodajnog mjesta, prodaja i naplaćivanje roba i usluga te upravljanje materijalnom imovinom na gospodarski opravdan način Kako je riječ o potencijalnim prekršajima iz područja Zakona o deviznom poslovanju (u odnosu na mjenjačke poslove), Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (u odnosu na gotovinska novčana sredstva na prodajnom mjestu i izdavanje računa), Općeg poreznog zakona, Zakona o računovodstvu te Zakona o PDV-u, a koji propisi čine prisilne propise koji su od osobitog značaja i težine za Republiku Hrvatsku, neprihvatljivo je očekivati od poslodavca da radnika čija je osnovna obveza iz radnog odnosa u neposrednoj i neraskidivoj vezi sa poštivanjem tih propisa zadrži u radnom odnosu nakon što utvrdi grubo kršenje istih tih obveza. Nedvojbeno je riječ o kršenju temeljnih obveza iz radnog odnosa (prodavač koji robu ne prodaje u skladu sa zakonskim propisima i internim aktima pri čemu se u više slučajeva koristi novcima iz privatne torbice koja se nalazi ispod pulta blagajne) te uslijed toga o osnovanom i opravdanom gubitku povjerenja poslodavca u radnika. Suprotno navodima tužitelja iz tužbe da je poslodavac trebao sukladno odredbi članka 119. st. 1 ZOR-a prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, tuženik ukazuje na zakonsku iznimku od istog u nastavku, cit: „…osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Takav stav zauzima i sudska praksa u presudi Vrhovnog suda Revr-614/08 od dana 28.01. 2009. godine cit: „Izostanak upozorenja prije otkazivanja nije razlog zbog kojeg bi otkaz ugovora o radu bio nedopušten. Činjenica da tuženik kao poslodavac nije prije otkazivanja ugovora o radu upozorio radnika na njegovo kršenje obveza iz radnog odnosa, u konkretnom slučaju s obzirom na okolnosti, postupanja tužitelja i sadržaja učinjenih povreda takve su okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da prethodno upozori tužitelja na učinjene povrede.“ te presudi Vrhovnog suda Revr-779/10 od dana 08.09. 2010. godine cit: „Nedopušteno ponašanje tužitelja koje je utvrđeno internom kontrolom i to pregledom dokumentacije kroz određeno razdoblje kao i ostale utvrđene okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na to da zbog njih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelja prije redovitog otkazivanja pisano upozori na obveze iz radnog odnosa.„ Poslodavac je u Odluci o otkazu obrazložio da su plaćanja iz torbice na polici (a ne kako je propisano iz blagajne poslodavca) vršena učestalo tijekom nadzora, iz čega se da zaključiti da se ne radi o izoliranom slučaju ili omašci radnika, tim više što je radnik na predmetnim poslovima radio duži niz godina i slijedom toga znao i morao znati da su njegovi postupci protupravni. Životno je nelogično da bi se plaćanja i konverzije novca u službenim prostorima poslodavca, u radu sa kupcima poslodavca, pokraj ispravne službene blagajne vršilo iz torbice koja se nalazi ispod pulta blagajne?!?! U odluci o otkazu tuženik je jasno obrazložio da je u provedenom postupku kao nesporno utvrđeno da je tuženik nezakonito vršio mjenjačke poslove pri čemu je izvršio niz povreda radnih obveza koje imaju sve elemente prekršajnog djela pa nije opravdano očekivati od poslodavca da prethodno pisanim putem upozori radnika na povrede radnih obveza. Sve gore navedeno uzeto u obzir u svojoj ukupnosti isključuje obvezu poslodavca da radnika prethodno upozorava na obveze iz radnoga odnosa, kada je evidentno riječ o grubome kršenju ne bilo kojih nego upravo osnovnih obveza iz radnog odnosa, i to ne u nekome izoliranom incidentu nego opetovano. Osnovna dužnost Prodavača na maloprodajnom mjestu je da se pridržava internih akata poslodavca, a koji su ujedno u skladu sa zakonskim propisima te među ostalim upravo i postoje zato da bi se praktično postupanje u transakcijama u kojima tužitelj djeluje kao predstavnik tuženika odvijale u skladu sa zakonskim propisima i standardima tuženika. Upravo protivno navedenom, a iako je notorno da navedeno postupanje nije dopušteno te da za sobom povlači i potencijalnu prekršajnu odgovornost za trgovca (tuženika), tužitelj je više puta u radno vrijeme vršio blagajničko poslovanje iz privatne torbice, pritom spremajući primljeni novac na mjesto različito od blagajne ili bilo koje druge lokacije koja je predviđena za držanje novca proizašloga iza transakcije provedene na prodajnom mjestu. U svojoj obrani tužitelj pak poriče djela koja mu se stavljaju na teret no materijalni dokazi, konkretno službene snimke video nadzora, jasno pokazuju da je tužitelj u svom radu koristio novac iz privatne torbice koja se nalazi ispod pulta blagajne i koja NIJE službena blagajna predviđena za rad pružatelja predmetnih usluga. Radi se o propustima i povredama koje se nikada i ni u kojim uvjetima ne mogu tolerirati niti opravdati. Na pojedinačne činjenične navode tuženik se očituje kako slijedi: Svakako je neprihvatljivo tužiteljevo kvalificiranje ovih povreda obveza iz ugovora o radu kao „lakše“ povrede te jasno ukazuje na to kako tužitelj olako percipira svoje obveze iz ugovora o radu i počinjene povrede. To da prodavač izvrši transakciju bez korištenja blagajne i spremi novac „u torbicu u ladici ispod blagajne“ zaista je ne samo eklatantno kršenje internih i zakonskih akata, nego nešto neprihvatljivo i na razini prosječnoga čovjeka, a osobito trgovca, uzimajući u obzir kojim sve inspekcijskim nadzorima i sa kojom prijetećim sankcijama (pa i zabranom obavljanja djelatnosti) podliježe tuženik, pri čemu bi postojala neoboriva presumpcija o odgovornosti tuženika za svaki tako utvrđeni propust s obzirom na to da je tuženik taj koji je dužan osigurati poslovanje maloprodajnog mjesta u skladu sa primjenjivim zakonskim propisima koji su uvijek kada je riječ o poslovanju sa robom i novčanim sredstvima vrlo striktni. Suprotno navodima tuženika da je isti držao svoju privatnu torbicu ispod pulta blagajne jer odlaganje u predviđene ormariće nije smatrao sigurnima, ističe se kako su navodi tužitelja paušalni te da isti nikada nije upozorio poslodavca da bi odlaganjem privatnih stvari u predviđene ormariće bila ugrožena sigurnost privatnih stvari radnika niti dostavlja dokaze da su se krađe iz predviđenih ormarića ranije dešavale. Nadalje, a suprotno navodima tužitelja, ne postoji odluka poslodavca da bi se konverzija deviza za naplatu korištenja toaleta vršila ispred toaleta, tim više što je predmetni nadzor vršen u rujnu 2022. godine, a ne u srpnju ili kolovozu kada je uobičajeno pojačan broj posjetitelja benzinske postaje, stoga nikako nije mogao postojati opravdani razlog ni za takav način rada. Tužitelj se, dalje, neutemeljeno referira na pogrešan naziv odluke o otkazu ugovora o radu, budući je po samoj odluci i svim njezinim elementima razvidno da se radi o redovitom otkazu ugovora o radu (a ne o izvanrednom otkazu ugovora o radu), pri čemu su tužitelju priznata sva prava uslijed takvoga prestanka odnosa, uključujući i pravo na otkazni rok. Slijedom toga neosnovan je i prigovor prekluzije. U pogledu navoda tužitelja kako vremenski odmak od utvrđenja povreda do donošenja odluke o otkazu upućuje na nedopuštenost odluke o otkazu te kako je tuženik trebao radni odnos otkazati putem instituta izvanrednog otkaza, ističe se kako je na dispoziciji poslodavca da izabere mjeru koja je za radnika manje tegobna pri čemu isti nije vezan nikakvim vremenskim ograničenjima u pogledu donošenja odluke o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika. Donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu je samo jedna od mogućnosti poslodavca za sankcioniranje radnika te okolnost da je donesena odluka o redovnom, a ne izvanrednom otkazu ugovora o radu ni na koji način ne utječe na zakonitost odluke o redovnom otkazu ugovora o radu niti na bilo koji način umanjuje povrede obveza iz ugovora o radu koje radnik ili jest ili nije počinio, neovisno o tome za koju se radnopravnu sankciju poslodavac odluči. Zakon o radu, kao uostalom i sudska praksa, jasno određuju da prethodno upozoravanje radnika na obveze iz ugovora o radu prije otkazivanja ugovora o radu iznimno nije potrebno ako postoje okolnosti zbog kojih nije razumno od poslodavca očekivati da to učini. Činjenica je da je tužitelj sam u e-mailu od 20. veljače 20223. godine priznao da je od 1.10.2022. godine bio na bolničkom liječenju i pod stalnom terapijom lijekova, dapače, i neposredno prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj otvara bolovanje (potvrda liječnika, bolovanje otvoreno 17.2.2023. godine s predviđenim trajanjem od 30 dana) znajući da je 10.2.2023. godine Radničkom vijeću, u skladu s odredbom čl. 150. ZOR-a, poslodavac dostavio na savjetovanje namjeru redovitog otkazivanja Ugovora o radu. Nadalje. netočan je navod tužitelja da je u vrijeme dostave Odluke o otkazu tužitelj bio privremeno nesposoban za rad više od mjesec dana pa da bi toč. 2. Odluke o otkazu ugovora o radu bila nezakonita. Tužitelju je Odluka o otkazu uručena 29.3.2023. godine, a sa 30.6.2023. godine je zatvorio bolovanje i otkazni rok mu je počeo teći tek 01.07.2023. godine. Dapače, sam tužitelj je dana 10.7.2023. godine dao tuženiku Izjavu da se sa 14.7.2023. godine odriče daljnjeg dijela otkaznog roka zbog prelaska na rad kod novog poslodavca. U skladu s rečenim, a budući da je u potpunosti razvidna zakonitost odluke tuženika, predlaže se naslovnom sudu da nakon provedene rasprave te izvedenih dokaza kako je predloženom u ovome odgovoru na tužbu odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, te istoga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Odluku tuženika od 21.02.2023. o redovitom otkazu ugovora o radu (str. 8-10 spisa), u tužiteljev zahtjev za zaštitu prava sa potvrdom o primitku i povratnicom (str. 11-15 spisa), u potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja od 17.02.2023. (str. 16 spisa), u e-mail tužitelja od 21.02.2023. odvjetnici Ivani Binički Ložnjak (str. 17-18 spisa), u Odluku Etičkog povjerenstva INA Grupe od 10.03.2023. (str. 19 spisa), u izvješće o internoj istrazi sigurnosti Društva INA d.d. (str. 29-71 spisa), u zapisnik – potvrdu tvrtke Tehnozavod Marušić o izvršenom radnom nalogu (str. 72 spisa), u izjavu DAM od 15.09.2022. (str. 73 spisa), u Pravilnik o radu tuženika koji je stupio na snagu 01.05.2022. (str. 74-125 spisa), u radne upute tuženika – mjenjački poslovi na maloprodajnim mjestima, koje su stupile na snagu 20.12.2021. (str. 126-151 spisa), u radne upute tuženika – izdavanje računa na maloprodajnim mjestima koje su stupile na snagu 31.08.2022. (str. 152-174 spisa), u radne upute tuženika – kvaliteta usluge na maloprodajnim mjestima, koje su stupile na snagu 21.11.2021. (str. 175-185 spisa), u radne upute tuženika – prodaja robe na maloprodajnim mjestima, koje su stupile na snagu 06.02.2023. (str. 186-234 spisa), u Odluku INE d.d. od 01.03.2019. o načinu odlaganja osobnih stvari, te novčanih sredstava radnika na maloprodajnim mjestima (str. 235 spisa), u katalog poslova i radnih mjesta kod tuženika koji je stupio na snagu 01.01.2019. sa opisima poslova (str. 236-269 spisa), u izjavu tužitelja od 10.07.2023. kojom se odriče daljnjeg dijela otkaznog roka, radi prelaska kod novog poslodavca (str. 270 spisa), u izjavu tužitelja od 08.12.2022. (str. 271 spisa), u e-mail - dopis od 10.02.2023. tuženika Radničkom vijeću radi savjetovanja u smislu čl. 150. Zakona o radu (str. 277-278 spisa), u katalog poslova i radnih mjesta kod tuženika sa opisom poslova radnih mjesta koji je stupio na snagu 01.12.2022. (str. 288-327 spisa), u Pravilnik o radu tuženika koji je stupio na snagu 08.10.2020. (str. 326-379 spisa), u snimke video – nadzora sa USB sticka koji prileži spisu u koverti na strani 380, u upozorenja o obvezama iz radnog odnosa radnicima MA, LA, ZA (str. 387-389 spisa), u Odluke o otkazu ugovora o radu od 21.02.2023. radnicima ĆA, ĐA, JA, IA, ČA (str. 399-413 spisa), saslušani su svjedoci PA (str. 420-425 spisa), AA (str. 425-430 spisa), EA (str. 436-439 spisa), SA (str. 448-451 spisa), TA (str. 459-463 spisa), KA (str. 463-465 spisa), UA (str. 466-471 spisa), ĆA (str. 471-473 spisa), u ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01.02.2020. između DA i tuženika (str. 480 spisa), u platne liste za tužitelja za mjesece studeni i prosinac 2022. i siječanj 2023. (str. 481-483 spisa), u elektronički zapis HZMO-a od 28.05.2025. o stažu mirovinskog osiguranja tužitelja DA (str. 489-492 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja DA kao stranke (str. 511-516, 538-540 spisa), izvršen je uvid u platne liste za tužitelja za srpanj, kolovoz i rujan 2022., te za travanj, svibanj i lipanj 2023. (str. 518-526 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika od 21.02.2023. o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju; zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu između stranaka s danom 16.07.2023.; zahtjev za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od 8 bruto plaća tužitelja; te zahtjev za isplatom naknade plaće zbog nedopuštenog otkaza.

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

10. Među strankama nije sporno:

- da je tuženik donio pobijanu Odluku od 21.02.2023. o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a kojom Odlukom je otkazan ugovor o radu tužitelju koji je kod tuženika bio zaposlen na radno mjestu "prodavač";

- da je prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju omogućeno davanje obrane u pogledu povreda koje mu se stavljaju na teret te da je tužitelj dana 08.12.2022. kao obranu dostavio pisanu izjavu poslodavcu;

- da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava;

- da tuženik nije odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava;

- da se poslodavac e-mailom od 10.02.2023., u postupku savjetovanja iz čl. 150. Zakona o radu obratio Radničkom vijeću tuženika radi očitovanja na namjeru da poslodavac redovito otkaže ugovor o radu radnicima zaposlenima na neodređeno vrijeme na radnom mjestu prodavač (radnici JA, DA, ČA, ĆA, AA, IA);

- da se Radničko vijeće nije očitovalo na namjeru poslodavca da se naprijed navedenim radnicima, među kojima je tužitelj DA, redovito otkaže ugovor o radu.

11. U čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazani rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, pored ostaloga u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

12. U čl. 119. st. 2. Zakona o radu/14 navodi se da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

13. U čl. 135. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanog opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

14. U čl. 150. st. 1., 3., 4., 5. i 6. ZOR/14 koji se odnosi na obvezu savjetovanja prije donošenja odluke, regulirano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Važnim odlukama smatraju se, pored ostalog, osobito odluke o otkazu ugovora o radu. Podatci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Ako sporazumom poslodavca sa radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku od 8 dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavca. Ako se radničko vijeće ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi.

15. U čl. 112. Pravilnika o radu tuženika koji je bio na snazi u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju, navodi se pored ostaloga da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa smatraju primjerice:

- neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa;

- nepridržavanje odredbi zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca.

16. U konkretnom slučaju, poslodavac ovdje tuženik je otkazao ugovor o radu radniku, ovdje tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, pa je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu.

17. Uvidom u interne akte tuženika, koji prileže spisu sud je utvrdio da su kod tuženika, sukladno Zakonu o deviznom poslovanju propisane upute odnosno pravila kojih se prodavač mora pridržavati u obavljanju mjenjačkog posla; zatim da kod tuženika postoje interna pravila vezana za postupak prodaje robe na maloprodajnom mjestu koja detaljno opisuju proceduru prikupljanja, pohrane i primopredaje gotovine na maloprodajnim mjestima; da je kod tuženika u sporno vrijeme bila na snazi odluka o načinu odlaganja osobnih stvari i novčanih sredstava radnika na maloprodajnom mjestu koja govori da su radnici na maloprodajnom mjestu/mjestima bili dužni prije početka rada u smjeni sve osobne stvari uključujući i novčana sredstva odložiti u sobni ormarić; da je tuženik sačinio katalog poslova i radnih mjesta u INA MS u kojem se između ostaloga nalazi i detaljan opis poslova radnog mjesta prodavač na kojem je radio tužitelj.

18. Analizirajući provedene pisane dokaze, te naprijed navedene upute i odluke, sud je utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj DA sklopio sa tuženikom dana 01.02.2020. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta prodavač, sistematiziranog u organizacijskoj jedinici maloprodajno područje Zagreb – jug (str. 480 spisa);

- da iz opisa poslova prodavač na kojem je radio tužitelj, a koji je sastavni dio dokumenta Katalog poslova i radnih mjesta u INA MS d.o.o., je vidljivo da je svrha radnog mjesta prodavač obavljanje prodajnih procesa vezanih za prodaju naftnih derivata i ostalih proizvoda iz asortimana maloprodajnog mjesta, prodaja i naplaćivanje roba i usluga, te upravljanje materijalnom imovinom na gospodarski opravdan način;

- glavne odgovornosti i zadaci toga radnog mjesta su nadziranje maloprodajnog mjesta, sudjelovanje u procesu preuzimanja proizvoda, kontrola ispravnosti preuzetih proizvoda, skladištenje proizvoda i popunjavanje prodajnog prostora robama, kontrola roka trajanja proizvoda, izrađivanje smjenskih dokumenata o prodajnoj robi i zalihama, te obavlja primopredaju između smjena vodeći računa da bude brza, točna i uredna; materijalno je i financijski odgovoran prema imovini koja mu je dodijeljena na odgovornost (roba, uređaji, oprema, novčana i ostala sredstva plaćanja) kao i za moguća odstupanja koja mogu proizaći tijekom inventure proizvoda; nadziranje i kontrola ispravnosti rada instalacija, opreme i uređaja (agregati, blagajne, video – nadzor, totemi, te uređaji u autopraonici), evidentiranje i prijavljivanje eventualnih kvarova nadređenoj osobi; obavještavanje nadležnih za otklanjanje kvara; te obavljanje svih poslova sukladno propisanim procedurama, uputama i preporučenoj praksi iz područja zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša; po potrebi, operativno vođenje, organiziranje, koordiniranje i nadziranje svih poslovnih procesa u poslovanju maloprodajnog mjesta (procesa prodaja roba i usluga, upravljanja materijalnim poslovanjem, nadzor nad urednošću i čistoćom prodajnog mjesta, dodatnih prostorija i okoliša) po nalogu neposredno nadređenog, kao i ostali zadaci u skladu s vrstom rada po nalogu neposredno nadređenog;

- dokument "Izdavanje računa na maloprodajnim mjestima" određuje obvezu izdavanja računa kupcu uz obaveznu prijavu prodavača putem osobne šifre koja je samo njemu poznata;

- račun se obavezno ispostavlja za svaku transakciju po završetku transakcije;

- prodavač prilikom rada na PC kasi obavezno se prijavljuje putem svoje osobne šifre koja je poznata samo točno određenom prodavaču, pri čemu je dužnost prodavača da se prilikom odlaska od kase obvezno odjavi;

- iz dokumenta "Postupak mjenjački poslovi na maloprodajnim mjestima" proizlazi da se otkup strane valute obavlja isključivo u slučaju kupnje ili usluga na maloprodajnom mjestu, te je detaljno opisan postupak na koji način prodavačko osoblje je dužno postupiti kada kupac želi platiti robu i/ili uslugu, a raspolaže samo stranom valutom;

- u tom slučaju postupak je slijedeći: na registar kasi maloprodajnog mjesta izdaje se račun za robu, na mjenjačkoj blagajni vrši se otkup valute, te se izdaje potvrda o otkupu pomoću certificiranog programa, račun se naplaćuje u kunama (pribavljenim od prodaje strane valute), kupcu se vraća razlika kunske gotovine od otkupa strane valute, preostala nakon podmirenja računa za robu;

- za svaku kupnju strane valute mjenjač je obvezan izdati stranci potvrdu o otkupu generiranu iz PC blagajne korištenjem certificiranog programa, koja potvrda o otkupu se ispisuje u jednom primjerku koji se predaje stranci;

- da je u Odluci o načinu odlaganja osobnih stvari te novčanih sredstava radnika o maloprodajnim mjestima od 01.03.2019. uređen način odlaganja osobnih stvari i novčanih sredstava radnika u vrijeme radnog vremena na maloprodajnim mjestima INA d.d., te način postupanja prema pronađenim stvarima kupaca kao što su osobni dokumenti, kartice, novac i slično; da su radnici maloprodajnih mjesta na početku rada u smjeni dužni sve osobne stvari uključujući i novčana sredstva odložiti u osobni ormarić. Ukoliko na maloprodajnom mjestu nema dovoljan broj ili uopće nema osobnih ormarića, osim osobnih stvari, maksimalan iznos novčanih sredstava koji je svakom radniku dozvoljen imati za vrijeme obavljanja redovitih dužnosti je 1.000,00 kuna.

19. Iz Odluke tuženika od 21.02.2023. o redovitom otkazu ugovora o radu (str. 8-10 spis) vidljivo je da je radniku DA zaposlenom na radnom mjestu prodavač u maloprodajnom području Zagreb – jug, regija zapad otkazan ugovor o radu zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa. radni odnos radniku prestaje istekom roka od jednog mjeseca koji počinje teći od dana dostave Odluke o otkazu. Na zahtjev poslodavca radnik prestaje raditi i nije dužan dolaziti na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka. U obrazloženju odluke navodi da se da je u vremenskom razdoblju od 07.09.2022. do 30.09.2022. provedena interna istraga s ciljem provjere brisanih stavki, prodaja stavki bez izdavanja računa i mjenjačnice na maloprodajnom mjestu Gradna

– jug. Interna istraga izvršila je analizu iz SAP sustava - izdani računi, pregled transakcija u mjenjačnici te usporedbu sa snimkama video nadzora na datume 15.06.2022., 16.06.2022., 17.06.2022., 24.06.2022., 13.09.2022. i 14.09.2022.. Istragom su u odnosu na tužitelja DA utvrđene slijedeće nepravilnosti:

- dana 13.09.2022. u 12:50 radnik DA, koji je radio u prvoj smjeni od 06:00 do 14:00 sati, imao je položenu privatnu torbicu s desne strane ispod pulta blagajne. Prilikom pregleda radnik je otvorio torbicu kojoj se nalazila velika količina kuna i eura, ali je odbio da se izuzme fotografija sadržaja torbice jer je njegovo privatno vlasništvo. Uvidom u snimku video nadzora utvrđeno je da je imenovani radnik za vrijeme rada na blagajni redovito koristio gotovinu koja se nalazila u torbici koja je bila položena u ladici koja je bila smještena ispod pulta blagajne. U 05:57 sati jasno se vidi kako je u torbicu položena veća količina gotovine, koju je imenovani radnik između 05:57 do 10:30 sati maknuo iz ladice i položio na policu smještenu s desne strane ispod pulta blagajne, ali je dio novca koji je bio u predmetnoj torbici ostavio ispod pulta blagajne. Imenovani radnik torbicu sa sadržajem novca položio je na policu ispod pulta blagajne te je učestalo vršio blagajničko poslovanje iz navedene torbice. U 08:81 sati radnik je dio novčanica izdvojio iz blagajne te stavio na policu koja se nalazi s desne strane ispod pulta blagajne, a na kojoj je bila odložena njegova privatna torbica;

- dana 13.09.2022. u 10:30 sati radnik DA je brojao novac smješten u ladici koja se nalazi ispod pulta blagajne, te je dio gotovine izuzeo i stavio na policu koja se nalazi s desne strane ispod pulta blagajne, dok je u 12:00 sati brojao novac koji se nalazio u ladici koja je smještena ispod pulta blagajne, te je izuzeo 50,00 € i stavio na policu koja se nalazi s desne strane blagajne, te potom iz blagajne izuzeo novčanice u apoenima od 50,00 kuna i 10,00 kuna koje je spremio u džep radnog odijela;

- iz snimki video – nadzora koje prileže spisu od strane 64 do 69, a koje predstavljaju fotografije snimki video – nadzora, vjerodostojnost kojih tužitelj nije osporavao nedvojbeno je utvrđeno da je dana **.**.2022. DA prilikom kontrole odnosno pregleda imao položenu torbicu na polici s desne strane ispod pulta blagajne, za koju je tvrdio da je njegova privatna torbica, a u kojoj torbici se nalazila velika količina kuna i eura, s time da je radnik odbio da se uzmu fotografije sadržaja torbice uz navod da se radi o njegovom privatnom vlasništvu;

- uvidom u snimku video – nadzora (tzv. slučaj 23) utvrđeno je da je DA za vrijeme rada na blagajni redovito koristio gotovinu koja se nalazila u torbici koja je bila položena u ladici koja je smještena ispod pulta blagajne. Iz snimke video – nadzora je vidljivo kako je u torbicu položena veća količina gotovine u 5:57 sati, koju gotovinu je DA maknuo iz torbice u razdoblju između 05:57 i 10:30 sati i položio napolicu smještenu s desne strane ispod pulta blagajne, ali je dio novca koji je bio u predmetnoj torbici ostavio ispod pulta blagajne;

- iz snimki video – nadzora vidljivo je da je DA torbicu sa sadržajem novca položio na policu ispod pulta blagajne, te je učestalo vršio blagajničko poslovanje iz navedene torbice; u 08:51 sati prodavač je dio novčanica izdvojio iz blagajne, te stavio na policu koja se nalazi s desne strane ispod pulta blagajne, a na kojoj je bila odložena njegova privatna torbica; u 10:30 sati prodavač DA je brojao novac smješten u ladici koja se nalazi ispod pulta blagajne te je dio gotovine izuzeo i stavio na policu koja se nalazi s desne strane ispod pulta blagajne; u 12:00 sati prodavač DA je brojao novac koji se nalazi u ladici koja je smještena ispod pulta blagajne, te je izuzeo 50,00 € i stavio na policu koja se nalazi s desne strane ispod pulta blagajne; u 12:00 sati prodavač DA je iz džepa radnog odijela izvukao 200,00 kuna i stavio u blagajnu, te je potom iz blagajne izuzeo novčanice u apoenima od 50,00 kuna i 10,00 kuna koje je spremio u džep radnog odijela;

- kontrolom maloprodajnog mjesta Gradna Jug 14.09.2022. obavljena je vizualna kontrola dijela pulta blagajne te je uočena prazna torbica odložena ispod blagajne; voditeljica maloprodajnog mjesta MAM je izjavila kako je tu istu praznu torbicu našla dana 13.09.2022. odloženu na polici s desne strane ispod pulta blagajne; iz snimki video – nadzora je vidljivo da se torbica marke Champion koristila za blagajničko poslovanje u kunama i stranoj valuti, ali je ista nakon obavljene kontrole na maloprodajnom mjestu Gradna Jug ispražnjena i stavljena sa strane na kompjutoru ispod blagajne.

20. Tužitelj DA u izjavi (obrani) od 08.12.2022., naveo je da ga se tereti da je na radnom mjestu dana 13.09.2022. imao dvije torbice, jednu crne boje u kojoj je bila veća količina novca, kuna i eura, te jednu maslinasto zelene boje marke Champion te da je iz istih vršio kunsko i mjenjačko poslovanje. Međutim tužitelj tvrdi da je znao ispod pulta stavljati svoju torbicu kao što je to bilo i 13.09.2022. kada je izvršena kontrola iz razloga što odlaganje u prostoru ormarića nije smatrao sigurnim jer je u prostor gdje se nalaze garderobni ormarići omogućen ulazak i drugih zaposlenih, te drugih korisnika. Što se tiče torbice maslinasto zelene boje nije njegova torbica i ne zna o čemu se radi, a osim toga 14.09.2022. kada je torbica pronađena ispod pulta on nije bio u smjeni. Champion torbica je služila za novac koji se mijenjao kako bi korisnici BP mogli koristiti wc nakon što je uvedena naplata wc-a. Tužitelj DA saslušan na ročištu održanom 16.09.2025. iskazao je između ostaloga da je crna torbica koja je pronađena kod njega za vrijeme interne istrage njegovo privatno vlasništvo, na sebi je imala logo Adidas. U toj torbici je imao svoje dokumente i svoj osobni novac, tu torbicu je držao dalje ispod pulta. Tu torbicu nije koristio prilikom rada na blagajni bilo kojoj. Istražiteljica koja se zove SA tražila je od njega da otvori svoju crnu torbicu. On je tu torbicu otvorio. SA je samo pogledala. Tužitelj joj nije dopustio da izvrši uvid u dokumente i novac u torbici jer je to njegovo privatno vlasništvo. Radi se o torbici koja se inače nosi oko struka. Naveo je da nije smio raditi s ljudima i imati svoju privatnu torbicu na sebi, pa je zato tu torbicu držao ispod pulta s desne strane. Iskazao je i "torbicu prilikom rada nisam koristio", te je dodao da ju je koristio jedino u slučaju kada u blagajni nisu imali sitnog novca koji im je poslodavac trebao osigurati, a nije. Tužitelj je iskazao i slijedeće: "taj dan kada je rađena interna istraga ja sam u svojoj torbici imao oko 1.000,00 kuna u sitnim apoenima od 10,00, 20,00 i 50,00 kuna. Uz to sam imao i 5.000,00 kuna u apoenima od 200,00 kuna, a koje sam podigao taj dan sa bankomata u Ilici kada sam išao na posao, jer sam taj dan radio u jutarnjoj smjeni koja je počinjala u 06:00 sati. Novac sam podigao sa računa svoje majke koja se zove RA, iz razloga što su moji roditelji obavljali radove na roditeljskoj kući moje majke."

21. Svjedokinja SA, bivša zaposlenica i osoba koja je bila istražiteljica interne istrage vezane za mjenjačke poslove na BP na kojoj je bio zaposlen tužitelj (str. 448- 451 spisa), iskazala je između ostaloga da u trenutku kada je došla u kontrolu na maloprodajnom mjestu nije bilo tužitelja, ali da se u ladici pored blagajne s desne strane nalazila mala muška torbica koja se nosi oko pojasa. Kada je ona došla na maloprodajno mjesto tamo je bio prodavač kojeg je zatekla i on je "brže – bolje" uzeo tu torbicu i otišao u garderobni dio i vratio se bez torbice. Iskazala je da prodavač za vrijeme rada na blagajni ne smije imati torbicu s novcem odnosno ne smije imati nikakav privatan novac. Kada je pitala tužitelja šta radi ta torbica za njegovim pojasom, rekao joj je da je digao kredit za liječenje roditelja i da je sav novac promijenio u eure i da su sada u torbici euri, da je to njegova privatna torbica te da popodne mora platiti liječenje. Na upit zašto nije pozvala policiju iskazala je iz razloga što je na maloprodajnom mjestu bila i voditeljica maloprodajnog mjesta koja nije tražila dolazak policije. Kada je svjedokinja došla na maloprodajno mjesto pregledane su snimke video – nadzora do unazad mjesec dana. na maloprodajno mjesto su išli jer je bilo problema u vezi s prijenosom snimki i sa maloprodajnog mjesta u sigurnosno operativni centar u Zagrebu, u Aveniji Većeslava Holjevca. Bez obzira na taj problem u vezi same snimke mogle su se pregledati na maloprodajnom mjestu. Vezano za tužitelja istražiteljica je pregledavajući snimke video – nadzora uočila da tužitelj ne koristi mjenjačnicu prilikom naplate računa kada kupci plaćaju eurom i ne izdaje potvrdu o promjeni valute, nego iz ladice koja je bila smještena desno od blagajne vrši promjenu valute euro u kune. Iskazala je "toga je bilo more, a mi smo izuzeli samo dva ili tri karakteristična slučajeva u kojima se to vidi." U konkretnom slučaju novac se nije mijenjao kroz mjenjačnicu nego se mijenjao iz ladice pa nije bilo niti potvrda. Iskazala je da su postojali garderobni ormarići na BP koji su imali ključić i mogli su se zaključati. Prodavač nije smio imati na blagajni niti svoje osobne niti druge bankovne kartice, čak niti osobni mobitel. Na blagajni je moglo bit samo ono što ide u blagajničko poslovanje, a to je novac od blagajni, eventualno nešto sitnog novca u kovanicama radi bržeg mijenjanja, službeni mobitel i ništa drugo. Ponovila je da joj je tužitelj rekao da u crnoj torbici koju je našla na maloprodajnom mjestu, a za koju je tvrdio da ne njegova privatna ima novac koji potječe od kredita jer mu je novac potreban radi liječenja roditelja. Svjedokinja je iskazala i da kada je taj dolazila u kontrolu da je vidjela da je upravo taj prodavač odnio nešto s blagajne i bacio.

22. Svjedok KA, voditelj tehničke zaštite u trgovačkom društvu Tehnozavod, XIII Podbrežje 26, Zagreb, iskazao je da njegova tvrtka ima ugovor sa INA-om o izvođenju i servisiranju video nadzora. Moguće je da je u kolovozu 2022. bilo nekih problema sa snimačem. Tog puta nije nosio zamjenski snimač, ne zna tko je ugradio zamjenski snimač, ne zna je li taj kvar kasnije otklonjen, vrlo vjerojatno je netko iz Tehnozavoda došao s novim snimačem i zamijenio snimač u kvaru. Detalja se zbog proteka vremena ne može sjetiti.

23. Svjedok TA, stručnjak za sigurnosne operacije INE d.d. iskazao je da se BP Gradna Jug nalazi na autocesti prvoj iz smjera Slovenije. BP je opremljena video

– nadzorom. Video – nadzor snima kontinuirano cijelo vrijeme. U slučaju kvara voditelj ili ovlaštena osoba u BP prijavljuje kvar tehničkoj zaštiti. U kolovozu 2022. pokvario se postojeći snimač na BP Gradna Jug par dana nakon prijave kvara bio je na licu mjesta. Kvar je otklonjen stavljanjem zamjenskog snimača nakon čega je video – nadzor normalno radio. S tog zamjenskog snimača je bio problem jer se snimka nije mogla prenositi na daljinu, ali se na licu mjesta mogla pregledavati. Te snimke su vjerodostojne, ništa tu nije bilo dodavano niti mijenjano, već je samo snimljeno na službeni mobitel ono što je bilo snimljeno na snimaču. U rujnu 2022. zamijenjeni snimač je radio i bio je ispravan. Jedino je bio problem kod skidanja snimki, sve ostalo je radilo. U slučaju zamjenskog snimača njemu se nije moglo pristupiti s udaljenosti već mu se pristupalo na samoj lokaciji odnosno na BP Gradna Jug.

24. Svjedoci AA i ĆA dobili su otkaz kada i tužitelj. Iskaze navedenih svjedoka sud nije posebno cijenio s obzirom da su navedeni svjedoci u istoj pravnoj situaciji kao i tužitelj, te im je u interesu da tužitelj uspije u parnici.

25. Svjedok PA, direktor regije zapad iskazao je da je u sporno vrijeme bio nadređen regionalnom voditelju BA, da je video – nadzor na BP Gradna Jug funkcionirao cijelo vrijeme, da u trenutku skidanja snimke video – nadzora služba sigurnosti nije mogla skinuti snimku na daljinu, ali ju je mogla skinuti odlaskom na lokaciju što je i učinjeno. Snimka je vjerodostojna i stvarna. Svjedok je iskazao da kod tuženika postoje interne upute po kojima, ako u BP postoje ormarići za odlaganje odjeće i osobnih stvari, a u BP Gradna Jug su ormarići postojali, onda je radnik dužan sve osobne stvari staviti u taj ormarić. Ormarići se nalaze iza prodajnog prostora u popratnim prostorijama tako da im kupci ne mogu pristupiti. Ti ormarići imaju ključ i bravicu. Prodavač ne smije ništa od svojih osobnih stvari držati na blagajni i oko blagajne pa ni novac. Internim pravilima je propisano da radnik može donijeti na posao maksimalno 1.000,00 kuna i odložiti taj novac u svoj osobni ormarić. Novac izvan blagajne ne smije biti osim kovanica koje postoje na staklu radi lakšeg brojanja novca, ali je i taj novac sastavni dio pologa u blagajni. Prilikom kontrole pronađen je novac i izvan blagajne i izvan sefa. Problem je bio u tome za ono za što se nisu izdale potvrde a učinjeno je. Kada je kupac došao primjerice s eurima i kada mu je promijenjen novac to službeno nije prošlo kroz mjenjačnicu, a trebalo je. Prodavači sukladno internom propisu nisu smjeli vršiti mijenjanje novca na takav način. Sve je moralo proći kroz mjenjačku blagajnu, a nije prošlo.

26. Svjedok EA, regionalni voditelj maloprodaje kod tuženika iskazao je da je provedenom internom istragom i na temelju pregleda snimki video – nadzora utvrđeno da je prilikom naplate kupac dao tužitelju DA stranu valutu, a DA nije po internim pravilima, odnosno po pravilima o mjenjačkom poslovanju promijenio eure u kune, nego je stavio eure sa strane, uzeo kune iz svog džepa i stavio ih u blagajnu. Kada su na mjesto događaja došli istražitelji iz Službe za sigurnost društva kod tužitelja su pronašli sa strane ispod blagajne torbicu sa puno domaće valute (kuna). Tužitelj DA nije dao da se pregleda ta torba tako da je ostalo neutvrđeno koliko je kuna u toj torbi bilo, ne zna čija je to točno torba bila, ali DA nije dozvoljavao da se novci iz te torbe prebroje. Po internim pravilima zaposlenik ne smije svoje novce imati na radnom mjestu već mora svoj novac prije početka rada odložiti u ormarić za odlaganje osobnih stvari radnika. Koliko je njemu poznato tužitelj je promatran jedan dan putem video – nadzora.

27. Svjedok UA, iskazao je da je bio zaposlen kod tuženika do 2023. godine kada je on otkazao ugovor o radu tuženiku. Bio je voditelj BP Gradna Jug od 2004. do 2022. godine. Na BP Gradna Jug postojala je mjenjačka blagajna. Nakon što prodavač na maloprodajnoj blagajni sačini račun za kupljenu robu u kunama, izda potvrdu u mjenjačnici odnosno u mjenjačkoj blagajni. Te dvije blagajne su fizički odvojene. Prodavač mora izdati kupcu potvrdu o mjenjačkoj transakciji. Ne zna je li prodavač za vrijeme rada kod sebe smio imati svoj novac, ali zna da su prodavači za vrijeme rada na blagajnama imali kod sebe svoj novac zbog zamjene sitnog novca. Prodavači su imali svoje ormariće koji su bili u hodniku kroz koji se vršila dostava robe. Radilo se o metalnim garderobnim ormarićima. Većinom su brave bile polomljene, a polomile bi se u korištenju. Puno puta su tražili da se brave promijene, a poslodavcu je to bio trošak. Svjedok je iskazao da je i on držao svoju privatnu torbicu na blagajni jer mu je to bilo najsigurnije mjesto. Pretpostavlja da je to činio i tužitelj. Tvrdi da im nitko nije dao nikakve upute u smislu da te torbice smiju koristiti prilikom mijenjanja novca u mjenjačkoj blagajni. Poslodavac je smatrao da su dvije torbice dovoljne za mijenjanje novca korisnicima BP koji su htjeli koristiti wc, a nisu imali kune. Svjedok je otišao sa BP Gradna Jug dva ili tri mjeseca prije no što su prodavači na BP Gradna Jug dobili otkaze. Često su prodavači kada bi dolazili na posao donosili svoj sitni privatni novac kako bi mogli vršiti zamjenu odnosno vraćati ostatak novca kupcima. Poslodavac je to znao. Politika je bila "snađi se, važno je da je kupac zadovoljan i da blagajna štima. Ja sam kao voditelj bio zadužen za to da ima dovoljno sitnog novca."

28. Na temelju svega naprijed navedenog utvrđeno je da je tužitelj DA, prodavač na BP Gradna Jug na dan 13.09.2022. zatečen na radnom mjestu sa privatnom torbicom koja se inače nosi oko pojasa, koju on nije nosio oko pojasa, već ju je stavio u ormarić ispod blagajne s desne strane, te da je u toj torbici crne boje marke Adidas imao značajnu količinu gotovine. Sam tužitelj je iskazao "taj dan kada je rađena interna istraga ja sam u svojoj torbici imao oko 1.000,00 kuna u sitnim apoenima od 10,00, 20,00 i 50,00 kuna. Uz to sam imao i 5.000,00 kuna u apoenima od 200,00 kuna, a koje sam podigao taj dan sa bankomata u Ilici kada sam išao na posao, jer sam taj dan radio u jutarnjoj smjeni koja je počinjala u 06:00 sati. Novac sam podigao sa računa svoje majke koja se zove RA, iz razloga što su moji roditelji obavljali radove na roditeljskoj kući moje majke." Iz iskaza interne istražiteljice SA proizlazi da joj je tužitelj rekao da novac koji ima u svojoj privatnoj crnoj torbici marke Adidas potječe od kredita koji je podigao, a koji mu je potreban za liječenje roditelja. Kao što je već naprijed navedeno u Odluci INE d.d. o načinu odlaganja osobnih stvari te novčanih sredstava radnika na maloprodajnim mjestima od 01.03.2019. utvrđen je način odlaganja osobnih stvari i novčanih sredstava radnika u vrijeme radnog vremena. Radnici maloprodajnih mjesta na početku rada u smjeni dužni su sve osobne stvari uključujući i novčana sredstva odložiti u osobni ormarić. Utvrđeno je da na BP Gradna Jug su postojali osobni (garderobni) ormarići sa pripadajućim ključićima što znači da je poslodavac osigurao mjesta na kojem je radnik mogao ostaviti svoje privatne stvari prije početka rada. Tvrdnja tužitelja da osobne stvari nije htio odlagati u garderobni ormarić jer se nije mogao zaključati nije dokazana. Radnik na početku smjene nije smio imati kod sebe nikakav privatan novac, a prilikom interne istrage odnosno kontrole kod tužitelja je pronađen privatan novac. Samo ponašanje tužitelja koji nije dao da se novac prebroji, koji je prvo tvrdio da je digao kredit u visini od 5.000,00 kuna za liječenje roditelja, a zatim u drugom navratu da je digao novac sa bankomata za renoviranje roditeljske kuće, stavlja u sumnju istinitost iskazivanja tužitelja s obzirom da je kod njega na radnom mjestu, pronađen privatan novac koji tamo nije smio biti. Osim toga da je tužitelj znao da privatni novac ne smije držati na radnom mjestu opet proizlazi iz ponašanja samog tužitelja jer novac nije držao pored sebe na pultu na vidljivom mjestu već ga je držao ispod pulta s desne strane od blagajne da ga se ne može vidjeti. To ovaj sud upućuje na to da je tužitelj jako dobro znao da to što radi nije dopušteno, pa je pokušao novac koji je imao kod sebe maknuti iz vidokruga. Osim toga provedenim dokazima je utvrđeno da tužitelj nije promjenu stranu valute vršio na mjenjačnici korištenjem certificiranog programa, nije izdavao potvrde o otkupu stranih sredstava, niti je izdao račune, niti su izvršene promjene na mjenjačnici što govori u prilog činjenici, a što je vidljivo iz snimki video nadzora da se novac iz torbica koje su pronađene na radnom mjestu tužitelja koristio za mijenjanje deviza mimo mjenjačnice. Osim toga, iz snimki video – nadzora, a što je suprotno naprijed navedenoj Odluci o načinu odlaganja osobnih stvari te novčanih sredstava radnika na maloprodajnim mjestima radnika vidi se kako tužitelj broji novac koji se nalazio u ladici koja je smještena ispod pulta blagajne, izuzima 50,00 € te ih stavlja na policu koja se nalazi s desne strane pulta blagajne, a odmah zatim vidi se da tužitelj iz džepa radnog odijela izvlači novčanicu od 200,00 kuna, stavlja je u blagajnu, te potom iz blagajne izuzima novčanice u apoenima od 50,00 kuna i 100,00 kuna i sprema to u džep radnog odijela. Sve naprijed navedeno protivno je internim uputama tuženika za rad prodavača, a što je tužitelj očigledno jako dobro znao jer se iz snimki video – nadzora vidi kako prilikom uzimanja novca ispod pulta to vrši na način da se sagne, zakloni put prema kamerama, a kako se ne bi moglo utvrditi pouzdano što radi. Iz opisa poslova radnog mjesta prodavača, proizlazi da je osnovna dužnost prodavača na maloprodajnom mjestu da se pridržava internih akata poslodavca na radnom mjestu. Tužitelj je više puta u radno vrijeme vršio blagajničko poslovanje iz privatne torbice pri tom spremajući primljeni novac na mjesto različito od blagajne ili bilo koje druge lokacije koja je predviđena za držanje novca proizašlog iza transakcije provedene na prodajnom mjestu. Iako tužitelj poriče počinjenje radnih povreda koje mu se stavljaju na teret, iz snimki video – nadzora vidljivo je da je tužitelj u svom radu koristio novac i z privatne torbice koja se nalazila ispod pulta blagajne i koja nije službena blagajna predviđena za rad pružatelja mjenjačkih usluga. Po mišljenju ovog suda radi se o propustima i povredama koje se nikada i ni u kojim uvjetima ne mogu tolerirati niti opravdati. Ovaj sud smatra također da se ne može raditi o tzv. lakšim povredama radnih obveza kako to tvrdi tužitelj jer kod činjenice da je prodavač izvršio transakciju bez korištenja blagajne i spremio novac u torbicu u ladicu ispod blagajne za koju tvrdi da je njegova privatna torbica predstavlja eklatantno kršenje internih i zakonskih propisa, nešto što je neprihvatljivo i na razini prosječnog čovjeka. Iako je tužitelj tvrdio da je svoju privatnu torbicu držao ispod pulta blagajne jer odlaganje u predviđene ormariće nije smatrao sigurnima tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je upozorio poslodavca da bi odlaganjem privatnih stvari u predviđene ormariće bila ugrožena sigurnost privatnih stvari radnika. U Odluci o otkazu od 21.02.2023. vidljivo je da tužitelj za vrijeme otkaznog roka nije obvezan dolaziti na posao. Tužitelju je Odluka o otkazu uručena 29.03.2023., a sa 30.06.2023. je zatvorio bolovanje i otkazni rok mu je počeo teći tek 01.07.2023.. Sam tužitelj je 10.07.2023. dao izjavu da se sa 14.07.2023. odriče daljnjeg dijela otkaznog roka zbog prelaska na rad kod novog poslodavca. Slijedom navedenog netočan je i navod tužitelja da je u vrijeme Odluke o otkazu tužitelj bio privremeno nesposoban za rad više od mjesec dana, pa da bi točka 2. Odluke o otkazu ugovora o radu bila nezakonita.

29. Slijedom naprijed navedenog ovaj sud smatra da je tužitelj počinio teške povrede obveza iz radnih odnosa sankcionirane čl. 112. Pravilnika o radu tuženika, da je nezakonito vršio mjenjačke poslove protivno internim aktima te Zakonu o deviznom poslovanju, te je stoga odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da bi Odluka tuženika od 21.02.2023. bila pravno neosnovana. Tuženik je uspio dokazati postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Sud ne prihvaća istinitom tvrdnjom tužitelja da je zbog organizacijskih razloga radio na način na koji je radio, jer se organizacijskim razlozima ne može pokriti nezakonito i nedopušteno ponašanje radnika u konkretnom slučaju.

30. Sudski raskid ugovora o radu je zakonsko pravo radnika u slučaju nedopuštenog otkaza. Pretpostavka za dopuštenost sudskog raskida ugovora o radu je utvrđenje suda da otkaz poslodavca nije dopušten. Kako je utvrđeno da je redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja dopušten, radnik nema pravo na sudski raskid ugovora o radu, pa ni na naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu. Slijedom naprijed navedenog odbijen je tužbeni zahtjev i u tom dijelu.

31. S obzirom da je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 21.02.2023. o redovitom otkazu ugovora o radu neosnovan, radnik ovdje tužitelj nema pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada jer do prekida rada nije došlo krivnjom poslodavca.

32. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

33. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

34. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 544 spisa).

35. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) koja je stupila na snagu 25.11.2023.. Tužba u ovom predmetu podnesena je 12.05.2023. U Tbr. 52 st. 4 važeće Odvjetničke tarife (NN 138/23), koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023. navodi se da za postupke Tbr. 7 st. 2 i 3 se primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. U Tbr. 7 st. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) bilo je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7 t. 1. Dakle, tuženiku u ovom predmetu pripada jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je odvjetnik poduzeo u visini od 200 bodova. Tužitelj je u podnesku od 03.10.2025. postavio i zahtjev za naknadom štete i isplatom u ukupnom iznosu od 6.786,95 €. Slijedom navedenog tuženiku pripada i trošak sastava podneska od 09.10.2025. u visini od 100 bodova, te pristupa na ročište od 20.10.2025. u visini od 100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 800,00 eura. Na sve obavljene radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 200,00 eura. Nadalje, tuženiku je prizna trošak pristupa svjedoka na ročište od 06.02.2025. u visini od 15,00 €. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u iznosu 1.015,00 €.

U Zagrebu, 27. listopada 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Ivana Binički Ložnjak iz Zgb

- pun. tuženika odvjetnici iz OD Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb