REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 679/2025-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari I. tužitelja MR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja MRG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Rozana Fabris, odvjetnica u Poreču, Istarskog razvoda 2, protiv tuženika KR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, Agronautska 43, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave prijašnjeg stanja, nakon glavne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tuženika i njegovog punomoćnika, 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

„I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnine od dana 22. studenog 2016., sastavljen u Umagu kod javnog bilježnika Željko Krajina i ovjeren pod brojem OU-339/16 dana 22. studenog 2016., zaključen između HR, kao darovatelja i tuženika KR, kao obdarenika, predmet kojega je darovanje nekretnine označene kao k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Buje – Buie, Općinskog suda u Pazinu, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je ono bilo prije uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika RR, temeljem navedenog Ugovora o darovanju nekretnine od dana 22. studenog 2016., ovjera broj OU-339/16 od 22. studenog 2016. i uvjerenja KLASA: 350-01/16-01/430, URBROJ: 2105/05-09/09-16-2 od 1. prosinca 2016.

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnine od dana 30. rujna 2016., sastavljen u Umagu kod javnog bilježnika Željko Krajina i ovjeren pod brojem OU-285/16 dana 30. rujna 2016., zaključen između KRG, kao darovatelja i HR, kao obdarenika, predmet kojega je darovanje nekretnine označene kao k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Buje – Buie, Općinskog suda u Pazinu, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je ono bilo prije uknjižbe prava vlasništva u korist HR, temeljem navedenog Ugovora o darovanju nekretnine od dana 30. rujna 2016., ovjera broj OU-285/16 od 30. rujna 2016. godine i uvjerenja KLASA: 350-01/16-01/366, URBROJ: 2105/05-09/09-16-2 od 7. listopada 2016.“.

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka isplatom 5.000,00 eura (pet tisuća eura) u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika i sada pok. HR, kao II. tuženice, radi utvrđenja da su ništetni i bez pravnog učinka ugovor o darovanju sklopljen 30. rujna 2016. između HRG, kao darovatelja i HR, kao obdarenice i ugovor o darovanju sklopljen 22. studenog 2016. između HR, kao darovatelja i tuženika, kao obdarednika, predmet kojih ugovora je bila nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te radi uspostave zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenih ugovora.

1. 1. U tužbi su naveli da u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] tuženik dolazi upisan kao vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] koja se sastoji od kuće i dvorišta površine 500 m2 i oranice površine 390 m2. Pravo vlasništva te nekretnine je stekao uknjižbom na temelju ugovora o darovanju od 22. studenog 2016., kojeg je, kao obdarenik sklopio s majkom HR, kao darovateljem. Ugovor je sastavljen u [adresa] kod javnog bilježnika Željko Krajine i ovjeren pod brojem OU-339/16. HR je pravo vlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla uknjižbom na temelju ugovora o darovanju od 30. rujna 2016., a kojega je kao obdarenik sklopila sa suprugom KRG, kao darovateljem. Ugovor je također sastavljen u [adresa] kod javnog bilježnika Željko Krajina i ovjeren pod brojem OU- 285/16. Predmetom ugovora o darovanju od 30. rujna 2016. bila je, osim k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 2/10 dijela. Međutim, kako se ta čestica nalazila izvan granica građevinskog područja, to se HR, kao državljanka Republike Slovenije, nije mogla upisati u zemljišnoj knjizi kao vlasnica te nekretnine. Pok. KRG ŠR je ranije bio u braku s njihovom majkom (tužitelja), ali je taj brak razveden prije više od 40 godina. Poslije je sklopio brak sa HR te je s njom bio u braku do njegove smrti 24. kolovoza 2021. II. tuženica HR ima iz prethodnog braka jednog sina, ovdje tuženika. Pok. KRG ŠR je u Republici Hrvatskoj imao u vlasništvu nekretnine to k. č. [katastarska čestica] u 1/1 dijela, k. č. [katastarska čestica] u 1/1 dijela i k. č. [katastarska čestica] u 2/10 dijela, sve k. o. [katastarska općina]. U vrijeme ostavinskog postupka KRG je formalno dolazio upisan kao vlasnik nekretnine u Republici Sloveniji. Tu nekretninu je otuđio još devedesetih godina, ali se novi vlasnik nikad nije upisao u zemljišnim knjigama. U vrijeme pogreba pok. KRG, tuženik je rekao I. tužitelju MR da je od pok. KRG kupio nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za iznos 50.000,00 eura. Njemu je je bilo neobično kako je pok. RRG prodao nekretninu za iznos 50.000,00 eura, kada ona zasigurno vrijedi najmanje 200.000,00 eura. Iza pok. KRG je proveden ostavinski postupak u Republici Sloveniji, te je utvrđeno da se njegova ostavina sastoji od novčanih sredstava na dan smrti u iznosu 10.358.97 eura, a na dan ostavine u iznosu 357,42 Eura, neisplaćene mirovine u iznosu 514,27 Eura, osobnog vozila Renault Clio u vrijednosti od 11.000,00 eura, te nekretnina u Republici Hrvatskoj, i to 1/1 parcele 128/59 k. o. [katastarska općina] i 2/10 parcele 128/16 k. o. [katastarska općina]. Ostavitelj KRG je 16. listopada 2014. sačinio oporuku prema kojoj je svu svoju imovinu u Sloveniji i Hrvatskoj, ostavio tuženiku. S tuženikom su se dogovorili da će priznati oporuku pod uvjetom da im tuženik isplati vrijednost nužnog nasljednog dijela koji im pripada na ostavinskoj imovini. Tuženik je po toj osnovi isplatio svakome po 5.000,00 eura. Bilo im je neobično da je od prodaje predmetne nekretnine na računu pokojnog KRG u trenutku smrti bilo samo 10.358,97 eura, pa su se kod poznanika u Republici Hrvatskoj raspitali kako mogu doći do isprava o prodaji predmetne nekretnine, te su potom i pribaviti vlasnički list za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te predmetne darovne ugovore s uvjerenjima iz zbirki isprava posl. br. Z- 29208/2016 i posl. br. Z-35709/2016. Kada su utvrdili da tuženik nije kupio nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već da je ona bila predmetom darovanja, obratili su se tuženiku sa zahtjevom da im isplati njihov nužni nasljedni dio u odnosu na nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na što im je tuženik odgovorio neka ga tuže, jer da je on tu nekretninu dobio od svoje majke HR. Kako je pok. KRG kao svog oporučnog nasljednika odredio tuženika, to bi on postao nasljednik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali kako bi se oni kao zakonski i nužni nasljednici onemogućili da ostvare svoj nužni nasljedni dio koji ima pripada, to je nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila predmetom darovanja, budući da se radi o jedinoj vrjednijoj imovini koju je posjedovao pok. KRG. HR je osoba visoke životne dobi, koja od imovine ima samo mirovinu od oko 500,00 eura, radi čega nisu u mogućnosti ostvariti svoja prava nužnih nasljednika u odnosu na navedenu nekretninu, što je i bio cilj tuženika, a što je nemoralno i nezakonito. Slijedom toga vidljivo je da su predmetni ugovori o darovanju nekretnina sklopljeni kako bi se ih isključilo kao zakonske i nužne nasljednike u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što čini te ugovore ništetnima jer su protivni moralu društva, ali i Ustavu Republike Hrvatske jer su doveli do povrede ustavnog prava tužitelja iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, i to ustavom zajamčenog prava nasljeđivanja. Ujedno je motiv sklapanja ugovora o darovanju između supružnika od 30. rujna 2016. bio i izbjegavanje plaćanja poreza na promet nekretnina. HR je kao supruga KRG bila oslobođena plaćanje poreza na promet nekretnina. Da je KRG ER darovao nekretninu izravno tuženiku, koji nije njegov potomak, tada bi tuženik morao platiti porez na promet nekretnina u visini 3 % tržišne vrijednosti nekretnine. Cilj zaključenja predmetnih ugovora o darovanju bio je da tuženik izbjegne obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina prilikom oporučnog nasljeđivanja iza pok. RRG, ali i u slučaju izravnog sklapanja ugovora o darovanju nekretnine s pok. KRG. Ovakvo postupanje tuženika i HR je nemoralno i protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske jer je time počinjeno i kazneno djelo utaje poreza iz čl. 256. Kaznenog zakona u iznosu većem od 20.000,00 kuna. Kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke iz čl. 273. st. 3. i 4., te čl. 271. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), predmetni su ugovori o darovanju nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ništetni i bez pravnog učinka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik i HR, tada II. tuženica, su osporili tužbu i tužbene zahtjeve kao neosnovane. S tužiteljima je postignuta nagodba u ostavinskom postupku iza pok. KRG i dok ta nagodba postoji, nema mogućnosti vođenja ovoga postupka. U provedenom ostavinskom postupku nasljednici su dali nasljedne izjave, nisu potraživali nužni dio i zaključili su nasljedni ugovor. Nasljednici se mogu o svemu što se tiče nasljeđivanja dogovoriti pred sudom i njihov dogovor je upravo onakav kako ga postignu, a time je u konkretnom slučaju zadovoljen i moral društva te ustavno pravo nasljeđivanja. Tužitelji su tuženiku KR uputili dopis od 7. prosinca 2021. putem odvjetnika Roka Križaneca, u kojemu se tvrdi da je u ostavinskom postupku počinjena prijevara i da ima sve punomoći da „uloži tužbu za poništenje (raskid) sudske nagodbe i podnese kaznenu prijavu zbog prijevare. Očito s pomoću hrvatskih odvjetnika, uspjeli su prihvatiti i razumjeti da su svojom voljom zaključili nagodbu, da nema prijevare i da sve stranke razumiju što su se dogovorile i koje izjave su dale pred sudom u ostavinskom postupku.

3. Tužitelji su se u podnesku od 23. svibnja 2022. osporili navode iz odgovora na tužbu koji su proturječni navodima iz tužbe. U ostavinskom postupku iza pok. KRG tražili su nužni nasljedni dio na imovini ostavitelja kako je ona utvrđena u rješenja u nasljeđivanju te je prema vrijednosti te imovine postignut dogovor da im tuženik isplati po 5.000,00 eura svakome. Vrijednost k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila predmet tog dogovora jer im je rečeno da je ona ranije prodana. Također ni stanovi u [adresa] koji se spominju u ostavinskom postupku nisu bili predmetom dogovora jer ih je ostavitelj ranije za života otuđio. Navode iz njihove tužbe potvrđuje činjenica da je ranije HR, u svojstvu tužitelja podnijela tužbu protiv tuženika KR radi poništaja ugovora o darovanju nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je ugovor i predmetom ovog postupka. Postupak se vodio kod Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br. P 898/2017. U tužbi se navodi da su pok. HR i ŠRG u cilju osiguranja da predmetna nekretnina ostane u vlasništvu tuženika, njezina sina, odlučili da nekretninu njezin suprug prethodno prenese u vlasništvo njoj, a ona kasnije tuženiku kako ne bi na izravni prijenos platili porez na promet nekretnina. U tom postupku je tijekom 2022. povučena tužba.

4. Tuženik i HR su na pripremnom ročištu 15. lipnja 2022. istaknuli prigovor nenadležnosti ovog suda jer su osobe s prebivalištem u [adresa], a radi se o sporu radi utvrđenja ništetnosti ugovora, a ne o sporu iz stvarnog prava koji bi bio vezan za nekretninu. Kako su stranke u ostavinskom postupku sklopile nagodbu kojom su razriješile sve svoje međusobne odnose, to se u ovoj pravnoj stvari radi o presuđenoj stvari, pa bi tužbu valjalo odbaciti.

5. Tužitelji su sve te navode osporili kao neosnovane te su ponovili da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila predmetom raspravljanja u ostavinskom postupku iza pok. KRG.

6. Raspravnim rješenjem posl. br. P 137/2022-7 od 15. lipnja 2022. odbijeni su prigovor apsolutne nenadležnosti suda, kao i prigovor presuđene stvari.

6. 1. Glede prigovora apsolutne nenadležnosti suda valja istaknuti kako sve stranke imaju prebivalište na području [adresa], pa se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba). U skladu s čl. 7. st. 1. a) Uredbe postoji nadležnost ovog suda u Republici Hrvatskoj jer se ugovor ovdje izvršio, gdje se nalazi i predmetna nekretnina. Prema tome nije osnovan prigovor tuženika da ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za postupanje u ovoj pravnoj stvari i da je valjalo postupiti u skladu s čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP).

6. 2. Nije osnovan ni prigovor presuđene stvari. U postupku nije utvrđeno, niti su to stranke navodile, da bi se u ostavinskom postupku iza pok. ŠRG raspravljalo o ništetnosti predmetnih ugovora o darovanju, slijedom toga odluka donesena u ostavinskom postupku nema značaj presuđene stvari, pa ne postoje ni uvjeti za postupanje u skladu s čl. 333. st. 2. ZPP-a. Tužitelji imaju pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju u skladu s čl. 187. st. 2. ZPP-a, jer u slučaju uspjeha u parnici, mogli bi eventualno zahtijevati donošenje rješenja o naknadno pronađenoj imovini u ostavinskom postupku u odnosu na nekretninu koja je bila predmetom darovanja.

7. U tijeku postupka tužitelji su u spis dostavili izjavu za koju su naveli da im ju je dala HR (str. 108-109 spisa), tada II. tuženica. U izjavi se navodi da:

HR, slobodnom voljom i od nikoga prisiljavana ili nagovarana daje izjavu kojom potvrđuje da su točni navodi iz tužbe koju su protiv njezinog sina KR (tuženika) i protiv nje podnijeli tužitelji, sinovi njezinog pok. supruga KRG, radi čega da izjavljuje da priznaje njihovu tužbu i tužbeni zahtjev. Dalje se navodi, da je prilikom darovanja kuće i dvorišta u [adresa] tuženiku, upozorila tuženika da njezin suprug ima dva sina iz prethodnog braka i da njima pripada nužni nasljedni dio na toj kući i dvorištu i da se to mora poštivati. Naznačeno je da izjavu daje za slušaj da zbog zdravstvenog stanja ne bude mogla doći na sud u Pazinu i sve osobno ispričati na sudu. Izjava je sastavljena na hrvatskom jeziku te sadrži ovjeru potpisa javnog bilježnika Mira Bregara u [adresa] od 27. prosinca 2022 pod brojem OV: 1414/2022.

7. 1. HR pristupila je na ročište glavne rasprave 30. ožujka 2023. na kojem je bilo određeno izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, uz sudjelovanje tumača za slovenski jezik Simone Orbanić. Na tom ročištu dala je izjavu da opoziva punomoć za zastupanje punomoćniku FR. Ujedno je na tom ročištu navela da ne zna što je predmet ovog postupka na što joj je od strane suda rečeno zašto se vodi postupak. Nakon kraćeg razgovora sa HR o predmetu spora, gdje je ona između ostalog izjavila da je vlasnica kuće u [adresa], utvrđeno je da postoji sumnju da imenovana ne razumije značenje pisane izjave od 27. prosinca 2022. koja je ranije dostavljena u spis, kao i da ne može razumjeti značenje i pravne posljedice izjava koje daje u parničnom postupku.

7. 2. S obzirom na izjave koje je dala HR, kao II. tuženica u postupku te da je sud u skladu s čl. 82. ZPP-a u tijeku cijelog postupka dužan po službenoj dužnosti paziti da li je stranka parnično sposobna, određeno je izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem radi utvrđivanja njezine raspravne sposobnosti. Kako imenovana ima prebivalište u [adresa], to je u skladu s Uredbom (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima upućen zahtjev za izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem imenovane Okružnom sodišču v Ljubljani.

7.3. Okružno sodišče v Ljubljani postupilo je po zahtjevu za izvođenje dokaza te je provedeno psihijatrijsko vještačenje HR po vještaku prof. dr. Peteru Pregelju, dr. med., spec. psih. Vještak je u nalazu i mišljenju od 15. veljače 2024. (prema prijevodu sa slovenskog jezika sudskog tumača Simone Orbanić na ročištu glavne rasprave 5. lipnja 2025.) utvrdio da u trenutku provođenja vještačenja utvrđeno djelomično oštećenje više živčanih funkcija, što se najviše iskazuje na području prosuđivanja i pamćenja. Ima samo djelomičnu kritičnost, pojavljuju se formalne smetnje kod razmišljanja, a ima i dodatne poteškoće zbog vida i lošeg sluha, ali se s njom svejedno može razgovarati. Kod nje su utvrđeni osnovni dijagnostički kriteriji za dementnost. Zbog svega toga ona nije sposobna zapamtiti veće količine podataka i nije u stanju te podatke međusobno povezati da bi mogla ostvariti realnu predodžbu nekih kompleksnijih uzročno posljedičnih veza. HR nije bila sposobna razumjeti značenje odluka u sudskom postupku, odgovora na pitanja u takvom postupku te da nije bila sposobna oblikovati i izraziti volju, nije bila sposobna shvatiti značenje punomoći i kontrolirati izdanu punomoć, da je bila podložna sugestiji s problemom izražavanja vlastitog mišljenja. Po vještaku je do nastanka demencije došlo poslije podizanja tužbe u ovom postupku.

7. 4. S obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka, nisu uzete u obzir i cijenjene izjave tada II. tuženice HR na ročištu glavne rasprave 30. ožujka 2023., kao ni njena pisana izjava ranije dostavljena u spis.

7. 5. Nalaz i mišljenje vještaka dostavljen je ovom sudu 1. ožujka 2024., dok je 13. ožujka 2024. zaprimljena obavijest tuženika KR da je HR preminula.

8. Iz izvoda iz matičnog registra umrlih Republike Slovenije utvrđeno je da je HR preminula **.**.2024. Slijedom navedeno, rješenjem ovog suda posl. br. P 137/2022-51 od 14. lipnja 2024. utvrđeno je da je nastupio prekid postupka zbog smrti II. tuženice HR te je određeno da će se postupak nastaviti kada njeni nasljednici preuzmu postupak ili kad ih sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog protivne stranke pozove da to učine.

9. Iz rješenja o nasljeđivanju (sklepa o dedovanju) Okrajnog sodišča v Litiji posl. br. D 55/2024 od 6. svibnja 2024. utvrđeno je da je HR u cijelosti nasljedio sin KR, ovdje tuženik. Stoga je pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. P 137/2022-59 od 13. studenog 2024. pozvan nasljednik HR (tada II. tuženice) ovdje tuženik da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari iza HR te je time postupak nastavljen.

10. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz zemljišne knjige (str. 9.), ugovor o darovanju od 22. studenog 2016. (str. 10-12), uvjerenje od 1. prosinca 2016. (str. 13), ugovor o darovanju od 30. rujna 2016. (str. 14-16), uvjerenje od 7. listopada 2016. (str. 17), rješenje o nasljeđivanju od 9. studenog 2021. s prijevodom sa slovenskog jezika (str. 18- 27), pregled statusa predmeta (str. 28-29), dopis od 7. prosinca 2021. s prijevodom sa slovenskog jezika (str. 39-42, 279-286), izvod iz E- predmeta (str. 61-65), kupoprodajni ugovori s prijevodom sa slovenskog jezika (str. 79- 94), nalaz i mišljenje vještaka uz zapisnik ovog suda od 5. lipnja 2025. (str. 183-191), isprave iz priloženih spisa Zemljišnoknjižnog odjela Buje posl. br. Z 29208/2016 i posl. br. Z 35709/2016, isprave iz priloženog spisa Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. P 67/2022 (ranije P 251/19 i P 898/2017). Pored toga saslušane su parnične stranke, uz sudjelovanje tumača za slovenski jezik (str. 250-257).

11. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

12. Predmet spora je utvrđenje da su ništetni i bez pravnog učinka ugovor o darovanju od 30. rujna 2016. kojim je Franc Marijan Novak darovao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] HR, te ugovor o darovanju od 22. studenog 2016. kojim je HR darovala k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženiku, na temelju tvrdnje tužitelja da se radi o ugovorima sklopljenim protivno moralu, prisilnim propisima i Ustavu Republike Hrvatske, odnosno sklopljenim iz nedopuštenih pobuda.

13. U postupku je utvrđeno, što između stranaka u bitnom nije ni sporno, da u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] tuženik dolazi upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 500 m2 i oranica površine 390 m2, u cijelosti.

14. ŠRG, kao darovatelj i HR, kao obdarenica sklopili su ugovor o darovanju nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 2/10 dijela. Ugovor je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta od strane javnog bilježnika Željka Krajine u [adresa] pod posl. br. OU 285/2016. Prema uvjerenju Grada Umaga, Upravnog odjela za izdavanje akata za gradnju od 7. listopada 2016. nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se na dan 30. rujna 2016. nalazila unutar građevinskog područja stambenog naselja Križine, dok se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazila izvan granica građevinskog područja.

Na temelju navedenog ugovora o darovanju provedena je uknjižba prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist HR rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Buje pod posl. br. Z 29208/2016 od 26. listopada 2016.

15. HR, kao darovatelj i tuženik, kao obdarenik sklopili su ugovor o darovanju nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti. Ugovor je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta od strane javnog bilježnika Željka Krajine u [adresa] pod posl. br. OU 339/2016.

Prema uvjerenju Grada Umaga, Upravnog odjela za izdavanje akata za gradnju od 1. prosinca 2016. nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se na dan 22. studenog 2016. nalazila unutar građevinskog područja stambenog naselja Križine. Na temelju navedenog ugovora o darovanju provedena je uknjižba prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist tuženika rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Buje pod posl. br. Z 35709/2016 od 10. siječnja 2017.

16. Pok. ŠRG ER preminuo je 24. kolovoza 2021. Iza njega je proveden ostavinski postupak u Republici Sloveniji, kod Okružnog suda u Litiji pod posl. br. D 187/2021. Iz pravomoćnog rješenja na nasljeđivanju od 9. studenog 2021. utvrđeno je da ostavinsku imovina ŠRG čini k. č. [katastarska čestica] zgrada 1445 i dio zgrade 902, sredstva na osobnom računu pri Delavskoj Hranilnici d. d. na dan smrti 10.358,97 eura, a na dan upita 357,42 eura, neisplaćene mirovine u iznosu 357,42 eura, osobno vozilo Renault Clio 1.3. 16 V vrijednosti 11.000,00 eura, nekretnine u Republici Hrvatskoj i to k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 2/10 dijela. Ostavitelj je bio u braku sa HR i imao je potomke, sinove ovdje tužitelje. Ostavitelj je sačinio oporuku pri javnom bilježniku Miri Bergaru pod IO 12/2024, dana 16. listopada 2024., koja je pravomoćno proglašena 4. listopada 2021. Prema oporuci ostavitelj je svu svoju imovinu u Republici Sloveniji i Republici Hrvatskoj ostavio oporučnom nasljedniku - tuženiku, sinu HR. Nasljednici su oporuku priznali kao autentičnu i pravnu valjanu, pa je nasljednikom na temelju oporučnog nasljedstva proglašen tuženik. Zakonski nasljednici nisu potraživali nužni dio. Tuženik, kao oporučni nasljednik i tužitelji, kao zakonski nasljednici sklopili su nasljedni ugovor kojim se tuženik obvezao tužiteljima isplatiti svakome po 5.000,00 eura.

17. Po okončanju ostavinskog postupka tužitelji su se dopisom od 7. prosinca 2021., putem punomoćnika odvjetnika Roka Križaneca obratili tuženiku jer da su nakon postignutog sporazuma o nasljedstvu saznali da je došlo do teške prijevare i obmane njih i suda o imovini ostavitelja i samoj vrijednosti imovine. Kao dio ostavinske imovine trebali su biti procijenjeni i stanovi u [adresa] i kuća u [adresa], pa bi time njihov nužni dio bio značajno veći od isplaćenih 5.000,00 eura. Tužitelji smatraju da ih je tuženik grdo prevario i kod njih prouzročio zabludu o vrijednosti ostavine i stvarnom stanju nekretnine sve s namjerom sklapanja sporazuma o nasljedstvu, a na osnovi kojeg su ostali uskraćeni za nužni dio. Ujedno je tuženik pozvan na sklapanje novog sporazuma u nasljedstvu jer da u protivnom da će protiv njega poduzeti daljnje radnje.

18. Franc ER je nekretnine označene u ostavinskom postupku kao dio ostavine i to k. č. [katastarska čestica] zgrada 1445 i dio zgrade 902, prema suglasnim navodima stranka, otuđio za života u skladu s ugovorima o kupoprodaji (kupoprodajne pogodbe) od 29. siječnja 1997. (str. 51-54 spisa) i ugovora o kupoprodaji nekretnine (pogodbe o prodaji in nakupu nepremičnine) od 11. veljače 2000. (str. 55-57 spisa).

19. Između stranaka je sporno da li je tuženik prije i u vrijeme ostavinskog postupka iza pok. KRG tužiteljima kazao da je predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao na temelju ugovora o kupoprodaji te da li, i ako da kako, navedena okolnost utječe na rješavanje ovog spora. Ujedno je između stranaka sporno da li su predmetni ugovori o darovanju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sklopljeni kako bi se tužitelji, kao zakonski i nužni nasljednici isključili iz prava potraživanja nužnog djela u odnosu na tu nekretninu, te da li su navedeni ugovori sklopljeni i radi izbjegavanja plaćanja poreza na promet nekretnina prilikom oporučnog nasljeđivanja iza pok. KRG, ali i u slučaju izravnog zaključenja ugovora o darovanju s pok. KRG.

20. Između tuženika i HR ranije se vodio parnični postupak kod Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br. P 898/2017, po tužbi HR radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju kojim je tuženiku darovala k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 22. listopada 2016. U tužbi se navodi da je tužiteljica tu nekretninu ranije stekla u vlasništvo darovanjem od svog supruga KRG te je ta nekretnina predstavljala njegovu posebnu imovinu. Kako tuženik nije njegov zakonski nasljednik, to su u cilju osiguranja da predmetna nekretnina ostane u vlasništvu tuženika, odlučili da nekretninu njezin suprug prethodno prenese u njezino vlasništvo, a ona kasnije tuženiku kako ne bi na izravni prijenos platili porez na promet nekretnina. Ona je i svoj stan u [adresa] prenijela na tuženika uz uknjižbu prava služnosti doživotnog stanovanja za njezinu korist i korist njenog supruga. Taj prijenos izvršen je ugovorom koji predstavlja kombinaciju ugovora o raspodjeli imovine za života i ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju. Namjera tužiteljice je bila da se i prijenos vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgodi do njezine smrti kako bi osigurala nesmetano stanovanje u kući za života. Tuženik se ponudio da će sve urediti kod javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj pa je tako i izvijestio tužiteljicu da u uredu bilježnika u [adresa] pristupi potpisivanju ugovora. Slabije govori i razumije hrvatski jezik, pa se imajući povjerenja u tuženika odrekla prava na tumača, vjerujući da je on ispoštovao njihov dogovor. Naknadno kad joj je rastumačen ugovor u kojem nije postojalo odredbi o odgodi prijenosa vlasništva do smrti darovatelja ni odredbi o pravu služnosti doživotnog stanovanja za korist nje i njenog supruga tada je postala svjesna da je tuženik prijevarno postupio i domogao se nekretnine da može odmah s njom raspolagati bez obzira na njihov dogovor. Tuženik joj je i prijetio da će prodati tu nekretninu. Ni njezin suprug se ne bi odrekao nekretnine koju je stekao prije braka da je znao za stvarnu namjeru tuženika.

Tuženik je u tom postupku osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

Postupak je pravomoćno okončan rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. P 67/2022-42 od 1. veljače 2022. kojim je utvrđeno da je tužba povučena.

21. U postupku su saslušane stranke na sporne okolnosti.

21. 1. I. tužitelj MR je iskazao kako mu je na sahrani iza pok. oca KRG prišao tuženik te mu je, između ostalog, rekao da mu je otac prodao kuću na moru kod [adresa]. Drugo mu ništa nije rekao vezano za to. On i brat, ovdje II. tužitelj MRG sudjelovali su na ostavinskoj raspravi gdje im je rečeno da je ostavitelj sačinio oporuku kojom je svu imovinu ostavio tuženiku. Na raspravi je pitao gdje su novci od prodaje kuće kod [adresa], na to se javio tuženik i rekao da je on kupio tu kuću. Tada nije pitao tuženika kada je to kupio niti za koliko novaca. Bilo je samo jedno ročište u ostavinskom postupku, na tom ročištu dogovoreno je da tuženik njemu i bratu isplati svakome po 5.000,00 eura koliko je ostalo na računu iza pok. oca. Tuženik im je odmah nakon ročišta isplatio svakome po 5.000,00 eura. U ostavinskom postupku priznao je valjanost oporuke s time da se u oporuci nije spominjala predmetna kuća kod [adresa], niti je bilo govora o nužnom dijelu jer je kuća već bila prodana i postojala je oporuka. Na ostavinskoj raspravi nije bila prisutna HR. Tuženik je donio liječničku potvrdu da ona zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti doći na raspravu, imao je i punomoć da ju zastupa u ostavinskom postupku. Po dovršetku ostavinske rasprave zvao je prijatelja u Poreču da vidi da li postoji internetska adresa na kojoj može provjeriti stanje vezano za predmetne nekretnine te mu je on to dostavio. Osobno je išao provjeravati zemljišnoknjižno stanje te nekretnine i vidio je da su postojali nekakvi ugovori o darovanju između njegovog pok. oca i HR te HR i tuženika. Nije postojao nikakav ugovor o kupoprodaji. Nakon toga obratio se odvjetnici koja je na temelju upisane zabilježbe u zemljišnoj knjizi pribavila ispravu iz koje je bilo vidljivo da su njegov pok. otac i majka tuženika tužili tuženika za kuću kod [adresa]. Sjeća se da kad je vidio da postoji neka zabilježba na toj nekretnini zvao tuženika koji mu je rekao da je to zabilježba jer njegov pok. otac nije platio porez na neku drugu parcelu koju je imao. Na kraju se ispostavilo da se radilo o zabilježbi tužbe. Otac nije želio imati neki odnos s njime, pokušavao je biti s njim u kontaktu, međutim on se bio prestao javljati na njegove pozive, posljednji put ga je vidio prije 18 godina računajući od dana iskazivanja. Tuženika je prvi put vidio na sahrani pok. oca, dok je HR upoznao kada jednom bio u posjeti kod oca u kući na moru kod [adresa]. Nakon toga nije imao neki kontakt s njom. Odlučio se na pokretanje ovog postupka prvo zbog laži da je kuća kod [adresa] prodana, posebno kada se vidi redoslijed kako je sve to išlo, kako su u kratkom roku bile poduzimane radnje. Nejasno mu je zašto bi muž darovnim ugovorom dao cijelu kuću ženi, a potom kad je vidio da je to dalje darovano tuženiku vidio je da je to zbog toga.

21. 2. II. tužitelj MRG u cijelosti se pridružio navodima I. tužitelja MR s time da on nije bio na sahrani pok. oca, ali mu je brat ispričao o njegovom susretu s tuženikom. Nije bio u kontaktu s pok. ocem ĐR, kao ni sa HR i tuženikom. Oca je posljednji put vidio kada je imao 12 godina. Odlučio se na pokretanje ovog postupka zbog laži i očitih prijevara, kao i zbog nužnog dijela koji ima pripada na temelju zakona. Smatra da su prevareni zbog rečenog da je to najprije bila kupnja, kao i prevare odnosno rečenog vezano za upisanu zabilježbu u zemljišnoj knjizi. Vjerojatno im tuženik nije sve to lagao zbog poštenih namjera.

21. 3. Tuženik je iskazao da ga je I. tužitelj MR na sahrani pitao što je s kućom u [adresa]. Laž je da bi mu rekao da je kuća prodana, već mu je tada rekao da je kuća upisana na njega. Prije smrti ŠRG nije poznavao tužitelje niti imao s njima kontakt. Svaki je put rekao tužiteljima da je kuća upisana na njega. Nikad nije rekao tužiteljima da bi on kupio kuću. Ako to nije istina zašto bi onda tužitelji na sudu u Sloveniji potpisali sporazum i uzeli novce, a ne bi čekali da se sve riješi vezano za kuću i ne potpisivali. Na ostavinskoj raspravi iza pok. ĐR nije bilo govora o kući u [adresa]. Utvrđeno je da je od imovine ostalo 10.000,00 eura na računu i auto Renault Clio u vrijednosti 10.000,00 eura. Predložio je da svaki dobije po 5.000,00 eura. To je i više od onoga što bi tužitelji dobili po osnovi nužnog dijela. Svi su se s time složili i to potpisali. Poslije toga su išli na kavu i odmah im je uplatio novce na račun. Laž je da bi donosio liječničku potvrdu za majku. Majka nije voljela tužitelje i rekla mu je da ne želi ići na sud. Tada mu je i rekla "sad će ovi psi htjeti požderati kuću na moru". Pok. ĐR ER je bio rekao da ako će da sredi kuću u [adresa] da će je morati prepisati na njega, a da ću ga on onda uzdržavati do smrti. On je na to pristao. Te iste godine promijenio je sve prozore na kući, iako su tek nakon dvije, tri godine prepisali tu kuću na njega. ĐR je sklopio ugovor o darovanju najprije s njegovom majkom koja mu je bila supruga zbog poreza odnosno kako on onda ne bi morao platiti porez. To su im bili rekli kada su došli u ured kod javnog bilježnika. Nije istina što I. tužitelj MR navodi da bi govorio da bi bila upisana nekakva zabilježba na toj nekretnini zbog neplaćanja poreza zbog neke druge parcele. Iz samog upisa zabilježbe je vidljivo da je ona upisana zbog nečeg drugog. S ĐR je razgovarao, pomogao mu je kad je mogao. Kad je izgubio nogu vozio ga je dvije godine kod liječnika. ĐR je pitao prije nekih 15 godina da mu prepiše kuću u [adresa], možda i prije. Tek nakon godinu dvije nakon toga rekao mu je da pristaje na to i on je tada zamijenio prozore na kući, to mu je bilo prvo ulaganje. Nakon nekih godinu, dvije sklopili su ugovore. On, majka i M bili su kod javnog bilježnika u [adresa], ali tamo su bili vezano uz to što mu je majka prepisala stan u [adresa]. Sklopili su ugovor da će im pomagati i da neće ništa tražiti od K ako mu majka umre. Poslije su bili kod javnog bilježnika u [adresa] vezano za predmetnu nekretninu. Njegova majka je pokrenula postupke na sudu protiv njega vezano za ugovor o darovanju nekretnine u [adresa] jer se posvađao s JR zbog pića. Govorio mu je da više ne pije, da se svašta priča po [adresa], da se vidi da je kroner zbog alkohola. On mu je to zamjerio i odmah nakon toga je otišao kod odvjetnika. Morala ga je tužiti majka jer je s njom bio sklopio ugovor o darovanju, a ustvari je to tužio ĐR.

21. 4. Sud je prihvatio iskaze tužitelja kao vjerodostojne u dijelu u kojem su iskazivali o odnosu s njihovim pok. ocem ŠRG te HR i tuženikom, kao i dijelu u kojem su navodili što se događalo na ostavinskoj raspravi i da predmet raspravljanja u tom postupku nije bila nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer da su u vjerovali da je tu nekretninu stekao kupoprodajom tuženik kao i da su tek nakon ostavinske rasprave saznali za predmetne ugovore o darovanju.

21. 5. S druge strane iskaz tuženika KR nije prihvaćen u dijelu u kojem je zanijekao da bi rekao tužiteljima da mu je kuća prodana s obzirom na to da je u tom dijelu njegov iskaz proturječan navodima tužitelja. Za primijetiti je da sam tuženik nije u iskazu navodio da bi im rekao da mu je kuća darovana, već samo da je tužiteljima govorio da je ta kuća njegova, izostavljajući osnovu po kojoj je stekao. Stoga je sud u tom dijelu cijenio vjerodostojnim navode tužitelja koji su iskazali uvjerljivo i životno kako ih je upravo ta činjenica (da im je u tom dijelu tuženik slagao o načinu stjecanja predmetne nekretnine) ponukala na pokretanja ovog postupka, kao i na slanje dopisa od 7. prosinca 2021.

Sud je cijenio pozitivno navode tuženika u preostalom dijelu gdje je iskazivao o tijeku ostavinskog postupka, postizanju sporazuma o raspodjeli nasljedstva, te odnosu s majkom i ŠRG i kako je došlo do raspolaganja predmetnom nekretninom. Tuženik nije uljepšao njegov odnos s ŠRG, niti je zanijekao da se vodio postupak između njega i njegove majke kod suda u Puli. Njegov iskaz u dijelu u kojem je iskazivao o odnosu I. tužitelja MR i njegove majke HR u razdoblju nakon ostavinskog postupka iza ŠRG nisu posebni cijenjeni jer oni nisu od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari.

22. Prema čl. 322. st.1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a).

23. Iz navoda tužbe proizlazi da bi navedeni ugovori ništetni jer da su sklopljeni s ciljem da se tužitelji, kao zakonski i nužni nasljednici, isključe iz nasljedstva iza pok. ŠRG glede k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zbog čega da su protivni moralu te Ustavu Republike Hrvatske kojim je u čl. 48. zajamčeno pravo nasljeđivanja.

23. 1. O nužnom dijelu nasljednika odlučuje se u ostavinskom postupku prema pravilima tog postupka i to u konkretnom slučaju prema pravilima nasljednog prava u Republici Sloveniji s obzirom na to da se tamo vodio ostavinski postupak iza pok. HRG. U slučaju kada bi se u ostavinskom postupku eventualno utvrdilo da je došlo do povrede nužnog dijela zakonskog nasljednika zbog predmetnih darovanja to ne bi imalo za posljedicu i ništetnost tih ugovora o darovanju.

U postupku je utvrđeno da je tuženik u vrijeme ostavinskog postupka zatajio tužiteljima činjenicu da je predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao po osnovi darovanja, međutim sama ta okolnost ne utječe na valjanost predmetnih ugovora o darovanju. Pritom valja napomenuti da su zemljišne knjige javne knjige te su tužitelji u svako doba (to znači i neposredno prije ostavinskog postupka iza pok. ŠRG) mogli pribaviti sve relevantne informacije o vlasničkom stanju te nekretnine u svrhu donošenja odluka u ostavinskom postupku iza pok. KRG.

23. 2. Činjenica da se ranije kod Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br. P 67/2022 (ranije pod posl. br. P 898/2017, P 251/2019) vodio postupak po tužbi HR protiv tuženika radi poništenja darovanja nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], podredno radi opoziva darovanja radi grube nezahvalnosti obdarenika, ne dovodi do zaključka da bi se radilo o ništetnim ugovorima. Tim više što je taj postupak okončan povlačenjem tužbe.

23. 2. Dakle, na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u postupku nije utvrđeno da bi predmetni ugovori o darovanju bili protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

24. Prema čl. 273. st. 1-3. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.

25. Iz dokaza izvedenih u ovom postupku i njihove ocjene utvrđeno je da je bila stvarna i prava volja ŠRG da daruje predmetnu nekretninu supruzi HR, a da ona kasnije tu nekretninu daruje tuženiku. Nije utvrđeno da bi odlučujuća pobuda za sklapanje tih ugovora bila namjera da se time uskrate prava na nužni dio zakonskih nasljednika – ovdje tužitelja, niti da je odlučujuća pobuda za njihovo sklapanje bilo izbjegavanje porezne obveze tuženika u slučaju nasljeđivanja te imovine kasnije u ostavinskom postupku. Da je pok. JR dobrovoljno raspolagao svojom imovinom u korist supruge, koja je potom raspolagala u korist tuženika govori i činjenica da su predmetni ugovori bili sastavljeni u obliku javnobilježničkog akta što znači da je strankama bilo jasno obrazloženo od strane javnog bilježnika o kakvom se pravnom poslu se radi i koje obveze i prava iz toga za njih proizlaze.

Okolnost da je jedan od motiva za sklapanje predmetnih ugovora o darovanju na način je ŠRG darovao nekretninu supruzi, a ona potom sinu – ovdje tuženiku, bio izbjegavanje porezne obveze (plaćanje poreza na promet nekretnina) ne utječe na valjanost tih ugovora. Ugovorna volja stranaka bila je upravo darovanje kako je ugovoreno, odnosno da tuženik darovanjem stekne pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je to bila odlučujuća pobuda sklapanja predmetnih ugovora.

26. Slijedom navedenog odbijeni su tužbeni zahtjevi kao neosnovani kako je to određeno u t. I. izreke.

27. Stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

28. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to su mu tužitelji na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a dužni naknaditi opravdane troškove postupka.

29. Tužitelj je zatražio naknadu troškova zastupanja kod sastava odgovora na tužbu 1.000,00 eura, podneska od 30. ožujka 2023. 1.000,00 eura te kod pristupa ročištima 8. veljače 2023., 15. lipnja 2023., 5. lipnja 2025. i 10. rujna 2025. po 1.000,00 eura, ukupno 7.000,00 eura, sve uvećano za PDV 25 %.

29. 1. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora (66.361,40 eura) tuženiku su priznati kao opravdani troškovi zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 18. ožujka 2022. 1.000,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1., tbr. 52. t. 3. i tbr. 54. OT-e), te kod pristupa ročištima 8. veljače 2023., 5. lipnja 2025. i 10. rujna 2025. po 1.000,00 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1., tbr. 52. t. 3. i tbr. 54. OT-e), uvećano za PDV 25 % što iznosi 1.000,00 eura (tbr. 46. OT-e). Time ukupno priznati troškovi postupka iznose 5.000,00 eura.

29. 2. U skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženiku nisu priznati kao opravdani troškovi postupka za zastupanje kod sastava podneska od 30. ožujka 2023. jer se radi o podnesku koji nije bio potreban za postupak, niti troškovi pristupa na ročište 15. lipnja 2023. jer tog dana nije održano ročište u ovoj pravnoj stvari, ni troškovi pristupa na ročište 30. ožujka 2023. jer čitanjem zapisnika s tog ročišta utvrđeno da njegov punomoćnik nije pristupio na to ročište.

29. 3. Slijedom navedenog naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka isplatom 5.000,00 eura, dok su zahtjev tuženika u preostalom dijelu i zahtjev tužitelja u cijelosti odbijeni (t. II. i IV. izreke).

U Pazinu 27. listopada 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelji p. p.,

2. tuženik p. p.