1            Poslovni broj: 3 Us I-1425/2022-9

 

                  

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

 

Poslovni broj: 3 Us I-1425/2022-9

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice R. D. B. iz P., V. 26, OIB: …, koju zastupa opunomoćenica M. D. P., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. M. i M. D. P. iz O., K.A. S. 7, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200a, OIB: …, kojeg zastupa G. M., dipl. iur., radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, 27. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-118-01/22-01/09, URBROJ: 534-07-1-2/1-22-10 od 20. listopada 2022. i rješenja Hrvatske ljekarničke komore KLASA: UP/I-034-04/22-02/03, URBROJ: 330-01-22-16 od 15. srpnja 2022. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-118-01/22-01/09, URBROJ: 534-07-1-2/1-22-10 od 20. listopada 2002. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatske ljekarničke komore, KLASA: UP/I-034-04/22-02/03, URBROJ: 330-01-22-16 od 15. srpnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar farmacije stečene 30. studenoga 2016. na U. B., F. f., S. u B., Bosna i Hercegovina, Republika Srpska.
2. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je tuženik prethodno rješenjem od 9. lipnja 2022. poništio prvostupanjsko rješenje od 22. ožujka 2022. i predmet vratio na ponovni postupak, pri čemu je u obrazloženju navedeno kako prvostupanjsko tijelo nije moglo primijeniti članak 86. stavak 6. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, s obzirom da je u trenutku podnošenja zahtjeva U. B., F. f. bio akreditiran. Međutim, prvostupanjsko tijelo je ponovno donijelo rješenje od 15. srpnja 2022. kojim je odbijen predmetni zahtjev. Tužiteljica ističe da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku zatražilo procjenu nastavnog programa prije i nakon akreditacije tog programa te procjenu utvrđenih razlika u usporedbi s programom F.b. f. u Z., izvršilo usporedbu programa kojeg je završila tužiteljica s programom F.-b. f. u Z. te zaključilo da su uočene bitne razlike u kvaliteti programa u smislu znanja, vještina i kompetencija koje se postižu. Dodaje da je u žalbi u bitnome navela da je prvostupanjsko tijelo zatražilo mišljenje F.-b. f. u Z. kojim je utvrđen nedostatak 9 obveznih kolegija što predstavlja 12% ukupnog gradiva pa je jasno da se ne radi o razlici koja se ne može nadoknaditi, odnosno otkloniti primjenom provedbe dopunskih mjera iz članka 18. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Nadalje je ustanovljeno da se osnovni ciljevi, ishodi učenja te sadržaj značajno razlikuju kod 6 obaveznih predmeta, ali se ne obrazlaže predstavlja li upravo nedostatak 9 obveznih kolegija te razlika sadržaja iz 6 kolegija razlog da se (ne) primjeni odredba članka 18. stavak 2. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija te ostaje nejasno i neobrazloženo može li se navedena odredba primijeniti na zahtjev tužiteljice, a ukoliko ne može, iz kojih razloga. Osim toga, u rješenju uopće nije obrazloženo neuzimanje u obzir potvrde U. u B. te da je istovjetan studijski program prije i nakon akreditacije koji je završila tužiteljica budući da je akreditirani program iste kvalitete kao i program prije akreditacije. Također, tužiteljica je u upravnom postupku ukazivala da se nigdje ne obrazlaže mogu li se uočene bitne razlike nadoknaditi provedbom dopunskih mjera te da su proizvoljni navodi o kvaliteti programa u smislu znanja, vještina i kompetencija koje se postižu nakon završetka studija. Sve navedeno tužiteljica ponavlja i u odnosu na navode tuženika iz obrazloženja osporavanog rješenja. Nadalje ističe da je studijski program I. a. s. f. osnovan u skladu s europskim smjernicama reforme visokog obrazovanja sadržanih u B. d. i L. k. i usporediv je sa programima srodnih ustanova u Europi, SAD i Kanadi u pogledu trajanja akademskih studija, ukupnog broja sati teorijske i praktične nastave, oblika nastave, obima studija, postojanje obaveznih i izbornih predmeta. Dodaje  da je pogrešna pretpostavka na kojoj se inzistira o razlici u kvaliteti studijskog programa prije i nakon akreditacije jer predmet ocjene kvalitete u postupku vanjskog vrednovanja je bio studijski program I. a. f. prije i nakon izmjena te je u oba slučaja potvrđen kvalitet. Osim toga, akreditiran je upravo studijski program koji se provodio od osnutka visokoškolske ustanove 2012. do izdavanja akreditacije 5. kolovoza 2021. na način da je potvrđena početna akreditacija koju je U. B. imao od početka obavljanja rada, odnosno od upisa u R. v. u.. Tužiteljica također navodi da se prema njezinim saznanjima na području drugih europskih zemalja uredno u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije priznaje inozemna stručna kvalifikacija magistar farmacije stečena na F. f. S. u B., B. i H., R. S., dok je evidentno da se ista ne priznaje u Republici Hrvatskoj, što je protivno Direktivi 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija od 7. rujna 2005., Direktivi 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbi (EU) br. 1024/12 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje pri obrazloženju
   osporavanog rješenja. Ističe da je tužiteljica 25. siječnja 2022. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar farmacije, stečene u inozemstvu 30. studenoga 2016. na U. B., F. f. B., B. i H.. Sukladno članku 86. stavku 1. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 82/15., 70/19. i 47/20., u daljnjem tekstu: Zakon), u postupku priznavanja stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama, prvostupanjsko je tijelo bilo dužno zatražiti mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove u Republici Hrvatskoj (ovdje F.-b. f. Z.) o stečenom obrazovanju i ishodima učenja tužiteljice, te je slijedom navedenog izvršena usporedba programa obrazovanja ustanove na kojoj je tužiteljica stekla svoje obrazovne kvalifikacije u trećoj zemlji i programa obrazovanja koje se pohađa za istu profesiju na istoj razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Temeljem usporedbi prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama tužiteljice koje se ne mogu nadoknaditi niti provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona te je na temelju članka 86. stavka 10. Zakona odbilo zahtjev tužiteljice. Naime, u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je pribavilo dokument iz kojega se mogu utvrditi razlike u nastavnim programima koje se precizno navode u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, u skladu s Procjenom akreditiranog nastavnog programa visokoškolske institucije U. B., F. f. od 22. prosinca 2021. prije i nakon akreditacije tog fakulteta i Procjenom nastavnog programa visokoškolske institucije U. B., F. f. od 17. ožujka 2022. koji je završila tužiteljica u odnosu na program F.-b. f. S. u Z.. Tuženik ističe da, iako je prvostupanjsko tijelo propustilo dostaviti tužiteljici pribavljenu Procjenu od 17. ožujka 2022., taj nedostatak u postupanju nije mogao utjecati na drugačije rješenje stvari. Naime, usporedbom ishoda učenja i sadržaja predmeta F. f. S. u B. i programa F.-b. f. u Z., nisu ostvareni neki od najvažnijih ishoda učenja u predmetima. Nadalje, usporedbom N. p. i p. F. f. u B. prije i nakon akreditacije, utvrđeno je da su uvedeni novi stručni predmeti u obveznu jezgru studijskog programa koji nedostaju neakreditiranom programu koji je završila tužiteljica te je i satnica predmeta promijenjena. U detaljnim usporedbama programa navedeno je da je 9 obaveznih kolegija koji nedostaju od iznimnog značaja za ovu profesiju jer obuhvaćaju 185 sati predavanja, 120 sati seminara i 130 sati vježbi u odnosu na studij farmacije u Zagrebu. Osim ovih 9 predmeta, utvrđena je razlika kod još 6 obveznih predmeta u kojima se osnovni ciljevi, ishodi učenja i sadržaji predmeta razlikuju. Također, usporedbom programa studija farmacije u B. prije i nakon akreditacije utvrđeno je još bitnih razlika u odnosu na program koji je završila tužiteljica, i to razlika od još tri stručna predmeta i dva predmeta koja su bila izborna, a postala su obvezna te je i satnica predmeta Stručna praksa i Završni rad značajno povećana u odnosu na program prije akreditacije F. f. u B., odnosno prije 5. kolovoza 2021. Tuženik dodaje da tijelo prvog stupnja nije dužno obrazlagati zašto nije prihvatilo potvrdu F. f. U. u B. jer ima zakonsko pravo usporedbom provjeriti da li postoje razlike, sve zbog uočenih značajnih razlika u kvaliteti programa u odnosu na kvalitetu programa studija farmacije F.-b. f. u Z. u smislu znanja, vještina i kompetencija koje se postižu nakon završenih navedenih studija. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Dana 19. rujna 2023. kod ovoga Suda je održana je rasprava u
   nazočnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenice tuženika, a kako bi se
   strankama, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima
   („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12. i 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS),
   dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim
   činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5. Na održanoj raspravi opunomoćenica tužiteljice izjavila je da ostaje kod
   tužbe i svih navoda iz iste (koje je djelomično ponovila), kao i postavljenog tužbenog zahtjeva. U spis je predala ovjereni prijevod potvrde o usporedivosti za inozemne visokoškolske kvalifikacije S. u. z. i. o. u B. za gospođu V. Đ., dozvolu D. u. z. z. i. i i. u H. od 31. svibnja 2022. kojom se V. Đ. dodjeljuje dozvola za privremeno obavljanje poslova farmaceuta te nostrifikaciju diplome S. u B.. Naime, smatra da je tuženik bio dužan i mogao tužiteljici ponuditi jednu od dopunskih mjera propisanih Zakonom, a kako je to napravljeno u Njemačkoj primjenom Direktiva. Također je dodala da spisu ne prileže dokazi iz kojih bi proizlazilo da je utvrđena takva razlika u programima da se isto ne bi moglo dopuniti dopunskim mjerama niti su pobijana rješenja obrazložena na takav način. Ujedno je zatražila trošak upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 497,51 eura uvećano za pripadajući PDV i na ime pristupa na ročište u iznosu od 497,51 eura uvećano za pripadajući PDV.
6. Opunomoćenica tuženika je na raspravi izjavila da u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te je dodala da nije isti postupak priznavanja diploma i priznavanja stručnih kvalifikacija. Što se tiče dozvole od 31. svibnja 2022. u odnosu na V. Đ. istaknula je da se radi o privremenom obavljanju poslova farmaceuta, i to samo za nesamostalno obavljanje farmaceutske djelatnosti pod stalnim nadzorom i uz stalnu prisutnost ovlaštenog farmaceuta. Naime, nije obveza da se određuju dopunske mjere ako se utvrdi da postoje takve bitne razlike koje se ne mogu nadoknaditi primjenom dopunskih mjera, a što je u konkretnom slučaju utvrđeno obzirom da je vezano za program U. u B. utvrđeno da nema dovoljno kvalitetnu nastavu niti je provedba usklađena s Direktivom da bude teoretski i praktični dio tijekom cijelog studija. Također se pozvala na sudsku praksu ovoga Suda u istovjetnim pravnim slučajevima.
7. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve
   isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je tužiteljica 25. siječnja 2022.
   podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar farmacije, stečene u inozemstvu 30. studenoga 2016. na U. B., F. f. B., B. i H..
9. Odredbom članka 86. stavka 4. Zakona propisano je da je nadležno
   tijelo dužno zatražiti od nacionalnog ENIC/NARIC ureda provjeru akreditacije
   studijskog programa, odnosno akreditacije visokog učilišta na kojem je kandidat
   stekao obrazovnu kvalifikaciju u trećoj zemlji.
10. Iz obavijesti nacionalnog ENIC/NARIC ureda KLASA: 602-06/22-01/0034,
    URBROJ: 355-03-01-22-0003 od 22. ožujka 2022. proizlazi da je U.B., F. fakultet B. dana 5. kolovoza 2021. prošao postupak akreditacije koji vodi A. z. r. v. o. i o. k. B. i H., R. S. i akreditiran je na vrijeme od 5 godina te je upisan u državni registar.
11. Člankom 177. stavkom 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“
    broj 100/18., 125/19., 133/20., 147/20., 136/21., 119/22. i 156/22.) propisano je da postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, davanje prava na korištenje profesionalnog naziva u rješenju o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, davanje informacija o postupku i uvjetima za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije provodi nadležna komora sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.
12. Člankom 84. stavkom 1. Zakona propisano je da se na postupak priznavanja
    inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama na odgovarajući način primjenjuju odredbe glave III. ovoga Zakona, osim članka 19. stavka 7. toga Zakona.
13. Prema članku 84. stavku 2. Zakona, iznimno od stavka 1. ovoga članka, nadležno tijelo može zatražiti provjeru kompetentnosti, i to bez: prethodne usporedbe programa obrazovanja ustanove na kojoj je kandidat stekao svoje obrazovne kvalifikacije u trećoj zemlji i programa obrazovanja koje se pohađa za istu profesiju na istoj razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj te bez utvrđivanja dopunskih mjera iz članka 18. toga Zakona.
14. Člankom 86. stavkom 1. Zakona propisano je da je u postupku priznavanja
    stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama, nadležno tijelo dužno zatražiti mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove u Republici Hrvatskoj o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidata, pri čemu će odgovarajuća obrazovna ustanova izvršiti usporedbu programa obrazovanja ustanove na kojoj je kandidat stekao svoje obrazovne kvalifikacije u trećoj zemlji i programa obrazovanja koje se pohađa za istu profesiju na istoj razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidata, sukladno članku 86. stavku 3. toga Zakona, nije obvezujuće za nadležno tijelo u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.
15. Prema članku 86. stavku 7. Zakona, ako se prilikom usporedbe programa
    obrazovanja iz članka 86. stavka 1. Zakona utvrdi bitno različit sadržaj prema članku 18. stavku 6. Zakona, kandidat ima pravo izbora dopunske mjere iz članka 18. stavka 1. Zakona, osim u slučajevima iz članka 18. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona.
16. Člankom 86. stavkom 10. Zakona propisano je da u slučaju kad nadležno
    tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne
    mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.
17. Prema odredbi članka 20. stavka 4. Zakona, u slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članaka 71. i 72. ovoga Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.
18. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo zatražilo od F.-bi. F. Z. dostavu mišljenja o
    nastavnim programima visokoškolske institucije U. B., F. f..
19. Dana 17. ožujka 2022. Povjerenstvo za utvrđivanje razlika studijskih
    programa F.-b. f. Z. (dalje: P.) donijelo
    je P. n. p. v. i. U. „B.“ F. f., KLASA: 602-05/22-01/01, URBROJ: 251-62-01-22-19 (dalje: P.) kojom je izvršena usporedba studijskog plana i programa F. f. B. koji je završila tužiteljica sa studijskim programom F.- b. f. u Z., te su u postupku vrednovanja nastavnog programa farmacije na F. f. u B. uočene značajne razlike u kvaliteti programa u odnosu na kvalitetu programa studija farmacije F.- b. f. u Z., u smislu znanja vještina i kompetencija koje se postižu nakon završenih studija.
20. Uočene neotklonjive razlike  studijskih programa (usporedbe neakreditiranog programa F. f. U. u B. koji je završila tužiteljica od akademske 2012./2013. godine do 30. studenoga 2016. s programom F.-b. f. u Z., odnosno s N. p. i p. i. p. i d. s. f. koji se izvodi na F.-b. f. S. u Z.) utvrđeno je da u cijelosti nedostaju sadržaji iz 9 obaveznih kolegija i to 1. S. i z. (predavanja 15 + seminar 15 + vježbe 0; 2,5 ECTS), F. (predavanja 30 + seminar 15 + vježbe O; 3,5 ECTS), 3. B. s f. (predavanja 15 + seminar 15 + vježbe 30; 5,0 ECTS), 4. M. b. s g. i. (predavanja 30 + seminar 15 + vježbe 30; 6,0 ECTS), 5. M. r. (predavanja O + seminar 5 + vježbe 40; 3,5 ECTS), 6. B. l. (predavanja 45 + seminar 15 + vježbe 30; 8,0 ECTS), 7. Lj. s. (predavanja 25 + seminar 35 + vježbe O; 5,0 ECTS), 8. Z. z. (predavanja 15 + seminari O + vježbe O; 1,5 ECTS) te 9. F. e. i d. (predavanja 10 + seminar 5 + vježbe O; 1.5 ECTS).
21. Navedene predmete P. ocjenjuje od iznimnog značaja za izobrazbu zdravstvenog stručnjaka koji vlada i teorijskim znanjima i praktičnim vještinama neophodnim u istraživanju, razvoju i primjeni lijekova. Ukupno navedeni predmeti obuhvaćaju 185 sati predavanja, 120 sati seminara te 130 sati vježbi, odnosno nose zajedno 36,5 ECTS bodova od ukupno 300 ECTS bodova koje student treba ostvariti tijekom studiranja na studiju farmacije F.-b. f. S. u Z..
22. Nadalje, u dostavljenom N. p. i p. s. f. U. B., F. f. ustanovljeno je da se u usporedbi sa programom integriranog preddiplomskog i diplomskog studija farmacije koji se izvodi na F. b. f. S. u Z. osnovni ciljevi, ishodi učenja te sadržaj znatno razlikuju kod 6 obaveznih stručnih predmeta:

1). B. k.(30 predavanja + O seminar + 15 vježbe; 3,5 ECTS),

2). B. (predavanja 60 + seminar 10 + 30 vježbe; 8,5 ECTS),

3). K. b. s h.(predavanja 35 + seminar 10 + vježbe 30; 6,0 ECTS); osnovni ciljevi kao i ishodi učenja predmeta B. k., B. i K. b. s h. samo djelomično ostvareni sadržajem predmeta O. b. (P45 + S15 + V15; 8,0 ECTS) te M. b.(P30 + S15 +V15; 6,0 ECTS),

4). A. l. (predavanja 60 + seminar 15 + vježbe 60; 10,5
ECTS); uzevši u obzir sadržaj predmeta A. l. koji se izvodi na studiju farmacije F.-b. f. S. u Z. i predmeta A. l. 1 i 2 (ukupno 60 sati predavanja, 45 sati seminara i 30 sati vježbi, odnosno 12,0 ECTS bodova) proizlazi da teme od iznimnog značaja za rad u analitičkom i galenskom laboratoriju kao i registraciji lijekova nisu obrađene poput: E. f., n. f., f. m., k. k. l. i p. t., dobra laboratorijska i proizvođačka praksa, onečišćenja u farmaceutskim tvarima: izvori, vrste i kontrola. Premda je sadržajem predmeta A. l. 1 i 2 obuhvaćen niz instrumentalnih tehnika koje se primjenjuju u ispitivanju kontrole kvalitete lijekova iz nastavnog programa nije uočljivo je li student upoznat s primjenom ovih tehnika u ispitivanju sadržaja i onečišćenja lijekova. Stoga usporedbom ishoda učenja i sadržaja predmeta, predmetima A. l. i i 2 nisu ostvareni neki od najvažnijih ishoda učenja predmeta A. l. poput: mogućnosti usporedbe različitih analitičkih tehnika i odabira odgovarajuće
tehnike za rješavanje specifičnih problema u analitici lijekova, primjene analitičke metode za identifikaciju , ispitivanje čistoće i određivanje sadržaja farmaceutskih tvari te određivanja sadržaja onečišćenja i postotka deklariranog sadržaja u farmaceutskim dozirnim oblicima, kao i analize polimorfa , hidrata, enantiomera i bioloških lijekova različitim analitičkim tehnikama te povezivanja njihove kontrole kakvoće s aspekta bioraspoloživosti, stabilnosti farmaceutskog proizvoda i neželjenih učinaka,

5). K. v. (predavanja 4 + seminar 11 + vježbe O; 1,5 ECTS); iako se sadržaji predmeta K. v. (P4 + S11 + VO, 1,5 ECTS) i V. k. (P15 + Sl5 + VO, 3,0 ECTS) djelomično preklapaju, ciljevi predmeta kao i ishodi učenja značajno se razlikuju jer je cilj predmeta K. v. koji se izvodi na studiju farmacije F.-b. f. S. u Z.
upoznati studente s osnovnim pojmovima, modelima i načelima interpersonalne komunikacije u kontekstu ljekarne te je osobita pozornost posvećena osposobljavanju studenata konzultacijskim vještinama koje su ključne ne samo u prepoznavanju pacijentovih specifičnih potreba za određenom vrstom f. već i u izbjegavanju svih njezinih mogućih opasnosti ili rizika, te je nakon položenog predmeta student u stanju postaviti ključna pitanja prilikom prikupljanja medikacijske povijesti, otkloniti razloge bolesnikove nesuradljivosti te motivirati pacijenta da aktivno sudjeluje u primjeni propisane terapije. S druge strane, predmet V. k. usmjeren je na podučavanje studenta na općenito razvoj komunikacijskih vještina s nedovoljnim naglaskom na upoznavanje studenata sa strogo strukturiranim modelom konzultacija,

6). K. f. s f. (predavanja 30 + seminar 45 + vježbe O; 6,0 ECTS); uvidom u N. p. i p. F. f. U. u B. K. f. 1 i 2, proizlazi da neki sadržaji ili nisu uopće zastupljeni ili nisu zastupljeni na odgovarajući način poput: medikacijskih pogrešaka, profilaktičke primjene lijekova, posebnosti primjene lijekova koji djeluju na središnji živčani sustav, primjene hormonske nadomjesne terapije te rješavanje problemskih zadataka kroz interaktivne radionice na principu "problem based learning" gdje se razvijaju praktične vještine i stječu specifična klinička znanja.

23. P. je donijelo i usporedbu studijskog programa F. f. U. „B." KLASA: 602-05/21-01/01, URBROJ: 251-62-01-21-15 dana 22. prosinca 2021. prije i nakon akreditacije i utvrđenih bitnih razlika u studijskim programima F. f. u B. prije i nakon akreditacije sa studijskim programom F.-b. f. S. u Z. iz koje u bitnome proizlazi postojanje značajnih i neotklonjivih (prethodno citiranih) razlika u kvaliteti programa u odnosu na kvalitetu programa studija farmacije na F. – b. f. u Z., u smislu znanja, vještina i kompetencija koje se postižu nakon završenih studija. Zaključuju da su u N. p. i p. v. i. U. B., F. f. nakon akreditacije uvedeni novi obavezni stručni predmeti koji su svojim  ciljevima, ishodima učenja i sadržajem djelomično usporedivi s ciljevima, ishodima učenja i sadržajima pojedinih obaveznih stručnih predmeta koji se izvode na integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju farmacije na F.-b. f. S. u Z.. Dakle, u postupku vrednovanja nastavnog programa visokoškolske institucije U. B., F. f. prije i nakon akreditacije uočene su bitne razlike u kvaliteti programa u smislu znanja, vještina i kompetencija koje se postižu nakon završenog studija.
24. Slijedom navedenoga, Sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo pravilno,
    primjenom članka 86. stavka 10. Zakona donijelo rješenje kojim je odbijen zahtjev tužiteljice jer je u postupku, na temelju mišljenja P. utvrđeno postojanje bitnih razlika u stručnim kvalifikacijama tužiteljice koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, te nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članka 71. i 72. Zakona, pri čemu valja napomenuti da tužiteljica diplomirala na tada neakreditiranoj visokoškolskoj ustanovi u Bosni i Hercegovini te je u postupku i pravilno utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu dopunskih mjera u smislu odredbe članka 18. Zakona, suprotno stajalištu tužiteljice.
25. Stoga se ne mogu prihvatiti niti navodi tužiteljice o pogrešnoj primjeni relevantnih odredbi Zakona, budući sukladno članku 86. stavku 1. citiranog Zakona postoji dužnost nadležnog tijela zatražiti usporedbu o stečenom obrazovanju i ishodima učenja u svezi nastavnog programa, odnosno radi se usporedba programa zemlje gdje je kandidat završio, sa programom u Republici Hrvatskoj. Pri tome Sud naglašava kako je tužiteljica predmetni program završila na fakultetu u tzv. trećoj zemlji i da je isti program završila tijekom 2016. godine, dok je navedeni fakultet tek 2021. stekao odgovarajuću akreditaciju i to na način što je poboljšao program kvalitete obrazovanja i uveo potrebne stručne predmete pa je i iz navedenog vidljivo kako se osnovano stručna kvalifikacija stečena na tom fakultetu tijekom 2016. godine ne može priznati tužiteljici na način kako to ista traži.
26. Identično obrazloženje vrijedi i za pozivanje tužiteljice na potvrdu F. f. U. u B. iz koje proizlazi da je s. p. i. a. s. f. po kojem je studirala tužiteljica istovjetan studijskom programu koji se izvodi i nakon akreditacije studijskog programa i ustanove dana 28. srpnja 2021., a obzirom na pribavljeno mišljenje F.-b. f. u Z. te navedena potvrda ne utječe na drukčije rješavanje ove upravne stvari.
27. U pogledu pozivanja tužiteljice na činjenicu o tome da je S. u. z. i. o. u B. izdao potvrdu od 18. studenoga 2021. da inozemna diploma magistra farmacije koju je stekla V. Đ. na U. B. formalno odgovara njemačkoj sveučilišnoj diplomi na razini magisterija, zatim da je D. u. z. z. i. i i. u H. dozvolu od 31. svibnja 2022. kojom je V. Đ. dodijelio dozvolu za privremeno obavljanje poslova farmaceuta u Hessenu, i to samo na nesamostalno obavljanje farmaceutske djelatnosti pod stalnim nadzorom i uz stalnu prisutnost ovlaštenog farmaceuta te da je S. u B. izvršilo nostrifikaciju diplome 13. prosinca 2017., potrebno je naglasiti da u navedenom
    području ne postoji pravna stečevina niti zajednički pravni okvir svih zemalja pa stoga
    takvi navodi i priložene isprave, a koje se odnose na priznavanje inozemne stručne
    kvalifikacije, mogu biti predmet ocjene samo na propisima kojima se regulira
    priznavanje tih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj pa stoga Sud ocjenjuje da iste isprave
    ne predstavljaju relevantan dokaz u ovoj upravnoj stvari. Također valja naglasiti da Sud pri tome ne nalazi niti povredu Direktiva na koje se poziva tužiteljica tijekom upravnog spora.
28. Prema tome, budući Sud smatra da donošenjem pobijanog rješenja
    tuženika nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice, to je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.
29. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II izreke presude.
30. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Osijeku 27. rujna 2023.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Sutkinja

                                                                                               Jasenka Beker v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).