REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-249/2025-4

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Boni Gamulin Frleta uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Teklić, u kaznenom postupku protiv optužene JC zbog kaznenih djela iz članka 294. stavak 2., a u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05. i 71/06., dalje: KZ/97), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-527/2012, nakon održane i zaključene javne rasprave 22. listopada 2025., u nazočnosti optužene, branitelja optužene Vlahe Duplančića, odvjetnika u Splitu, opunomoćenika oštećenika Žarke Mitrović, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Splitu IC, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optužena: JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći HC i J rođ. I, rođena **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, umirovljenica s mirovinom od 4.900,00 kuna, dip. ing. PTT, završila visoku školu, udana, majka četvero djece, neodlikovana, nema vojni čin, srednjih imovinskih prilika, neosuđivana,

k r i v a j e

I. što je 14. rujna 2007. u Splitu, postupajući kao direktorica trgovačkog društva PLOVPUT d.o.o. Split koja je prema članka 15. Statuta društva ovlaštena zaključivati ugovore o radu i imenovati rukovoditelje sektora tog trgovačkog društva, svjesna da će je nadzorni odbor društva uskoro opozvati s mjesta direktorice, a u nakani društvu neosnovano umanji imovinu, zastupajući društvo kao poslodavca, zaključila s SC kao zaposlenikom Ugovor o obavljanju poslova rukovoditelja pravno - kadrovskog sektora na razdoblje od pet godina uz pripadajuću plaću od 3,50 prosječnih bruto plaća isplaćenih po radniku u Društvu za mjesec koji je prethodio mjesecu u kojem se isplata vrši, svjesna da on nema završen Pravni fakultet i položen pravosudni ispit, odnosno potrebna znanja i iskustva za zapošljavanje na tom radnom mjestu, i da će nakon njene smjene taj ugovor društvo trebati raskinuti i SC platiti razliku plaće u odnosu na radno mjesto u društvu na kojem je ranije radio, pa nakon što je nova uprava društva raskinula ugovor s SC, on je tužio Društvo Općinskom sudu u Splitu koji je pravomoćnom presudom pod brojem: IV-P-818/98 od 16. kolovoza 2010. potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu pod brojem: Gžrs-88/10 od 21. lipnja 2011. na ime razlike bruto plaće dosudilo platiti SC bruto iznos od 1.601.177,35 kuna, oštetivši društvo PLOVPUT d.o.o. Split za razliku bruto plaće u odnosu na radno mjesto u društvu na kojem je ĐC ranije radio u iznosu od 150.373,99 kuna / 19.958,06 eura,

dakle, kao zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopila ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu i time prouzročila pravnoj osobi štetu velikih razmjera,

II. čime je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – sklapanjem štetnog ugovora - opisano po članku 294. stavak 2., a u svezi stavka 1. KZ/97., a kažnjivo po članku 294. stavak 2. KZ/97.

III. Stoga se optužena JC na temelju članka 294. stavak 2. KZ/97.

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

IV. nakon čega se optuženoj JC na temelju odredbe članka 67. KZ/97. izriče

UVJETNA OSUDA

time da se kazna zatvora 1 (jedne) godine na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11.,121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08) dosuđuje se djelomično imovinskopravni zahtjev oštećeniku PLOVPUT d.o.o. u iznosu od 19.958,06 eura (devetnaest tisuća devetsto pedeset osam eura i šest centi), te se nalaže optuženoj JC isplatiti navedeni iznos oštećeniku PLOVPUT d.o.o. u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude, s ostalim nedosuđenim djelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik se upućuje u parnicu.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 nalaže se optuženoj JC u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 11. rujna 2012. optužnicu pod brojem K-DO-527/2012. protiv optužene JC, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – sklapanja štetnog ugovora - iz članka 294. stavka 2. u svezi sa stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04, 84/05, 71/06 - dalje u tekstu KZ/97.). Zastupnik optužbe na raspravi od 23. ožujka 2022. nakon izvedenih dokaza izmijenio je činjenični opis optužnice na način da u predzadnjem retku brojku "1.607.287,69 kn" zamjenjuje brojka "1.601.177,35 kn“.

2. Ovaj sud je presudom od 29. ožujka 2022. pod poslovnim brojem K-343/2020 proglasio krivom optuženu JC zbog kaznenog djela zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavkom 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženici je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 godine. Istom presudom oštećeniku PLOVPUT d.o.o. djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.365.680,20 kuna, te je naloženo optuženoj JC platiti navedeni iznos oštećeniku u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude, a s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik je upućen u parnicu. Naloženo je i optuženoj naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 13.000,00 kuna. Na istu presudu žalbu je izjavio državni odvjetnik, zbog odluke o "kaznenoj sankciji", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicu osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju te optužena po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Županijski sud u Osijeku rješenjem od 13. listopada 2022. pod poslovnim brojem Kž- 298/2022 prihvatilo je žalbu optužene JC, ukinulo prvostupanjska presuda i predmet uputilo ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. U ponovljenom postupku K-1139/2022 ovaj sud je 1. srpnja 2024. donio presudu kojom je optužena JC proglašena krivom zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, te je na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženici je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 158. st. 2. ZKP/08 oštećeniku PLOVPUT d.o.o. djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 19. 958,06 eura, te je naloženo optuženoj JC platiti navedeni iznos oštećeniku PLOVPUT d.o.o. u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, a s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik je upućen u parnicu. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optužena JC je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. Županijski sud u Osijeku u povodu žalbe na navedenu presudu pod brojem Kž-523/2024 od 20. veljače 2025. riješio je da se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Uslijed navedene odluke da je žalba optužene JC bespredmetna.

4. Ponovljeni postupak provela je suglasnošću stranaka predsjednica vijeća kao sudac pojedinac, a na temelju članka 19. b stavak 3. ZKP/08.

5. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužnice optužena JC kazala je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.

6. U dokaznom postupku pregledani su i pročitani: odluka o razrješenju s dužnosti rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora ĆC od 31. kolovoza 2007. (list 12), Ugovor o obavljanju poslova rukovoditelja sklopljen između Plovput d.o.o. i SC od 14. rujna 2007. (list 13-16), odluka Skupštine Plovput d.o.o. od 3. listopada 2007. (list 17), odluka o unutarnjem ustrojstvu organizacije procesa rada i poslovanja u organizacijskim jedinicama Plovput od 12. ožujka 2004.. (list 18-28), preslik radne knjižice SC (list 29-31), ovjera Ugovora Plovput d.o.o. i SC kod javnog bilježnika Jagoda Makelja Šunjić od 16. listopada 2007. (list 36), izračun plaće za SC (list 37), odluka o razrješenju dužnosti rukovoditelja za SC od 29. kolovoza 2008., potvrda Plovput d.o.o. br. 1/1-1-769/10 od 18. veljače 2010. (list 39), zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora Plovput d.o.o. od 29. ožujka 2010. (list 40-43), odluka o opozivu JC s dužnosti direktora Plovputa od 17. listopada 2007. (list 44,45), presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž Rs 88/10 od 21. lipnja 2011. (list 55-57), presuda Općinskog suda u Splitu br. IV P 818/08 od 16. kolovoza 2010. (list 58-62), obavijest – nalog Plovput d.o.o. br. 1-4621/11 od 12. prosinca 2011. (list 63), pregled obračuna plaće za SC od 1. rujna 2008. do 30. studenog 2011. (list 64-72), dopis Plovputa br. 1-150/12 od 12. siječnja 2012. zajedno s obračunom kamata isplaćenih SC list 73-98), račun dobiti i gubitka društva Plovput za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2007. list (99-100), te za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2008. (list 105), bilanca Plovputa na dan 31. prosinca 2007. i 31. prosinca 2008. (101-104), isplatni listići Plovputa za SC i ŠC (list 106 i 107), obračun kamata Plovputa za SC od 10. siječnja 2012. (list 115 i 116), Ugovor o obavljanju poslova uprave – direktora Plovput između Plovputa i JC od 1. ožujka 2005., potvrde t. d. Plovput od 18. veljače 2010. i 7. listopada 2011. (146,147), karton djelatnika Plovput za CC za dan 7. listopada 2011. (list 148), izračun plaće za SC od 9. lipnja 2010. (list 149), izvadak iz Registra Trgovačkog suda u Splitu za t. d. Plovput od 26. rujna 2011. (list 154-160), Statut t. d. Plovput od 29, studenog 2001. (list 172- 183), Zakon o Plovputu od 8. srpnja 1997. (list 184 do 192), Ugovor o obavljanju poslova rukovoditelja između Plovputa i ĆC od 2. kolovoza 1999. sa dodatkom do 22. rujna 2003. (193-198), Ugovor o obavljanju poslova pomoćnika direktora između Plovputa i ĆC od 21. srpnja 2008. (list 199 – 200), Ugovor o obavljanju poslova rukovoditelja između Plovputa i ĆC od 30. siječnja 2009. (list 201 -203), Ugovori o obavljanju poslova rukovoditelja između Plovputa i KC od **.**.2006., UC od **.**.2006., OC od 27. srpnja 2006., te dodatak ugovoru za OC od 10. listopada 2006. (list 204-213), tužba SC protiv Plovputa podnesena Općinskom sudu u Splitu 9. listopada 2008. (list 224), rješenje Trgovačkog suda u Splitu pod br. XIP 1789/07 od 7. srpnja 2008. (list 225-228), tužba Plovputa protiv SC Trgovačkom sudu u Splitu od 23. studenog 2007. (list 229-231), zahtjev za ostvarenje prava SC podnesen Plovputu (list 232-233), tužba Uprave Plovputa protiv tuženika Plovput d.o.o. od 16. studenog 2007. , isplatni listići za SC za razdoblje od 2007.-2011. (list 239-326), pregled isplaćenih bruto i neto plaća za SC list (327-331), financijski rezultati poslovanja Plovput za 2009. i 2010. (list 332-337), knjigovodstvena dokumentacija t. d. Plovput za SC (396-537), pregledavaju se spisi ovog suda pod posl. brojem IV P 579/10, te spis br. Pr 76/12, čita se imovinskopravni zahtjev oštećenika Plovput od 2. prosinca 2021. (list 740- 741), presude (list 750-762 spisa), izvješće o knjigovodstvenom – financijskom vještaćenju sačinjen po stalnom sudskom vještaku za financije i bankarstvo mag. oec. Zoranu Kastropilu od 6. kolovoza 2012. (list 538-549 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financijsko ekonomske poslove Ante Bušića od 13. 2. 2017. (list 646-662 spisa), dopis t.d. Plovput od 15. svibnja 2023. (list 883 – 885 spisa), dopisi SC Plovput d.o.o. list 914 – 917 spisa, dopis Plovput d.o.o., Sektora za održavanje direktoru Plovput d.o.o. list 919 spisa, isplatni listić Plovput d.o.o. list 926 spisa, dopis Plovput d.o.o. od 8. prosinca 2023. list 929 spisa, rješenje o godišnjem odmoru za SC te izmjena rješenja o godišnjem odmoru list 931 do 935 spisa, rješenje Trgovačkog suda u Splitu XI P-1789/2007 od 7. srpnja 2008. list 965 do 967 spisa, zapisnik Nadzornog odbora Plovput d.o.o. Split od 13. rujna 2007., računovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Beusu od 9. kolovoza 2021. (list 717-729 spisa), dopuna istog od 9. ožujka 2022. (list 770-772 spisa), iskaz istog vještaka (list 767-769 spisa), dopuna nalaza i mišljenja od 27. kolovoza 2023. (list 889 – 896 spisa), iskaz vještaka Ante Beusa sa zapisnika od 20. studenog 2023. (list 906-908 spisa), dopuna nalaza i mišljenja od 22. veljače 2024. (list 940 – 952 spisa).

7. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka ŠC s zapisnika od 17. 6. 2015. (list 595-596 spisa), ĆC s zapisnika od 17. 6. 2015. (list 596-597 spisa), DC s zapisnika od 17. 9. 2015. (list 601 spisa), ZC s zapisnika od 17. 9. 2015. (list 601-602 spisa), AC s zapisnika od 17. 9. 2015. (list 603 spisa) te SC s zapisnika od 11. 2. 2016. (list 640-641 spisa), ispitan je vještak Ante Beus na raspravi od 22. svibnja 2024. (list 973-975 spisa).

8. Obrana je imala prijedloge za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka i to ispitivanjem svjedoka SC, pribavom Ugovora za druge voditelje, pribavom novog organizacijskog ustroja Ekonomskog fakulteta u Splitu, analiza poslovanja t.d. Plovput, ovaj sud je na temelju članka. 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08 odbio dokazne prijedloge obrane kao nevažne i usmjerene na odugovlačenje postupka, a s obzirom da je iz svih dosada izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke i bez izvođenja ovih dokaza. Naime svjedok SC je ispitan na raspravi pred sudom, stranke su mu imale mogućnosti postavljati pitanja, a okolnosti na koje se predlaže ispitivanje nisu povezane s utvrđivanjem odlučnih činjenica važnih za ovaj postupak, da mu Plovput nije omogućio rad, uputio ga u drugu zgradu, gdje mu je bio ured, dok o zakonitosti otkaza danom SC postoji relevantna pregledana materijalna dokumentacija u spisu. Isto tako i u odnosu na pribavu Ugovora za druge voditelje, pribavu novog organizacijskog ustroja Ekonomskog fakulteta u Splitu, analiza poslovanja t.d. Plovput, isti dokazi su nevažni za predmetni spis.

9. Nakon čega stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa je na kraju dokaznog postupka pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženu (list 668 spisa), te je na kraju ispitana optužena.

10. Optužena je iskazala da ostaje pri svemu što je do sada iznosila te da je to njena obrana koju je nadopunila da je ona zaključila još četiri istovjetna ugovora kao što je Ugovor s SC. ODO da je uzeo ugovore u razmatranje koji su različiti od ugovora s SC a nije uzeo istovjetne ugovore. Ako je ona počinila štetu sklapanjem ugovora s SC tako da je počinila kazneno djelo i u odnosu na sklapanje ugovora s navedenim osobama. ŠC prilikom ispitivanja pred ODO-m da se obvezao dostaviti elaborat Ekonomskog fakulteta a što nije dostavio te koji se ne nalazi u spisu. Upravo je navedeni elaborat razlog njenog postupanja i zaključivanja Ugovora s SC te drugim osobama s kojima je zaključila iste ugovore odnosno željela je unaprijediti rad Plovputa. Iz brojnih izvješća u radu Plovputa u vrijeme kada je bila odgovorna osoba je razvidno da je isti poslovao uspješno te da ona po ničemu nije mogla zaključiti da će biti smijenjena. Ugovori koje spominje da se nisu odnosili na zapošljavanje u pravnom sektoru Plovputa.

11. Nakon čega je pročitana obrana optužene sa zapisnika od 1. srpnja 2024 (list 985-988 spisa). Pregledana i pročitana obrana optužene s zapisnika od 26. ožujka 2019., zapisnika od 23. ožujka 2022. te pisana obrana pod nazivom završna riječ 23. ožujka 2022., zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičene JC od 19. travnja 2021. zajedno s audio-video snimkom prvog ispitivanja ( list 352-356 spisa).

12. U svojoj obrani od 1. srpnja 2024. navela je da se brani kao do sada kao na zapisniku od 26. ožujka 2019., 23. ožujka 2022. te kao u pisanoj obrani koju je predala za spis pod nazivom završna riječ 23. ožujka 2022. te da svoju obranu želi nadopuniti. Kazala je da je ovlastima iz važećih akata Plovputa potpisala ugovor s SC koji je legalan, a što je potvrđeno Rješenjima triju sudova koja su u spisu, te dva koja su pregledavana od ovog suda. Taj ugovor da nije štetan kao što nisu bili štetni ni još tri ista ugovora koja je potpisala s drugim djelatnicima Plovputa, a sve prema studiji Ekonomskog fakulteta o unutarnjoj organizaciji, sistematizaciji i vrednovanju rada poduzeća Plovput koju da je radilo 5 znanstvenika 2 godine. U njoj da se između ostalog navodi da se u sektoru za pravno-kadrovske poslove radi o zastarjeloj koncepciji organiziranja tih poslova, neprimjerenoj modernim uvjetima poslovanja. Ugovor nije potpisala da bih naštetila poduzeću, već upravo suprotno da bi pridonijela dobrobiti poduzeća i boljoj organizaciji rada. Nije znala da će biti opozvana, niti je ugovor sklopila s namjerom da nanese štetu Plovputu kako navodi optužnica. Opoziv da nije bilo realno ni očekivati, a i Odluka o opozivu da je iznenađujuća. Sve do njenog opoziva obavljala je svoje dužnosti bez ikakvih zabrana i ograničenja, kontinuirano je izvršavala sve poslove dobivene od NO društva i stalno povećavala dobit poduzeća, ne koristeći ni dan godišnjeg odmora. Predmetni ugovor da je iz radnih odnosa, a ne gospodarske djelatnosti društva. Činjenica da ĐC nema usmjerenje stručne spreme, da nije prepreka za obavljanje navedenih poslova u ugovoru, niti je razlog za raskid ugovora. Naime da ĐC je bio dužan vodit računa o interesima poslodavca, ali njegova primarna dužnost da je obavljati posao prema uputama poslodavca, a sve u okvirima koje određuje njegov ugovor o radu. Poslodavac da je mogao provjeriti njegove sposobnosti ili nesposobnosti dajući mu zadatke iz ugovora u skladu s tim donositi odgovarajuće odluke, bilo da mu zbog loše izvršenih poslova umanjuje plaću do 30% ili da raskine ovaj ugovor i rasporedi SC na slabije plaćeno mjesto pa da bi i navodna šteta bila manja ili je ne bi bilo, a sve sukladno člancima 6 i 12 predmetnog ugovora. Poslodavac da mu je isplaćivao plaću, a nije SC ni pokušao dati niti jedan zadatak iz djelokruga poslova utvrđenih ugovorom, pa da je Plovput sam odgovoran za ono što zove šteta. Direktor društva Plovput kao svjedok u ovom postupku da je izjavio da je SC zabranjen rad po novom ugovoru jer je već 2.11.2007. donio odluku kojom je SC oslobodio svih obveza i ovlasti koje ima kao rukovoditelj pravno-kadrovskog sektora, te da ga je tako onemogućio da radi sukladno ugovoru i da zaradi svoju plaću. Optužnica u kojoj je naznačen iznos od 1.607.287,69 kuna kao šteta velikih razmjera da je netočna i ne oslanja se na nijednu odluku sudova. Sudski postupci da nisu ni vođeni radi isplate plaća, već radi vraćanja SC na obavljanje poslova Rukovoditelja pravno- kadrovskog sektora s kojeg je nezakonito smijenjen. Direktor društva Plovput da ne poštuje odluke sudova da vrati SC na rad, pa da je isti bio prisiljen podnijeti sudu Ovršni prijedlog, kojeg sud prihvaća te da je sud svojim Rješenjem o Ovrsi Plovputu izrekao kaznu od 100 000 kuna. Direktor Plovputa da svojom odlukom samovoljno isplaćuje ove iznose koji se ovom optužnicom njoj pripisuju kao navodna šteta. Potpuno joj je nejasno zašto ODO kod podizanja optužnice pogrešno iskazuje neke sudske odluke, i zašto se optužnica poziva na njih. Tom istom ODO-u da je podnijela 2005. kaznenu prijavu, koju oni 2008. prosljeđuju ŽDO-u na daljnju obradu, a sve zbog nezakonitosti u poslovanju društva, neistinitog prikazivanja financijskih izvješća od 2002-2004, štetnih ugovora, nefakturiranje zakupa poslovnih prostora i opreme društva, i to sve u višemilijunskim iznosima a što je sve potvrđeno drugostupanjskim rješenjem krim odjela ministarstva financija, pa i njihova kaznena prijava vjerojatno kupi prašinu zajedno s njenom. Kako nije bilo realno očekivati da je opozove vlasnik društva nakon što mu otkrije sve nezakonitosti i štete koje je trpjelo društvo prije njenog dolaska na mjesto direktora društva, to popravi i dovede društvo u pozitivno poslovanje. Za nju da je realno očekivati da se Uprava društva nagradi od vlasnika, te dobije nalog da poduzme sve mjere da se nadoknadi šteta koje je društvo pretrpjelo, uključujući i bonuse koje su bivše uprave dobivale zato što se tobože pozitivno poslovalo. ODO da je dostavilo u spis 53 materijalna dokaza, a zapravo nijedan od tih dokaza ne predstavlja objektivan dokaz koji bi potvrdio subjektivnu procjenu ODO-a navedenu u optužnici, da je znala da će biti opozvana, pa da je potpisala štetan ugovor koji je društvo trebalo raskinut. Njeni prijedlozi da se u spis uvrste materijalni dokazi poput studije Ekonomskog fakulteta po kojoj je postupala, ostali menadžerski ugovori u društvu istovjetni s ovim koji je potpisala, nalaz Ministarstva financija o stanju u Društvu Plovput, redom su odbijani od suda bilo da sud drži da su nevažni za utvrđivanje činjeničnog stanja i da odugovlače ovaj postupak, iako su samo dva puta u 13 godina opravdano odgodila zakazanu raspravu. Iskazi svjedoka u ovom postupku da su etiketiranje i blaćenje, irelevantni za sadržaj optužnice. Drži da je to u svezi s njihovim razrješenjima koje je provela na zakoniti način i bez sudskih postupaka, te kaznenoj prijavi ODO-u zbog nezakonitosti u poslovanju društva Plovput koja ju je dočekala kad je izabrana za direktora Društva. Kako postoji i izjava ŠC njenog nasljednika i sadašnjeg direktora Plovputa kao svjedoka, da mu je poznato da je za vrijeme njenog mandata Plovput bio najuspješnija tvrtka u državnom vlasništvu, a sve to da je zbog velikog tečaja USD. Činjenica da je za vrijeme njenog mandata Plovput bio među najuspješnijim društvima u državnom vlasništvu, usprkos nikad nepovoljnijem tečaju USD. a sve prema osnovnim ekonomskim parametrima koje objavljuje Državni zavod za statistiku, pojednostavljeno rečeno pokrenula je investicije i srezala troškove. Niti izvještaji nisu uključeni u spis, jer ih ovaj sud drži irelevantnim u ovom postupku. Sudski vještak da nije radio po rješenju Županijskog suda u Osijeku te nije utvrdio od kada do kada je ĐC stvarno obavljao poslove rukovoditelja pravno-kadrovskog sektora, koliko je bio na bolovanju kolika mu je bruto naknada plaće za vrijeme rada odnosno bolovanja, a sve u periodu od potpisa ugovora do nezakonitog raskidanja ugovora. Umjesto toga u tablicama Vještaka da su napisani iznosi koji su isplaćivani po osnovama nekakvih sporazuma, ispravaka plaće, prigodnih nagrada i sl. Kako je najzorniji primjer isplata plaće za SC u 12/2007. Umjesto da u tablici iznosa i po novom i po starom ugovoru piše 0 kuna, jer je taj cijeli mjesec ĐC bio na bolovanju na teret HZZO, napisani su iznosi 42.583,88 kuna po novom ugovoru i 35.753,7 1 kuna po starom ugovoru. Slične su situacije i u drugim mjesecima. Takvim prikazima da su ostali skriveni iznosi za redovni rad SC. Obrana da je pisala više podnesaka prema sudu tražeći da se vještak očituje o samim iznosima u tablicama i vremenu koliko je ĐC stvarno radio, a koliko dana je bio na godišnjem odmoru na koji ga upućuje poslodavac odgovarajućim rješenjima. Vještak da je izjavio da mu trebaju rješenja o godišnjem odmoru, da bi se mogao očitovati koliko je ĐC bio na godišnjem odmoru, a kad je sud zatražio da mu to Plovput dostavi, opet se nije mogao očitovati jer da mu zato trebaju evidencije rada. Kako nema ni suvislog tumačenja vještaka zašto na obračunskim listama poslodavca za pet mjeseci od 10/2007 do 2/2008 uopće ne piše da je ĐC radio na mjestu Rukovoditelja pravno-kadrovskog sektora, već piše da je radio na radnom mjestu označeno kao *, kao organizacija rada navedena je organizacija opći odsjek gdje je radio prije, a isplatno mjesto gdje su mu dostavljani obračunski listići je poprilično daleko od sjedišta društva gdje je trebao obavljati poslove po novom ugovoru i gdje rade svi radnici kojima je on Rukovoditelj. U svim ispitivanjima da vještak tvrdi da njegov zadatak nije provjera vjerodostojnosti dokumentacije, već je isplaćene iznose prepisivao iz obračunskih listića i kartona djelatnika za SC. Tako da vještak u svojim vještvima iskazuje bruto iznose po sudskim presudama 31.740,00 kuna, 23 1.400,68 kuna, 320.975,32 kuna, 304.832,04 kuna, iako takvih sudskih presuda nema. Vještak da stavlja u neravnopravan položaj nju kao optuženicu i bez pogovora prihvaća iznose koje izračunava Plovput, podnositelj imovinskog-pravnog zahtjeva. Obrana da je upoznala vještaka na grešku u obračunu plaće za mjesec 2/2012 u iznosu 1043,69 kuna. pogrešan obračun minulog rada u obračunskom listiću za 3/2010 u postotku od 20 %. a jedan mjesec prije i jedan mjesec poslije minuli rad je obračunat po stopi od 21%. Vještak da ne provjerava izjavu Plovputa koja je u spisu o izračunu prosječne plaće, iako ona najviše utječe na iznose u tablicama, a izjavljuje se da u prosječnu plaću Plovputa nisu ušle oporezive otpremnine, naknade za godišnji odmor, dopunsko zdravstveno osiguranje. Samo u periodu koji zanima viši sud tj. 9/2007-8/2008. prosječna plaća je narasla za 1836,62 kuna. U tablicama vještva da nisu iskazani svi elementi obračuna, pa nije ni vidljiva matematika izračuna. Opoziv direktora t.d. Plovput da ne podrazumijeva raskidanje menadžerskih ugovora u Društvu, a ako se to čini onda treba uvažavati i sadržaj ugovora. Drži da je samo jedan razlog zašto SC nije dopušteno obavljanje poslova rukovoditelja pravno-kadrovskog sektora. U trenutku dolaska na mjesto direktora Plovputa je zatekla poslovanje u gubitku od 14.700.000,00 kuna, a razriješena je 17. listopada 2007., a kada je Plovput poslovao s dobitkom od 8.000.000,00 kuna.

13. Pregledana je i pročitana obrana optužene s zapisnika od 26. ožujka 2019., zapisnika od 23. ožujka 2022. te pisana obrana pod nazivom završna riječ 23. ožujka 2022., pročitan je i pregledan zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičene JC od 19. travnja 2021. zajedno s audio-video snimkom prvog ispitivanja ( list 352-356 spisa), kada se branila da je dana 14.9.2007. bila direktorica t.d. Plovput d.o.o. i da je s SC kao zaposlenikom sklopila ugovor za obavljanje poslova rukovoditelja Kadrovskog sektora na razdoblje od 5 godina, da u to vrijeme nije imala nikakvog saznanja da bi je nadzorni odbor trebao razriješiti s mjesta direktorice i da nije imala saznanja da bi nova uprava trgovačkog društva trebala raskinuti ugovor s SC, da je u okviru svojih ovlasti napravila organizaciju pravnih poslova s temeljem Plana organizacije pravne osobe koje su izradili osobe s Ekonomskog fakulteta u Splitu, a u izradi tog sudjelovali su i doktori znanosti. Naglašava da nije mogla znati da će t. d. Plovput samovoljno isplatiti SC bruto iznos koji su naveli u optužnici, jer je ugovorom koji je sklopljen s SC točno predviđeno kako se može dati otkaz ugovora i na koji način te je u ugovoru predviđeno i koja prava ima nakon raskidanja ugovora. Smatra da ovom prilikom nije sklopila štetni ugovor nego da je sklopila ugovor za koji je smatrala da je u skladu s pravilima o organizaciji rada u okviru radne osobe. U veljači 2005. imenovana na mjesto Predsjednice uprave društva Plovput d.o.o. na mandat od 5 godina, a sve sukladno javnom natječaju i programu rada kojega je u cijelosti ostvarila tijekom svog polovičnog mandata. Kako je opozvana u listopadu 2007. zbog neprihvaćanja financijskog izvješća poslovanja društva za 2006. Njeno financijsko izvješće da je identično izvješću državne revizije i pravomoćnom rješenju Ministarstva financija, te da se zapravo radi o neprihvaćanju izvješća i rješenja državnih tijela zaduženih za nadzor trgovačkih društava. Da je tome tako da se vidi i u tužbi njenog nasljednika AC od 16. 11. 2007., tadašnjeg direktora Plovputa protiv tuženika Plovputa u kojoj traži da se ponište sve odluke Skupštine Plovputa, tad tako i da se njoj da razrješnica za poslovnu godinu 2006.. Sve da je to pokrijepljeno mišljenjem sudskih vještaka Matije Trogrlića i Stjepana Kolovrata, jer da je bila dužna kao uprava društva postupati po pravomoćnom rješenju Ministarstva financija. Navela je da ne postoji niti jedan ekonomski parametar, pa ni bilo kakva zlouporaba položaja u njenoj postupanju kao direktora Društva, zbog kojeg je mogla pretpostaviti da će biti prijevremeno opozvana. Kako 17. lipnja 2015. kao svjedok u ovom postupku, sadašnji direktor Plovputa i podnositelj ove kaznene prijave na strani 3 iskaza da je naveo kako je Plovput d.o.o. ostvario dobit od 7 milijuna kuna i da je bio proglašen najuspješnijim poduzećem u Hrvatskoj, a sve za mandata okrivljene. Sve ovo da je navedeno u izvještaju Državnog zavoda za statistiku gdje je elaborirano kako je došlo do toga da Plovput iz više milijunskog negativnog poslovanja pređe u višemilijunsko pozitivno poslovanje. Kada je preuzela vođenje društva da ju je dočekalo višegodišnje neistinito prikazivanje financijskog stanja u Plovputu koje je prikazivano pozitivnim, a zapravo se radilo o milijunskim gubicima, dočekali su je štetni ugovori, nepostojanje sustava javne nabave, neispunjenje prava radnika po kolektivnom ugovoru. Sve je to navedeno u zapisniku Ministarstva financija, Odjelu za otkrivanje porezno kaznenih djela, koji je osnažen je rješenjem Ministarstva financija samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak. Kako je upravo navedeno bio razlog što je 6 godina prije ove kaznene prijave kao ondašnji direktor Plovputa uputila kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu, a koji je 18. 11. 2008. ustupio Županijskom državnom odvjetništvu. Rečeno joj je da je to još u obradi, ali očito se nije napravilo ništa, osim što su te osobe sada svjedoci u njenom kaznenom postupku. Do trenutka njenog opoziva ostavlja poduzeće s 8.000.000,00 kn dobiti, raskida sve štetne ugovore, pokreće sudske postupke za naknadu štete Plovputu, isplaćuje dug radnicima Plovputa zbog neispunjenja prava po kolektivnom ugovoru, prije njenog dolaska za direktora Plovputa. Radi vrijedno ne koristeći ni dan godišnjeg odmora, pa čak i na dugogodišnjim projektima zadanim od strane Nadzornog odbora. Niti jednom odlukom Nadzornog odbora nisu joj ograničene ovlasti, da bi i do njenog opoziva izvršavala samo tehničke poslove, te da se ne bi ugrozila sigurnost plovidbe. Prema svemu iznesenom da nije, niti je mogla imati saznanja da će ju Nadzorni odbor prijevremeno opozvati, nije o tome niti razmišljala već je sve radila za dobrobit poduzeća, a što joj nalaže Zakon, a Državno odvjetništvo o tome ne dostavlja niti jedan relevantan dokument u spisu. Također da nije imala saznanja da bi nova uprava Plovputa trebala raskinut ugovor s SC, pogotovo na način kako su to napravili. Ugovori je sklopila u okviru svojih ovlasti, a u njemu navedeno koje poslove ĐC treba obavljati, kako se otkazuje ugovor i koja prava proizlaze nakon raskidanja ugovora. Opoziv direktora Plovputa ne podrazumijeva raskidanje menadžerskih ugovora koje imaju neposredni suradnici direktora. I nju kao direktora dočekali su istovjetni ugovori, pa je čak jedan rukovoditelj nije imao stupanj stručne spreme kako je napisano u Organizaciji rada Plovputa. No sva razrješenja provela je zakonito, bez sudskih sporova, na način kako su to dogovorile ugovornice. Pred Trgovačkim sudom u Splitu Plovput traži da se utvrdi ništetnost ugovora od 14. 9. 2007., a potom i vraćanje nepripadne plaće za oko 30.000,00 kn. Ništavost ugovora za nju da predstavlja povoljni ishod jer Plovput sada postavlja imovinskopravni zahtjev za oko 1.300,000 kn. Naime. iako Plovput zna za odluku Trgovačkog suda, na koju se i ne želi, već čeka kada će ona u srpnju 2008. postane pravomoćna, uprava Plovputa već u kolovozu 2008. nezakonito raskida ugovor od 14. 9. 2007. i to s istom argumentacijom koju mu već i Trgovački sud nije prihvatio. Uz to Uprava radi novu organizaciju rada Plovputa u studenom 2008., a u obrazloženju presude Županijskog suda u Splitu pri dnu četvrte stranice presude obrazlaže da bi taj novi ustroj mogao biti razlog da se taj ugovor zakonito raskine kako je propisano čl. 12. st. 2. Ugovora. Dakle radi se o nezakonitom raskidanju ugovora i propuštenim radnjama kod raskidanje ugovora. Kazala je da je htjela umanjiti imovinu Plovputa, sigurno to ne bi radila preko ugovora o radu, kao da je mogla znati u trenutku potpisivanja ugovora da će sudovi donositi odluke kakve su donijeli, a isto tako da Plovput neće prihvatiti ni provesti nijednu odluku sudova u vezi ovog ugovora i nezakonito postupati po njemu. Drži da nije napravila nikakvu štetu po ugovoru, iznosi koji su u sudskom vještaku naznačenih u tablici 7vještva da predstavljaju samovoljnu isplatu Plovputa SC temeljenu na nezakonitim odlukama pri raskidanju ugovora, obrazlažući da se radi o iznosima po sudskim presudama, iako je to upravo suprotno sudskoj presudi. Dokumente koje je kao optuženik dostavila sudu tražeći očitovanje sudskog vještaka i to podneskom od 20. 12. 2021., koji pokazuje pogrešan obračun plaće za 2. 2012., pogrešan izračun minulog rada, kao i da je vještvo suprotno iskazu financijskog rukovoditelja Plovputa, vještak drži da je njegov zadatak nije bio utvrđivanje navedenih činjenica, nego samo utvrđivanje razlike kao da nije došlo do sklapanja ugovora od 14. 9. 2007.. Kao da razlika može biti točna ako umanjenik i umanjitelj nisu ispravno utvrđeni. Vještak da je prihvatio iznos koje je Plovput dostavio u spis, iako su oni utemeljeni na odlukama suda koji ih stavlja izvan snage kao protivne zakonu. Ne prihvaća niti očitovanje vještaka od 17. ožujka 2022. ovdje da se radi o samovoljnoj i samo izračunatoj isplati Plovputa, koju vještak ne provjerava i zapravo ne odražavaju stanje kakvo je bilo prije potpisivanja ugovora. U okviru svojih ovlasti u svibnju 2005. potpisala je ugovor s Ekonomskim fakultetom o izradi projekta pod nazivom unutarnja organizacija, sistematizacija i vrednovanje rada poduzeća Plovput. Navedenu studiju zajedno s Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, Pravilnikom o plaćama, Procjenom radnih mjesta predala je novo imenovanom direktoru Plovputa. Projekt je rađen 2 godine, u njemu je sudjelovalo 5 djelatnika Ekonomskog fakulteta. Navedena znanstvena studija bila je temelj po kojem je postupala, ne samo kod ugovora s SC, već s nekim drugim djelatnicima, pak drži da je to pridonijelo dobrim rezultatima Plovputa. U studiji Ekonomskog fakulteta navedeno je da je organizacija rada Plovputa u 2004. zasnovana na zastarjeloj koncepciji općih, pravnih i kadrovskih poslova, a koji su neprimjerene modernim uvjetima poslovanja.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, kao i u svezi s obranom optužene, na temelju takve ocjene nedvojbeno je utvrđeno da je optužena JC počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – sklapanjem štetnog ugovora - opisano po članku 294. stavak 2., a u svezi stavka 1. KZ/97., a kažnjivo po članku 294. stavak 2. KZ/97, upravo na način opisan u izreci.

15. Optužnim aktom K-DO-527/2012. optužena se tereti zbog počinjenja kaznenog djela 2007. Radi stupanja na snagu novog Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/2021., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11) od 1. siječnja 2013. potrebno je utvrditi postoji li pravni kontinuitet kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – sklapanja štetnog ugovora – iz članka 294. stavka 2. u svezi sa stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97), s nekim od kaznenih djela iz KZ/11., te ukoliko postoji s kojim kaznenim djelom iz KZ/11.

16. Naime, od počinjena djela koje se optuženoj stavlja na teret pa do današnjeg dana, izmijenjen je Kazneni zakon. Zato je bilo potrebno ocijeniti koji je zakon blaži za optuženu (članak 3. stavak 2. KZ/11.) kao i je li postoji pravni kontinuitet. U vrijeme počinjena kaznenog djela na snazi je bio KZ/97., a u vrijeme pripreme za raspravu KZ/11.

17. U činjeničnom opisu optužnog akta K-DO-527/2012., te izmjena istog od 23. ožujka 2022. navodi se da je optužena postupajući kao direktorica trgovačkog društva koja je prema Statutu društva ovlaštena zaključivati ugovore o radu i imenovati rukovoditelje sektora tog trgovačkog društva, u nakani društvu neosnovano umanji imovinu, zastupajući društvo kao poslodavca, zaključila s SC kao zaposlenikom Ugovor o obavljanju poslova rukovoditelja pravno – kadrovskog sektora na razdoblje od pet godina svjesna da on nema završen Pravni fakultet i položen pravosudni ispit, odnosno potrebna znanja i iskustva za zapošljavanje na tom radnom mjestu i da će nakon njene smjene taj ugovor društvo trebati raskinuti pa da je oštetila društvo PLOVPUT d.o.o. za bruto iznos od 1.601.177,35 kuna. Ovako opisana radnja počinjenja kaznenog djela ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. KZ/11. Gore opisana inkriminacija JC iscrpljuje su kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti, iako je riječ o službeničkom djelu, no može ga počiniti i odgovorna osoba koja u okviru svoje pravne osobe zlouporabi neku od ovlasti koje su joj povjerene, pa time prouzroči štetu, a što upravo odgovara činjeničnom opisu djela konkretnog slučaja. Kako se radi o službeničkom djelu za kazati je da osnivač PLOVPUT-a d.o.o. je Republika Hrvatska, radi se o specifičnom trgovačkom društvu koje je zapravo "sui generis" kategorija a čije je poslovanje regulirano posebnim zakonom, pa je usporedivo s tijelima koja imaju javne ovlasti, a koje je također osnovala Republika Hrvatska. Optužena je vršila poslove direktorice tog trgovačkog društva te je bila odgovorna za rad navedenog društva kojem je u konačnici načinila štetu sklapanjem ugovora s SC. Nadalje, opisi kaznenih djela sklapanja štetnog ugovora iz članka 294. KZ/97 i zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. KZ/11 su gotovo podudarni, tim više što je prema KZ/11 zlouporaba položaja i ovlasti koncipirana tako da šteta i protupravna imovinska korist ne moraju nužno biti u korelaciji, već se ostavlja alternativno mogućnost da je djelo počinjeno bilo time što je nastupila šteta, bilo time što je za sebe ili drugoga pribavljena protupravna imovinska korist. Stoga radnja optužene iz činjeničnog opisa je upravo obilježje kaznenog djela iz članka 291. KZ/11. i postoji pravni kontinuitet.

18. Za kazneno djelo kažnjivo po članku 294. stavak 2. KZ/97 propisana je kazna zatvora od jedne godine do deset godine, a za kazneno djelo kažnjivo po članku 291 stavak 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora od jedne do dvanaest godina. Kako je predviđen isti posebni minimum i viši posebni maksimum propisane kazne za kvalificirani oblik djela koji se optuženoj stavlja na teret isto bi upućivalo da novi KZ/11. u tom pravcu nije blaži za optuženika. Stoga je valjalo primijeniti KZ/97. kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja djela i ujedno je blaži za počinitelja, a sve na temelju članka 3. stavak 1. i 2. KZ/11.

19. Imajući na umu činjenični opis djela i obranu optužene, nije sporno da je 14. rujna 2007. optužena JC bila direktorica trgovačkog društva PLOVPUT d.o.o. Split, a koja je kao direktorica na temelju Statuta društva ovlaštena zaključivati ugovore o radu i imenovati rukovoditelje sektora tog trgovačkog društva. Nesporno je utvrđeno i to da je optužena zastupajući društvo kao poslodavca, zaključila s SC kao zaposlenikom Ugovor o obavljanju poslova rukovoditelja pravno - kadrovskog sektora na razdoblje od pet godina uz pripadajuću plaću od 3,50 prosječnih bruto plaća isplaćenih po radniku u Društvu za mjesec koji je prethodio mjesecu u kojem se isplata vrši. Isto tako nesporno je utvrđeno da je nova uprava društva raskinula taj ugovor s SC, pa da je isti tužio trgovačkog društva PLOVPUT d.o.o., te da je Općinski sud u Splitu pravomoćnom presudom IV-P-818/98 od 16. kolovoza 2010. potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu pod brojem: Gžrs-88/10 od 21. lipnja 2011. vratio SC na radno mjesto, a Plovput d.o.o. mu ime razlike plaće isplatio iznos od 1.607.280,69 kn.

20. U postupku je bilo sporno je li optužena JC kao bila direktorica trgovačkog društva PLOVPUT d.o.o. Split time odgovorna osoba istog društva iskoristila svoj položaj i ovlasti a koje je imala kao direktorica te zaključila s SC Ugovor o obavljanju poslova pravno kadrovskog sektora, pa time trgovačkom društvu PLOVPUT d.o.o. Split prouzročila štetu. Sporno je je li znala da je navedeni Ugovor štetan za pravnu osobu (ĐC nema završen Pravni fakultet i položen pravosudni ispit, odnosno potrebna znanja i iskustva za zapošljavanje na tom radnom mjestu). Sporno je i je li bila svjesna da će nakon njene smjene taj ugovor društvo trebati raskinuti i SC platiti razliku plaće u odnosu na radno mjesto u društvu na kojem je ranije radio. Sporno je je li time prouzročila štetu trgovačkog društva PLOVPUT d.o.o. Također je sporno je li prije sklapanja Ugovora s SC bila svjesna da će je Nadzorni odbor društva uskoro opozvati s mjesta direktorice.

21. ŠC iskazivao je da je od 10. ožujka 2008. do 1. rujna 2012. zaposlen u trgovačkom društvu PLOVPUT d.o.o., na radnom mjestu direktora. Trgovačko društvo PLOVPUT d.o.o. da je podijeljeno na šest sektora i to na pravno-kadrovski sektor, financijski, sigurnosti, plovidbe, održavanja, komercijalni sektor. Na čelu svih sektora da se nalaze rukovoditelji koji udovoljavaju uvijete, jedan od uvjeta je VSS, da su sektori podijeljeni na odjele. Poznate su mu okolnosti oko razrješenja JC s mjesta direktorice, u vrijeme istog bio je član nadzornog odbora PLOVPUT d.o.o. JC da je tijekom 2007. od mjeseca travnja do mjeseca rujna podnijela izvješće skupštini društva. Skupština 2007. kao niti prethodne godine nije prihvatila njezino izvješće i nije joj dala razrješnicu, što da je automatski impliciralo kako će nadzorni odbor imenovanu razriješiti dužnosti direktorice. Zaključuje da je JC s obzirom na navedeno bila svjesna da će je biti razriješena s dužnosti koju je obavljala. Sve okolnosti o imenovanju SC poznate su mu iz samog ugovora od 14. rujna 2007., kako je upravo optužena kao direktorica s istim potpisala ovaj ugovor, kojim je imenovan na mjesto rukovoditelja pravno kadrovskog sektora na 5 godina s plaćom 3,5 prosječnih bruto plaća isplaćenih po radniku tog trgovačkog društva. Kako je nesporno da je ĐC profesor obrane i zaštite. Naglašava kako je ugovor s ĐC solemniziran nekoliko dana prije smjene JC s mjesta direktorice, te se radilo o jedinom takvom solemniziranom ugovoru u PLOVPUT d.o.o. Kako je u to vrijeme bilo zaposleno troje diplomiranih pravnika u PLOVPUT d.o.o., od čega dvoje s pravosudnim ispitom. Nakon odlaska JC s mjesta direktora da je imenovan vršitelj dužnosti AC, a koji je raskinuo ugovor s SC, jer je smatrao da nema potrebna znanja i iskustva za ovo radno mjesto. Naglasio je da je pravni fakultet prema tadašnjoj, a i današnjoj sistematizaciji PLOVPUT d.o.o. bio jedan od uvjeta za imenovanje na to radno mjesto. Nakon raskidanja ugovora ĐC da pokreće parnicu protiv trgovačkog društva PLOVPUT d.o.o. radi povratka na radno mjesto i isplate razlike u plaći u odnosu na radno mjesto na kojem je radio nakon toga, šefa općeg sektora. Parnični postupak je pravomoćno okončan presudom kojom se isti vrača na mjesto rukovoditelja pravno kadrovskog sektora, a PLOVPUT d.o.o. na ime razlike plaće mu je je isplatio 888.948,04 kune bruto, s kamatom oko 1.100.000,00 kuna. Nakon što je vraćen na posao isplaćivana mu je plaća oko 22.000,00 kuna mjesečno, a plaća mu je veće čak i od direktora društva. Naglasio je da je ĐC na mjestu rukovoditelja pravno kadrovskog sektora radio svega 24 dana u razdoblju od dvije godine, sve ostalo proveo na bolovanjima i godišnjim odmorima. Kao direktor tvrtke na prijedlog pravne službe da je on dao Bojanićev ugovor na Nadzorni odbor jer je bilo čudno da je postavljen na mjesto direktora pravno kadrovskog sektora, s obzirom na njegovu struku, te da je bilo neuobičajeno da direktor te službe bude osoba koja nema završen Pravni fakultet. Kako je po sistematizaciji bilo predviđeno da šef pravne službe bude diplomirani pravnik. Kako u trenutku primopredaje dužnosti s gospodina AC na njega knjigovodstveno gledano Plovputovo poslovanje je bilo u gubitku oko 23. milijuna kuna, s time da ne kaže da su to gubitci nastali za vrijeme dok je direktorica bila JC, jer misli da pojedinac baš nije mogao utjecati na nastanak tih gubitaka jer je poslovanje u najvećem dijelu ovisilo o visini dolara jer su u situaciji kada je bio jači dolar bila veća primanja, a kada je bio niži, primanja su bila niža. Dakle, poslovanje bi ocijenio normalnim. Kako mu je poznat podatak da je Plovput d.o.o. 2007. ostvario dobit od 7 milijuna kuna, i da je bio proglašen najuspješnijim javnim poduzećem u Hrvatskoj, a sve za mandata optužene, ali da Skupština nije prihvatila njeno financijsko izviješće, što misli da je ujedno i generiralo njenu smjenu. Nadalje kako direktor Plovputa uređuje sistematizaciju rada i organizaciju istog, što podrazumijeva da direktor utvrđuje i potrebne uvjete za određeno radno mjesto. Zna da je Ekonomski fakultet napravio elaborat organizacije rada, ali misli da on nikad nije implementiran u poslovanje Plovputa. Plovput godišnje nije imao previše sudskih predmeta zna da su bili uglavnom imovinsko-pravne prirode, te bi u situaciji ako bi njihovim pravnicima predmet bio "sumnjive prirode“ angažirali i odvjetnike da ih zastupaju. Drugi direktori odjela odnosno sektora u svojim ugovorima uglavnom su imali koeficijente od 2,1 do 2,3, prosječne plaće, ali se ne može sjetiti je li se kod njih radilo o bruto ili neto plaći. Misli da je vršitelj dužnosti AC koji je bio prije njega donio razrješnicu za SC, ali dozvoljava mogućnost i da je to bio on.

22. Iz iskaza ĆC proizlazi da u trgovačkom društvu PLOVPUT d.o.o. radi od 1993. kao referent, a poslije šef Odsjeka za pravne poslove. Do 14. rujna 2007. obavljao je poslove rukovoditelja pravno kadrovskog sektora u PLOVPUT d.o.o., a kada mu je dostavljena odluka o razrješenju, a na njegovo mjesto došao ĐC. Nakon čega je upućen na mjesto šefa pravnih poslova. U vrijeme njegovog razrješenja da je direktorica bila JC. Ista da je razriješena 2007., odlukom Nadzornog odbora. ĐC prije postavljanja na mjesto rukovoditelja Sektora pravno kadrovskih poslova, obavljao je poslove šefa Općeg odsjeka u Sektoru za održavanje. Bio je nadređen radnicima za poslove održavanja i popravka plovila, čistačicama, portirima i ostalom pomoćnom osoblju. ĐC da je profesor ONO i DSZ. Kako direktor sam donosi odluku o unutarnjom ustrojstvu i organizaciji u PLOVPUT d.o.o., za to mu nije potrebna suglasnost Nezornog odbore, već jedino mišljenje radničkog vijeća koje ga ne obvezuje. Kako ga je osobno JC pozvala u ured i rekla da će ga razriješiti, da nije ništa rekla o razlozima smjene, već da je to njena odluka. ĐC da nije imao potrebna znanja za obavljanje rukovoditelja pravno kadrovskog sektora, nije imao Pravni fakultet, u toj službi da radi troje diplomiranih pravnika, dvoje s položenim pravosudnim ispitom, činilo mu se neprikladnim imenovanje SC za ovaj posao iz navedenih razloga. Pravnici u PLOVPUTU d.o.o. zastupaju društvo pred sudovima, te je potpuno neprikladno da im šef bude osoba koja nema potrebna znanja i završen Pravni fakultet. Upoznat je da je ovaj ugovor solemniziran, dan prije njenog razrješenja. Kazao je kako je većina njih u trgovačkom društvu PLOVPUT d.o.o. bila upoznata da skupština društva upravi- direktorici nije dala razrješnicu, što da u naravi predstavlja nalog Nadzornom odboru da direktoricu razriješi s dužnosti. Upoznat je da Ugovor s SC po svom sadržaju i uvjetima znatno odskače od ugovora takve vrste koje je PLOVPUT d.o.o. potpisivao s drugim rukovoditeljima sektora. Po istom ugovoru ĐC je imao plaću 22.000,00 kuna neto, što je čak više od plaće direktora. Njemu je na istom radnom mjestu plaća iznosila 12.000,00 kuna. Po ugovoru da ista plaća SC pripada i 6 mjeseci nakon razrješenja, nakon toga da mu pripada rukovodno mjesto u društvu, s minimalna neto plaća u iznosu 2,8 prosječne neto plaće u RH, sve do umirovljenja. Dok je ista bila direktorica situacija u društvu da je bila bremenita problemima i to prvenstveno međuljudskim. Ugovor s SC da nije sastavljao nitko od zaposlenika pravno kadrovskog sektora, iako bi to bilo uobičajeno. ĐC da je na navedenom radnom mjestu radio 20-tak dana dok je ostatak bio na bolovanju ili godišnjem odmoru. U vrijeme imenovanja ĐC na radno mjesto da je PLOVPUT d.o.o. imao sklopljen ugovor o paušalu s odvjetnicom Ankicom Šolić. Na posebno pitanje zamjenika ODO-a koji je bio djelokrug poslova voditelja pravno kadrovske službe, može kazati da on raspoređuje kompletne predmete i bavi se cjelokupnom pravnom problematikom te on čini raspored na koji način će se to rješavati. U tom sektoru je bilo zaposleno oko dvadesetak ljudi te da je pretežit dio poslova u pravno kadrovskom sektoru koji se odnosio na imovinsko pravne predmete, naknade štete odrađivala ta služba, a jedino bio u radnim sporovima bili angažirani odvjetnici jer je kolegicama bilo nezgodno zastupati tvrtku protiv bivših kolega. Nakon što je ĐC došao na njegovo mjesto prema njegovim spoznajama u tom razdoblju su se samo obavljali tekući predmeti, a većinu ostalih pravnih poslova obavljali su odvjetnici. U tom periodu u tom sektoru je bilo zaposleno četvoro pravnika, od kojih je dvoje imalo položen pravosudni ispit, jedan od njih i on sam. Prema sistematizaciji uvjeti za rukovoditelja pravno kadrovskog sektora bilo je potrebno imati završen Pravni fakultet, položen pravosudni ispit te pet godina iskustva. Negdje u ljeto 2007. Plovput je sklopio ugovor s Ekonomskim fakultetom o izradi studije o organizaciji posla, ali mu nije poznat sam sadržaj te studije. Odluku o sistematizaciji donosi direktor društva u skladu sa statutom. Što se tiče opsega kadrovskih poslova u odnosu na pravne poslove kako postoje dva odsjeka, pravni koji se bavi isključivo pravnom problematikom odnosno sporovima i ugovorima, dok se u kadrovskom odsjeku obavljaju sve što se odnosi na radne odnose. Ne može se izjasniti u smislu opsega tih poslova, ali mora kazati da se u kadrovskom radi o manje složenim poslovima pa se zbog toga i ne traži položen pravosudni ispit. Misli da je godišnje bilo otprilike oko 150 sudskih sporova, te su u nekim od tih predmeta angažirani i odvjetnici, posebice ako bi se radilo o dislociranim lokacijama. Ne može se sjetiti koji je bio njegov koeficijent u vrijeme kada je on bio direktor pravno kadrovskog sektora, ali misli da je svakako bio niži od onog kojeg je imao ĐC. Na sjednici Skupštine usvaja se godišnje financijsko izviješće nakon čega se daje razrješnica Upravi i Nadzornom odboru, a kako JC nije dobila razrješnicu, nakon toga je sazvana sjednica Nadzornog odbora nakon čega je smijenjena.

23. Svjedok DC kazao je da je direktor t. d. Plovput od 30. kolovoza 2012., te nema osobnih saznanja o postavljanju SC na mjesto rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora. Kako je sada rukovoditelj Pravno- kadrovskog sektora ĆC, koji je po struci dipl. pravnik s položenim pravosudnim ispitom i značajno više od 5 godina iskustva, a koliko je potrebno po unutarnjem ustroju organizacije procesa rada i poslovanja u organizacijskim jedinicama kojeg sukladno odredbama čl. 9 i 16. Statuta Plovputa donosi direktor. U odnosu na Pravni odsjek istog sektora da su trenutno zaposlene 3 osobe, ne računajući rukovoditelja, svi kao i rukovoditelj koji rade u Pravnoj službi imaju položen pravosudni ispit.

24. Iz iskaza svjedoka ZC, financijskog rukovoditelja PLOVPUT d.o.o. proizlazi da je dok je direktorica bila optužena radio na radnom mjestu referenta plana i analize, a prije i nakon tog vremena na mjestu rukovoditelja financijskog sektora. Dok je optužena bila direktorica da su bili turbulentna vremena, jer je optužena velik broj ljudi premještala, na druga radna mjesta, a jedan dio je dobio i otkaz, među kojima i sindikalni povjerenik. Kako je ĆC radio na mjestu rukovoditelja pravno kadrovskog sektora, sve do rujna 2007., kad ga je optužena razriješila iz njemu nepoznatih razloga. U to vrijeme da je u sektoru radilo troje pravnika, dvoje s položenim pravosudnim ispitom. Na radnom mjestu rukovoditelja pravno kadrovskog sektora uvijek da je bio zaposlen diplomirani pravnik, s položenim pravosudnim ispitom, jer je to u opisu posla tog sektora, zastupanje pred sudom, sačinjavanje akata, koje može izraditi isključivo osoba s završenim Pravnim fakultetom. Budući da JC nije surađivala niti s Skupštinom, niti s Nadzornim odborom PLOVPUTA d.o.o. da je u listopadu 2007. razriješena s dužnosti. Neposredno prije toga u rujnu 2007. je razriješila ĆC s mjesta rukovoditelja pravno kadrovskog sektora, te na to mjesto postavila SC koji je do tada radio kao šef Odjela za opće poslove. Upoznat je da je isti po odlasku JC razriješen jer nije imao potrebne kvalifikacije, bio je profesor ONO i DSZ, pa smatra da kao takav nije mogao obavljati poslove rukovoditelja pravno kadrovskog sektora. Kako mu je poznato da je plaća SC veća od plaće direktora PLOVPUTA. Kako ugovor s SC nije bio uobičajen iz razloga što je imao veći koeficijent odnosno plaću od svih drugih rukovoditelja, i što je njegov ugovor bio solemniziran što je predstavljalo presedan u društvu. Kako je na radnom mjestu proveo svega 24 radna dana. Istaknuo je kako je šteta za t. d. Plovput d.o.o. osim u onom iznosu koji je isplatio SC po presudi Općinskog suda u Splitu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, nastala i još iznos štete jer je SC isplaćena i razlika plaće. Naime, nakon razrješenja s mjesta rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora on je trebao biti vraćen do mirovine na ranije radno mjesto šefa Općeg odsjeka, te na tom mjestu do mirovine trebao primiti iznos od 363.000,00 kn, a s obzirom da je prema ugovoru koji je sklopio sa direktoricom JC njemu trebalo biti isplaćeno 2,8 prosječnih neto plaća u odnosu na prosječnu plaću RH, on je umjesto ovog iznosa primio iznos od ukupno 980.000,00 kn, pa je tako primio na ime te razlike više 616.900,00 kn, pa je ukupna šteta za Plovput nastala u iznosu od 1.600.000,00 kn. Kako je SC dana 20. prosinca 2012. temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu posl. br. IV P 818/08 od 16. kolovoza 2010. isplaćen iznos od 888.948,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 79.027,74 kn, dakle ukupno iznos od 967.975,88 kn. Naveo je da je ĐC ostao na mjestu šefa Općeg odsjeka na kojem mjestu je bio zaposlen do imenovanja za rukovoditelja Pravno-kadrovske službe, njegova plaća bi iznosila mjesečno 13.905,00 kn bruto, a kakva je bila za travanj 2010. ĐC da je bio na mjestu rukovoditelja Sektora od 14. rujna 2007. do 31. kolovoza 2008., te je radio samo 24 radna dana, a ostatak vremena bio je ili na bolovanju ili na godišnjem odmoru. Takvo ponašanje ukazuje na moguću zloupotrebu instituta bolovanja koje u kombinaciji sa godišnjim odmorom predstavlja neprofesionalnost i izbjegavanje poslovnih obveza. Sve što je Plovput isplatio SC bilo je po zakonu i radi se upravo o ovim iznosima o kojima je ranije govorio, a je li što refundirano od HZZO-a, ne može se izjasniti, ali može dostaviti pisane podatke o tome koliko je od strane Plovputa SC isplaćeno. U ugovoru od 14. rujna 2007. da je propisano da će u slučaju razrješenja sa mjesta rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora SC idućih 6 mjeseci biti isplaćivana menađerska plaća iz ugovora pri čemu napominje da je u ostalim menađerskim ugovorima bilo navedeno samo 4 mjeseca, a nakon toga uz osnovnu plaću koja ne smije biti manja od 2,8 prosječnih neto plaća isplaćenih po radniku u RH za prethodnu godinu. Temeljem toga sljedećih 6 mjeseci nakon razrješenja SC isplaćeno je mjesečno neto plaća u iznosu od 21.400,00 kn, dok je plaća direktora društva tada bila 19.117,00 kuna. Kako su uvjeti iz ovog ugovora bili ekskluzivitet i odnosili su se isključivo na SC, i to je jedini takav ugovor koji je solemiziran.

25. Svjedok AC u svom iskazu navodi da radi u Plovputu d.o.o. od 1993., a na radnom mjestu vršitelja dužnosti direktora od smjene JC **.**.2007. Plovput d.o.o je podijeljen u 5 sektora i 7 plovnih područja, te ured direktora. Na čelu 5 sektora nalaze se rukovoditelji sektora. Ta radna mjesta kao i sami sektori propisani su sistematizacijom koju donosi direktor. Sektori su definirani statutom društva i podijeljeni na odjele. Kako je JC stupila na dužnost 2005., a razriješena 7. listopada 2007. od strane Nadzornog odbora. Direktor društva Plovput d.o.o dužan je svake godine podnijeti izvješće o poslovanju društva Skupštini društva. Ukoliko Skupština ne usvoji ovo izvješće, te ukoliko izvješće na dobije odobrenje Nadzornog odbora to automatski znači kako će direktor biti razriješen s tog radnog mjesta. Izvješće se prvenstveno odnosi na financijsko poslovanje društva, a puno rjeđe npr. na politiku kadroviranja. U odnosu na razrješenje JC da je ista razriješena iz dva razloga, prvi što njeno financijsko izvješće nije usvojeno, te drugi ne postupanje sukladno odluci ministra mora, prometa i infrastrukture vezano za otkaz ugovora o zakupu svjetionika, koju odluku je donijela 2007. Naime, osnivač društva je RH, pa je logično da ministar intervenira, ako su odluke koje su donesene u suprotnosti s odlukama Vlade RH. Kako je imenovana mogla znati i prije rujna 2007. da će biti razriješena dužnosti, naime, prije Skupštine na kojoj nije usvojeno izvješće optužene, te joj nije dana razrješnica, bila je održana skupština Nadzornog odbora društva na kojoj također nije usvojeno njezino izvješće o poslovanju društva, dok je usvojeno izvješće neovisnog revizora t.d „List“ d.o.o. o poslovanju društva. Nakon što je stupio na mjesto direktora jedna njegova zadaća je bila rješavanje sudskih procesa. Uočio je kako je prethodna direktorica tijekom rujna 2007. imenovala SC za rukovoditelja Pravno-kadrovske sektora, uvidom u dokumentaciju utvrdio je da isti nema potrebnu kvalifikaciju za obavljanje istih poslova, po struci je profesor obrane i zaštite, nema završen pravni fakultet i položeni pravosudni ispit, a koji uvjeti da su bili propisani Odlukom o unutarnjem ustroju Plovput d.o.o. Stoga da ga je pozvao i da ne udovoljava uvjetima tog radnog mjesta, te da će biti raspoređen na drugo radno mjesto, isti da je odmah najavio tužbu. U tom trenutku da nije imao uvid u ugovor s SC, isti ugovor se nije nalazio niti u arhivi pravno- kadrovskog sektora, niti u arhivi društva, već ga je dobio 10-tak dana od stupanja na dužnost, na ruke od JC. SC da je dan nakon sastanka s njim 17. listopada 2007. otišao na bolovanje, a s kojeg se gotovo nije ni vratio. Potom da su pokrenuli postupak pred Trgovačkim sudom, radi utvrđivanja ugovora ništetnim, ali da se Trgovački sud oglasio nenadležnim. Sam ugovor da je bio pun neobičnih stavki. Radi se o plaći po stavkama ugovora višom od plaće direktora, ugovor je predstavljao ovršnu ispravu bio solemniziran, a što nije niti jedan ugovor do sada. Daljnje neobičnosti da su bile propisane u slučaju razrješenja SC s radnog mjesta, pa tako da mora biti postavljen na drugo od rukovodećih mjesta, mjesto rada mu mora biti u sjedištu Plovputa. Nakon čega je SC pokrenuo parnični postupak protiv društva, a radi povratka na navedeno radno mjesto i razlike plaće jer su mu isplaćivali plaću nižu od one definirane ugovorom. Plovput d.o.o je izgubio ovaj spor, te bio dužan isplatiti SC iznos od 888.948,04 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom. Plovput d.o.o je odmah isplatio dugovani iznos SC radilo se o cifri od oko 1.100.000,00 kuna. 2. studenog 2007. da je donio odluku kojom je SC oslobodio svih obveza i ovlasti koje ima rukovoditelj pravno-kadrovskog sektora i to je jedina odluka koju je uredno primio. U vrijeme zapošljavanja SC na radno mjesto rukovoditelja pravno-kadrovskog sektora, da je u istom bilo zaposleno dva dip. Pravnika s položenim pravosudnim ispitom koji su mogli obnašati tu dužnost i jedan dip. pravnik bez pravosudnog ispita. Prije SC, ove poslove je obavljao TC. Upitan kazao je da je točno da je on tužio Skupštinu Plovputa, dakle ne sam Plovput, već njenu Skupštinu jer je donijela odluke za koje je smatrao da nisu u skladu sa zakonom, a tiču se neusvajanja financijskih izvješća koje je podnijela ranija Uprava na čelu sa JC. On je smatrao da je to izvješće ranije uprave bilo zakonito. Isto tako ustao je tužbom i protiv odluke Društva kojim se ne daje razrješnica ranijoj upravi društva, a u stvari mora istaknuti da se radi o istoj tužbi, jer je smatrao da nije bilo razloga za njenim razrješenje pod tom točkom. Na pitanje optužene kakvo je bilo financijsko stanje u društvu Plovput krajem 2007. kada je ona razriješena, svjedok je naveo da je društvo poslovalo s velikim gubitcima i to negdje oko 20.000.000,00 kn. U odnosu na studiju Ekonomskog fakulteta u Splitu naveo je da nije smatrao da je studija bila dobro napravljena i da nije primjenjiva na Plovput, pa kao takva nikada nije ni zaživjela. Kako je ŠC potpisao razrješnicu SC.

26. Iz iskaza SC proizlazi da je punih 27 godina zaposlen u Plovput d.o.o, da je obavljao poslove zaštite na radu, obrane i zaštite, osiguranja i imovine, rukovoditelja Općeg odsjeka, a od 14. srpnja 2007. rukovoditelj pravno-kadrovskog sektora. Kako JC poznaje isključivo kao zaposlenicu društva, tek početkom 2007. da ga je kontaktirala i iznijela ideju da ga vidi u užem rukovodnom krugu, budući da je radila sistematizaciju za 2008. U proljeće 2007., da ga je počela uključivati u poslove rukovoditelj poslove pravno-kadrovskog, iako je i dalje obavljao poslove rukovoditelja općeg odsjeka. Kako ga je uključila i u tim za izradu sistematizacije u suradnji s Ekonomskim fakultetom, te pitala za mišljenja po pojedinim pitanjima iz domene pravno kadrovskog sektora. Kako je kulminiralo nezadovoljstvo direktorice JC stanjem u pravnom kadrovskom sektoru i to rukovoditeljem TC, curenjem informacija, gubljenjem dokumentacije i pošte, te neurednog i zakašnjelog obavljanja zadataka, da ga je u dogovoru s njim premjestila za rukovoditelja općeg sektora, a njega za rukovoditelja pravno-kadrovskog sektora 14. rujna 2007. Direktorica da je tijekom listopada 2007. smijenjena dužnosti, a novi direktor da je izjavio kako ne poštuje ugovor zaključen s njim. Plovput d.o.o da je pred Trgovačkim sudom tražio ništetnost ovog ugovora, jer da nema kvalifikacije za obavljanje tih poslova. Trgovački sud da je ustvrdio da je direktorica postupala sukladno normativnim aktima Plovputa i da nema nikakve zapreke za opstojnost ugovora. Plovput d.o.o nije se žalio na presudu ista postaje pravomoćna u srpnju 2008. Direktor Plovputa ŠC mjesec dana nakon pravomoćnosti jednostrano raskida postojeći ugovor od 14. rujna 2007. Kako je upozoravao direktora na nezakonitost i štetnost takve odluke i pozivao na mirno rješenje spora, kako se isti na navedeno oglušio podnio je tužbu, koju je i dobio, vraćen je odlukom suda na radno mjesto. Kako ga direktor do današnjeg dana nije vratio na radno mjesto, već mu je samoinicijativno odredio plaćanje razlike plaće. Kako je on profesor obrane i zaštite, a i ekonomist, da je završio vanjsku trgovinu u Splitu. Kako je završio fakultet političkih znanosti, pa da ne može reći da nema nikakva iskustva u oblasti prava. Odslušao je postdiplomski studij Prava mora, te veći dio tog studija i završio. Uvjet za ovaj studij je završen pravni fakultet, a vijeće fakulteta je odobrilo njegov upis sagledavši program fakulteta Političkih znanosti. Kako je u vrijeme njegovog imenovanja za rukovoditelja Pravno-kadrovske sektora u istom bila zaposlena tri pravnika, od čega dvoje s položenim pravosudnim ispitom, ali da se njihov posao svodi na pisanje Pravilnika o radu, raznih odluka i upustava, dok sva ozbiljnija zastupanje pred sudom obavljaju odvjetnici koje angažira Plovput d.o.o. Kako je na mjestu rukovoditelja Pravno-kadrovske sektora primao plaču oko 15.000,00 kuna neto, da njegova plaća nije bila nikakva iznimka, kako je bilo rukovoditelja s većom plaćom od njegove. Radilo se o menađžerskom ugovoru, direktor ima pravo odabrati određeni krug ljudi i sklapati takve ugovore. Kazao je kako je ugovor od 14. srpnja 2077. bio solemniziran, kako je on inzistirao na tome, da ne zna jesu li drugi ugovori bili solemnizirani. Njegova tužba je bila radi povratka na radno mjesto, a ne radi isplate. Iskazao je da mu je Plovput d.o.o na ime razlike plaće 200872011 isplatio oko 400.000,00 kuna. Istakao je da je ovaj ugovor raskinut isključivo iz razloga što nema visoku stručnu spremu pravnog usmjeren, koja je bila nužna za mjesto rukovoditelja Pravno-kadrovskog odsjeka, a zanemareno je to da je došao na to mjesto sa mjesta rukovoditelja Općeg odsjeka na kojem je radio 11 godina, a za koje je također bilo predviđeno da ga obavlja osoba sa visokom stručnom spremom pravnog usmjerenja. Nakon što je dobio sve sporove vezano za povratak na radno mjesto po ugovoru kojeg je sklopio sa JC, ondašnja uprava sve to istka petogodišnjeg trajanja tog ugovora nije ispunila obvezu koja je naložena pravomoćnim sudskim odlukama, te ga vratila na to radno mjesto, te su smatrali da mu samo isplatom plaće prema ugovoru ispunjavaju ono što su trebali ispoštovati sudskom odlukom. Upravo da je tadašnja uprava Plovputa prouzročila štetu društvu, jer je pokrenula 7 sudskih postupaka koje nije dobila. U tom trenutku da se radila nova sistematizacija rada koja je trebala stupiti na snagu 1. siječnja 2008., te je Pravno –kadrovska služba kao takva se trebala gasiti, a on je do tada imao 40 godina radnog iskustva od čega 20 godina u Plovputu. Prema njegovom ugovoru poslovi rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora nisu se u bitnom razlikovali od rukovoditelja Općeg odsjeka, te nigdje u ugovoru nije bilo navedeno da mu je u opisu zadataka zastupanje na sudu i sl., jer su u tim situacijama uvijek bili angažirani odvjetnici. Za vrijeme dok je on nadzirao rad pravnika s položenim pravnim ispitom, oni nisu vršili zastupanje pred sudom u ozbiljnijim postupcima, već samo u postupcima vezanim za neplaćanje vezarine. Plovput da mu je isplatio na ime razlike plaće šefa Općeg odsjeka i rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora, samoinicijativno jednokratno iznos od 420.000,00 kuna za razdoblje do prosinca 2011., a od prosinca 2011. pa do isteka ugovor a negdje polovicom rujna 2012. su mu isplaćivali punu plaću prema ugovoru, a to bi iznosilo negdje oko 200.000,00 kuna. U vrijeme trajanja ovog ugovora tijekom pet godina on je možda ukupno bio na bolovanju nekih šest mjeseci, ali to nije bilo od puta, već tijekom 2-3 navrata, pri čemu je bilo i bolovanja koja su prelazila 42 dana, a za vrijeme trajanja kojeg bi naknadu plaće dobivao na teret HZZO-a, s tim da bi te naknade isplatio poslodavac, ali ih je imao pravo refundirati od HZZO-a. Je li to Plovput učinio, njemu nije poznao, jer tijekom tog razdoblja nije dobivao obračunske listiće plaća, tako da ne znam jesu li mu isplaćivali manje ili više od onog što su trebali. On da je krajem 2007. ili početkom 2008. s drugog osnova od strane Plovputa dobio novčanu isplatu, čijeg iznosa se sada ne sjeća, ali se nije radilo o isplati temeljem ovog ugovora, već o isplati temeljem Kolektivnog ugovora. Naime, on je sastavio prvi Kolektivni ugovor za tvrtke Plovput, a u kojem je bila predviđena klauzula ako firma ne može ispoštovati prema radniku obveze preuzete kolektivnim ugovorom, da se to evidentira kao dug firme prema radnicima, pa se ta isplata odnosila upravo na to. Tu isplatu je odobrio vršitelj dužnosti direktora AC.

27. Pregledom odluke o razrješenju s dužnosti rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora ĆC od 31. kolovoza 2007. (list 12) razvidno je da se isti razrješuje dužnosti rukovoditelja pravno-kadrovskog sektora s danom 31. kolovoza 2007., te u točci 4. da se raspoređuje na radno mjesto šefa Odsjeka za pravne poslove u pravno-kadrovskom sektoru.

28. Iz Ugovora o obavljanju poslova rukovoditelja sklopljen između Plovput d.o.o. i SC od 14. rujna 2007. (list 13-16) razvidno je da Plovput d.o.o. zastupan po Upravi-direktorici JC, s SC zaključio navedeni Ugovor, a na temelju članka 15. stavka 2. Statuta Društva, te da se isti Ugovorom raspoređuje na radno mjesto rukovoditelja pravno-kadrovskog sektora na pet godina. U točci 5. Ugovora je propisano da mu pripada plaća od 3,50 prosječnih bruto plaća isplaćenih po radniku u Društvu za mjesec koji je prethodio mjesecu. U slučaju razrješenja s dužnosti u točci 14. je propisano da će zadržati neprekinuti radni odnos u društvu, te će mu se ponuditi sklapanje novog ugovora o radu, raspoređujući ga, ne vrijeđajući dostojanstvo na novo rukovodeće radno mjesto, u sjedištu društva, s kojim se ne može utvrditi osnovna neto plaća manja od 2,8 prosječne neto plaće isplaćene po zaposleniku u RH za godinu koja prethodi godini u kojoj se vrši isplata.

29. Uvidom u Odluku Skupštine Plovput d.o.o. od 3. listopada 2007. (list 17) razvidno je da se ne daje razrješnica Upravi društva za 2006.

30. Iz Odluke o unutarnjem ustrojstvu organizacije procesa rada i poslovanja u organizacijskim jedinicama Plovput od 12. ožujka 2004.. (list 18-28) vidljivo je da se poslovi Društva obavljaju kroz organizacijske jedinice, ured direktora, 5 sektora, od kojih i Pravno-kadrovski sektor, te Plovna područja. Organizacijskim jedinicama da rukovodi rukovoditelj, osim Ureda direktora. Rukovoditelji su ovlašteni radnici s kojima direktor sklapa poseban ugovor, kojim su regulirana ovlaštenja, prava i obveze rukovoditelja. Člankom 12. opisan je djelokrug rada pravno-kadrovskog sektora, kao i sistematizacija radnih mjesta unutar istog. Iz navedene sistematizacije razvidno je da za radno mjesto rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora se traži VSS pravnog smjera, radno iskustvo 5 godina, kao poseban uvjet za radno mjesto rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora propisan je pravosudni ispit.

31. Uvidom u preslik radne knjižice SC (list 29-31) razvidno je da je isti ekonomist više stručne smjene, profesor obrane i zaštite (visoka stručna sprema).

32. Iz ovjere Ugovora Plovput d.o.o. i SC kod javnog bilježnika Jagoda Makelja Šunjić razvidno je da je isti solemniziran 16. listopada 2007. (list 36).

33. Pregledom odluke o opozivu JC s dužnosti direktora Plovputa od 17. listopada 2007. (list 44,45) razvidno je da je istog dana JC opozvana s dužnosti direktora Društva Plovput d.o.o. razlozi opoziva JC da se nalaze u činjenici da je dana 1. kolovoza 2007. Nadzorni odbor donio Odluku da se ne prihvaća financijsko izvješće i izvješće Uprave o poslovanju Društva za 2006., a koju odluku je donijela i Skupština 3. listopada 2007. Jednako tako ministar mora, turizma, prometa i razvitka donio je odluku kojom se nalaže raskid ugovora o davanju u zakup, odnosno korištenju svjetionika, te pokretanje postupaka za utvrđivanje odgovornosti odgovornih osoba u društvu, budući je Upravnim nadzorom utvrđeno da su svjetionici davani u zakup, odnosno korištenje, protivno odredbama Zakona o zakupu poslovnih prostora, te Zakona o javnoj nabavi, odnosno protivno Zaključku Vlade RH od 18. prosinca 1998.

34. Uvidom u presudu Županijskog suda u Splitu br. Gž Rs 88/10 od 21. lipnja 2011. (list 55-57), te presudu Općinskog suda u Splitu br. IV P 818/08 od 16. kolovoza 2010. (list 58-62) vidljivo je da prema presudi Općinskog suda u Splitu br. IV P 818/98 od 16. kolovoza 2010. a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gžrs-88/10 od 21. lipnja 2011. pravomoćno je presuđeno da je poništena kao protivna zakonu Odluka Plovput d.o.o. broj 1/1- 601/08 od 29. kolovoza 2008. o razrješenju SC s dužnosti rukovoditelja, kao i izjava o raskidu (otkazu) Ugovora o obavljanu poslova rukovoditelja zaključenog 14. rujna 2007., te da je bez učinka Ugovor sklopljen među strankama IN1-192/2008. od 1. rujna 2008. naloženo je Plovput d.o.o. SC vratiti na radno mjesto prema Ugovora o obavljanu poslova rukovoditelja zaključenog 14. rujna 2007. i omogućiti mu obavljanje poslova uz odgovarajuću plaću sve u skladu s navedenim u Ugovoru. Naime iz citiranih presuda proizlazi da iako tužitelj ĐC ne ispunjava uvjete za poslove rukovoditelja pravno kadrovskog sektora da navedena okolnost ugovor o radu ne čini ništavim. Nadalje, da nisu ostvarene pretpostavke iz članka 12. Ugovora o radu za razrješenje SC prije isteka roka, niti pretpostavka za raskid Ugovora propisana odredbom članka 360-368 Zakona o obveznim odnosima. Plovput se prije donošenja odluke o otkazu nije savjetovao s radničkim vijećem, a radi čega da je odluka ništava u suprotnosti s člankom 152. Zakona o radu te odredbama Pravilnika o radu i Kolektivnog ugovora.

35. Analizom svih gore navedenih dokaza, materijalne dokumentacije iz spisa razvidno je da je ista materijalna dokumentacija u suglasju s iskazima svjedoka ŠC, ĆC, DC, ZC, AC, a iskazi kojih svjedoka su podudarni, te ih je ovaj sud prihvatio kao objektivne i uvjerljive.

36. Na ovakav način nedvojbeno je utvrđeno da je JC **.**.2007. postupajući kao direktorica trgovačkog društva PLOVPUT d.o.o. Split, odgovorna osoba, zastupnik pravne osobe, a koja je bila osoba prema Statutu Društva ovlaštena zaključivati ugovore o radu i imenovati rukovoditelje sektora zaključila iskoristila svoj položaj odnosno ovlast te zaključila predmetni Ugovor o radu s SC, svjesna da će je nadzorni odbor društva uskoro opozvati s mjesta direktorice. Naime, iako optužena u svojoj obrani tvrdi da nije bila svjesna niti mogla biti svjesna da će je nadzorni odbor društva opozvati s mjesta direktorice, te iako istu tvrdnju pokrjepljuje rezultatima rada. Navodeći da je firmu iz više milijunskog negativnog poslovanja dovela do višemilijunskog pozitivnog poslovanja, da je njeno neusvojeno financijsko izvješće identično izvješću državne revizije i pravomoćnom rješenju Ministarstva financija. Ovaj sud smatra da unatoč prednjim tvrdnjama optužene, a i u situaciji da su iste tvrdnje istinite, one ne isključuju svijest optužene u trenutku sklapanja Ugovora s SC da će uskoro biti opozvana. Kako to proizlazi iz izvedenih dokaza, 1. kolovoza 2007. Nadzorni odbor donio je Odluku da se ne prihvaća financijsko izvješće i izvješće Uprave o poslovanju Društva za 2006. Tako da je već od 1. kolovoza 2007. optužena zasigurno svjesna da se će biti opozvana s mjesta direktorice. Osim navedenog jedan od razloga opoziva je i Odluka ministara mora, turizma, prometa i razvitka kojom se nalaže raskid ugovora o davanju u zakup, odnosno korištenju svjetionika, te pokretanje postupaka za utvrđivanje odgovornosti odgovornih osoba u društvu, a optužena je zasigurno bila upoznata i s ovom odlukom, a kao direktorica. Nakon odluke od 1. kolovoza 2007. Nadzornog odbora istu odluku donosi i Skupština 3. listopada 2007. kojom ne prihvaća financijsko izvješće Uprave. Na sjednici Skupštine usvaja se godišnje financijsko izviješće nakon čega se daje razrješnica Upravi, a kako nije usvojeno financijsko izvješće Uprave za 2006., Uprava nije dobila razrješnicu. Nakon čega je sazvana sjednica Nadzornog odbora na kojoj je JC opozvana. Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je JC od 1. kolovoza 2007. svjesna da će biti opozvana, te je na navedenoj sjednici Nadzornog odbora neprihvaćanjem financijskog izvješća, iskazano nezadovoljstvo Nadzornog odbora radom Uprave i direktorice, te to bila jasna poruka direktorici o daljnjem tijeku događaja, a koji će rezultirati opozivom direktorice. Ovaj sud smatra da suprotno navodima obrane zapisnik Nadzornog odbora Plovput d.o.o. Split od 13. rujna 2007. ne osporava prednji zaključak suda, naime to što je u istom zapisniku u zaključku pod točkom 7. dan rok od 30 dana radi izrade projekta upravljanja svjetionicima doista ne utječe na prednje zaključke suda da je optužena znala da će biti razriješena svoje dužnosti.

37. Optužena zastupajući društvo kao poslodavca, nakon 1. kolovoza 2007. i to 14. rujna 2007. zaključila je s SC kao zaposlenikom Ugovor o obavljanju poslova rukovoditelja pravno - kadrovskog sektora na razdoblje od pet godina uz pripadajuću plaću od 3,50 prosječnih bruto plaća isplaćenih po radniku u Društvu za mjesec koji je prethodio mjesecu u kojem se isplata vrši. U slučaju razrješenja s dužnosti u točci 14. je propisano da će zadržati neprekinuti radni odnos u društvu, te će mu se ponuditi sklapanje novog ugovora o radu, raspoređujući ga, ne vrijeđajući dostojanstvo na novo rukovodeće radno mjesto, u sjedištu društva, s kojim se ne može utvrditi osnovna neto plaća manja od 2,8 prosječne neto plaće isplaćene po zaposleniku u RH za godinu koja prethodi godini u kojoj se vrši isplata. Zaključuje ovaj ugovor svjesna da ĐC nema završen Pravni fakultet i položen pravosudni ispit, odnosno potrebna znanja i iskustva za zapošljavanje na tom radnom mjestu i da će nakon njene smjene taj ugovor društvo trebati raskinuti. Naime, u postupku je utvrđeno da ĐC nema pravni fakultet ni položeni pravosudni ispit, isti je ekonomist više stručne smjene, profesor obrane i zaštite. Isti je do tada radio na rukovodećim poslovima, kao rukovoditelj Općeg sektora, ali ne radi se o djelokrugu poslova opisanih u Ugovoru. Naime, sam ĐC navodi da ga je optužena i prije zaključenja Ugovora pitala za mišljenja po pojedinim pitanjima iz domene pravno kadrovskog sektora, te da je odslušao postdiplomski studij Prava mora, te veći dio tog studija i završio, čime obrazlaže svoju stručnost i kompetentnost za navedeno radno mjesto. Međutim u sistematizaciji iz 2004., a koja je bila na snazi, iako je optužena u suradnji s Ekonomskim fakultetom izrađivala novu, jasno su navedeni uvjeti za radno mjesto rukovoditelja pravno-kadrovskog sektora. Iz navedene sistematizacije razvidno je da za radno mjesto rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora se traži VSS pravnog smjera, radno iskustvo 5 godina, kao poseban uvjet za radno mjesto rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora propisan je pravosudni ispit. Kad se uzme u obzir da u vrijeme zaključenja Ugovora s SC u pravno-kadrovskog sektoru kako je to nedvojbeno utvrđeno su zaposlena tri diplomirana pravnika, od kojih dvoje s položenim pravosudnim ispitom, onda je sasvim jasno da je optužena u vrijeme zaključenja Ugovora imala na raspolaganju zaposlenika koji zadovoljava uvjete propisane sistematizacijom za navedeno radno mjesto, kao i da ĐC iste ne zadovoljava.

38. Nadalje, sam Ugovor zaključen s SC po svom sadržaju kako to proizlazi pregledom i usporedbom drugih ugovora iz spisa, a o čemu suglasno iskazuju svjedoci odskače od drugih Ugovora, koeficijent koji je Ugovoren za SC je viši od koeficijenta koji je imao TC na istom radnom mjestu, pa je plaća SC bila čak veća od plaće direktora. Ugovor s SC je i solemniziran, iako se ugovori takve vrste do tada nisu u Plovputu solemnizirali, a kako to suglasno iskazuju svjedoci. Znakovito je i vrijeme solemnizacije ugovora, a što je 16. listopada 2007., odnosno dan prije nego što je optužena opozvana s dužnosti direktorice Plovputa 17. listopada 2007. Iz rezultata postupka proizlazi i neobičnost u načinu sastavljanja ugovora, naime ovakvi ugovori se sastavljaju u pravno-kadrovskom sektoru, a što nije bio slučaj s ovim Ugovorom.

39. Iz svega navedenog jasno proizlazi namjera JC da zastupajući Plovput, kao direktorica istog, u okviru svojih ovlasti zaključi ovaj Ugovor iako joj je jasno da je isti štetan za Plovput, ĐC nema potrebne kvalifikacije, znanja za obavljanje poslova na koje ga raspoređuje, pa posljedično svjesna da isti kao takav će biti razriješen, te ugovaranjem visokog koeficijenta istom, dugog roka isplate istog nakon razrješenja, posebnih uvjeta i određenog koeficijenta do umirovljenja, optužena želi naštetiti Plovputu, a znajući za svoj skori opoziv. Ove navode posebno pokrjepljuje činjenica što je ovaj Ugovor solemniziran, a što nije uobičajeno i to upravo dan prije opoziva optužene s mjesta direktorice.

40. Iz presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž Rs 88/10 od 21. lipnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. IV P 818/08 od 16. kolovoza 2010. proizlazi da osnovano u žalbi na prvostupanjsku presudu tuženik Plovput smatra da je Ugovor od 14. rujna 2007. po svojoj naravi menadžerski ugovor. Kako prema članku 15. Statuta Plovputa Split, za svaku organizacijsku jedinicu, direktor imenuje rukovoditelja, dok ovlaštenja, primanja te druga prava i obveze rukovoditelja reguliraju se posebnim ugovorom koji direktor sklapa s njima. Proizlazi da je upravo takav Ugovor sklopljen 14. rujna 2007. između direktorice Plovputa JC i SC, isti je sklopljen na 5 godina, ima značajke Ugovora o djelu, pa da se temelji na odredbama ZOO-a, a ne odredbama Zakona o radu. Sve navedeno upućuje ovaj sud na zaključak da je JC zastupajući kao direktorica Plovput s SC **.**.2007. zaključila štetni menadžerski ugovor, a znajući da je štetan da ĐC ne ispunjava propisane uvjete za navedeno radno mjesto, kako je gore obrazloženo znajući za svoj skori opoziv i želeći istom trgovačkom društvu nanijeti štetu.

41. Optužena tijekom postupka je isticala kako je Plovput iz više milijunskog negativnog poslovanja dovela do višemilijunskog pozitivnog poslovanja, predlažući i vještačenja na iste okolnosti pa je po ocijeni ovog suda znajući za svoj skori opoziv, a za koji je smatrala da je neopravdan postupila kao u izreci, želeći istom trgovačkom društvu naštetiti.

42. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je optužena kao direktorica Plovputa, odgovorna osoba Društva, je sklopila štetan ugovor s SC za zaključenje kojeg ugovora kao direktorica ima ovlasti, a za koji Ugovor zna da je štetan za Plovput d.o.o. te je time Plovputu prouzročila znatnu štetu, pa je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – sklapanjem štetnog ugovora.

43. Naime, kazneno djelo iz članka 294. KZ/97 čini zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti. Kako je osnivač PLOVPUT-a d.o.o. Republika Hrvatska, radi se o trgovačkom društvu čije je poslovanje regulirano posebnim Zakonom, pa je isto Društvo u kategoriji s tijelima koja imaju javne ovlasti, a koje je također osnovala Republika Hrvatska. Optužena je vršila poslove direktorice tog trgovačkog društva te je bila odgovorna za rad navedenog društva, zastupnik pravne osobe kojem je u konačnici načinila štetu sklapanjem ugovora s SC. Na temelju Zakona o Plovputu, Split. Člankom 8. istog Zakona propisano je da Uprava Društva jest direktor Društva, dok člankom 9. propisano je da Direktor vodi poslove Društva na vlastitu odgovornost, s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, na dobrobit Društva, poštujući interese vlasnika Društva i prava zaposlenika. Sklapanjem štetnog Ugovora u okviru svojih ovlasti s SC prouzročila je znatnu štetu imovini društva, time iskoristivši svoj položaj i ovlasti.

44. U spisu su izrađena tri knjigovodstveno-financijska vještačenja, kao i dopune istih, s obzirom da je već u odnosu na prvo bilo prigovora koje nije bilo moguće otkloniti ispitivanjem vještaka mag. oec. Zorana Kastropila jer je u međuvremenu preminuo, a drugi vještak Ante Bušića izgubio status vještaka. Međutim kod usporedbe sva tri vještačenja ista su istovjetna, te se tek razlikuju neznatno, a u odnosu na neznatnu razliku nastalu u razdoblju siječnja 2009., kada je uvrštena manja stopa doprinosa na plaću od 0,1% i to samo u obračunu „ukoliko nije došlo do sklapanja ugovora. Vještak za financije i računovodstvo Ante Beus u svom nalazu i mišljenju naveo je da na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju, obrazloženja, dokaza i podataka navedenih u tablicama, da bruto iznos plaće isplaćen SC po osnovi Ugovora o obavljanju poslova rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora zaključenog sa trgovačkim društvom Plovput d.o.o. 14. rujna 2007. godine iznosi 1.982.879,07 HRK. Neto iznos plaće isplaćen SC po osnovi Ugovora o obavljanju poslova rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora zaključenog sa trgovačkim društvom Plovput d.o.o. 14. rujna 2007. godine iznosi 1.072.552,72 HRK. Ukupan trošak plaće za SC po osnovi Ugovora o obavljanju poslova rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora zaključenog sa trgovačkim društvom Plovput d.o.o. 14. rujna 2007. godine iznosi 2.324.764,28 HRK. Plaća u bruto iznosu obračunata za SC, da nije došlo do zaključenja Ugovora o obavljanju poslova rukovoditelja Pravno- kadrovskog sektora zaključenog sa trgovačkim društvom Plovput d.o.o. 14. rujna 2007. godine iznosila bi 617.198,87 HRK. Plaća u neto iznosu obračunata za SC, da nije došlo do zaključenja Ugovora o obavljanju poslova rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora zaključenog sa trgovačkim društvom Plovput d.o.o. 14. rujna 2007. godine iznosila bi 411.605,59 HRK. Ukupan trošak plaće obračunat za SC da nije došlo do zaključenja Ugovora o obavljanju poslova rukovoditelja Pravno-kadrovskog sektora zaključenog sa trgovačkim društvom Plovput d.o.o. 14. rujna 2007. godine iznosio bi 723.586,93 HRK. Razlika bruto plaće isplaćene i obračunate SC iznosi 1.365.680,20 HRK. Razlika neto plaće isplaćene i obračunate SC iznosi 660.947,13 HRK. Ukupan trošak plaće je bruto plaća uvećana za doprinose na plaću (Doprinosi za zdravstveno, Doprinosi za ozljede na radu i Doprinosi za zapošljavanje). Razlika ukupnog troška plaće isplaćenog i obračunatog SC iznosi 1.601.177,35 HRK.

45. Na ročištu odgovarajući na primjedbe obrane vještak je kazao da su koeficijenti propisani temeljem odluka o unutarnjem ustraju organizacije procesa rada i poslovanja u organizacijskim jedinicama, koeficijente donosi Uprava i ukoliko su oni doneseni za navedeno radno mjesto oni se kao takvi moraju primijeniti. Koeficijenti se mijenjaju temeljem navedene odluke, a ne temeljem ugovora. Koeficijente koje je primijenio vrijedili su za navedeno radno mjesto uz pretpostavku da Ugovor od 14. rujna 2007. nije sklopljen. Kako dokumentacija na temelju koje je utvrdio ove koeficijente se nalazi u spisu, a kao što je karton plaće radnika koji je u spisu, te odluka o unutarnjem ustroju organizacije procesa rada i poslovanja u organizacijskim jedinicama koje je također u spisu. Navedena odluka se nalazi na stranici 18-28, a karton radnika je u prilogu na stranici 29-31 spisa. Za radno mjesto koje je obnašao ĐC da je došlo do umanjenja koeficijenta, te da je u razdoblju od 14. rujna 2007. do 31. kolovoza 2008. isti imao koeficijent 5,38 a od 1. rujna 2008 do 31. prosinca 2008. isti je imao koeficijent 5,12, a što je razvidno iz već citirane dokumentacije u spisu, dok o tome što je razlog ovog umanjenja koeficijenta nema dokumentacije u spisu, već se jasno iščitava da je došlo do istog u navedenom periodu na navedeni način, ali ne i o razlozima o umanjenju koeficijenta u istoj radnoj organizaciji, ovo umanjenje koeficijenta odnosi se na razdoblje od 4 mjeseca. Kako je računao i utvrđivao radne sate kao i sve osnove za isplatu temeljem kartona radnika te ukoliko se oni nalaze u tom razdoblju na kartonu za navedeni mjesec iste su primijenjene. Kazao je da je vještačio na temelju kompletne dokumentacije u spisu, te da zadatak vještaka nije bilo utvrđivati je li ĐC imao izvan prosječne rezultate u radu, te kao takav primao kakve stimulacije, a što ne bi mogao niti utvrditi. Na temelju dokumentacije iz spisa te isplata SC a koja je knjigovodstveno dokumentirana u spisu utvrdio je razliku plaće koju bi ĐC imao da nije zaključen Ugovor o radu od 14. rujna 2007. Može kazati da ove prigode nije utvrđivao, niti je bio to njegov zadatak, je li Plovput ispravno obračunavao plaće, nije niti utvrđivao kako je obračunavao plaće, već na temelju izvršenih isplata SC utvrdio je koji iznos je primio nakon zaključenja Ugovora od 14. rujna 2007. a koji iznos bi bio primio da isti Ugovor nije zaključen i to u bruto i neto iznosu, a za što je imao dostatnu dokumentaciju u spisu. Na poseban upit branitelja optužene kazao je da njegov zadatak nije bio da utvrđuje je li postoji presuda koja nalaže Plovputu da vrši isplate SC na način kako je to izvršio isplate već je na temelju izvršenih isplata izradio ovo vještvo. Njegov zadatak nije bio utvrđivati na koji način je Plovput isplaćivao plaću SC, odnosno konkretno razliku plaće, već je njegov zadatak bio utvrditi razliku između isplaćenih plaća u slučaju da ugovor od 14. rujna 2007. nije sklopljen. Na poseban upit branitelja je li u spisu postoji odluka direktora Plovputa na temelju koje je SC isplaćena razlika plaće, za njegov obračun je bitno utvrditi ono što je isplaćeno, a što je utvrdio kao što je kazao te ono koliko je trebalo biti isplaćeno da Ugovor nije sklopljen. Na poseban upit optužene naveo je da on iznose utvrđene da su isplaćeni ČC nije računao već uzeo iz kartona djelatnika kao njemu isplaćeni iznose, a u dokumentaciji u spisu nigdje se ne provlači da bi bilo sporno da navedeni iznosi doista SC nisu ni isplaćeni. Na upit zbog čega iz kartona djelatnika nije preuzeo iznose od 31.740,00 kn što piše da je iznos po sudskoj presudi a za 12 mjesec, navedeni iznos da nije preuzet jer se isti nalazi u sklopu iznosa pod brojevima 28., 40., 51. Tablice 7.. Isplaćene iznose da je utvrdio temeljem sve raspoložive dokumentacije u spisu (obračunske liste, kartona djelatnika, presude Općinskog suda u Splitu od 16. kolovoza 2010. i dr ).( sve u dopuni vještačkog nalaza i mišljenja od 17. ožujka 2022. Na upit optužene zbog čega za 3 mj. 2010. se navodi za minuli rad 20% iako za mjesec prije i poslije je navedeno 21.% a što je proizlazi iz isplatnih lista Plovputa mogu kazao je da minuli radi koji je prikazao u tablici 4 je minuli rad koji se trebao primijeniti, a zbog čega Plovput to nije primijenio on to ne može odgovoriti ali ukoliko tako je primijenio, primijenio je pogrešno ali to ne otklanja činjenicu da ga je primijenio, a taj obračun je bio pogrešan na više pa bi bila veća razlika koju potražuje nego što ju je tada utvrdio. Napomenuo je da zadatak nije bio kontrolirati ispravnost obračuna Plovputa već usporediti iznose koje Plovput isplatio i koje iznose bi isplatio da nije došlo do sklapanja Ugovora o radu od 14. rujna 2007. Konačno je naveo da prilikom utvrđenja iz vještva vodio se isplaćenim iznosima s osnove plaće za SC. U odnosu na primjedbu na 1.000,60 kn u tablici 3. iznos stalnog dodatna, naveo je da je ispravno 1.000,00 kn u toj tablici napravljen je tip feler, a u obračunu je korišten stvarni iznos od 1.000,00 kn.

46. U ponovljenom postupku ovaj sud je sukladno uputi iz rješenja Županijskog suda naložio dopuna knjigovodstveno – financijskog vještačenja na okolnosti utvrđivanja visine iznosa koji je isplaćen SC po osnovu Ugovora o obavljanju poslova rukovoditelja pravno-kadrovskog sektora zaključenog sa trgovačkim društvom Plovput d.o.o. od 14. rujna 2007, bruto i neto iznosa, a uzimajući u obzir vrijeme od kada do kada je ĐC stvarno obavljao poslove rukovoditelja pravno-kadrovskog sektora u trgovačkom društvu od kada do kada je bio na bolovanju, kada mu je otkazan Ugovor o obavljanju poslova rukovoditelja pravno-kadrovskog sektora te bruto naknade plaće za vrijeme rada, odnosno bolovanja, do otkaza Ugovora o obavljanju poslova rukovoditelja pravnog- kadrovskog sektora, odnosno uzimajući u obzir stvarno isplaćene iznose SC po svim navedenom osnovama, kako u bruto tako i u neto iznosu, te koji iznos bruto i neto bi mu u istom razdoblju bio isplaćen na ime plaće, bolovanja u istom periodu da nije došlo do zaključenja tog Ugovora kao i koliko iznosi razlika između isplata izvršenih po spornom ugovoru u odnosu na ranije ugovor o radu kojeg je sklopio sa t.d. Plovput d.o.o. Stalni sudski vještak u svom mišljenju je naveo da je ĐC obavljao poslove rukovoditelja pravno kadrovskog sektora od 14. rujna 2007. godine do 31. kolovoza 2008. godine. Ukupno isplaćena bruto plaća temeljem Ugovora o radu od 14. rujna 2007. godine iznosi 35.380,25 EUR-a / 266.572,51 HRK, ukupno obračunata bruto plaća pod pretpostavkom da nije došlo do sklapanja Ugovora o radu iznosi 15.422,19 EUR-a / 116.198,52 HRK. Razlika bruto plaće iznosi 19.958,06 EUR-a / 150.373,99 HRK. Ukupno isplaćena neto plaća temeljem Ugovora o radu od 14. rujna 2007. godine iznosi 20.612,35 EUR-a / 155.303,80 HRK, ukupno obračunata neto plaća pod pretpostavkom da nije došlo do sklapanja Ugovora o radu iznosi 10.293,72 EUR-a / 77.558,06 HRK. Razlika neto plaće iznosi 10.318,63 EUR-a / 77.745,74 HRK. Ukupno isplaćeno bruto bolovanja iznosi 12.532,12 EUR-a / 94.423,25 HRK, od čega je iznos od 2.684,84 EUR-a / 20.228,89 HRK na teret HZZO-a. Ukupno isplaćeno neto bolovanje iznosi 10.562,66 EUR-a / 79.584,37 HRK, od čega je iznos od 2.684,84 EUR-a / 20.228,89 HRK na teret HZZO-a.

47. U dopuni vještva od 22. veljače 2024. naveo je da u potpunosti ostaje kod iznijetog nalaza i mišljenja kao i dopune nalaza i mišljenja te je naveo da razlike iznosa temeljem Ugovora o radu od 14. rujna 2007. godine i ukoliko nije došlo do sklapanja ugovora iznose: ukupne bruto razlike iznose 19.958,06 EUR-a (150.373,99 HRK), ukupne neto razlike iznose 10.318,63 EUR-a (77.745,74 HRK). Iznose za bolovanje a koji iznosi su uključeni u gore navedenim iznosima, dok za kod isplaćenog bolovanja na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ne postoji bruto iznos jer zavod doprinose uplaćuje direktno u proračun. Tako za isplaćeno bolovanje: bruto bolovanja na teret poslodavca iznosi 9.847,28 EUR-a (74.194,36 HRK); neto bolovanja na teret poslodavca iznosi 7.877,83 EUR-a (59.355,48 HRK); isplaćeno bolovanje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iznosi 2.684,84 EUR-a (20.228,89 HRK). Nadalje, da razlika naknade plaće za godišnji odmor temeljem Ugovora o radu od 14. rujna 2007. godine i ukoliko nije došlo do sklapanja ugovora iznosi: ukupne bruto razlike iznose 7.679,64 EUR-a (57.862,22 HRK).

48. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještak za financije i računovodstvo Ante Beusa, a koji je detaljno i argumentirano u potpunosti otklonio sve primjedbe obrane na isto vještvo, te je detaljno i argumentirano na raspravi odgovorio na sva postavljena pitanja, te je isto prihvaćeno kao visoko stručno i argumentirano, u prilog navedenom govori i činjenica da su i nalazi i mišljenja vještaka koji su prethodno u ovom predmetu vještačili podudarni s vještačenjem Ante Beusa u izračunima osim neznatne razlike nastale u razdoblju siječnja 2009. godine, kada je uvrštena manja stopa doprinosa na plaću od 0,1% i to samo u obračunu „ukoliko nije došlo do sklapanja ugovora“. Nadalje dopunom vještva je utvrđena stvarna šteta na temelju zadanih parametara.

49. Na temelju ovakvo prihvaćenog nalaza i mišljena nedvojbeno je utvrđena visina štete koju je optužena kaznenim djelom prouzročila Plovputu u iznosu od 19.958,06 eura, a što predstavlja razlike iznosa bruto plaće na temelju Ugovora od 14. rujna 2007. i ukoliko nije došlo do sklapanja istog Ugovora. Slijedom navedenog navedeni iznos je kao nedvojbeno utvrđeni iznos naveden u izreci umjesto ranijeg višeg iznosa štete za koji se optužena teretila. Iznos od 19.958,06 eura predstavlja znatnu štetu. Vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 7963,37 eura.

50. U odnosu na potrebiti oblik krivnje zaključuje se kako je optužena inkriminirane prigode postupala s izravnom namjerom. Naime, optužena u vrijeme zaključenja štetnog ugovora s SC svjesna je da je isti štetan, svjesna potrebe da se isti kao takav raskine, svjesna da će zbog specifičnih odredbi ugovora nastati imovinska šteta Plovputu, optužena je kazneno djelo počinila upravo s ciljem da nastupi posljedica, odnosno s ciljem da nastane imovinska šteta Plovputu, a sve poradi predstojećeg opoziva s mjesta direktorice.

51. U postupku nije bila upitna ubrojivost optužene.

52. Sud je zaključio da je optužena predmetne prigode upravo takvo postupanje htjela kao takvo i poduzela, na način kako je opisano u izreci.

53. Nadalje, optužena je svjesna protupravnosti svog ponašanja, svjesna da je njezino djelo zabranjeno, svjesna da je zaključenjem ovakvog štetnog Ugovora iskoristila svoj položaj i ovlasti odgovorne osobe, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

54. S obzirom na navedeno sud je zaključio da je optužena kriva za počinjenje kaznenog djela opisanog u izreci.

55. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i osobi optužene, sud je vodio računa o stupnju krivnje, stupanju ubrojivosti, te svijesti o protupravnosti.

56. Optužena nije ranije osuđivana, sud je uzeo u obzir i protek vremena od počinjenog kaznenog djela, dok kao otegotne okolnosti ovaj sud je cijenio pobudu koju je optužena imala, bezobzirnu osvetu Plovputu, zbog predstojećeg opoziva.

57. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visine propisanih kazni za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora do 1 godine i do 10 godina), optuženoj je za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja

– sklapanja štetnog ugovora - iz članka 294. stavka 2. u svezi sa stavka 1. KZ/97., a na temelju članka 294. stavaka 2. KZ/97. osuđena na kaznu zatvora od jedne godine, nakon čega je odlučeno na temelju članka 56. KZ/11. istoj izreći uvjetnu osudu s tim da se navedena kazna zatvora neće izvršiti, ako optužena u roku od 2 godine, po pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo. Sud očekuje da će takvom sankcijom, utjecati prije svega na optuženu da ubuduće više ne čini kaznena djela, te tako izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, tako da svi uočavaju njihovu nedopuštenost odnosno zabranjenost, te na ovaj način utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

58. Oštećeni Plovput d.o.o. postavio je imovinskopravni u iznosu od 1.365.680,20 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na kazneno djelo za koje je optužena proglašena krivom, pa je na temelju odredbe članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećeniku djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 19.958,06 eura. Naime, u postupku je utvrđena prouzročena šteta kaznenim djelom od 19.958,06 eura, a oštećenik je postavio imovinsko pravni zahtjev u većem iznosu u kunskoj protuvrijednosti. Stoga je oštećenik upućen u parnicu, naime, podaci iz kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za presuđenje u navedenom djelu. Optuženoj je naloženo isplatiti oštećeniku dosuđeni dio imovinskog pravnog zahtjeva u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude.

59. Odluka o troškovima postupka donijeta je uzimajući u obzir složenost, trajanje postupka, te imovinske prilike optužene. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP/08, optuženoj je naloženo podmiriti ukupan trošak postupka u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) eura, od čega iznos od po 4.000,00 kuna na ime provedena tri financijsko-računovodstvena vještačenja, iznos od 1.387,00 eura na ime troškova dopunskih vještačenja financijsko računovodstvene struke te preostali iznos na ime paušalnih troškova ovog postupka, a sve u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.

Split, 27. listopada 2025.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženoj

- branitelju

- Općinskom državnom odvjetništvu

- oštećenom Plovput d.o.o

- u spis