Poslovni broj: K-840/2020-75

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tibor Kovačiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mile Lukić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog EĐ i dr., zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/19., u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja ŽĐ zastupanog po odvjetničkom društvu Mihočević i Bajs d.o.o. od 5. svibnja 2020. s izmjenama od 4. lipnja 2025., nakon održane javne rasprave 27. listopada 2025. u prisutnosti privatnog tužitelja ŽĐ te opunomoćenice privatnog tužitelja ĆĐ odvjetnice iz [adresa], I. okrivljenog EĐ te branitelja I. optuženika CĐ, odvjetnika iz [adresa], II. okrivljene FĐ te branitelj III. optuženika LĐ, odvjetnika iz [adresa], dana 30. listopada 2025. objavio je, a 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08.,76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., u tekstu: ZKP/08),

I. optuženi EĐ, sin E i Ž, rođen **.**.1956. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, diplomirani ekonomist, u mirovini, na pola radnog vremena radi u Sindikatu znanosti s mirovinom u iznosu od 1.200,00 eura te prihodom od rada od 1.000,00 eura, vlasnik kuće na adresi stanovanja, vlasnik automobila marke Toyota CHR godište 2021., OIB: [osobni identifikacijski broj], u izvanbračnoj zajednici, bez djece, bez čina, odlikovan državnim odlikovanjem Ordenom Stjepana Radića, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, na slobodi,

II. optužena FĐ, kćer Ć i C rođene F, rođena **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, po zanimanju diplomirana pravnica, zaposlena u Zagrebačkoj banci s plaćom od 1.800,00 eura, suvlasnica 1/2 dijela kuće na adresi prebivališta, OIB: [osobni identifikacijski broj], udana, majka troje maloljetne djece, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak, na slobodi,

i

III. optuženi TĐ, sin L i T rođene S, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju pedagod, sveučilišni profesor, zaposlen na Sveučilištu u Zadru s plaćom od neto 2.950,00 eura, vlasnik dva stana u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, na slobodi,

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi

dana 10.2.2020. godine u Zagrebu zajedno i po prethodnom dogovoru u cilju stvaranja neistinite i negativne predodžbe o privatnom tužitelju i svjesni da iznesene tvrdnje nisu istinite, da bi naškodili predodžbi o privatnom tužitelju u javnosti, u priopćenju za javnost pod naslovom „Priopćenje: Osrednjost odlikuje osrednjost“, koje je sastavila i potpisala II-okrivljena FĐ te čiji sadržaj su odobrili i potpisali I- okrivljeni EĐ i III-okrivljeni TĐ, a potom razaslali medijima i objavili na internetskoj stranici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja povod kojeg priopćenja je bilo odlikovanje privatnog tužitelja od strane Predsjednice Republike Hrvatske odlikovanjem Reda Danice hrvatske s likom SĐ, za istoga neistinito iznijeli:

− „(...) ona ga je dodijelila osobi za koju bi mnogi poznavatelji prilika u akademskoj zajednici ustvrdili da je vrsni i kreativni istraživač samo u području institucionalizacije akademske korupcije.“

− “Naime, već je nekoliko puta javno komunicirana činjenica da je g. ŽĐ nezakonito zaposlen na Sveučilištu, odnosno Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, jer je prešao starosnu dob od 70 godina iza koje mu, sukladno važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i odluci Ustavnog suda, nije dozvoljeno dalje raditi.“

− „ Umjesto da bude uzor u poštivanju zakonitosti i važeća pravna pravila primijeni na sebe (…), za njega je režiran i nezakonito proveden postupak produljenja radnog odnosa kao da je navršio 65., a ne 70. godinu života. Postavlja se pitanje može li i smije li se odlikovati osoba koja očigledno nezakonito postupa...“

− (...) neetičnost na Sveučilištu u režiji je bivšeg profesora etike...“

dakle, pred drugim za nekoga iznijeli i pronijeli neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da su neistinite, a djelo je učinjeno na drugi način tj. putem interneta i putem medija zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,

pa da bi time počinili djelo kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom, opisano u članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11, u vezi sa člankom 36. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 privatni tužitelj ŽĐ dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, te je dužan naknaditi eventualne nužne izdatke I. optuženog EĐ, II. optužene FĐ i III. optuženog VĐ i nužne izdatke i nagradu branitelja I. optuženika i III. optuženika, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj ŽĐ je putem opunomoćenika Mara Mihočevića, odvjetnika iz Zagreba podnio privatnu tužbu protiv I. optuženog EĐ, II. optužene FĐ i III. optuženog VĐ zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11.

2. Podneskom od 4. lipnja 2025. privatni tužitelj je izmijenio privatnu tužbu.

3. Pozvani na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzimaju prema optužbi s njenim izmjenama, I. optuženi EĐ, II. optužena FĐ i III. optuženi TĐ očitovali su se da se ne smatraju krivim za kazneno djelo koje im se stavlja na teret privatnoj tužbom i njenim izmjenama.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u mnogobrojnu materijalnu dokumentaciju, i to: priopćenje za javnost Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (list 5-6), članci objavljeni u novinama Slobodna Dalmacija, Novi list, Glas Slavonije, te internetskim portalima internetskim portalima www.glasslavonije.hr, www.net.hr, www.srednja.hr, www.tportal.hr, www.telegram.hr, www.glasistre.hr (list 7-32), poticaj za dodjelu odlikovanja redom Danice hrvatske s likom SĐ (list 33-48), elektronička pošta od 21. listopada 2021. (list 65-66), zaključak Malog vijeća nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (list 67-68), podnesak okrivljenika s dokaznim prijedlozima i dokumentacijom u privitku s privicima i popisom dokaznih prijedloga podijeljenih u grupe od A-E (list 70a), podnesak privatnog tužitelja s privicima i materijalnom dokumentacijom (list 74-113), podnesak okrivljenika - očitovanje na podnesak privatnog tužitelja s prilozima od 1-74 (list 119-125 i 125a),

Presuda visokog prekršajnog suda RH broj Ppž-13649/22 (list 174-180), Presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pp-15286/22, Pp-12111/22 (list 181-195), Presuda ŽS u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-441/2023 (list 196-201), novinski članka dostavljen od okrivljenika (list 215-219), Demant - ispravak s portala Slobodna Dalmacija od 12. ožujka 2020. (list 226-237), presudu i rješenje OGS-a u Zagrebu poslovni broj Pn-2690/2022-59 od 27. rujna 2024. (list 238-251), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-2585/2024 (list 308- 317), presuda trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1615/2021 (list 318-333), Statut nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, zapisnik sjednice malog vijeća od 3. ožujka 2020. (list 340A), presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1661/2025-3 od 3. srpnja 2025. (list 370-374), dopis Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja od 29. rujna 2025. s privicima – elektroničkom poštom (list 393- 401 spisa) te je reproduciran USB stick (list 402). Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz kaznene evidencije za I. optuženika (list 158-159), II. optuženicu (list 254- 252) i III. optuženika (list 156-157).

4.1. Tijekom dokaznog postupka ispitan je u svojstvu svjedoka privatnu tužitelj ŽĐ te su I. optuženi EĐ, II. optužena FĐ i III. optuženi TĐ iznijeli obranu.

5. I. optuženi EĐ u svojoj obrani je naveo da je njegova izborna funkcija predstavlja odgovornost prema 8 tisuća ljudi koji su članovi sindikata i njegova uloga je, kao i sindikata, zaštita interesa članova sindikata i to je sastavni dio društveno političkog i javnog sindikata. Naravno da u tim postupanjima dolazi do sukoba, a u konkretnom slučaju bilo je riječi o bezuspješnom dijalogu s upravom Sveučilišta, gdje je privatni tužitelj upravo bio glavni kreator politike. Takva politika nije bila primjerena akademskoj zajednici, II. optužena NĐ je veoma detaljno objasnila kako je privatni tužitelj vodio tu politiku, on se s njom u cijelosti slaže. Privatni tužitelj je upravo sprječavao stvaranje dijaloga između Sveučilišta i sindikata, te se osvećivao njihovim članovima, ukoliko bi oni uputili kakvu kritiku Sveučilištu. S druge strane mišljenja je da je upravo glavna zadaća Sveučilišta poticanje na suprotna mišljenja, a ovaj konflikt između Sveučilišta i Sindikata je trajao punih 8 godina, osobito u odnosu na privatnog tužitelja, koji je tada obavljao gotovo najvažniju funkciju na Sveučilištu. Sindikat je uputio kritiku prema Sveučilištu, to je dio njegove odgovornosti prema društvenoj zajednici i prema članovima, pa i ovo priopćenje koje je predmet ovog postupka je u stvari odraz neshvatljivog postupanja privatnog tužitelja u javnom životu. Privatni tužitelj nije vrhunski znanstvenik, već je osrednji, a za odlikovanje taj znanstvenik treba imati nekakav vrhunski doprinos, bilo na polju znanstvenih radova ili javnog djelovanja, a kada je odlikovanje dano privatnom tužitelju i za javno djelovanje, uzimajući u obzir način i vođenje politike Sveučilišta, tada je skandal još veći. Njihova namjera prilikom sudjelovanja u pisanju i objavljivanju inkriminiranog priopćenja nije bila oblatiti i povrijediti nekoga, već uputiti jasnu kritiku funkcijama na Sveučilištu, ali i politici. To je ujedno statutarna, ali i demokratska obveza sindikata, i ovo sve predstavlja sastavni dio političkog djelovanja i života sindikata, čiji članovi, uzgredno, često dolaze u sukobe s javnom vlašću, a pritom niti nemaju nikakvih političkih imuniteta. U vrijeme sačinjavanja ovog priopćenja, on je obavljao funkciju Glavnog tajnika sindikata, a III. optuženik je bio predsjednik Velikog vijeća, dogovoreno je da treba intervenirati i sastaviti priopćenje, s time da je originalni tekst napisala II. optuženica, što i ne spori, jer je pratila stvar događanja s pravnog aspekta i mi smo imali povjerenja u nju. Priopćenje je napisala II. optužena, ja i III. optuženi smo ga pročitali, malo intervenirali, a potom odobrili tekst, a u sindikatu to funkcionira na način da mi koji obavljamo političke funkcije odobravamo takve tekstove, a priopćenje su potpisali III. optuženik i on, obzirom na njihove političke funkcije, i II. optuženica vezano uz stručni dio toga teksta. Prije priopćenja obavljali su usmene konzultacije s ljudima iz Maloga vijeća te je na kraju donesen zaključak da moraju sastaviti priopćenje i objaviti ga u medijima. U odnosu na sadržaj priopćenja, mora reći da je njih II. optuženica dugi niz godina izvještavala o postupanju privatnog tužitelja, oni su to kontinuirano pratili i znali sve o tome, o njegovom zapošljavanju nakon 70 godina, šikaniranju njihovih ljudi koji su ostvarili uvjete za daljnja napredovanja, a to im je onemogućeno, riječ je bilo o brutalnom kršenju kako običaja na Sveučilištu, tako i zakonskih propisa i to je sve izneseno u tom priopćenju. Pravna služba sindikata je imala 2 do 4 pravnika, s time da je taj posao obavljala i V i po mišljenju svih članova bila je vrsna pravnica. Nisu trebali prikupljati dodatne podatke za pisanje priopćenja, jer im je sve bilo jasno, imali su ispred sebe spise o ljudima koji su "nastradali", odnosno koji nisu mogli napredovati, dobivali su medijske izvještaje o kršenju autonomije Filozofskog fakulteta. Mora naglasiti da prema mišljenju mnogih filozofa, imali su jedan od najboljih centara analitičke filozofije koji je upravo politikom Sveučilišta rasturen i gdje su ti profesori napustili Hrvatske studije, i upravo je to riječ o tome da se vodila "politika izvrsnosti". Članovi Predsjedništva sindikata su bili PĐ, BĐ, TĐ i on. Dva predsjednika, dakle BĐ i TĐ te glavni tajnik odnosno on, imaju samostalnost u donošenju odluka, međutim kada je neko područje osjetljivo konzultira se Malo vijeće, to ih ne obvezuje interni akt, ali to je pragmatično rješenje. Što se tiče priopćenja, oni su ga mogli po Statutu donijeti sami, a onda postoji mogućnost, kao i u ovom slučaju, da se ti stavovi valoriziraju i procjene od strane Maloga vijeća. Oni su u telefonskim i usmenim konzultacijama izvijestili članove Maloga vijeća o priopćenju, a nakon što je ono dano na sastanku je to priopćenje potvrđeno odlukom Maloga vijeća, ne misli na sam sadržaj, već na te stavove i samu objavu toga priopćenja. Pojašnjava da se na tom sastanku nije problematizirao sadržaj priopćenja, jer je on bio jasan, procjenjivalo se je li to priopćenje napravljeno na pravi način i valjano objavljeno, a što je pak potvrđeno. Dakle predsjednik Malog ili Velikog vijeća i on, kao Glavni tajnik, predstavljaju sindikat, odnosno oni su sindikat i donose odluke pa i za ovo priopćenje, u datom monetu kada to iziskuje situacija. Bilo tko od njih trojice može donijeti takvu odluku, s time da je praksa u sindikatu da neće nitko sam donijeti takvu odluku bez prethodne konzultacije s ostalom dvojicom, odluke se donose na temelju konsenzusa. Ne sjeća se koliko je prošlo vremena od objave vijesti o odlikovanju privatnog tužitelja, do objave ovog priopćenja. Sindikat sam nema objektivnu proceduru oko utvrđivanja ocjene znanstvene relevantnosti, međutim kontaktira se struka za davanje takve ocjene. Poznato mu je da je Filozofski fakultet donio odluku o oduzimanju znanstvenog zvanja privatnog tužitelja, koja odluka je od strane matičnog odbora poništena, obzirom je čini mu se čelnik ili član tog matičnog odbora upravo bio asistent privatnog tužitelja. Poznato mu je da postoji odluka Ministarstva znanosti da se iza 70 godine ne može zakonito zaposliti na fakultetu, postoji takva odluka Ustavnog suda RH, a to je sve detaljno objasnila II. okrivljenica pa ne želi ponavljati, jer se slaže s njom. Nije mu poznato da postoji sudska odluka da bi privatni tužitelj bio osuđen za neko koruptivno kazneno djelo. U pogledu pitanja postoji li nekakva pravosudna odluka da je privatni tužitelj postupao neetički, taj dio mu nije poznat, međutim, neetičnost u ovom priopćenju, kako je to navedeno, jest političko pitanje, i upravo članovi sindikata, ali i ostali znanstvenici su smatrali da je postupanje privatnog tužitelja i djelovanje neetično. Ne može se sjetiti, dopušta mogućnost, da je vršio uvid i da su čitali poticaj za dodjelu odlikovanja, no zbog proteka vremena se više ne može sjetiti sadržaja. Privatni tužitelj je odlikovan, koliko zna, za znanstveni doprinos, same razloge za odlikovanje ne zna, zna da je privatni tužitelj bio član sindikata, ne sjeća se kada je pristupio sindikatu, a misli da je istupio 2012. ili 2013., ali nije siguran. Nije bio član sindikata u vrijeme odlikovanja. Bio je jedan razgovor još kada je krenuo kao prorektor, a vezano uz nekakve koeficijente, i misli da je to bio jedini dijalog na razini sindikata i sveučilišta. U vrijeme priopćenja, ali i danas, Predsjedništvo sindikata ima 4 člana, to je operativno tijelo, a u Statutu je propisano tko čini članove Predsjedništva sindikata. Ne može se sada više sjetiti što je dodao, odnosno izmijenio u priopćenju kojeg je dostavila II. optuženica.

5.1. U dopuni obrane je naveo da ne postoji nikakav razlog zbog kojeg bi oni imali poseban odnos prema privatnom tužitelju i postupali u namjeri da njemu naškode časti i ugledu, takve namjere nema, obzirom su djelovali, jer ih je on "prisilio" na iznošenje stavova, a obzirom na njegova postupanja dok je bio prorektor. Upravno njegovi postupci za vrijeme mandata jesu ono što je njemu nanijelo štetu časti i ugledu. Mora spomenuti da privatnog tužitelja poznaje dugi niz godina, bio mu je asistent na Filozofskom fakultetu i zajedno s njim je osnovao Socijalno demokratsku stranku Republike Hrvatske 1990., tada su bilu u vrlo dobrim odnosima, a osobno odnosno privatno nema razloga kompromitirati privatnog tužitelja. Ovaj dopis, odnosno očitovanje predstavlja u stvari volju članova sindikata. Koliko može razumjeti izmjene privatne tužbe, ista se fokusirala upravo na kaznenu odgovornost II. optuženice, da je ista sačinila i izdala priopćenje, ali sada tvrdi da kao njen bivši poslodavac, ona je postupala u visokom profesionalnom duhu i samo je sačinila priopćenje po njihovom nalogu, s time da to priopćenje je volja svih članova sindikata, dakle, ona je priopćenje pripremila kao vrsna pravnica, svi su je podržali u tome, te II. optuženica nije odgovorna za isto, već bi odgovornost bila na ljudima s funkcijama u sindikatu, dakle, N. optuženika, njega, ali i svih članova Maloga vijeća, pa naposlijetku i cijelog sindikata. Na njegov nagovor II. optuženica je supotpisala navedeno očitovanje, kako bi njegov sadržaj bio "jači", obzirom je ista pravne struke te je uživala ugled u cijelom sindikatu.

6. II. optužena FĐ u svojoj obrani je navela da u vrijeme sačinjavanja priopćenja za javnost od strane Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, je bila zaposlenica navedenog Sindikata i to priopćenje je dano sukladno nalozima, pravilima Sindikata i metodama kojim se sindikat koristio prilikom javnog priopćavanja. Navedenu odluku je donijelo Predsjedništvo sindikata, sukladno Statutu Sindikata, a tu odluku je potvrdilo Malo vijeće sindikata. Priopćenje nije pisala kao privatna osoba, već u sklopu svojih radnih zadataka i u ime Sindikata, pa to priopćenje predstavlja u stvari stav Sindikata i njegovih članova, a ona osobno nema potrebu, kao privatna osoba, izlaziti u javnost niti išta pisati u odnosu na privatnoga tužitelja, kojeg uopće niti ne poznajem. Članovi Sindikata su smatrali da je potrebno izaći s priopćenjem, s time da navodi da je netočna tvrdnja privatnoga tužitelja da je izjava dana u cilju stvaranja nekakve negativne ili neistinite predodžbe o privatnome tužitelju. Obzirom na postupanje tadašnje Predsjednice EĐF o odlikovanju privatnoga tužitelja, proizašla je potreba članova sindikata da zaštite svoje profesionalne interese, obzirom da je upravo tadašnja P bila studentica na sveučilištu u Zagrebu, a upravo je ona kao student odlikovala visoko pozicioniranog predstavnika sveučilišta odnosno tadašnjeg prorektora, privatnog tužitelja. Članovi sindikata su smatrali da upravo odlikovanje od strane tadašnje Predsjednice Republike Hrvatske se mora javno istupiti i reagirati, jer je očigledno bilo riječ o sukobu interesa te nemoralnim i neetičnim postupanjem tadašnje Predsjednice, ujedno iz postupanja MĐ članovi sindikata su to doživjeli kao neki način vraćanja usluge privatnome tužitelju koji je i u javnim istupanjima navodio da je kao još tadašnji ministar znanosti 90-ih godina upravo pozvao MĐ u Ministarstvo znanosti gdje ju je zaposlio. Članovi Sindikata su također bili mišljenja da nije prihvatljivo da privatni tužitelj uopće prihvati tu kandidaturu i onda odlikovanje od strane MĐ upravo zato što je ona bila tadašnji student, a on prorektor Sveučilišta. Treća sporna stvar je bilo to tko je predložio privatnog tužitelja za odlikovanje, naime, prijedlog je došao od strane Hrvatskog bioetičkog društva čiji osnivač, ali i dugogodišnji predsjednik je bio upravo privatni tužitelj, dok u vrijeme predlaganja da se isti odlikuje, predsjednik tog društva je bio ČĐ koji je bio blisko profesionalno povezan upravo s privatnim tužiteljem, obzirom je privatni tužitelj njemu bio mentor, odnosno ČĐ je bio asistent. Također, g. ČĐ je većinu svojih znanstvenih radova, na temelju kojih je profesionalno napredovao upravo objavljivao u časopisima u kojima je glavni urednik ili član uredništva bio privatni tužitelj. Cijelo to odlikovanje privatnoga tužitelja u akademskoj zajednici i među članovima Sindikata je doživljeno kao vraćanje usluge privatnog tužitelja, EĐF i g. ČĐ. Najvažnija stvar, a koja je navedena i u priopćenju, je stav da je odlikovana osoba, odnosno privatni tužitelj, koji je bio nezakonito zaposlen na Sveučilištu u Zagrebu, obzirom je isti navršio 70 godina života i nastavio raditi na Sveučilištu nakon isteka akademske godine. Opće poznata je bila činjenica članovima sindikata da privatni tužitelj sukladno važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, ali i odlukom Ustavnog suda RH, nije dozvoljeno raditi nakon navršenih 70 godina života. Naime, 2013. na snagu su stupile izmjene i dopune Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju prema kojem bi redoviti profesor koji bi 2013. bili u trajnom zvanju, nisu se mogle primjenjivati odredbe novog Zakona koje su omogućavale produžavanje radnog odnosa nakon 65. godine svim ostalim zaposlenicima. To je bio razloga zato što je taj novi Zakon, prema obrazloženju Ustavnog suda RH, predviđao postupak produljenja radnog odnosa iza 65. godine života koji je jako sličio postupku izbora odnosno reizbora u kojem bi se preispitivale stečene pozicije redovitih profesora u trajnom zvanju, iz razloga što je taj predviđeni postupak produljenja radnog odnosa iza 65. godine bio izuzetno intruzivan u odnosu na redovite profesore koji su bili u trajnom zvanju na dan 30.7.2013. Ustavni sud je zauzeo stajalište da se on ne smije u odnosu na njih provoditi. Na tu kategoriju zaposlenika se i dalje primjenjivao stari Zakon, do tada važeći, koji im je omogućavao zapravo povoljniju poziciju, a to je da bez provođenja bilo kakvih postupaka preispitivanja stečenih uvjeta dobe produženje radnog odnosa jednokratno za 5 godina Ustavni sud je svojom odlukom ukinuo Odredbe Zakona koje su regulirale postupak produljenja radnog odnosa iza 65. godine u odnosu na kategoriju zaposlenika redovitih profesora koji su 2013. bili u trajnom zvanju. To nije bio njen osobni stav, već stav Sindikata koji se u svom priopćenju upravo pozvao na Odluku Ustavnog suda RH, mišljenje Ministarstva znanosti iz 2016. koja se također pozvala na tu odluku Ustavnog suda, ali i same prakse sveučilišta koje je postupalo u identičnom postupku kada je tadašnjem dekanu Filozofskog fakulteta IĐ donesena odluka Sjednice Senata kojim je IĐ suspendiran jer je isti nastavio raditi istekom akademske godine u kojoj je navršio 70 godina. Upravo je Sindikat zbog toga reagirao kada je bivša Predsjednica odlikovala privatnog tužitelja, dakle, nespojivo je bilo da ona u takvom javnom aktu odlikuje osobu koja očigledno nezakonito postupa, uzimajući u obzir da je privatni tužitelj tada bio na mjestu prorektora upravo za kadrove, zasigurno bio upoznat sa zakonom i bio svjestan da on mora otići u mirovinu odnosno napustiti radni odnos. U odnosu na navode iz privatne tužbe da je u priopćenju navela da je privatnom tužitelju dodijeljeno odlikovanje, kao osobi koja je vrsni i kreativni istraživač samo u području institualizacije akademske korupcije, navodi da je netočno da je to sindikat u svom priopćenju ustvrdio, nego je sindikat napisao da bi mnogi poznavatelji prilika u akademskoj zajednici rekli da je on vrsni kreativni istraživač samo u području institualizacije akademske korupcije, a takvom rečenicom Sindikat nije tvrdio da je privatni tužitelj osobno akademski ili na drugi način korumpirana osoba. Samo po sebi biti istraživač području akademske korupcije nije ništa negativno, jer postoje istraživači koji se time bave u Hrvatskoj i svijetu. Sindikat je ustvari govorio o percepciji javnosti privatno tužitelja, kojeg prvenstveno ne doživljavaju kao istraživača u području za koje je odlikovan već kao osobu koja je vršila brojne javne i upravne funkcije, dakle, kao ministar znanosti, prodekan, prorektor i voditelj Hrvatskih studija. Posebno negativno je javnost percipirala njegovo djelovanje kao prorektora sveučilišta u Zagrebu u razdoblju od 2014. do 2022. u kojem razdoblju je kao prorektor sudjelovao u stvaranju jednog netransparentnog sustava upravljanja Sveučilištem, a u kojem sustavu su različiti obrasci netransparentnog nezakonitog postupanja i postupanja koja su često percipirani kao korumptivni oblici postali redovni način upravljanja sveučilištem. Na taj način nije osobno bio prozvan sam privatni tužitelj već, se to odnosilo na upravljanje Sveučilištem. Sindikat je upravo pod institualizacijom akademske korupcije smatrao upravo netransparentno vođenje Sveučilišta i različita nezakonita postupanja, primjerice u vidu nezakonitih zapošljavanja, netransparentnog provođenja javnih natječaja, nejasna pravila financiranja sastavnica i uvjetovanje njihova financiranja podrškom upravi, stvaranje sustava nagrađivanja, napredovanjima i promocijama, obećavanjem radnih mjesta, zapošljavanje bez jasnih kriterija za određeno radno mjesto, lažna autorstva i nadopisivanje na znanstvene radove, i upravo zbog svega toga je sindikat dao svoje kritično mišljenje u odnosu na upravljanje sveučilištem, a kojim u kojem je bitnu ulogu u upravljanju imao i sam privatni tužitelj. U odnosu na nezakonito postupanje Sveučilišta u Zagrebu navela je primjer iz 2017., a vezano uz nezakonito zapošljavanje na Hrvatskim studijima kada je zaposleno preko 30 osoba suprotno zakonskim i statutarnim pretpostavkama. Naime, Statut je propisivao da se javni natječaj ne može provesti, ako nema predviđenih radnih mjesta općim aktom Sveučilišta ili sastavnicama, s time da takvog akta nije bilo, nije bilo niti studijskih programa što bi značilo da se uopće nije znalo za koga se uopće zapošljavaju ti ljudi, da li će biti studenata i da li će biti potvrđeni studijski programi. Sindikat je u više navrata upozoravao Sveučilište u Zagrebu i nadležno Ministarstvo znanosti o tim nezakonitostima, čak je i pred Ministarstvom znanosti podnijelo zahtjev za provođenje upravnoga nadzora, a u odgovoru je Ministarstvo navelo da uopće ne mogu provesti nadzor, jer im Sveučilište ne želi dati na raspolaganje potrebnu dokumentaciju za provođenje tog nadzora. Zaposlenici, kako bivši tako i sadašnji, Hrvatskih studija, koji su bili članovi sindikata su bili protiv odlikovanja privatnoga tužitelja, koji je odlikovan upravo na području filozofije, obzirom je privatni tužitelj 2016. predlagao ukidanje najboljeg smjera filozofije koji je na Hrvatskim studijima, pa je upravo nespojivo da osoba koja je predložila ukidanje toga studija bude upravo odlikovana za doprinos razvoja tog područja. U odnosu na navode oko ocjene privatnoga tužitelja kao znanstvenika sindikat je prilikom pisanja javnog priopćenja objektivno sagledao, prema javno dostupnim podacima, sve usporedive kriterije za procjenu važnosti privatnog tužitelja kao znanstvenika. Naime, svi znanstvenici su bili dužni imali javni profil na Google scholar-u gdje su objavljeni svi znanstveni radovi svakog znanstvenika, pa je Sindikat, prije pisanja bilo kakvog očitovanja odnosno priopćenja vršio usporedbu znanstvenih radova i tih javno dostupnih podataka privatnoga tužitelja u odnosu na usporedive znanstvenike u području kojim se bavi privatni tužitelj i na temelju tako sličnih kriterija došlo do podataka da privatni tužitelj ima najslabije rezultate, primjerice kada se uzimao kriterij citiranje njegovih znanstvenih radova, broja objavljenih radova, broja citata i tzv. h-indeks, koji svi kriteriji pokazuju relevantnog znanstvenika. Privatnog tužitelja su uspoređivali s ŠĐ, ZĐ i RĐ. Oni su imali dvostruko i trostruko veći objavljeni broj znanstvenih radova u odnosu na privatnog tužitelja, dvostruko, trostruko i peterostruko veći broj citata u odnosu na privatnog tužitelja i dvostruko veće h-indekse. Dakle, znanstveni rad privatnog tužitelja u odnosu na te rezultate je skroman i na tim objektivnim kriterijima je upravo utemeljena izjava Sindikata da se radi o osrednjem znanstveniku. Ujedno se navodi da znanstveni opus privatnoga tužitelja je problematičan i iz drugih razloga, obzirom da je većinu znanstvenih radova na temelju kojih je napredovao objavljivao u znanstvenim časopisima u kojima je bio glavni urednik ili član uredništva, što znači da je imao bitan utjecaj na to da se ti znanstveni radovi objave. Upravo su se neki znanstveni radovi ŽĐ nepravilno objavljivali, odnosno nisu prošli kroz odgovarajuće postupke recenzije, ali i drugi radovi koji su objavljivani u tim časopisima u kojima je bio glavni urednik, pa su i neki članovi uredništva istupili iz tog uredništva. Nepravilnosti se očituju dalje i u činjenici da su pojedini znanstvenici isticali kako je privatni tužitelj za daljnja napredovanja koristio i znanstvene radove na temelju kojih je već prethodno napredovao. Sam način objavljivanja radova privatnog tužitelja i njegovo napredovanje prošlo je kroz etički i upravni postupak na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji postupci inače nisu česti, a kada je pročitala, shvatila je da je riječ o vrlo ozbiljnim i objektivnim razlozima i koji su opravdavali razloge za oduzimanje znanstvenoga zvanja. Drugostupanjsko tijelo, odnosno matični odbor nije potvrdio takvu odluku o oduzimanju znanstvenog zvanja koja je donesena na fakultetu zbog formalnim razloga, međutim, takva odluka matičnog odbora nije bitno utjecala na percepciju članova sindikata o problematičnom znanstvenom opusu privatnoga tužitelja i etičnosti njegovog postupanja kao znanstvenika. Veliki broj članova sindikata su iskazivali nezadovoljstvo s odlikovanjem privatnoga tužitelja i zahtijevali su da se javno reagira na to odlikovanje priopćenjem, a te informacije je bila dobila bilo neposredno od članova, ali i od sindikalnog povjerenika na Hrvatskim studijima i predsjednice Regionalnog vijeća Zagreb. Među njima su i članovi koji su potpisali izjave. Sindikat se inače i javno oglašavao odnosno izlazio u javnost sa svom problematikom vezanom uz nezakonito postupanje Sveučilišta pa tako i Sveučilišta u Zagrebu, nezakonitim zapošljavanjem na Hrvatskim studijima, nezakonitim zapošljavanjem privatnog tužitelja, ali i ostalim temama koje su neposredno povezane s radom sindikata. Sve navode članova sindikata su prije same objave provjeravali, međutim, članovi sindikata bi najčešće prilikom navoda podastrli i dokaze koji bi također mi provjerili i utvrdili istinitost istih te pravnu osnovu. Primjerice, vezano uz ovu analizu znanstvenog opusa privatnoga tužitelja, konkretno sindikat je primio e-mail od jednog znanstvenika koji je izvršio tu analizu, a koji je bio revoltiran činjenicom odlikovanja privatnog tužitelja. Nisu sumnjali u istinitost stavova sindikata vezano uz nezakoniti nastavak rada privatnog tužitelja, obzirom da su to uporište imali u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, mišljenje Ministarstva znanosti i samoj praksi Sveučilišta u Zagrebu. Ciljevi i djelovanje sindikata su propisani Statutom sindikata, a oni su primjerice borba protiv nezakonitog djelovanja, loše prakse u akademskoj i društvenoj zajednici, borba za bolje interese članova profesionalno i materijalno, sklapanje kolektivnih ugovora i dr. U izradi priopćenja sudjelovao je EĐ kao glavni tajnik Sindikate, TĐ kao predsjednik Velikog vijeća i ona, s time da su EĐ i TĐ prethodno se konzultirali i sa članom predsjedništva PĐ, a o samom priopćenju je upoznat predsjednik sindikata BĐ. TĐ, EĐ i ona, ne predstavljaju samostalno tijelo u Sindikatu, međutim, EĐ je bio Glavni tajnik, a TĐ predsjednik Velikog vijeća te su sukladno statutu donosili odluke u sklopu Predsjedništva, a koje bi bile potvrđene od strane Malog vijeća, pa i u ovom slučaju. Naime, Malo vijeće je sa sadržajem priopćenja bilo upoznato prije objave, a isto ga je potvrdilo i nakon objave. Predsjedništvo sindikata je operativno tijelo unutar sindikata, njegova zadaća je definirana statutom i ono odrađuje sve tekuće poslove, pod uvjetom da se sve odluke naknadno prihvate na prvoj slijedećoj sjednici od strane Maloga vijeća. Ona je dobila nalog od glavnog tajnika sindikata koji joj je neposredno nadređen da sudjeluje u sačinjavanju priopćenja, jer je to bio djelokrug njenog rada, ona osobno kao privatna osoba nije to objavila, ali se potpisala na to priopćenje zajedno s drugim autorima. Nadređeni joj nije nalagao što treba pisati. Na sjednici Maloga vijeća, Malo vijeće je formalno obavješteno o sadržaju priopćenja kojim se istupilo u javnost. Da Malo vijeće nije prihvatilo priopćenje, odgovornost za sadržaj bi snosilo predsjedništvo, međutim, ovo priopćenje je prihvaćeno od Malog vijeća. I. i III. optuženik imaju ovlaštenje za davanje priopćenja u javnost, inače po statutu Sindikat zastupa Glavni tajnik i predsjednik Velikog vijeća. Sindikat je podnio kaznenu prijavu protiv privatnog tužitelja povodom nezakonitog zapošljavanja na državno odvjetništvo, ali ne zna ishod te kaznene prijave, jer više ne radim u sindikatu. Nije joj poznata odluka da bi privatni tužitelj bio osuđen za neko koruptivno kazneno djelo, ali priopćenje sindikata uopće nije navodilo da bi privatni tužitelj bio osuđen za koruptivna djela. Koliko joj je poznato, 2019. je postojala odluka fakulteta Hrvatskih studija koja je utvrdila neetičnost postupanja privatnog tužitelja, ali sudbinu konačnu te odluke ne zna, jedino zna za onu koju je spomenula, a vezano za oduzimanje znanstvenog zvanja. Poticaj za dodjelu odlikovanja privatnom tužitelju je vidjela tek po objavi ovog priopćenja, iako je ono traženo, nije bilo javno dostupno, niti je sindikat imao uvid u to. Poticaj za dodjelu odlikovanja je tražila jutro prije objave na službenim stranicama predsjednice Republike Hrvatske i u Google pretraživaču, naime, nju je zanimalo obrazloženje, odnosno razlozi za što je privatni tužitelj odlikovan. Nije tražila poticaj od službenog Ureda Predsjednika, poznato joj je da je poticaj potpisao ČĐ koji je predsjednik Hrvatskog bioetičkog društva, pretpostavlja u ime toga društva. Ne zna koliko je vremena prošlo od objave vijesti o odlikovanju do objave priopćenja sindikata, moguće jedan dan. Ne zna na čiji prijedlog je dodijeljeno odlikovanje. Po njenom mišljenju, obzirom na javni interes i interes članova Sindikata, ono je imalo ingerenciju ocjene znanstvene relevantnosti nekog od znanstvenika, pa time i privatnoga tužitelja, posebno iz razloga jer je isti javno odlikovan, pa u kontekstu toga odlikovanja, Sindikat je reagirao upravo na zahtjev članova. Među njihovim članovima postoje znanstvenici koji objektivno imaju veći znanstveni doprinos u razvoju znanstvenog područja u kojem djeluje privatni tužitelj i bolje znanstvene rezultate, a da u tom području nisu odlikovani. Sindikat nema objektivnu proceduru o ocjeni znanstvene relevantnosti nekog znanstvenika, ali sindikat je dao svoj stav, sud odnosno mišljenje na temelju javno dostupnih objektivnih kriterija. Ne zna je li privatni tužitelj odlikovan i za javni rad u svojstvu ministra i prorektora, zna da je odlikovan za doprinos razvoja područja u filozofiji. Priopćenje sindikata je dano na temelju dostavljenih informacija članova Sindikata, sindikalnog povjerenika na Hrvatskim studijima HĐ te predsjednice Regionalnog vijeća KĐ, koji su reagirali upravo na dodjelu tog odlikovanja privatnom tužitelju. Ona je napravila nacrt priopćenja koji je onda išao na dopunu i korekciju glavnom tajniku i predsjedniku Velikoga vijeća. Odluke predsjedništava po statutu potvrđuje Malo vijeće, odluka o ovom javnom priopćenju donesena je od strane predsjedništva, a potvrđena Malim vijećem. Neki članovi Maloga vijeća su već prethodno bili upoznati sa sadržajem priopćenja, zato što je primjerice član Malog vijeća i predsjednik Velikog vijeća, a predsjednica Regionalnog vijeća Zagreb, pa su oni onda svi već znali. Čini joj se da je tadašnja Predsjednica Republike Hrvatske bila studentica na politologiji kao jedna od sastavnica Sveučilišta i ta sastavnica ima pravnu osobnost. Nije joj poznato da bi prorektor utjecao na doktorski studij politologije, neformalno bi zasigurno mogao. Sindikat je stava da svi koji su sudjelovali u sastavljanu bilo kojeg priopćenja se potpisuju. Ovo priopćenje su potpisale osobe koje su ovlaštene po statutu zastupati sindikat. Nije joj poznato da bi sindikat pokrenuo postupak oduzimanja odlikovanja privatnog tužitelja, ali joj je poznato da su neki članovi sindikata sami pokrenuli taj postupak. Filozofski fakultet je donio odluku o oduzimanju znanstvenog zvanja privatnom tužitelju. Ovo priopćenje sindikata nije objavljeno mimo znanja i dopuštenja Sindikata, bilo kojeg tijela Sindikata ili bilo kojeg javnopravnog tijela.

6.1. U dopuni obrane, II. optuženica je navela da je Malo vijeće donijelo Zaključak odnosno potvrdilo je priopćenje, a ta odluka Malog vijeća je dostavljena i u spis i ona je i sastavni dio zapisnika Maloga vijeća koji sastanak je održan u tjedno poslije objave priopćenja. Nakon što je privatni tužitelj pokrenuo kazneni postupka, održan je sastanka Maloga vijeća te je razmotreno trebali se Predsjednik Velikog vijeća, Glavni tajnik ili ona, kao zaposlenik, ispričati privatnom tužitelju, a na kojem sastanku je zaključeno, odnosno Malo vijeće je donijelo odluku i zaključak, da to nije potrebno, odnosno ono je zabranilo njima da se ispričaju privatnome tužitelju, i u cijelosti prihvatilo priopćenje i prihvatilo ga kao priopćenje Sindikata znanosti. Uopće ne postoje elementi kaznenog djela klevete u odnosu na nju, obzirom se njoj stavlja na teret sastavljanje toga priopćenja, ali ne i objava istoga, pa samim time ona nije omogućila trećim osoba uvid u priopćenje i na taj način da je to priopćenje postalo dostupno ostalima, obzirom da je odluku o objavi priopćenja dalo nadležno tijelo Sindikata. Ona je napisala samo nacrt priopćenja, nakon čega su priopćenje dostavila I. optuženika koji je onda istoga ispravljao i dodavao. Ne može se točno sjetiti koje točno formulacije i izmjene u priopćenju je radio I. optuženik, sjeća se da nije stavljala naslov priopćenja i kvalifikaciju o etičnosti. Priopćenje je potpisala kao zaposlenik Sindikata znanosti po naloga glavnog tajnika i predsjednika Velikog vijeća koji su inače njoj nadređeni. To je potpisala i kao osoba koja sudjelovala u izradi tog priopćenja. Nacrt je poslala III. optuženiku. Nakon toga I. optuženik kao glavni tajnik je to priopćenje, prije objave, dostavio i B Velikog vijeća, a nakon što je on to potvrdio, I. optuženik je dostavio isto priopćenje Informativnoj službi Sindikata radi objave. Odluku o tome tko će potpisati priopćenje donosio je Glavni tajnik, odnosno I. optuženik u dogovoru s Predsjednikom Velikog vijeća.

7. III. optuženi TĐ je u svojoj obrani naveo da se u cijelosti slaže s obranama I. i II. optuženika i sve što su rekli je vjerodostojno i točno pa u tom dijelu. Mora pojasniti da Predsjedništvo sindikata u inkriminirano vrijeme je bilo sastavljeno od tri člana, Predsjednika Sindikata, Potpredsjednika Sindikata, koji je ujedno i Potpredsjednik Velikog vijeća i od Predsjednika Velikog vijeća. Glavni tajnik je dio operativnog vodstva Sindikata, a on je znao biti pozvan i na predsjedništvo Sindikata i od tuda konstatacija I. optuženika o četiri člana. Poznato mu je da se Predsjedništvo sastalo vezano uz upravo odlikovanje Predsjednice Republike Hrvatske za privatnoga tužitelja i njihova intencija je bila da moraju reagirati i očitovati se na to odlikovanje, obzirom je po njihovom sudu to odlikovanje pogrešno. U inkriminiranom razdoblju on je bio Predsjednik Velikoga vijeća, tu funkciju sam obavljao volonterski, obzirom je bio stalni zaposlenik Sveučilišta u Zadru, a član sindikata od 1991., a aktivista od 2000. do 2020. Cijela politika Sindikata, a vezano uz ovo priopćenje, nije bila takva da se nacrt priopćenja sastavljao u tajništvu, on fizički nije sudjelovao u njegovom stvaranju, dakle taj nacrt je napisala V. optuženica, on je u javnost izašao 10. veljače 2020., a 3. ožujka 2020. Malo vijeće je potvrdilo i njegov sadržaj, stil i cjelokupno postupanje oko pisanja i objave priopćenja. Taj draft, odnosno nacrt je II. optuženica dostavila I. optuženiku koji se s time složio, a onda je dostavljeno njemu, s time da se ne može sjetiti je li bilo kakvih intervencija, ali je to priopćenje potpisao i u cijelosti stoji iza njega. Dakle, priopćenje je imalo za cilj referirati se na odlikovanje Predsjednice Republike Hrvatske za koje i dalje smatraju da je pogrešno. Sama procedura izrade priopćenja je školski primjer djelovanja Sindikata, dakle kritika je dana na primjeren način, u skladu pravnim aktima i isto je potvrđeno od strane svih tijela. Naime, velika većina članova Sindikata iskazala je intenzivno nezadovoljstvo i negodovanje upravo ovakvim odlikovanjem, u svoj sindikalnoj karijeri se ne mogu sjetiti da je bio još kakav događaj osim ovoga, i jednostavno su morali reagirati zbog svega na ovakav način. Naglašava da je u potpisu ovoga priopćenja navedeno da je ono dano u ime Nezavisnog Sindikata znanosti i visokog obrazovanja, a u potpisu su njih troje, s time da je priopćenje dano u ime organizacije, a ne u ime njih kao samostalnih osoba. Njemu je poznata konstatacija da je privatni tužitelj nezakonito zaposlen, jer u to vrijeme su već krenule reakcije nadležnih tijela, ali i sami članovi Sindikata su reagirala, pa je njihova predsjednica regionalnog vijeća, koja je bila u senatu, tako da su informacije dolazile i iznutra, ali i opća javnost je bila upućena na ta postupanja. Nije bilo potrebno imati nikakvu sumnju o nezakonitosti zapošljavanja. Prema njegovom mišljenju privatni tužitelj nije vrhunski znanstvenik, iako on ne djeluje na tom polju, već na polju pedagogije, međutim on je konzultirao i Google scolar i kada se uzme u obzir količina znanstvenih radova, aktivnosti i utjecaja tih radova, privatni tužitelj je prosječni znanstvenik, nikako vrhunski, a suština odlikovanja je upravo odlikovati najboljeg vrhunskog znanstvenika. Navodi iz priopćenja o neetičnosti privatnog tužitelja nije bila činjenica, već njihovo viđenje stvari, odnosno kritika obzirom da je tada obnašao funkciju prorektora koji je bio nadležan za kadroviranje, a u užem smislu isti je znanstvenik s polja bioetike i etike pa bi u tom djelu trebao biti posebno osjetljiv na etična pitanja iako su znali da je riječ o upitnim postupanjima privatnog tužitelja vezano uz zapošljavanja na sveučilištu. Poznat mu je slučaj gospodina IĐ, tadašnjeg dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je dobio otkaz odnosno razriješen je dužnosti odlukom uprave sveučilišta upravo zato što je napunio 70 godina života s time da je tada privatni tužitelj bio prorektor za kadrovska pitanja i imao izravan utjecaj na odluku, čini mu se da je to bilo 2017. ili 2018. Kada je bio predsjednik Velikog vijeća tada je u Predsjedništvu bilo tri člana, u formalnom smislu Glavni tajnik nije bio član predsjedništva, ali je znao biti pozvan. Nije mu poznato da je postojala nikakva sudska odluka nadležnog tijela o nezakonitom zapošljavanju privatnog tužitelja, a kada je naveo da mu je to bilo poznato iz reakcije nadležnih tijela o nezakonitom zapošljavanju, o tome ga je informirao dužnosnik Ministarstva znanosti i obrazovanja i poznato mu je da je Ministarstvo tražilo skidanje plaće prorektora i brisanje iz COP-a. Etički odbor je tijelo koje ocjenjuj kršenje etičkog kodeksa i etičnost postupanja. IĐ je odlukom Senata razriješen dužnosti, a na prijedlog rektora. Nema spornosti da je isti mogao biti zaposlen do 70 godine, ali njemu je prekinut mandat kada je navršio 70 godina. Nije mu poznata činjenica je li provedena zakonska procedura utvrđivanja znanstvene nastavne izvrsnosti kod profesora IĐ, ali i kod privatnog tužitelja, ali koliko mu je poznato to nije bilo niti potrebno, obzirom je postojala odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske o kojoj je II. optuženica već objašnjavala. Odlikovanje je, koliko je njemu poznato, dano za doprinos privatnog tužitelja u bioetici na znanstvenoj razini prijedlog je dan od strane asistenta privatnog tužitelja koji ga je naslijedio. Prije priopćenja su sigurno održali sastanak, da li fizički ili online ne zna, već je krenula epidemija Corona virusa. Temeljne smjernice su utvrđene prije pisanja priopćenja, zna da su konzultirani neki članovi Malog vijeća, između ostalog predsjednika regionalnog vijeća KĐ, ali glavni sindikalni povjerenik na hrvatskim studijima HĐ koji je ujedno i filozof. Što se tiče uvida u poticaj za dodjelu odlikovanja, misli da je samo djelomično bio vidljiv prije priopćenja, kasnije su utvrdili cijeli sadržaj, ali to nije promijenilo bitne činjenice. Što se tiče znanstvenog doprinosa privatnog tužitelja u području bioetike i etike, navodi da on nije bioetičar, etičar, niti filozof, ali gledajući Google scolar misli da nije bio velik. Naravno da su oni konzultirali prethodno i neke druge ugledne filozofe te je utvrđeno da su neki profesori imali dvostruko ili trostruko više radova pa čak i peterostruko više citiranosti nego privatni tužitelj.

8. Nije sporno da su u inkriminirano vrijeme I. optuženik, II. optuženica i III. optuženik bili članovi Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (dalje u tekstu: Sindikat), i to I. optuženik na mjestu Glavnog tajnika, II. optuženica voditeljica pravne službe i III. optuženik predsjednik Velikog vijeća Sindikata. Također, nije sporno da je Sindikat objavio Priopćenje za javnost pod nazivom „Osrednjost odlikuje osrednjost“, a koji tekst je bi objavljena na službenim stranicama Sindikata, ali i u medijima, dakle u tisku Slobodna Dalmacija, Novi list, Glas Slavonije te internetskim stranicama www.glas-slavonije.hr, www.net.hr, www.srednja.hr, www.tportal.hr, www.telegram.hr. i www.glasistre.hr. Također, nije sporo da je su kao potpisnici navedenog Priopćenja navedeni upravo optuženici. Ujedno, nespornim se ukazuje i da je privatni tužitelj u inkriminirano vrijeme bio prorektor Sveučilišta u Zagrebu, redoviti profesor u trajnom zvanju na Fakultetima hrvatskih Studija u Zagrebu i voditelj znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku.

9. Spornim se ukazuje jesu li optuženici sačinili navedeno Priopćenje za javnost, kao predstavnici Sindikata te je li navedeno Priopćenje stav Sindikata, ili je riječ o njihovom osobnom stavu, jesu li navedenim postupanjem postupali zajednički i dogovorno, a u cilju stvaranja neistinite i negativne predodžbe o privatnom tužitelju i pri tome bili svjesni da iznesene tvrdnje nisu istinite, da bi naškodili predodžbi o privatnom tužitelju u javnosti.

10. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti sud je izvršio uvid u pročitanu obimu materijalnu dokumentaciju te ujedno ispitao privatnog tužitelja, te je na temelju analize svakog dokaza posebno te dovođenjem istih u međusobnu svezu i povezujući ih s obranama optuženika, sud je zaključio da nije dokazano da bi I. optuženi EĐ, II. optužena FĐ i III. optuženi TĐ počinili utuženo kazneno djelo te ih, sukladno članku 453. točke 3. ZKP/08, oslobodio optužbe.

10.1. Ispitan u svojstvu svjedoka privatni tužitelj ŽĐ u svome iskazu je naveo da je je 4. veljače 2020. odlikovan Danicom hrvatske s likom SĐ koja se dodjeljuje za znanost, a odlikovanje je regularni zakonom i pravilnikom i ono se daje na inicijativu Predsjednika Republike Hrvatske, zatim od strane Predsjednika Republike Hrvatske i na prijedlog Državnog povjerenstva za odlikovanja i priznanja, na čijem čelu je Predsjednik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost koji je tada bio DĐ. Ovlašteni predlagač u njegovom slučaju bilo je Hrvatsko etičko društvo koje je dalo poticaj Predsjednici Republike Hrvatske, a koja je onda prihvatila taj poticaj i njemu dodijelila odlikovanje. Već 10. veljače 2020. optuženici su izašli s tim javnim priopćenjem pod nazivom "Osrednjost odlikuje osrednjost" koji su odaslani u mediji i objavljeni na stranici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, a koji tekst vrvi neistinama, uvredama, omalovažavanjima, kako njega, tako i Predsjednice Republike Hrvatske. Taj tekst su potpisali svo troje optuženika, koji ne predstavljaju nikakvo tijelo Sindikata, već je riječ o tri fizičke osobe. Predsjedništvo Malog vijeća sindikata je ad hoc tijelo koje čine Predsjednik Sindikata, koji je tada bio BĐ, predsjednik Velikog vijeća TĐ, a zamjenik predsjednika Sindikata PĐ. U tom priopćenju ima u potpisu samo jednog člana tog ad hoc tijela, a to je TĐ, dok preostali uopće nisu članovi, iz toga se zaključuje da to priopćenje su ustvari te osobe rekle za svoj račun kao fizičke osobe, bez obzira što su se isti pokušali pokriti da spadaju u Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, jer je u stvari riječ o kvazi sindikalnoj akciji to troje ljudi. Sadržaj tog Priopćenja izlazi iz djelokruga Sindikata, a sama ocjena njegovog odlikovanja uopće niti nije djelokrug Sindikata, niti spada u zadaće Sindikata, niti je Sindikat ovlašten, niti ima kompetencija za takvo komentiranje, dok s druge strane, naravno da svaka fizička osoba može preispitati to odlikovanje, ukoliko se ono temelji na stvarnim činjenicama, što nije slučaj niti u ovom priopćenju. Naime, iz tog Priopćenja on je izdvojio u privatnu tužbu samo tri klevetničke tvrdnje, a to je da je korumpiran, da je očigledno postupao nezakonito i da je neetičan, iako je profesor etike. Takvo priopćenje za njega je imalo više štetnih učinaka, kako na osobnoj, tako i na profesionalnoj razini. U tom priopćenju dovedeno je u pitanje njegova cjelokupna znanstvena karijera, također i sami navodi da je neetičan, neprikladno se odnose upravo na činjenicu da je on cijeli svoj život posvetio izučavanju etike i svi izbori u njegova zvanja su vezana upravo uz obrazovanje etike. Nadalje, štetni učinak bio je u djelu, jer je u to vrijeme obavljao poslove prorektora Sveučilišta u Zagrebu, bio urednik više filozofskih časopisa, a i znakovit je "tajmnig" danog priopćenja, odnosno iznošenja niza kleveta, upravo u onom trenutku kada je dobio javno priznanje. Optuženici se nisu obazirali na zasluge i razloge njegova odlikovanja, niti su utvrđivali činjenice zbog kojih je dobio odlikovanje, već su kao fizičke osobe iznijele niz klevetničkih izjava. Mora još spomenuti da tijekom studenog 2017. pa do 2019. je bio mobingiran dok je bio profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a na kraju je to okončano s presudom u njegovu korist, kojom je utvrđen mobing, dekanica je razriješena, a ovo sve navodi upravo zato što je dominantan prijedlog dokazno prijedloga optuženika upravo iz sfere toga razdoblja, kada se provodio mobing nad njime. Vrhunac mobinga je bio pokušaj oduzimanja njegovog znanstveno-nastavnog zvanja u siječnju 2019., na što su reagirala tri znanstvena društva, Hrvatsko filozofsko društvo, Hrvatsko bioetičko društvo, Krug hrvatskih humboltovaca i tri sveučilišne institucije, a to su Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta u Rijeci, Dokumentacijsko istraživački centar za europsku bioetiku "FRITZ JAHR" Fakulteta zdravstvenih studija u Rijeci i Centar za integrativnu bioetiku Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku, a što sve iznosi na okolnosti zasluga i ugleda u znanstvenoj zajednici. Ne postoji sudska odluka kojom bi bilo utvrđeno da je on nezakonito zaposlen na Sveučilištu ili na Hrvatskim studijima. Naime, postoje pravomoćna presuda prekršajnog suda i potvrđena presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, u kojem stoji da je zakonito zaposlen. Nije nikada bio kazneno osuđen za neku koruptivnu djelatnost. Ne postoji nikakva valjana i aktualna odluka niti jednog nadležnog tijela da bi on postupao neetično. Nije mu oduzeto Odlikovanje reda Danice hrvatske. On je obavljao javnu funkciju, bio je Ministar znanosti, tehnologije i informatike u Vladi demokratskog jedinstva od 1991. do 1992. Ujedno bio je prorektor Sveučilišta u Zagrebu u dva mandata, pročelnik odsjeka za filozofiju, član vladinog tijela za genetski modificirane organizme, voditelj znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku i niz drugih funkcija. Ove je istaknuo kao možda najbitnije. U prvom navodu klevetničke izjave izrečeno je da je korumpiran te da se navodi da je "vrsni i kreativni istraživač samo u području institucionalizacije akademske korupcije", što nije ništa drugo nego malo sofisticiraniji način kojim se govori da je korumpiran. Bio je na mjestu prorektora za organizaciju, međusveučilišnu suradnju i kadrovski razvoj te da je bilo ikakvih koruptivnih radnji u njegovom djelokrugu, koje bi njemu bile poznate, to bi prijavio policiji. Ne razumije pitanje u kojem se traži da odgovori je li nečasno istraživati korupciju. Ne sjeća se natpisa drugih medija da bih on bio nezakonito zaposlen prije objave ovog priopćenja. ČĐ je u to vrijeme bio predsjednik Hrvatskog bioetičkog društva, bio je potpisnik poticaja za njegovo odlikovanje. Oni su u profesionalnom odnosu, bio je njegov mentor i bili su članovi istog odsjeka. Osobno se ne druže. ČĐ i on su uređivali neke zbornike i časopise. Dok je bio Ministar, bivša Predsjednica Republike Hrvatske je bila predstojnica ministarstva. Nisu mu poznate pisane izjave GĐ OĐ, ĐĐ, AĐ, JĐ, UĐ, EL, ŽL, ĆL, CL, FL, LL, ŽĐF, ĆĐF, CĐF i FĐF. Dodjeljivanja odlikovanja je regulirano Zakonom o državnim odlikovanjima i priznanjima i Pravilnikom, a vezano uz proceduru dodjeljivanja odlikovanja, te postoje dva načina i to na vlastitu inicijativu Predsjednika Republike Hrvatske ili na prijedlog Državnog povjerenstva za odlikovanja i priznanja, a u njegovom slučaju je upravo bio ovaj prijedlog državnog povjerenstva, a na poticaj Hrvatskog bioetičkog društva. Filozofski fakultet u Zagrebu osnovao je stručno povjerenstvo za oduzimanje znanstvenog zvanja privatnom tužitelju i to je bilo u vrijeme mobinga koje je trajalo od studenog 2017. do studenog 2018. Navedeno povjerenstvo je nosilo naziv Povjerenstvo za razmatranje i utvrđivanje uvjeta za oduzimanje znanstvenog zvanja, dakle imperativnog naziva u cilju pronalaženja razloga da mu se oduze znanstveno zvanje. Isto je osnovano od strane uprave fakulteta, a tada je na čelu fakulteta bila dekanica prof. LĐF koja je to i inicirala. Navedeno povjerenstvo u suprotnosti je s tradicijom fakulteta, jer se nije nikada dogodilo da bi takvo povjerenstvo osnovala uprava fakulteta, već bi to činili odsjeci, u njegovom slučaju bi to bio Odsjek za filozofiju, a koji je ujedno zahtijevao da se ta odluka, odnosno osnivanje povjerenstva, skine s dnevnog reda, što nije prihvaćeno. Kasnije je upravo fakultet bio osuđen za mobing, a dekanica suspendirana, te na kraju njemu fakultet isplatio odštetu od 25.000,00 kuna. Ujedno navodi da je mobing trajao i nakon ovog razdoblja od studenog 2018. Poznata mu je odluka Povjerenstva, ono je donijelo mišljenje da mu se oduzme znanstveno nastavno zvanje, a nadzorno tijelo Matični odbor za filozofiju i teologiju nacionalnog vijeća za znanost ocijenio je takvo mišljenje diletantskom odlukom i pamfletom, te je odbijen prijedlog, a na pitanje ima li taj postupak kakve veze s korupcijom, navodi da je upravo cijeli postupak imenovanja povjerenstva i davanja mišljenja koruptivan. Na pitanje je li kao prorektor bio upoznat sa sadržajem Izvještaja nacionalnog vijeća za suzbijanje korupcije prihvaćenim u Hrvatskom saboru na sjednici održanom 23. ožujka 2019. o mogućnosti korupcije u znanstvenoj zajednici, navodi da je vjerojatno čuo za takav zaključak i druge antikorupcijske mjere, međutim isto nije bilo u njegovom djelokrugu rada kao prorektor i nije se time bavio. Nije sudjelovao u radu navedenog vijeća, jer nije bilo u njegovom djelokrugu rada. Inače je pokretao sudske postupke i reagirao na klevetničke izjave kao i sada, a nije mu poznato koliko je istih bilo ili ih je u tijeku i ne zna kakve veze to ima s ovim postupkom. Na čelu Matičnog odbora, koje nije potvrdilo mišljenje Filozofskog fakulteta, je bio profesor TL, a on je bio i u više odbora kada je izabran u znanstveno zvanje, ali iz čiste nužnosti, jer u tako užim strukama broj nastavnika u istom ili višem zvanju je ograničen. Na pitanje je li se profesor TL izuzeo u radu u Matičnom odboru, a obzirom da je isti sudjelovao u više izbora znanstvenog zvanja privatnog tužitelja, isti je naveo da taj podatak nema, primio je mišljenje protiv kojeg se moglo uložiti upravnu tužbu, što nije nitko učinio, pa je odluka pravomoćna i konačna. Ne zna je li netko od članova Matičnog odbora sudjelovao u izboru za njegovo znanstveno zvanje, ne zna sastav tog Matičnog odbora. Ne zna sastava Matičnog odbora, pa time ne zna je li u njemu bio SL. U mišljenju Matičnog odbora, a vezano za mišljenje povjerenstva fakulteta, stajalo je izričito da je ono diletantsko i pamflet. U listopadu 2016. na Sveučilištu u Zagrebu obavljao je funkciju prorektora za organizaciju i međusveučilišnu suradnju i kadrovski razvoj. Poznata mu je odluka rektora kojim je IĐ, tadašnji dekan Filozofskog fakulteta, bio suspendiran i umirovljen iz razloga što je on bio dekan nakon što je navršio 70 godina života. Senat je donio odluku o njegovom razrješenju zbog navršenih 70 godina života, a i isti nije imao proveden zakonom popisani postupak za produljenje radnog odnosa, što je kod njega bio slučaj. Koliko mu je poznato, sve je to sadržano u obrazloženju odluke Senata, a vezano uz neprovođenje postupka produljenja radnog odnosa. Poznata mu je odluka Ministarstva rada iz koje proizlazi da se svim onim profesorima u trajnom zvanju do 30. srpnja 2013. ne može produljiti radni odnos nakon navršenih 70 godina života. Ta teza se pojavljivala u javnosti, ali višestruko puta je opovrgnuta pravosudnim odlukama, pa tako i odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, kojom je izrekom utvrđeno da ne postoji uopće dobna granica za rad profesora u trajnom zvanju nakon 70 godina, ako je proveden zakoniti postupak produljenja radnog odnosa. To je vidljivo i iz njegovog slučaja kada je prekršajni sud oslobodio poslodavca koji je njemu produljio zaposlenje, a to je potvrđeno i presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske. Na pitanje je li mi poznata odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, iz koje proizlazi da se na osobe odnosno profesore u trajnom zvanju ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i viskom obrazovanju do 30. srpnja 2013., odgovara da mu je poznata odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, ali da u njoj ne postoji odredba da redoviti profesori u trajnom zvanju koji su navršili 70 godina se ne može produljiti radni odnos, jer bi to predstavljalo pravni apsurd i oni bi bili "kažnjavani" i stavljeni u neravnopravni položaj pred zakonom, jer se ne mogu zaposliti nakon 70. godine. Na poseban upit II. optužene je li privatnom tužitelju bio poznat stav Ustavnog suda RH da se odredbe novog zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ne mogu primjenjivati na osobe koje su 30. srpnja 2013. bile u trajnom zvanju jer taj postupak previše sliči na postupak reizbora i sadrži tu komponentu preispitivanja dosad stečenih zvanja, privatni tužitelj je naveo da mu je poznata odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, ali takav stav kakav ne postoji u toj odluci već je to proizvoljna interpretacija II. optužene, a druge odluke sudova su upravo suprotno zauzele mišljenje pa je riječ o res judicati. 2017. je u sklopu funkcije prorektora vodio i Povjerenstvo za reformu Hrvatskih studija koja je reforma bila zahtijevana od stručnog akreditacijskog povjerenstva koje je vrednovalo te studije. 2017. je bio prorektor i tada su mu sigurno bile poznate odredbe Statuta Sveučilišta u Zagrebu, a na pitanje je li mu poznato da je statuom propisano da za pretpostavke zapošljavanja na radna mjesta mora postojati Akt o sistematizaciji radnih mjesta odgovara da ne zna. Pretpostavlja da je postojao Akt o sistematizaciji radnih mjesta na Hrvatskim studijima. Na pitanje je li mu poznato da je 2017. otvoren natječaj za ukupno 35 radnih mjesta na Hrvatskim studijima odgovaram da mu je to poznato, naime, po nalogu akreditacijskog povjerenstva, koje je provelo nadzor i utvrdilo da je udio honorarnih nastavnika ispod zakonske norme, pa je ujedno traženo da se ta greška ispravi i da se zaposli dovoljan broj ljudi u stalnom radnom odnosu, pa slijedom navedenoga provedeni su natječaji sukladno zakonu i zaposlene osobe. Natječaji za radna mjesta su provedeni sukladno zakonu na temelju tada važećih akata, s time da naravno nije osobno provodio te natječaje. Rektor Sveučilišta u Zagrebu je odobravao natječaje, njegova zadaća je bila samo organizirati službu na Sveučilištu koja je zaprimala zahtjeve, pravno ih provjeravala i pripremala odluku rektoru na potpis. U slučaju nepravilnosti prilikom zapošljavanja, odluku o tome donosi rektor. Nije mu poznato jesu li neke od kolega iz znanstvenoga područja istupali javno zbog netransparentnog postupanja njega kao glavnog urednika u znanstvenim časopisima, odnosno ne može se sjetiti. Poznato mu je da je bilo u medijima napad na njegov rad, a ne može se sjetiti detalja pa tako ni toga da bi netko kvalificirao njegov rad kao pseudo znanost. Ne zna točno koliko je znanstvenih radova napisao i objavio. Postoji bibliografija 'crosbi' tih radova. Ne vodi evidenciju koliko je njegovih znanstvenih radova objavljeno dok je bio urednik znanstvenog časopisa Filozofska istraživanja i Synthesis Philosopica. Poznato mu je da su pojedini članovi uredništva časopisa prigovarali na način objavljivanja radova u časopisu, taj sukob u redakciji je bio još 1994., a on se na te prigovore očitovao putem medija. 1995. je bio voditelj Hrvatskih studija, javno je zahtijevao ostavku tadašnjeg rektora i zbog toga je bio smijenjen s funkcije. Nije bilo nikakvih financijskih nepravilnosti između Sveučilišta i Hrvatskih studija, niti je u ičemu takvom sudjelovao. Najprije navodi da je predložen za odlikovanje na temelju odluke Upravnog odbora hrvatskog bioetičkog društva, a ne gospodina ČĐ i ujedno navodi da nije vodio evidenciju koliko i koji znanstveni radovi su gospodina ČĐ i gdje objavljivani. U to vrijeme, kada je bio poticaj Upravnog odbora hrvatskog bioetičkog društva, na čelu njega je bio gospodin ČĐ. Poznato mu je da su njegovi znanstveni radovi sadržani na Google Scholar-u, svi se znanstveni radovi tamo vode, o tome je elaborirano u podnesku tužitelja od 25. studenog 2021.

10.2. Iz Priopćenja za javnost Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (list 5-6) proizlazi da je isto objavljeno 10. veljače 2020., da je potpisano oznakom v.r. od strane I. optuženika, kao Glavnog tajnika Sindikata, II. optuženice kao voditeljice pravne službe te III. optuženika kao predsjednika Velikog vijeća Sindikata. Iz navedenog Priopćenja razvidno da je isto potaknuto nedavnim odlikovanjem privatnog tužitelja kao prorektora Sveučilišta u Zagrebu Redom Danice hrvatske s likom SĐ od strane tadašnje predsjednice [adresa] EĐF. U navedenom Priopćenju sadržani su i dijelovi činjeničnog opisa privatne tužbe. Navedeno Priopćenje je objavljeno u novinama i internetskim portalima, i to u novinama Slobodna Dalmacija, Novi list, Glas Slavonije, te internetskim portalima internetskim portalima www.glasslavonije.hr, www.net.hr, www.srednja.hr, www.tportal.hr, www.telegram.hr, www.glasistre.hr (list 7-32).

10.3. Iz poticaj za dodjelu odlikovanja redom Danice hrvatske s likom SĐ s prilozima (list 33-48) razvidno je da je isti iniciran od strane Hrvatskog bioetičkog društva te potpisan po izv.prof.dr.sc. VL. U privitku poticaja dostavljeno je obrazloženje zašto je potrebno privatnog tužitelja odlikovati, dakle sve njegove zasluge za razvoj i promicanje filozofije i bioetike, ali općenito njegove zasluge za hrvatsku znanost, obrazovanje, kulturu i društvo.

10.4. Iz elektroničke pošte od 21. listopada 2021. (list 65-66) razvidno je da je Malo vijeće Sindikata podržalo stajalište iz Priopćenja, a što je i elaborirano i u Zaključku Malog vijeća Sindikata od 18. listopada 2021. (list 67-68), a iz kojeg proizlazi da je Priopćenje dano sa znanjem, odobrenjem i sukladno volji nadležnih tijela Sindikata. Ujedno, Malo vijeće Sindikata je podržalo sadržaja Priopćenja, navodeći da se radi o opravdanoj kritici upravljanja Sveučilištem u Zagrebu i ukazivanju na rapidno širenje neprihvatljivih praksi na Sveučilištu, koja je štetna za veliki dio članova Sindikata znanosti i Sveučilišta u cjelini, a na koju Sindikat sukladno svojim statutarnim ciljevima i zadacima, ima obvezu i interes ukazivati.

10.5. Izvršen je uvid u Google Scolar za 1. srpnja 2020., iz kojeg je razvidno popis radova privatnoga tužitelja, ali i ostalih znanstvenika, a kojim se vršila usporedba s drugim usporedivim znanstvenicima, sagledavajući broj radova, broj citata i H-faktora u odnosu na privatnog tužitelja.

10.6. Izvršen je uvid i u članak s internetskog portala, a vezano uz navode da je bivši rektor NL naveo da je smijenio privatnoga tužitelja i ministra PL koji su pokušali privatizirati Hrvatske studije, referirajući se na navode oko različitih kontraverzi uz privatnoga tužitelja.

10.7. Izvršen je uvid i u prijavu i dodatno očitovanje Odboru za etiku i znanost i visokom obrazovanju Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 7. i 9. veljače 2011. te 15. lipnja 2011. potpisan od profesora M, ŽL, HĐ i Č zbog neetičnog postupanja iznošenja lažnih podataka o radovima privatnoga tužitelja prilikom izbora istoga u zvanje redovitog profesora, u kojem se navodi da je stručno povjerenstvo iznijelo lažne podatke o privatnom tužitelju i njegovim znanstvenim radovima, odnosno prikrili činjenice da je većina njegovih radova za koje je bio izabran za redovitog profesora 2005. bili već vrednovani prilikom njegova izbora za izvanrednog profesora 1999., dok iz mišljenja Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 9. srpnja 2018. proizlazi da se razmatrala navedena prijava i utvrđeno je da je riječ o krupnom i opetovanom kršenju spomenute svrhe i načela Etičkog kodeksa sveučilišta, koje je uključivalo i neovlašteni pritisak na članove etičkog povjerenstva, a u odnosu na podnesenu prijavu.

10.8. Izvršen je uvid u izvještaj Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 15. siječnja 2019., a vezano uz Odluku Fakultetskog vijeća radi ocjene jesu li ispunjeni uvjeti za oduzimanje znanstveno-nastavnog zvanja privatnom tužitelju. Navedeni izvještaj podnesen je sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju prilikom čega su navedene argumentacije vezane uz namjeru oduzimanja znanstveno-nastavnog zvanja, pa tako su navedeni problemi u vezi s radovima privatnoga tužitelja, njegova proizvoljna kategorizacija, sukob interesa oko objave knjiga, obzirom je autor knjige ujedno i urednik Biblioteke u kojoj je knjiga objavljena, na jednak način kao i prilikom objave stručnih članaka, obzirom je privatni tužitelj bio glavni urednik časopisa u kojem je objavljen njegov članak, problemi s izvještajem Povjerenstva iz 2005. obzirom Povjerenstvo nije spomenulo niti jedan od problema koji je spomenut u ovom izvještaju. Navedeno je potkrijepljeno i člankom na Portalu Internet.hr.

10.9. Izvršen je uvid i u popis radova privatnoga tužitelja objavljenih u časopisu "Filozofskim istraživanjima i Synhtesis Philosophica".

10.10. Izvršen je uvid u medijske objave na internetskih Portalima večernji.hr, Srednja.hr, Telegram.hr, 24sata.hr i N1 televizija, a vezano uz problematiku zapošljavanja privatnoga tužitelja na Sveučilištu nakon navršenih 70 godina, iz kojih Portala je razvidno da su se isti bavili problematikom zapošljavanja privatnoga tužitelja iako je isti prošle akademske godine navršio 70 godina, a o čemu je problematizirano i samom Priopćenju Sindikata.

10.11. Izvršen je uvid i u očitovanju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 28. rujna 2016., a vezano uz Ugovor o radu dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof.dr. IĐ. Naime, iz očitovanja proizlazi da sukladno članku 102. stavku 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju propisano je da zaposleniku na znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom, nastavno i stručnom radnom mjestu na Visokom učilištu istekom akademske godine u kojoj je osoba navršila 65 godina, prestaje Ugovor o radu, radi odlaska u mirovinu. Međutim, od navedene odredbe postoji izuzetak sukladno Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U- I-5578/2013 i U-I-3633/2014 od 18. srpnja 2014., sukladno kojoj se na redovite profesore, profesore visokih škola i znanstvene savjetnike, koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju, primjenjuju odredbe ranije važećeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Prema tim odredbama, kada postoji potreba za nastavkom rada, Visoko učilište može redovitom profesoru u trajnom zvanju, odnosno profesoru Visoke škole u trajnom zvanju, produljiti Ugovor o radu do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina, pri čemu će se posebno cijeniti njegov znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika. Za sve ostale zaposlenike, a koji nisu na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju, primjenjuju se odredbe navedenog Zakona, koji propisuje da Visoko učilište može, sa zaposlenikom koji udovoljava kriterijima izvrsnosti, zaključiti Ugovor o radu na određeno vrijeme od 2 godine, s mogućnošću produljenja u dvogodišnjem mandatu. Slijedom navedenoga, proizlazi kako za osobe koje su na dan 30. srpnja 2013. bile u trajnom zvanju redovitog profesora, njihov radni odnos prestaje najkasnije istekom akademske godine u kojoj navršavaju 70 godina života. Prema mišljenju Ministarstva, ne postoji pravna osnova postupanja prema kojem bi se prof.dr.sc. IĐ nastavio radni odnos nakon dana isteka akademske godine u kojoj on navršava 70 godina života. Uz navedeno mišljenje dostavljena je i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-5578/2013 i U-I-363 U-I-3633/2014 od 18. srpnja 2014. u kojoj je detaljno razrađeno upravo stajalište izneseno i u mišljenju Ministarstva.

10.12. Izvršeni su uvidi i u obavijesti Državnoga inspektorata Službe za nadzor radnih odnosa od 1. ožujka 2021. i 5. ožujka 2021., a vezano uz obavijest o namjeri podnošenja optužnog prijedloga zbog počinjenja prekršaja iz članka 23. Zakona o radu protiv Sveučilišta u Zagrebu kao pravne osobe i prof.dr.sc. BL kao zastupnika podružnice Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski studij, obzirom je utvrđeno da su sklopljeni Ugovori o radu na određeno vrijeme s privatnim tužiteljem, a što se nije smjelo učiniti, obzirom je privatni tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o radu imao više od 70 godina života i nije udovoljavao posebnim uvjetima iz Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

10.13. Izvršen je uvid u Statut nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja od 21. travnja 2018. iz kojeg proizlazi da su glavni ciljevi Sindikata zaštita i unapređenje materijalnih i socijalnih te profesionalnih interesa članova, zaštita akademskih sloboda i autonomija Sveučilišta, zaštita dostojanstva i ugleda zaposlenika te mnogobrojni daljnji ciljevi u vidu zaštite ljudskih sloboda i prava, zaštite svih sindikalnih i socijalnih prava, i borba protiv diskriminacije. Ujedno Statutom su propisana i tijela Sindikata pa tako predsjednik Sindikata obavlja i funkciju predsjednika Sabora, po funkciji je član Malog vijeća i on predstavlja i promiče Sindikat, kreira i brine o znanstvenoj i obrazovnoj politici Sindikata, brine o ugledu i dostojanstvu Sindikata. Veliko vijeće je središnje političko i najviše tijelo Sindikata između dva saziva Sabora, u kojem razdoblju zamjenjuje Sabor, a glavna zadaća je vođenje sindikalne politike, utvrđivanje i briga oko provođenja programa rada, usvajanje izvješća i drugo. Predsjednik Velikog vijeća zastupa i predstavlja Sindikat, vodi i provodi sindikalnu politiku te je istodobno i predsjednik Malog vijeća. Malo vijeće je izvršno političko tijelo Velikog vijeća i Sabora i sastaje se po potrebi, ono predlaže Velikom vijeću politiku i strategiju djelovanja, vodi sindikalnu politiku, može donijeti Odluku o jednodnevnom štrajku, odlučuje o stajalištima Sindikata, o tekućim političkih zbivanjima, u duhu načela i ciljeva Sindikata.

10.14. Ujedno je dostavljen i demant privatnoga tužitelja na Priopćenje Sindikata, a koji demant je objavljen na internetskih portalima Slobodne Dalmacije, Glasa Slavonije, "Tportala", net.hr, Srednja.hr.

10.15. Iz podneska privatnog tužitelja s privicima i materijalnom dokumentacijom (list 74-113), razmatran je od strane ovoga suda i analiziran u dijelu u kojem se isti može povezati s inkriminacijom iz privatne tužbe, pa tako je razvidno da je privatni tužitelj je dostavio i očitovanje na prigovore na vrijednosnu klasifikaciju časopisa „Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica“, a vezano uz podnesen prigovor – vrijednosnu kvalifikaciju od strane Nacionalnog vijeća za znanost Republike Hrvatske od 21. srpnja 2008., međutim navedenu opširnu dokumentaciju ovaj sud nije razmatrao u cijelosti, obzirom se odnosu na razdoblje znatno prije same inkriminacije, međutim, razmatrano je u kontekstu stvaranja predodžbe o iznesenim navodima privatne tužbe, vezano uz znanstveni doprinos privatnog tužitelja.

10.16. Nadalje, među privicima nalaze se više sudskih odluka, Upravnog suda u Zagrebu, posl.br. UsI-4303/18-12 od 13. veljače 2020., Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-2394/20-3 od 4. svibnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu posl.br. P-14/17-11 od 10 travnja 2017., Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. od Gž 8/17-2 od 27. travnja 2017. te Ustavnog suda Republike Hrvatske, br- U-III-2405/17 od 18. prosinca 2018., a vezano uz Odluku o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatskih studija, kao i nezakonito organiziranog štrajka na navedenom studiju, koji je organiziran od strane Sindikata. Ujedno, Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studij je kao tužitelj protiv Sindikata kao tuženika uspio u sporu naknade štete radi organizacije nezakonitog štrajka, što je utvrđeno presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1031/17-28 od 19. travnja 2018., a potvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž R- 741/2018-4 od 1. prosinca 2020.

10.17. Ujedno, iz presude Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2992/2018 od 8. studenog 2018. proizlazi da je prihvaćena tužba privatnog tužitelja i ukinuto je Mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o sukladnosti postupanja privatnog tužitelja, prof. ML i ČL s načelima i pravilima Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu od 9. srpnja 2018. Iz obrazloženja iste, razvidno je da se spomenuti sud nije upuštao u samu materiju utvrđivanja povrede Etičkog kodeksa, već da je privatni tužitelj bio u subordiniranoj procesnoj položaju spram tijela koji je donio odluku, te da nije imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka protiv istoga.

10.18. Iz Odluke Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polje filozofije i teologije od 21. lipnja 2019. proizlazi da se nije potvrdilo Mišljenje i nije prihvaćen prijedlog Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, da se privatnom tužitelju oduzme znanstveno zvanje. Ujedno, dostavljeno je i više pismena – prosvjeda zbog klevetničkog napada na temeljene institucije filozofskog života i rada privatnog tužitelja, pa tako Hrvatskog filozofskog društva, Kluba hrvatskih humboldtoaca, Katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta u Rijeci, Centra za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Osijeku, Hrvatskog bioetičkog društva.

10.19. Privatni tužitelj je u podnesku dostavio i podneske vezane uz navodno nezakonito brisanje COP sustava i davanja jasnog naputka FINA-i, a vezano uz činjenicu da je privatni tužitelj brisan iz Registra zaposlenih u javnom sektoru, čime su mu povrijeđena ustavna prava, po osnovi dobne diskriminacije, jednakosti pred zakonom i autonomije sveučilišta.

10.20. Iz Zaključka o nastavku rada i produljenju ugovora o radu sveučilišnih nastavnika na znanstveno-nastavnim i/ili umjetničko nastavnom radnom mjestu Rektorskog zbora Republike Hrvatske od 9. svibnja 2018. iz kojeg proizlazi mogućnost nastavka rada i nakon 65. godine života, s produljenjem za dvije godine, uz ispunjenje kriterija izvrsnosti. Ujedno, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Usoz-80/18-8 od 28. rujna 2020. brisane su odredbe iz Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa zaposlenika na znanstveno-nastavnim radnim mjestima nakon ispunjenih uvjeta za odlazak u mirovinu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 19. rujna 2018., i to dio u dijelu gdje se ograničava potreba za produljenjem na maksimalno 2 godine, uz mogućnost produljenja do 70. godina života. Privatni tužitelj je ujedno dostavio i Odluku Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski studiji od 12. srpnja 2019. kojom je utvrđena potreba ta nastavkom rada privatnog tužitelja, nakon navršenih 65 godina života, na vrijeme od 2 godine. Uz navedenu odluku dostavljena je potreban dokumentacija u vidu izvješća o ispunjavanju kriterija znanstvene, odnosno nastavne izvrsnosti, odluku o ispunjavanju kriterija znanstvene izvrsnosti i prethodno mišljenje Sveučilišta u Zagrebu kao i Mišljenje o utvrđivanju ispunjenja kriterija nastavne izvrsnosti Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.

10.21. Iz presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-13649/22 (list 174-180) proizlazi da je potvrđena presuda Prekršajnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pp-15286/22, Pp-12111/22 (list 181-195), kojom je odlučeno da BL i Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija nisu počinili prekršaj iz Zakona o radu, a vezano uz zapošljavanje privatnog tužitelja (obzirom da prema važećem propisu nije bio propisan posebna uvjet za zasnivanje radnog odnosa u odnosu na životnu dob zaposlenika).

10.22. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-441/2023 (list 196-201) preinačena je presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. Pn-110/2020-25 od 31. siječnja 2025. i naloženo je uredniku tiskovine Novi list IL da objavi tekst ispravak informacije, a vezano uz članka naslova " TĐ: Predsjednica odlikovala osobu koja nezakonito postupa", u kojem članku je sadržajno sličan sadržaj iz privatne tužbe koja je predmet ovog postupka.

10.23. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-2585/2024 (list 308-317), potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P- 1615/2021 (list 318-333), kojom je naložene Ministarstvu znanosti i obrazovanja isplatiti privatnom tužitelju iznos od 127.667,84 eura, s osnova isplate plaće, obzirom je privatni tužitelj imao sklopljen ugovor o radu sa Sveučilištem.

10.24. Iz elektroničke pošte (list 393-401 spisa) te je podataka s USB sticka (list 402) razvidno je da su u korespondenciji I. optuženik i II. optuženica, a vezano za tekst Priopćenja, u kojem I. optuženik sugerira naslov teksta, ujedno isti i mijenja tekst, kojeg je pripremila II. optuženica.

11. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu s obranom I. optuženog EĐ, II. optužene FĐ i III. optuženog VĐ, ovaj sud je utvrdilo da u ovom postupku nije dokazano da bi optuženici počinili kazneno djelo klevete koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret. Naime, da bi počinilo kazneno djelo klevete iz članka 149. KZ/11 bilo bi potrebno da počinitelj ovog kaznenog djela iznese ili prenese neku neistinitu činjeničnu tvrdnju o nekom drugom, a koja mora biti podobna da bi škodila časti i ugledu te druge osobe. Kazneno djelo klevete može se počiniti samo s oblikom krivnje izravnom namjerom, odnosno počinitelj ovog kaznenog djela mora znati da je činjenična tvrdnja koju je izrekao neistinita, da može naštetiti ugledu i časti te druge osobe te to i htjeti ili biti siguran u nastupanje te zabranjene posljedice. Ukoliko samo jedno od obilježja ovog kaznenog djela nije ispunjeno, ne može se niti govoriti o ovom kaznenom djelu. U konkretnom slučaju, a uzevši u obzir sve dokaze izvedene na raspravi pa tako osobito i riječi koje su I., II. i III. optuženici, kao potpisnici Priopćenja napisali za privatnog tužitelja, u dijelu „(...) ona ga je dodijelila osobi za koju bi mnogi poznavatelji prilika u akademskoj zajednici ustvrdili da je vrsni i kreativni istraživač samo u području institucionalizacije akademske korupcije.“ te (...) neetičnost na Sveučilištu u režiji je bivšeg profesora etike...“, zatim okolnosti u kojima su napisane i kontekst u kojem su napisane, ovaj sud smatra kako riječi koje su činjenično opisane u privatnoj tužbi nemaju svojstvo činjeničnih tvrdnji u smislu kaznenog djela klevete iz članka 149. KZ/11, već da se radi o vrijednosnom sudu I., II. i III. optuženika. Naime, vrijednosni sud je osobna i subjektivna tvrdnja kojom nešto označujemo kao dobro ili loše, pozitivno ili negativno. Ocjena o tome da li se u konkretnom slučaju radi o vrijednosnom sudu ili činjeničnoj tvrdnji ne ovisi samo o tome da li ta tvrdnja sadrži neki događaj, a čija se istinitost, odnosno ne istinitost može utvrditi za sve ljude suglasno, već ona ovisi i o kontekstu, opsegu i načinu na koji je neka izjava dana. Takvo pravno shvaćanje već je prethodno zauzeto u više odluka sudova u Republici Hrvatskoj, zatim u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, ali i u praksi Europskog suda za ljudska prava. Pa je tako u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-1084/15 od 10. prosinca 2019. navedeno da je u cilju procjene radi li se u svakom konkretnom slučaju o izjavi o činjenicama ili pak o vrijednosnom sudu, nužno uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i opći ton izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje i teme od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama. Pritom se Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pozvao i na stajalište Europskog suda za ljudska prava, a koji je tako u svojoj odluci „Morice protiv Francuske, br 29369/10 od 23. travnja 2015.“ zauzeo stav da se u cilju razlikovanja činjeničnog navoda od vrijednosnog suda moraju uzeti u obzir okolnosti predmeta i opći prizvuk primjedbi, pri čemu se mora voditi računa o tome da tvrdnje o pitanjima od javnog interesa mogu na toj osnovi predstavljati vrijednosne sudove, a ne činjenične izjave. Navedeni stav već je i prethodno prihvaćen u odlukama Europskog suda za ljudska prava, pa tako primjerice i u presudi Paturel protiv Francuske, broj 54968/00 – stavak 42. Takvu praksu Europskog suda za ljudska prava zauzeli su i sudovi u Republici Hrvatskoj, pa se na taj način pojašnjava razlika činjenične tvrdnje i vrijednosnog suda primjerice i u presudi Županijskog suda u Zagrebu, broj Kž-1025/2018 od 05. ožujka 2019. Dakle, kada se uzme u obzir cijeli taj kontekst, vrijeme i mjesto danih izjava te teme o kojima se raspravljalo, jasno je kako se prethodno spomenute izjave I., II, i III. optuženika imaju smatrati u konkretnom slučaju vrijednosnim sudovima, a ne činjeničnim tvrdnjama. Slijedom navedenog, a budući da iznesene izjave optuženika ne predstavljaju činjenične tvrdnje, već vrijednosne sudove, jasno je i kako nije dokazano da bi I., II. i III. optuženici počinili kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11.

11.1. Nadalje, u odnosu na navode iz privatne tužbe, sadržaja “Naime, već je nekoliko puta javno komunicirana činjenica da je g. ŽĐ nezakonito zaposlen na Sveučilištu, odnosno Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, jer je prešao starosnu dob od 70 godina iza koje mu, sukladno važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i odluci Ustavnog suda, nije dozvoljeno dalje raditi" te „ Umjesto da bude uzor u poštivanju zakonitosti i važeća pravna pravila primijeni na sebe (…), za njega je režiran i nezakonito proveden postupak produljenja radnog odnosa kao da je navršio 65., a ne 70. godinu života. Postavlja se pitanje može li i smije li se odlikovati osoba koja očigledno nezakonito postupa...“, ovaj sud je zaključio da navedene izjave, koje su činjenično opisane u privatnoj tužbi, imaju svojstvo činjeničnih tvrdnji, međutim, po stavu ovoga suda, nije dokazano da bi takvim dijelom Priopćenja, odnosno danih i napisanih izjava, I., II. i III. optuženici počinili kazneno djelo iz članka 149. stavka 2. KZ/11.

11.2. Naime, prema stavu ovoga suda, a uzimajući obzir odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-5578/2013 od 18. srpnja 2014., kao i analiziranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-2585/2024-2 od 17. prosinca 2024., razvidno je da je privatni tužitelj, u odnosu na svoju dob (nakon navršenih 65 godina života, odnosno 70 godina života u akademskoj godini u kojoj je navršio) ostvario uvjete propisane zakonom da se s istim može sklopiti dalje ugovor o radu. Međutim, navedenim Priopćenjem Sindikata, problematizirala se odredba iz članka 102. stavka 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj: 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09. i 63/11), koja glasi "Pri tome će se posebni cijeniti njegov znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika". Naime, po stavu ovoga suda, navedeni kriterij izvrsnosti nije jednoznačan, niti je taksativno naveden u kojem od propisa, već isti podliježe tumačenju i vrednovanju, pa čak i različit a za svaku znanstvenu granu djelovanja, kako je to i sam Sindikat proveo u svome Priopćenju. Ujedno, kada se uzme u obzir i činjenica citiranosti radova privatnog tužitelja, odnosno aktivnosti na Google Scolaru i H-indeks, pored činjenice za ne postoji općeprihvaćena objektivna metrika utvrđivanja izvrsnosti, sud je zaključio da su I., II. i III. optuženici bili u uvjerenju da je privatni tužitelj nezakonito zaposlen nakon navršenih 70 godina života, a što su referirali u svojo obrani, koju ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojnu, logičnu i u skladu s materijalnom dokumentacijom. Njihove obrane su u pogledu relevantnih činjenica podudarne, međusobno se nadopunjuju i potkrijepljene i imaju uporište u materijalnoj dokumentaciji.

11.3. Kada se to dovede u svezu s načinom i kontekstom u kojem je dano sporno Priopćenje Sindikata, odnosno da je ono dano kao reakcija postupanja tadašnje Predsjednice Republike Hrvatske EĐF, a vezano uz odlikovanje privatnog tužitelja, jasno je kako cilj i namjera spomenutog Priopćenja nije bila da javnosti bude prenesena neka neistinita činjenična tvrdnja, već da I., II. i III. optuženici kao članovi Sindikata, iznesu u ime članova Sindikata (koji su također izražavali svoje nezadovoljstvo, kao su to I., II. i III. optuženici naveli u svojim obranama) svoje viđenje, svoju ocjenu i kritiku. Također, potrebno napomenuti da je kod tih spornih navoda iz Priopćenja bila tema odlikovanja privatnog tužitelja, tadašnjeg prorektora Sveučilišta i profesora na Hrvatskim studijima, a na kojem je EĐF upisala doktorski studij na Sveučilištu u Zagrebu, a koja su pitanja tada bila od velikog javnog interesa. Dakle, kada se uzme u obzir cijeli taj kontekst, vrijeme i mjesto danih izjava te teme o kojima se raspravljalo, jasno je kako se izjave I., II, i III. optuženika imaju smatrati u konkretnom slučaju opravdanim i u materijalnoj dokumentaciji poduprtim (slučaj profesora IĐ). Slijedom navedenog, a budući da nije dokazano da bi navedenim izjavama I., II. i III. optuženik počinili kazneno djelo iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11, sud je iste oslobodio optužbe.

12. Nadalje, a kako je utvrđeno da nije dokazano da bi I., II. i III. optuženici počinili kazneno djelo klevete iz članka 149. KZ/11, sud je razmatrao privatnu tužbu u vidu utvrđenja da li je počinjeno neko drugo kazneno djelo na način koji je činjenično opisan u privatnoj tužbi. U tom smislu razmatrao je eventualno ispunjenje obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. KZ/11.

12.1. Dakle, sud je utvrdio kako su I., II. i III. optuženici u Priopćenju iznijeli negativne vrijednosne sudove o prethodno iznesenim tvrdnjama privatnog tužitelja, a koji bi za privatnog tužitelja mogli biti uvredljivi. Međutim, u konkretnom slučaju riječ je zapravo o nekoj vrsti javnog djelovanja Sindikata (čija je to i osnovana zadaća, pored zaštite prava radnika) te pritom izričaji koji su korišteni ne izlaze iz uobičajenih okvira za takva priopćenja i obavijesti javnosti. Dakle, I., II. i III. optuženici su iznijeli navedene tvrdnje u obavljanju svoje javne i društvene djelatnosti, osobno smatrajući da su motivirani, kao članovi Sindikata (I. i III. optuženik na vodećim funkcijama), a kako kažu u svojim obrana, zaštitom interesa članova Sindikata i drugih znanstvenika, pa shodno tome, prema odredbi članka 148.a KZ/11 u njegovim riječima i postupanju nisu ostvarena obilježja niti kaznenog djela uvrede, jer su ispunjene zakonske pretpostavke za isključenje protupravnosti kod ovog kaznenog djela. Naime, ovdje je nužno pozvati se i na članak 10. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje u tekstu: Konvencija), a koji propisuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a da to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širena informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Time se potrebno nadovezati i kako je u odlukama Europskog suda za ljudska prava (Surek protiv Turske, br. 26682/96 stavak 61, I, Otchakovsky- Laurens i July protiv Francuske, br. 21279/02 i 36338/02 stavak 46 i Axel Springer protiv Njemačke, br. 39954/08 stavak 90, te Morice protiv Francuske, br 29369/10) zauzeto stajalište da kada je riječ o razini zaštite u okviru prethodno citiranog članka 10. stavka 2. Konvencije, da postoji vrlo malo prostora za ograničavanje političkog govora ili rasprava o pitanjima koja su od javnog interesa. Stoga, u odlukama Europskog suda za ljudska prava navodi se da postoji visok stupanj zaštite slobode izražavanja kada se teme odnose na pitanja od javnog interesa, a što je slučaj u navedenom predmetu.

12.2. Dakle, sud je razmatrajući napisane riječi u Priopćenju, u kontekstu kaznenog djela uvrede, utvrdio da nisu ostvarena obilježja ovog kaznenog djela, jer su ispunjene pretpostavke iz članka 148.a KZ/11 za isključenje protupravnosti, a to sve stoga što su vrijednosni sudovi koji su I., II. i III. optuženici kao potpisnici Priopćenja, izrečeni u obavljanju javne i društvene djelatnosti, i to glede tema koje su zasigurno od javnog interesa.

13. Sud je u cijelosti prihvatio obranu I. optuženog EĐ, II. optužene FĐ i III. optuženog VĐ, cijenio je navedene obrane kao vjerodostojne, logične, životne i u skladu s materijalnom dokumentacijom. Iste su suglasne u svim bitnim činjenicama, međusobno se nadopunjuju i zaista, prihvaćen je dio obrane svih optuženika da je Priopćenje dano u ime Sindikata, kao reakcija na dano odlikovanje privatnom tužitelju, kao kritika dijela znanstvene zajednice (članova Sindikata) i u javnom interesu.

14. Sud je, analizirajući iskaz privatnog tužitelja ŽĐ, isti cijenio istinitim, te ga je prihvatio, jer svoj iskaz dao životno logično s obzirom na meritum stvari. Sud je povjerovao privatnom tužitelju da su mu čast i ugled bili narušeni objavom u novinskom članku i Priopćenjem, kao i dijelove iskaza privatnog tužitelja kada navodi svoja mišljenja o tome zašto smatra da su I., II. i III. optuženici postupali upravo s namjerom klevetanja, međutim radi se o mišljenju privatnog tužitelja, koje ne dijeli ovaj sud iz razloga ranije navedenih u obrazloženju presude.

15. Sud je u potpunosti cijenio istinitom i vjerodostojnom pisanu dokumentaciju pročitanu tijekom dokaznog postupka jer istinitost i vjerodostojnost iste ničime nije dovedena u sumnju, niti su stranke imale primjedbe na pisanu dokumentaciju.

16. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog branitelja III. optuženika za ispitivanje svjedoka BĐ, PĐ, ŠL, ZL, KĐ, RL i HL, prijedlog I. optuženog EĐ da se u svojstvu svjedoka ispitaju RĐ, CL, KL, DL, GL, OL, ČĐ, EĐF, PL, ĐL, ZĐ, AL, GĐ, OĐ, JL, UĐ, EL, ĆL, FL, LĐF, TĐF, CĐF, SĐF, NL, ČL, SL, ML, UL te prijedlog privatnog tužitelja da se u svojstvu svjedoka ispitaju EO, ŽO, ĆO, CO, FO, LO, ČĐ, kao nevažne, obzirom su navedeni svjedoci predloženi na okolnosti ocjene znanstvene izvrsnosti privatnog tužitelja, a koji navodi iz Priopćenja, po stavu ovoga suda, predstavljaju vrijednosni sud, pa kao takav se nema niti potrebe dokazivati. Iz istih razloga odbijen je i dokazni prijedlog branitelja I. optuženika za provođenja vještačenja kvalifikacije i klasifikacije znanstvenih radova privatnog tužitelja, posebice, uzimajući u obzir mnogobrojnu materijalnu dokumentaciju u spisu, koja je relevantna za utvrđivanje činjeničnih tvrdnji iz privatne tužbe, a vezano uz nezakonito zapošljavanje privatnog tužitelja, a koje je obrazloženo u točki 11.1., 11.2. i 11.3. ove presude. Odbijen je i dokazni prijedlog čitanja presude ovog suda, poslovni broj: K-827/2020 kao nevažan, obzirom da ova navedena presuda nije predmet ovog postupka. Odbijen je i dokazni prijedlog opunomoćenika privatnog tužitelj da se pročita presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja:

Pn-1089/2020, obzirom je riječ o nepravomoćnoj presudi, te da se pročita članak sa stranice srednja.hr, svi kao nevažni, iz već prethodno navedenih razloga, uzimajući u obzir analizu materijalne dokumentacije.

17. U odnosu na troškove, a uzevši u obzir donesenu presudu kojom su I., II. i III. optuženici oslobođen optužbe, sud je na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 privatnog tužitelja ŽĐ obvezao nadoknaditi troškove kaznenog postupka, i to troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/98 u paušalnom iznosu od 500,00 eura, a koji trošak je procijenjen kao adekvatan uzevši u obzir provedene rasprave i brojnost izvedenih dokaza. Privatni tužitelj obvezana je i na naknadu troškova iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08, a koji se odnose na nužne izdatke I., II. i III. optuženika te nužne izdatke i nagradu njihovih branitelja, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

U Zagrebu 27. listopada 2025.

Sudac:

Tibor Kovačić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Privatni tužitelj ŽĐ,

2. Opunomoćenik privatnog tužitelja odvjetničko društvo Mihočević i Bajs d.o.o. Zagreb,

3. I. optuženi EĐ,

4. Branitelj I. optuženika TO, odvjetnik iz [adresa],

5. II. optužena FĐ,

6. III. optuženi TĐ,

7. Branitelj III. optuženika LĐ, odvjetnik iz [adresa],

8. U spis.