REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Povrv-60/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Shain Lou Pacheco-Vinkoviću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženice BV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Marijani Bilić, odvjetnici iz Pule, radi isplate - Predmeti proslijeđeni od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave do 50.000,00 kn, dana 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Pule, poslovni broj Ovrv-9470/2022, UPP/OS-Ovrv-854/2022, od 31. siječnja 2023. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, protiv tuženice kao ovršenice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - Izvoda otvorenih stavki dužnika, radi naplate iznosa od 598,87 eur (prije 4.512,15 kn), uvećan za iznos pripadajuće zakonske zatezne kamate, i to na ime dospjelih, a neplaćenih računa, potražujući i trošak ovršnog postupka. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz [adresa], poslovni broj Ovrv-9470/2022, UPP/OS-Ovrv- 854/2022, od 31. siječnja 2023., određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Protiv navedenog rješenja tuženica je pravodobno podnijela prigovor kojim isto osporava u cijelosti. Tuženica u bitnome navodi da je 2013. istupila iz zajedničkog obrta za ugostiteljstvo „ [obrt]“ [adresa], na koji se odnosi utužena tražbina te da je od te godine sve obveze preuzeo AV. Priložila je kao dokaz svojih navoda raskid ugovora o ortaštvu od 17. svibnja 2013. te izvadak iz obrtnog registra, kao i email korespondenciju s HEP Opskrba d. o. o. u vezi informiranja da je istupila iz zajedničkog obrta, navevši da je HEP Opskrba d. o. o. bila dužna o istupanju obavijestiti tužitelja (odnosno AV kao vlasnik obrta od 2013. budući je tužitelj osnovan tek 2016.). U skladu sa svime navedeni, tuženica ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije.

3. Povodom istaknutog prigovora, a temeljem odredbe članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 i 73/2017; u daljnjem tekstu: OZ), javni je bilježnik proslijedio spis ovome sudu radi provedbe postupka u povodu prigovora te je ovosudnim Rješenjem poslovni broj Povrv- 60/2023-4 od 24. kolovoza 2023. stavljeno van snage predmetno Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na prigovor tuženice očitovao podneskom od 17. travnja 2023. na način da je naveo da se utužena tražbina odnosi na nepodmirenu tražbinu za isporučenu i potrošenu električnu energiju za obračunsko mjesto [adresa] (broj obračunskog mjesta 1110112358, ugovorni račun 2301023998) za obračunsko razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. listopada 2022. godine. Predmetna tražbina temelji se na računima br. 2301023998-210920-1, br. 2301023998-211020- 0 i br. 2301023998-2110701-0, koje dostavlja u privitku. Pored navedenih računa koji se prema čl. 31. Ovršnog zakona smatraju vjerodostojnom ispravom, predmetno dugovanje vidljivo je i iz izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja od dana 16. studenog 2022. koji također predstavlja vjerodostojnu ispravu prema istom članku. Ovršenik kao prilog svog prigovora dostavlja komunikaciju s pravnom osobom koja nije ovrhovoditelj, a iz koje proizlazi da se ista na odnosi na predmetni ovršni postupak, već se spominje ovršni postupak drugog ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj ukazuje kako su ovrhovoditelj i društvo HEP OPSKRBA d.o.o. članovi grupe HEP te oba društva djeluju na tržištu električne energije kao opskrbljivači, međutim za razliku od ovrhovoditelja, društvo HEP OPSKRBA d.o.o. ne obavlja opskrbu električnom energijom kao javnu uslugu. Sukladno saznanjima ovrhovoditelja, ovršenik kao kupac predmetnog obračunskog mjernog mjesta br. 1110112358 bio je u nadležnosti opskrbljivača HEP OPSKRBA d.o.o. u razdoblju prije 01. prosinca 2018. godine, dok se kao krajnji kupac predmetnog obračunskog mjernog mjesta u evidenciji tužitelja vodi od 01. prosinca 2018. godine.

4.1. Podneskom od 20. studenog 2023. tužitelj je dopunio svoje navode na način da je istaknuo da sukladno članku 64. stavku 1. Zakona o tržištu električne energije (NN br. 111/2021), "zajamčeni opskrbljivač opskrbljuje krajnjeg kupca električnom energijom bez posebnog zahtjeva krajnjeg kupca kada prestane važiti ugovor o opskrbi električnom energijom ili u slučaju izlaska njegova opskrbljivača s tržišta električne energije ako krajnji kupac ne može utjecati na nastale okolnosti i bez zaštite gubi opskrbu", dok je stavkom 8. istog članka propisano da "ugovor o zajamčenoj opskrbi smatra se sklopljenim danom stjecanja uvjeta iz stavka 1. ovog članka za korištenje prava na zajamčenu opskrbu". Dakle, iako tuženik dostavlja kao dokaz korespondenciju s društvom HEP OPSKRBOM d.o.o. kao izabranim opskrbljivačem u kojoj se spominje raskid ugovora o opskrbi, odnosno obavještavanje izabranog opskrbljivača o istupu ovršenika iz obrta, tuženik u spis nije dostavio dokaz da bi o istoj činjenici obavijestio i tužitelja kao zajamčenog opskrbljivača te zatražio raskid ugovora. Slijedom navedenog, a temeljem članka 64. stavka 1. i 8. Zakona o tržištu električne energije (NN br. 111/2021), ovršenik se sukladno evidenciji ovrhovoditelja i dalje vodi kao krajnji kupac obračunskog mjerno mjesta broj 11101123858 na adresi [adresa] i to od 01. prosinca 2018. godine. Naime, tužitelj kao opskrbljivač, sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije (NN br. 111/2021), pruža opskrbu električnom energijom kao javnu uslugu i to kupcima kategorije kućanstvo prema uvjetima opskrbe koja se obavlja u okviru univerzalne usluge opskrbe, a kupcima kategorije poduzetništvo prema uvjetima koja se obavlja u okviru zajamčene opskrbe. Tuženik je kupac kategorije poduzetništvo, odnosno krajnji kupac koji kupuje električnu energiju koja nije namijenjena za korištenje u vlastitom kućanstvu i uključuje proizvođača i kupca na veleprodajnom tržištu. Budući je dakle, tuženik kupac kategorije poduzetništvo, tužitelj svoju uslugu pruža u okviru zajamčene opskrbe, odnosno kao zajamčeni opskrbljivač iz članka 3., stavka 1., točke 119. Zakona o tržištu električne energije (NN br. 111/2021). Kao što je prethodno navedeno, tuženik je kao krajnji kupac prema saznanjima tužitelja bio u nadležnosti izabranog opskrbljivača HEP OPSKRBA d.o.o. i to do dana 01. prosinca 2018. godine od kad se vodi kao krajnji kupac predmetnog obračunskog mjernog mjesta u nadležnosti tužitelja kao zajamčenog opskrbljivača, a sve sukladno članku 64. Zakona o tržištu električne energije (NN br. 111/2021). Sukladno članku 64. stavku 1. Zakona o tržištu električne energije (NN br. 111/2021), "zajamčeni opskrbljivač opskrbljuje krajnjeg kupca električnom energijom bez posebnog zahtjeva krajnjeg kupca kada prestane važiti ugovor o opskrbi električnom energijom ili u slučaju izlaska njegova opskrbljivača s tržišta električne energije ako krajnji kupac ne može utjecati na nastale okolnosti i bez zaštite gubi opskrbu", dok je stavkom 8. istog članka propisano da "ugovor o zajamčenoj opskrbi smatra se sklopljenim danom stjecanja uvjeta iz stavka 1. ovog članka za korištenje prava na zajamčenu opskrbu". Dakle, iako tuženik dostavlja kao dokaz korespondenciju s društvom HEP OPSKRBOM d.o.o. kao izabranim opskrbljivačem u kojoj se spominje raskid ugovora o opskrbi, odnosno obavještavanje izabranog opskrbljivača o istupu ovršenika iz obrta, tuženik u spis nije dostavio dokaz da bi o istoj činjenici obavijestio i tužitelja kao zajamčenog opskrbljivača te zatražio raskid ugovora. Slijedom navedenog, a temeljem članka 64. stavka 1. i 8. Zakona o tržištu električne energije (NN br. 111/2021), ovršenik se sukladno evidenciji ovrhovoditelja i dalje vodi kao krajnji kupac obračunskog mjerno mjesta broj 11101123858 na adresi [adresa] i to od 01. prosinca 2018. godine. Naposljetku, nesporno je da je tužitelj ispunio svoju obvezu i u spornom razdoblju omogućio tuženiku aktivan priključak te obračunao cijenu i ispostavio račun, dok tuženik nije platio cijenu prema ispostavljenim računima, a niti je iste osporio u propisanom postupku. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, održi na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz [adresa], poslovni broj Ovrv-9470/2022, UPP/OS-Ovrv-854/2022, od 31. siječnja 2023. te naloži tuženici da tužitelju naknadi postupovni trošak u iznosu od 124,43 eur, uvećano za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu po odluci suda.

5. U dokaznom postupku pročitana je slijedeća dokumentacija: prijedlog za ovrhu Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz [adresa], poslovni broj Ovrv-9470/2022, UPP/OS-Ovrv-854/2022, od 31. siječnja 2023., vjerodostojnu ispravu – izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 16. studenog 2022., prigovor tuženice sa prilozima i to raskid ugovora o ortaštvu od 17. svibnja 2013., izvadak iz obrtnog registra za obrt [obrt], elektroničku korespondenciju između tuženice i HEP Opskrbe d.o.o., zatim podnesak tužitelja od 17. travnja 2023. sa prilozima i to računima br. 2301023998-210920-1, br. 2301023998-211020-0 i br. 2301023998-2110701-0 te podnesak tužitelja od 20. studenog 2023. sa priloženim računima br. 2301023998-210920-1, br. 2301023998- 211020-0 i br. 2301023998-2110701-0.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora u ovom postupku male vrijednosti (članak 458 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP)), je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati dugovani iznos po osnovi utuženih računa br. 2301023998-210920-1, br. 2301023998-211020-0 i br. 2301023998-2110701-0 za električnu energiju za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. listopada 2022., u ukupnom iznosu od 598,87 eur (prije 4.512,15 kn). Sukladno odredbi članka 461.a stavak 3. i 4. ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog (tužitelj), odnosno u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska (tuženik) iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Sukladno odredbi stavka 6. istog članka, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. istog članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 7. ZPP). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 6. ovoga članka to nije moguće.

(članak 461.a stavak 8. ZPP-a).

8. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

9. Sukladno odredbi članka 461.a stavka 4. ZPP sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

9.1. S obzirom da su stranke u ovoj pravnoj stvari vezane rokovima propisanima odredbom članka 461.a stavak 6. ZPP, te kako su isti istekli, to su iste prekludirane u pravu na iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza. U tom smislu, a s obzirom na navode i dokaze u spisu predmeta, stav je ovog suda da su činjenice u ovoj pravnoj stvari dovoljno raspravljene za donošenje odluke o glavnoj stvari.

10. Između stranaka je sporna pasivna legitimacije tuženice te osnovanost pravne osnove i visine tužbenog zahtjeva.

11. Uvodno je sud ispitao prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženice. Tužitelj, na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a), u postupku nije dostavio niti predložio dokaz na okolnost činjenice da je tuženica krajnja korisnica u utuženom razdoblju od 1. rujna 2022. do 31. listopada 2022. za obračunsko mjerno mjesto [adresa]. Činjenica da utuženi račun kojeg je tužitelj dostavio glasi na njezino ime ne znači da je ona krajnji kupac, kraj nesporne činjenice da je tuženica (još 2013.) istupila iz obrta „ [obrt]“ za koje obračunsko mjesto su ti računi izdavani. To znači da tuženica za predmetne račune nije ni znala (dostavljani su na adresu [adresa]), pa nije mogla ni izjaviti prigovor. Kako prema mišljenju ovog suda nije na njoj bila dužnost da o istupanju (2013.) obavijestiti tužitelja (koji je ovlašteni pružatelj utuženih usluga postao nekoliko godina kasnije), već je tu promjenu trebao evidentirati još raniji ovlaštenik (HEP Opskrba d. o. o. koji je o tome imao saznanja (barem u 2021. prema dostavljenoj elektroničkoj korespondenciji), to znači da za utuženu tražbinu tuženica nije stvarni dužnik. Iz navedenog ne proizlazi da je tuženica korisnica usluga tužitelja.

12. Slijedom svega navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi tuženica bila stvarni dužnik utužene tražbine te je temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučeno kao u izreci ove presude.

13. Odluka o trošku (točke II izreke) donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP.

13.1. Tužitelj je izgubio spor pa je isti odbijen sa zahtjevom za naknadu postupovnog troška. Tuženica nije potraživala troškove postupka.

U Puli-Pola, 27. listopada 2025.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku,

- Tuženici po punomoćnici.