Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-16/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Anamaria Zubović-Bogosavljev, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Zorne Trbović u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JI, zbog kaznenog djela iz čl. 139.st.2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 114/22, 114/23, 36/24. dalje: KZ/11), povodom optužnice ODO Rijeka broj KO-DO-1016/24 od 19. prosinca 2024, nakon održane javne rasprave u prisutnosti optuženog i zamjenice ODO Rijeka VI, dana 22. listopada 2025. objavio je, dana 27. listopada 2025. donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik JI, sin FI i SI rođene J, rođen u [adresa] dana 08. listopada 1986. godine, državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], neoženjen, bez djece, ekonomski tehničara sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, neosuđivan

k r i v  j e

da je

dana 17. studenog 2024. godine, oko 10:15 sati, u [adresa], došao do ulaznih vrata stana susjede RI, te nakon što mu je ista otvorila vrata, u nakani da ju ustraši istoj se obratio govoreći joj: „ RI, molim te ajde pripazi na buku, da budemo dobri susjedi i da ne bude krvoproliće“, nakon čega mu je imenovana rekla da nije bilo buke, na što joj je opet ponovio da je bilo buke i da pripazi kada čisti kuću, na što je RI odgovorila da će pripaziti i zatvorila vrata, da bi joj potom opet pozvonio na ulazna vrata, a nakon što ih je ista otvorila ponovno joj rekao da je bila buka i da pripazi, a nakon što ga je RI zamolila da se udalji i zatvorila vrata, ponovno zvonio na njezina ulazna vrata, a kada imenovana nije otvorila vrata, šakama udarao po ulaznim vratima, te se nakon toga udaljio, kojim postupanjem je kod RI izazvao strah za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti i teško tjelesno ozlijediti, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11,

II. Temeljem čl. 139 st. 2 KZ/11 okrivljeni JI

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD DESET (10)MJESECI

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. JI se kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja 20. studenoga 2024 te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. studenoga 2024 do 20. veljače 2025.

IV. Na temelju čl. 68. KZ/11 okrivljenom EI se

izriče

SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA

koja se ima izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

V. Temeljem odredbe čl. 148 st. 1 i 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22, 36/24. i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO Rijeka broj KO-DO-1016/2024 od 19.prosinca 2024 optuženika JI tereti se zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavak 2 KZ/11. Sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka sud je precizirao činjenični opis djela izreke presude na način da je umjesto riječi " „rukama udarao“ ima stajati „šakama udarao“, ne dirajući time u identitet optužbe.

2. Pozvan da se očituje na navode optužbe optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Optuženik JI u svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka naveo je da najprije želi navesti da JIG suprug od RI i njegov susjed buči u navedenom stanu već 10-ako godina . Od te buke su ludi i on i njegovi roditelji jedino mu se obratio jer ga se isti boje, zato što on ima veze sa krim miljeom i policijom, nitko mu ništa ne može, on je i diler i svodnik i sadist te mu je rekao da prestane s bukom ali je isti nastavio , isti je i nehumano čudovište. Također navodi da on nije nikad čuo nikakve glasove u glavi, te je predao liječničku potvrdu 22.8.2025.

3.1. Prilikom ispitivanja kod redarstvenih vlasti, kao i pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci, optuženik je negirao učin kaznenog djela, navodeći da susjedi lupaju danju i noću, da je htio s istima na lijepo ali ne ide, da je na vrata susjede samo malo jače lupao, ali da ista nije otvorila, već se poslije došla žaliti njegovoj majci.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao materijalnu dokumentaciju i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave broj: 511-09-24-K-761/24 od 18. studenog 2024. glede mjesta i vremena zaprimanja (list 7 spisa), nalaz Psihologa od 02. listopada 2012. (list 21 spisa), otpusno pismo od 24. srpnja 2018. (list 22 spisa), otpusno pismo od 30. rujna 2018. (list 23 spisa), otpusno pismo od 31. listopada 2018. (list 24 spisa) otpusno pismo od 21. svibnja 2007. (list 25 spisa) liječnička dokumentacija na ime okrivljenika, nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje psihijatrijske struke prof.prim.dr.sc. Elizabete Dadić-Hero od 04. prosinca 2024. (list 54-60 spisa) te je temeljem 431 st. 1. toč. 8 ZKP/08 pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka oštećene RI na zapisniku od 3.2.2025.g (list 65-66 spisa), svjedoka SI list 113 spisa), svjedoka FI (list 114 spisa), svjedoka BI (list 115-116 spisa) i svjedoka NI (lis 115 spisa) na zapisniku od 26. kolovoza 2025 te iskaz stalnog sudskog vještaka Elizabete Dadić Hero na zapisniku od 3.2.2025. ( list 64-65 spisa), te je ponovno saslušana stalni sudski vještak Elizabeta Dadić Hero radi dopune nalaza i mišljenja na zapisniku od 22. listopada 2025,, izvršen je uvid u izvadak iz KE za optuženika (list 109-110. i 124-125 spisa) te je na kraju dokaznog postupka svoju obranu iznio optuženik.

5. Ispitana u svojstvu svjedoka oštećena RI navela je da je susjeda okrivljenika, žive na adresi [adresa] gdje se doselila 2016.g. Od tada pa do ovog događaja okrivljeni joj je 5-6 puta dolazio na vrata te se žalio na buku ali se nije nikad prestrašila zbog njegovog dolaska. Dana 17.11.2024.g bila je u stanu sa svojim sinom te rekla sinu da usisa stan dok je ona otišla u toalet pofarbati kosu. Čula je zvono na vratima, otvorila je vrata i tada joj se okrivljeni obratio riječima. „ da pripazi na buku, da budu dobri susjedi, da ne bude krvoprolića“. Posebno ističe da nikakve buke iz stana nije bilo. Nakon što je zatvorila vrata isti je ponovno zvonio, opet mu je otvorila vrata te se opet isti žalio na buku i ponovio „da budemo dobri susjedi“. Nije to ništa shvaćala prijeteći te je ponovno zatvorila vrata a kako je isti ponovo počeo zvoniti nije više otvarala, rekla mu je da ide kući međutim isti je počeo ponovo zvoniti a kako nije otvarala tada je počeo lupati po vratima i to jedno 5 puta te su od tih njegovih udaraca vrata ostala rasklimana. Nakon nekih 30-ak minuta otišla je do njegove mame, ista je razumna žena te joj je ispričala što se dogodilo ista je rekla da ništa nije čula, da je tek došla kući te je bila ljuta na njega i smirivala ga je. Isti se tada ispričao i mami i njoj ali i sam je tada rekao da je lupao šakama po njezinim vratima. Kad se vraćala u svoj stan srela je susjedu V, pitala ju je da li je čula to lupanje na što je ista rekla da je mislila da je lupao po liftu te da su mnogi susjedi s njim imali problema kao i da je susjedi od koje su kupili stan jednom prilikom došao na vrata s nožem. Navečer kad je došao suprug kući nazvali su i tu susjedu od koje su kupili stan gđu. NI. pitali su da li je to istina te im je ista tada rekla da je došao na njezina vrata ali da su kući bile njezine kćeri. S obzirom na sve to idućeg dana otišla je na policiju podnijeti kaznenu prijavu jer ne želi živjeti u strahu a posebno ju je strah što ima dijete od 16 godina te se boji da njemu nešto ne napravi. Nadalje navodi da kad je došla na vrata njegovoj majci da su u stanu bili i okrivljeni, majka i njegov otac. Posebno navodi da kad je istom rekla da nije bilo buke da mu je isti tada rekao da je jer da su čuli i mama i tata a kad je kasnije išla kod njegove majke ista je rekla da nije bila kući te nije ništa čula.

5.1. Na daljnji upit navela je da kada joj je okrivljeni došao na vrata i pozvonio ona se nije uplašila, uplašila se tek kad je počeo lupati po vratima a isto nije odmah otišla prijaviti policiji iz razloga jer je njezin sin bio kod kuće. Kada je išla kod njegovih roditelja okrivljeni se ispričao majci te ga je upitala da li se želi ispričati i njoj te se isti tada ispričao ali sve radi svoje majke koja je bila prisutna. Njegovi roditelji se nisu nikad žalili na buku iz njezinog stana. Kada se čula sa bivšom vlasnicom NI ista joj je tada rekla da je njima dolazio više puta na vrata dok je jedan put došao sa nožem ali tada su kući bile njihove kćeri te iste to nisu rekle odmah nego su im priznale jednom prilikom te ne zna da li su isto prijavili radi tog događaja odnosno radi prijetnje.

5.2. Na daljnji upit navela je da mu nikad nije rekla da je lud i da se ide liječiti ali mu je rekla da ode živjeti u samostan ako mu smeta buka.

6. Svjedok SI navela je da želi svjedočiti te iskazala da što se tiče samog događaja misli da se isti desio 27.11.2024.g.. nije bila prisutna navedenom događaju. Negdje oko 09,30 ujutro čula se je buka iz stana iznad od susjede RI ali je ona otišla tada iz kuće. Kada se vratila u stan nakon nekih 10-15 minuta na vrata joj je pozvonila susjeda RI te ju je pitala što kaže na to što se desilo. Na to joj je odgovorila da sigurno ne podržava JI odnosno nasilje ako se desilo. Tada je došao JI te je između njih počela rasprava i tada mu je susjeda RI rekla samo neka dođe na njezina vrata da će zvati policiju. Ista je tada otišla u svoj stan.

6.1. Nadalje navodi da je obitelj RI uselila u taj stan iznad njihovog prije 10- ak godina , da su isti u stanu nešto prepravljali ali ih nikada nisu obavijestili da će nešto u stanu raditi i da će možda biti bučno, a što drugi susjedi uredno čine.

6.2. Nadalje navodi da u njihovoj zgradi svi znaju za dijagnozu koju ima njezin sin te da on nema nikakvih problema ni sa susjedima niti isti imaju s njim, a to je ono što zna jer nju nikada nije nitko upozorio na njegovo ponašanje.

6.3. Nadalje navodi da se jednom prilikom obratila RI te rekla da iz njezinog stana dolazi buka na što joj je ista odgovorila da je bolesna te da joj ispadaju stvari iz ruku.

6.4. Na daljnji upit navela je da kad je na njezina vrata došla RI nije mogla shvatiti što se desilo jer je odmah iz stana doletio JI te je počela između njih rasprava i dreka a to se sve dešavala na njezinim ulaznim vratima od stana.

6.5 Na daljnji upit navela je da joj RI nije dolazila na vrata i govorila da JI dolazi na njezina vrata i da po istima lupa. Naime ista je mogla doći i upozoriti ju ali nije i to je bio prvi put da je ista došla na njezina vrata.

7. Svjedok FI saslušan iskazao je da želi svjedočiti te naveo da zna da se događaj desio 17.11.2024.g. tada je bio u svom stanu na adresi [adresa], bio je u svojoj sobi, u krevetu te je oko 09,30 sati čuo neku buku kao da je pao neki teški predmet, digao se i otišao je na toalet te je čuo da je sin JI izašao iz stana, više nije čuo niti je vidio da se nešto dešava a niti je čuo ni da je supruga došla u stan.

7.1. Na daljnji upit naveo je da je cijelo vrijeme bio u zahodu koji se nalazi pored ulaznih varat jer ima zdravstvenih problema. Drugo ništa ne zna jedino što je čuo "idi u samostan" ali ne zna tko je to rekao.

7.2. Na daljnji upit naveo je da iako je bio na zahodu koji se nalazi kod ulaznih vrata i čija su vrata bila otvorena nije čuo nikakvu buku niti dreku na ulaznim vratima svog stana. Posebno navodi da su ulazna vrta od tog zahoda udaljena svega 1 metar odnosno vrata su na istom zidu.

7.3. Nadalje navodi da više nije čuo samo navodi da je bolestan. Jedino što može reći da je suprug od RI mjesec dana postavljao klima uređaje na stan te je bušio zid što je radilo buku.

8. Svjedok NI saslušana navela je da što se tiče samog događaja o njemu nema nikakvih saznanja jedino što može reći da je živjela u toj zgradi , u stanu koji je prodala obitelji RI, te da ju je jednom prilikom zvao gosp. RI i pitao da li je imala problema sa susjedom JI. Istom je rekla da je JI znao dolaziti na vrata stana , neopravdano se ljutiti te je shvatila da je isti bolestan te da je i njegovoj majci rekla da je potrebno da se isti liječi.

8.1. Na daljnji upit navodi da su se njezine kćeri žalile na JI da je dolazio te da je jednom došao i sa nožem ali iste su bile maloljetne te ona to nije uzela ozbiljno.

8.2. Na daljnji upit navela je da kada bi JI dolazio na njezina vrata stana dok je živjela u toj zgradi isti bi došao ljut, žalio bi se i bunio na buku, na viku te ga je jedan put i suprug pozvao u stan da vidi kako izgleda, da nema nikakve buke niti galame te je shvatila da isti ima probleme, a isti je govorio da ima šumove da čuje u svojoj glavi te je shvatila da je bolestan i da bi se isti trebao liječiti. Bila je za dosta toga uskraćena dok je živjela u navedenom stanu pa tako nije htjela niti da joj dolazi unuk koji je tada imao ispod godine dana upravo da ne bih imala nekih problema sa susjedom a njima je bio cilj odseliti se te već deset godina ne žive u navodnom stanu.

9. Svjedok BI saslušana navela je da ne zna ništa o navedenom događaju. Ne zna zašto je danas pozvana i ne zna kada se događaj dogodio. Zna da je jedan dan vidjela da susjeda RI stoji na ulaznim vratima stana od obitelji JI te da govori " još jedanput mi dođi na vrata" te je ista vikala a vidjela je još da na vratima stoji JI i njegova majka. Gospođa RI je tada došla do nje te ju pitala „jeste li vidjeli što mi je napravio od vrata“ te joj je odgovorila da nije ni vidjela ni čula, nije kasnije otišla pogledati vrata RI a istoj je rekla da je JI bolesna osoba te da s njim treba biti pažljiv, te se isti njoj uvijek lijepo obraća.

9.1. Na daljnji upit navela je da je tog dana izašla na svoja ulazna vrata stana a RI joj se obratila kada je po stepenicama dolazila do svog stana jer je ista njoj susjeda na istom katu.

9.2. Na daljnji upit navela je da joj se bivša susjeda od JI NI požalila da joj je JI znao dolaziti na vrata od stana te da je imala s istim problema.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Elizabete Dadić Hero proizlazi da je optuženi JI osoba koja boluje od Shizoafektivnog poremećaja F25, u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se okrivljenom stavlja na teret u ovom postupku, kao i njegovo ponašanje tempore criminis postoji osnova za redukciju njegovih sposobnosti shvaćanja vlastitih postupka i upravljanja svojom voljom, odnosno bio je smanjivo ubrojiv ( bitno smanjeno) Preporučuje se sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa, raspravno je sposoban.

10.1. Vještakinja saslušana na raspravi u cijelosti je ostala kod nalaza i mišljenja od 05.12.2024.g

10.2. Na daljnji upit vezano uz raspravnu sposobnost navela je da za vrijeme razgovora njegova psihopatologija je bila u remisiji odnosno u zalječenju. Obzirom na uvjete u kojima se nalazi uzimao je redovito lijekove. Nadalje ostaje i dalje pri zaključku da je u vrijeme djela koje mu se stavlja na teret okrivljeni bio bitno smanjeno ubrojiv. I dalje je mišljenja da bi okrivljenom bila potreban sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja u ustanovi zatvorenog tipa jer okrivljeni obzirom na svoju bolest može ponoviti pa i učiniti novo kazneno djelo.

10.3. Na daljnji upit vezano uz potrebu mjere liječenja ističe da okrivljeni spram svog liječenja je nedostatno kritičan jer za razgovora vještaku prešućuje o njegovim ranijim liječenjima koja su redovito bila uz asistencije policije i kola hitne pomoći. Ako se uzme u obzir da okrivljeni boluje sizoafektivnog poremećaja gdje u vrijeme pogoršanja mogu biti prisutne sumanitosti, halucinacije paranoidne obmane što može poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela zbog težih duševnih smetnji.

10.4. Na daljnji upit što bi moglo uzrokovati pogoršanje psihičkog stanja navela je moguće da ga izazove selektivno uzimanje lijekova / kad pacijent sam manji uzimanje lijekova) ili potpuno prestajanje uzimanja lijekova, ne odlasci na kontrolne preglede ali i određene situacije koje mogu od takvih osoba potaknuti paranoidne obrade i promišljanja čime dolazi do pogoršanja.

10.5. Na daljnji upit navela je da okrivljenika osoba koja boluje od sizoafektivnog poremećaja neku situaciju može protumačiti kao provokaciju ili namjerno da mu netko nešto učini gdje druge osobe u takvim uvjetima ne bi to zaključile.

10.6. Sudska vještakinja u dopuni svog nalaza na raspravi dana 22. listopada 2025 godine a obzirom na medicinsku dokumentaciju koju je okrivljenik dostavio u svojoj obrani odnosno potvrdu liječnika obiteljske medicine od 22.8.2025. i specijalističkog nalaza dr. OI KBC Rijeka klinika za psihijatriju od 9.9.2025. navela je da i nadalje ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Navedeno proizlazi iz činjenice da je 9.9.2025.g bila kontrola nakon 14 mjeseci a u nalazu stoji " spava, dobro, ali navodi kako susjedi jako buče: bez heteroagresivnosti, projektivan prema susjedi". Unatoč izdavanju lijekova i aplikaciji depotnog preparata kod okrivljenog postoji projektivnost prema susjedi što govori u prilog o neadekvatnom zalječenju.

10.7. Na daljnji upit okrivljenika navela je da psihijatri procjenjuju nečiji vanjski izgled i onda iz toga zaključuju da li se radi o duševnoj bolesti odnosno znaju prepoznati po vanjskom izgledu, kao što internisti npr. po otoku noga znaju da je netko kardiološki bolesnik.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve dokaze i tako utvrđene činjenice nedvojbeno je dokazano da je opt. JI počinio kazneno djelo osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te da za to nema ispričavajućih razloga. Dokazane su sve relevantne činjenice koje čine nužno objektivno obilježje kaznenog djela protiv osobne slobode– prijetnje

12. Dakle, iako optuženik ne priznaje počinjenje kaznenog djela, tvrdeći da je oštećena radila buku u stanu te da je s istom htio na lijepo ali ne ide, te da je vrata susjede samo malo jače lupao, ali da ista nije otvorila, već se poslije žalila njegovoj majci, sud je takvu obranu smatrao neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje vlastite kaznenopravne odgovornosti.

13. Suprotno obrani okrivljenika oštećena RI je detaljno i okolnosno opisala sam događaj od 17. studenoga 2024 kada joj je okrivljenik ničim izazvan na vratima njezina stana zaprijetio krvoprolićem, te joj nastavio dva puta zvoniti na vrata, pa nakon što mu nije otvorila počeo lupati šakama po vratima.

14. Upravo na temelju tako opisanih inkriminiranih navoda kako iskazuje oštećena, sud utemeljuje i zaključak o vjerodostojnosti tih navoda, a koji su potkrepljeni i iskazima svjedoka NI i BI da je optuženik postupao upravo na način kako ona to navodi , pa čak svjedokinji ŠI prilazeći joj spominje da su joj rasklimana ulazna vrata stana, pri tome očigledno tražeći pomoć od svojih susjeda, pa i roditelja okrivljenika, a da je oštećenica doista bila u strahu potvrđuje se činjenicom da je idućeg dana na policiji podnijela kaznenu prijavu.

15. Sud je iskaze svjedoka NI i BI ocijenio kao vjerodostojne iste su navele da znaju da je okrivljenik bolesna osoba te da je znao dolaziti na vrata NI koja je prije živjela u stanu u kojem živi RI te da je ista iz tog razloga i prodala stan i odselila se. Ovo tim više kada se uzme u obzir nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke koja na temelju dostupne medicinske dokumentacije i osobnog pregleda optuženika navodi da je okrivljenik osoba koja boluje od sizoafektivnog poremećaja neku situaciju može protumačiti kao provokaciju ili namjerno da mu netko nešto učini gdje druge osobe u takvim uvjetima ne bi to zaključile. Iz iskaza svjedoka SI i FI proizlazi da isti nisu neposredni očevici navedenog događa, FI se nalazio u svom stanu ali nije ništa čuo dok je SI bila u gradu te se vratila u stan kada je došla RI na njezina vrata nije znala što se dogodilo stoga nisu ni čuli sadržaj izrečenih riječi pa tako niti izrečene prijetnje.

16. Zato je sud stajališta da je optuženik izrekao oštećenoj upravo ove riječi koje je ona višekratno ponovila tijekom ovog kaznenog postupka.

17. Odlučne činjenice dokazane su prvenstveno na temelju iskaza žrtve RI čiji je iskaz okolnosan, detaljan i uvjerljiv, pa ga je sud prihvatio kao vjerodostojan dokaz. Iz njenog iskaza izvan svake razumne dvojbe je dokazano da joj je optuženik kritične zgode ničim izazvan na vratima njezina stana zaprijetio krvoprolićem. Nakon što je izrekao verbalnu prijetnju, osumnjičenik unatoč pomirljivom tonu oštećenice, nastavlja još dva puta zvoniti na vrata RI, pa nakon što mu u trećem navratu nije otvorila počinje lupati šakama po vratima.

18. Žrtva je prijetnju shvatila ozbiljno i uplašila se posebice jer ima malodobno dijete, suprug joj je zbog prirode posla često odsutan od kuće a od susjede je čula da je okrivljenik nožem prijetio i ženskoj osobi koja je prije stanovala u njezinom stanu.

19. Time je dokazano da je optuženik inkriminiranog događaja ozbiljno zaprijetio žrtvi RI da će ju usmrtiti i teško tjelesno ozlijediti.

20. Pri takvom zaključku sud je uzeo u sve okolnosti pod kojima je prijetnja izražena, a posebno cijeneći činjenicu da je optuženik dugogodišnji psihički bolesnik, da je projektivnost prema susjedi.

21. Treba naglasiti da nije od relevantnog značaja da li je optuženik doista i namjeravao ostvariti svoje prijetnje, već je odlučno da su izrečene prijetnje bile podobne da izazovu strah i uznemirenost kod žrtve.

22. Zaštitni objekt ovog kaznenog djela je osobna sigurnost pojedinca kao psihički uvjet osjećaja osobne slobode. Prijetnja označava svaku radnju kojom se žrtvi nagovještava neko zlo radi utjecaja na njezinu volju. Inkriminirana i kažnjiva je samo ona ozbiljna prijetnja. To je prijetnja koja je svojim sadržajem nagovijestila blisku ili buduću opasnost, a ta opasnost može biti posredna ili neposredna. Kazneno djelo postoji bez obzir na to zbog kojih je razloga optuženik prijetio i što je time želio postići. Posljedica prijetnje je strah, nespokojstvo, uznemirenost ili nesigurnost, odnosno stanje ugroženosti oštećenika. Djelo se može počiniti isključivo s namjerom, a počinitelj može biti bilo koja osoba.

23. Dokazano je da je optuženik djelo počinio s izravnom namjerom (dolus) jer, iako je bio bitno smanjeno ubrojiv, on nije bio neubrojiv već je mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, tj. bio je svjestan svojih prijetećih riječi. Time je ostala neosporena optuženikova svijest o protupravnosti postupanja, odnosno njegova voljna sastavnica.

24. Vještački nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatrijske struke predstavlja vjerodostojan dokaz jer je sačinjen sukladno pravilima struke, razumljiv je, potpun, objektivan i uvjerljiv, te na njega stranke nisu imale primjedbi.

25. Prilikom odmjeravanja kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja, pobude iz koje je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenih djela, prijašnji počiniteljev život, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, odnosno njegov odnos prema žrtvi.

26. Kao olakšavajuće činjenice sud je uzeo u obzir da je optuženik prilikom počinjenja bio bitno smanjeno ubrojiv, isti boluje od Shizoafektivnog poremećaja F25, o čemu je vještak psihijatar iznio svoje uvjerljive zaključke, prema izvodu iz kaznene evidencije, isti je do sada osuđivan, ali je nastupila rehabilitacija za ranije izrečenu kaznenu sankciju sukladno odredbi čl. 19. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (NN 143/12, 105/15 i 32/17) dok mu je otegotnim cijenio da je fokusiran na žrtvu RI.

27. Stoga, imajući u vidu opću svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, sud je opt. EI proglasio krivim i osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju od 10 deset mjeseci.

28. Nadalje, s obzirom da je nedvojbeno da je optuženik djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti da isti boluje od shizoafektivnog poremećaja, maničnog tipa, da ne prihvaća svoju bolest i potrebu za redovitim uzimanjem lijekova, zbog čega postoji objektivna mogućnost pogoršanja psihičkog stanja, što stvara mogućnost da zbog težih duševnih smetnji okrivljenik ponovi kazneno djelo ili počini teže kazneno djelo. Sud je optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja u ustanovi zatvorenog tipa .

29. Sud smatra da se svrha kažnjavanja kod okrivljenog može postići samo bezuvjetnom kaznom zatvora gdje bi se u penalnim uvjetima mogla provoditi i sigurnosna mjera koja mu je izrečene ovom presudom, i na ovakav način utjecati na okrivljenog da sigurnosnu mjeru uredno provodi, da shvati pogibeljnost svog postupanja, i kažnjivost istog, te po izlasku iz zatvora više ne čini nova kaznena djela. Ovakvom sankcijom postići će se i svrha specijalne prevencije u odnosu na druge eventualne počinitelje ovakvih kaznenih djela.

30. Vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru uračunat će mu se kaznu zatvora kako je to navedeno u izreci presude.

31. Kako oštećena nije postavila imovinskopravni zahtjev to sud o istom nije odlučivao.

32. Iako je okrivljenik proglašen krivim, u cijelosti je oslobođen od obveze naknade troška kaznenog postupka jer je lošeg imovnog stanja pa bi plaćanjem troška dospio u takvu situaciju u kojoj bi došlo u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 27. listopada 2025.

Sudac:

Anamaria Zubović-Bogosavljev

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1.ODO Rijeka na broj KO-DO-1016/2024

2. optuženi JI

3. oštećena RI