REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-534/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja, Čistoća Imotske Krajine d.o.o., [adresa], OIB: 50922695010 ,zastupana po H & PARTNERI, Odvjetničko društvo d.o.o., protiv tuženika HŽ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2025. u nazočnosti zam. pun. tužitelja Ana Močić, odvj. u Splitu, objavljene istog dana

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržaj u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Bartulice Antulov iz Trogira broj Ovrv-9735/22 od 12. rujna 2025. kojim je naloženo tuženiku HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju ČISTOĆA IMOTSKE KRAJINE d.o.o., OIB: 50922695010, G [adresa], na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 13113212, namiri tražbinu u iznosu od 667,19 HRK/88,55 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.01.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 13113212, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 187,50 HRK/24,89 EUR, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 13113212, sve u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod javnog bilježnika Ivane Bartulice Antulov iz Trogira zaprimljen je 5.4.2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja/tužitelja Čistoća Imotske krajine d.o.o., protiv ovršenika/tuženika HŽ, radi isplate iznosa od 667,19 eura.

2. Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja/tužitelja javni bilježnik Ivane Bartulice Antulov iz Trogira rješenjem o ovrsi br. Ovrv-9735/2022 od 12.9.2022. odredila je predloženu ovrhu i obistinila ovrhovoditelju/tužitelju trošak u iznosu od 24,89 eura.

3. Protiv prednjeg rješenja ovršenik/tuženik je izjavio prigovor pobijajući isto u cijelosti. Navodi kako je iz mjesta [adresa] kod [adresa] odselio 1958. i nikada se više nije vratio, a stanuje u garsonijeri na adresi navedenoj u ovršnom prijedlogu, kao invalid rada. Od 1979. da je preuzeo uplaćivanje struje na selu zbog bolesti oca, te da se radi o paušalu. Ističe da je bolestan i u dubokoj starosti, da nikada nije primio nikakvo rješenje, dopis niti uplatnicu glede predmetnog potraživanja, da ima mlađeg brata koji je također dobivao slične odluke, pa pretpostavlja kako je ovrhovoditelj/tužitelj prebacio potraživanje na njega. Ulaže i prigovor zastare. Dodatno, tijekom postupka ovršenik/tuženik u podnesku od 25.9.2025. navodi da nitko od četiri brata i sestre ne koristi predmetnu nekretninu, da osobno ne odlazi u Slivno i ne stvara otpad.

4. Odlučujući o prigovoru tuženika ovaj sud je rješenjem Ovrv-9735/2022 od 11.12. 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ivane Bartulice Antulov Ovrv-9735/2022 od 12.9.2022. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je po pravomoćnosti spis dostavljen Parničnom odjelu ovog suda pozivom na odredbu čl. 58. Ovršnog zakona.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom analitičke kartice Partnera za razdoblja od 1.1.2020. do 1.12.2022., medicinske dokumentacije ovršenika/tuženika, dokaza o uplati Čistoći d.o.o. Split od 20.12.2022. i Hep-u od 21.12.2022., računa broj 071-13113212-0620 za razdoblje siječanj-lipanj 2020., računa broj 0161-13113212- 1220 za razdoblje od srpnja –prosinca 2020., računa broj 0073-13113212-0621 za razdoblje od siječnja do lipnja 2021., te računa broj 0158-13113212-1221 za razdoblje od srpnja do prosinca 2021.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Kao sporno trebalo je raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu s osnove pružanja usluga odvoza komunalnog otpada u iznosu od 667,19 kn/88,55 eura za mjesto Slivno.

8. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti pa su stranke sve činjenice i dokaze trebale iznijeti do zaključenja glavne rasprave jer se u žalbi protiv presude ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, a odluka se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Člankom 460. ZPP-a propisano je da će se postupak u sporovima male vrijednosti provodit i u povodu prigovora protiv platnog naloga ako vrijednost osporenog dijela platnog naloga ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

10. Nadalje, člankom 461. a. st. 2. ZPP-a određeno je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

11. Stavkom 6. istoga članka propisano je da je, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

12. Prema stavku 7. istoga članka, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

13. Stavkom 8. određeno je da će sud upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. ovoga članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha.

14. Zaključno, prema stavku 9. istoga članka, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka, a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

15. U konkretnom slučaju rješenjem ovog suda Ovrv-9735/2022 od 11.12.2022. upozorene su stranke u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi koje se odnose na postupanje u maličnim predmetima, da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, tj. da je tužitelj dužan u roku 15 dana od dana primitka rješenje kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Navedeno rješenje dostavljeno je tužitelju 19.12.2023. i tužitelj je tek uz podnesku od 29.1.2025. dostavio račune na kojima temelji svoje potraživanje , s time da nije obrazložio osnov potraživanja i dostavio dokaze koji se odnose na sporne činjenice vezane uz osnov i visinu potraživanja, ne navodeći kako bez svoje krivnje iste nije mogao iznijeti u roku određenom rješenjem Ovrv-9735/2022 od 11.12.2023.

16. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 461 st. 1. ZPP- a na pripremnom ročištu od 8.9.2025. mogao iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti u roku od 15 dana od zaprimanja rješenje Ovrv-9735/2022 od 11.12.2023. Kako tužitelj nije dostavio niti jedan relevantni dokaz da u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja Ovrv- 9735/2022 od 11.12.2023. bez svoje krivnje nije mogao dostaviti dokaze koje se odnose na osnov i visinu potraživanja u konkretnom slučaju, to je isti prekludiran u dostavljanju dokaza uz podnesak od 29.1.2025., gdje je osim dostave računa propustio navesti dokaze i činjenice vezane uz osnov i visinu potraživanja, odnosno pasivnu legitimaciju tuženika koju isti osporava. Ovo stoga što je odredbom članka 461. st. 10. ZPP-a propisano da sud neće uzeti u obzir nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno st. 9. istog članka.

17. Kako sud, sukladno naprijed navedeno nije uzeo u obzir dokaze koje je tužitelj dostavio u postupku po isteku roka određenog rješenjem Ovrv-9735/2022 od 11.12.2023., to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neutemeljen, s obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze vezane uz osnov i visinu potraživanja, te pasivnu legitimaciju tuženika.

18. Ukoliko pak drugostupanjski sud smatra da se ne radi o prekluzivnom roku, odnosno da je tužitelj mogao u parničnom postupku dostavljati dokaze i iznositi činjenice vezane uz postavljeni zahtjev, za navesti je slijedeće.

19. U prigovoru tuženik navodi da ne postoji dugovanje prema tužitelju jer da ne koristi usluge koje tužitelj pruža, da je naslijedio nekretninu u Slivnu zajedno s braćom i sestrom, da ne odlazi u tu kuću i ne koristi je. Kako tuženik ne koristi usluge tužitelja, smatra da nije dužan platiti odvoz otpada.

20. Mjerodavno pravo koje sud primijenio sadržano je u Zakonu o gospodarenju otpadom iz 2021.( NN 84/21, 142/23, dalje ZGO).

Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada i kao takva usluga je od općeg interesa (čl.64.ZGO).

Javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada pruža davatelj usluga i to, ili (za to) osnovano trgovačko društvo od strane jedinice lokalne samouprave ili koncesionar temeljem dodijeljene koncesije (čl.68.ZGO).

21.Ono što je sporno u konkretnom slučaju jeste pasivna legitimacija, odnosno sporno je li tuženik stekao status korisnika javne usluge sukladno zakonskim odredbama. Naime, korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine i kao takav dužan je koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika te platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje ( 70.ZGO)

22.Ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim (1) kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili (2) prilikom prvog korištenja javne usluge ili (3) zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu (čl.78. ZGO). Što se tiče Izjave, istu davatelj usluge dostavlja korisniku sa popunjenim podacima bitnim za odmjeravanje visine cijene koje korisnik može potvrditi, izmijeniti ili dopuniti, u protivnom važe podaci davatelja usluge čl.74.ZGO).

23.U konkretnom slučaju tužitelj nije pružio nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi ugovor o korištenju usluge bio sklopljen na jedan od zakonom propisanih načina. Dakle, tužitelj nije priložio Izjavu iz čl.74. ZGO, nije pružio dokaz da je tuženiku stavio na raspolaganje spremnik za primopredaju otpada niti je pružio bilo koji drugi dokaz iz kojeg bi proizašlo da bi bio sklopljen ugovor o korištenju javne usluge između njega i tuženika za nekretninu na koju se odnosi utuženo potraživanje.

24.Izvod iz poslovne knjige kao poslovna dokumentaciju koja bi ukazivala kojeg dužnika je vjerovnik zadužio u svojim poslovnim knjigama i za koji iznos, značaj vjerodostojne isprave ima samo u okviru ovršnog/mandatnog postupka. U slučaju da dužnik prigovori platnom nalogu izdanom na temelju takve isprave, vjerovnik je u parnici u obvezi dokazati postojanje osnove iz koje proizlazi utužena obveza. Za napomenuti je da podaci iz vjerodostojne isprave koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu i temeljem kojeg je određena ovrha, nisu identični računima koje je tužitelj tijekom postupka dostavio, a riječ je o četiri računa koja obuhvaćaju razdoblje od po 6 mjeseci, za razdoblje od siječnja 2020. do zaključno prosinca 2021.

25.Prema odredbi čl. 3. Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 84/19) korisnici javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komušanog otpada iz čl. 30. st. 5. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom razvrstavaju se u kategoriju korisnika kućanstva i korisnika koji nije kućanstvo. U kategoriju korisnika kućanstva prema odredbi st. 2. istog članka spadaju korisnici javne usluge koji nekretninu koriste trajno ili povremeno u svrhu stanovanja, (npr. vlasnici stanova, kuća i nekretnina za odmor).

26.Tuženik se može osloboditi cjelogodišnje obveze plaćanja usluga koje tužitelj pruža, sukladno odredbama 13. i 14. Uredbe Vlade RH o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 50/17) na način da dostavi tužitelju očitovanje ili izjavu kako ne koristi predmetnu nekretninu trajno, odnosno podatke očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina, ili pitke vode ili na drugi način.

27.Prema odredbi čl. 20 Uredbe korisnik usluge je dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje (st.3.), a iznimno od st.3. ovog članka obveza korisnika usluge iz st. 3. ne nastaje za obračunsko mjesto na koje se nekretnina trajno ne koristi.

28.Prema odredbi čl. 15 Uredbe Ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim i prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge izjavu, a tuženik je plaćanjem usluge odvoza komunalnog otpada u ljetnim mjesecima potvrdio da je uslugu koristio.

29.Iz naprijed citiranih Zakonskih odredbi, proizlazi da struktura cijene javne usluge obuhvaća, kako, cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio) tako i cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio), kako je navedeno i u očitovanju Vlade RH od 9.siječnja 2020., jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća," a da se (tzv. varijabilni dio) osigura sama primjena istog načela.

30.Korisnik javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada je svaki vlasnik nekretnine na području pružanja te javne usluge prema naprijed citiranoj odredbi čl. 30 st. 1 i 5 ZOGO-a, te je dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količina otpada kojeg je predao davatelju usluge, kako je propisano st. 6 i 3. istog članka.

31.S druge strane, davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno Odredbama ZOGO-a, Uredbe i Odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (čl. 33 st. 1 ZOGO).

32.Dakle, davatelj usluge dužan je cijenu javne usluge obračunati razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći definirani kriterij obračuna količine otpada, a u cijenu usluge i to samo one koju je pružio, dužan je uključiti i troškove, kao što su troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i dr. Struktura cijene javne usluge propisana je čl. 20 st. 2 Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN br. 50/17 i 84/19) na način da ista obuhvaća cijenu javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (tzv. varijabilni dio cijene) i cijenu obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio cijene) koji treba povezati sa čl. 33 st. 4 ZOGO-a.

33.Fiksni dio cijene vezuje se uz obvezu minimalnu javnu uslugu koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pri tom obvezu osiguranja primjene načela "onečišćivač plaća" i dr., koju je dužan plaćati korisnik za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje osim iznimno ako nekretninu trajno ne koristi.

34.Iz svega naprijed navedenog proizlazi kako cijena usluge osim fiksnog ovisi i od vrste nekretnine, njezine površine i namjene i dr., kao i o volumenu spremnika koji je korisniku stavljen na raspolaganje, odnosno učestalosti skupljanja otpada. Radi navedenog je predviđen izuzetak u odnosu na nekretnine koje se trajno ne koriste, odnosno kuće za odmor čiji su vlasnici dužni plaćati cijenu obvezne javne usluge, tzv. fiksni dio cijene, u razdoblju u kojem su koristili tu nekretninu za odmor, odnosno razdoblje u kojem su proizvodili otpad. Pri tom se treba voditi računa o tome da se ne događa da određeni korisnici plaćaju neproporcionalne troškove u odnosu na volumen ili svojstva otpada koji mogu objektivno proizvesti, jer bi to bilo protivno načelu "onečišćivač plaća", te bi se korisnicima usluga nametao prekomjerni teret.

35.Iz računa koje je tužitelj naknadno priložio, proizlazi da je tuženik zaduživan za 120 litara otpada kroz cijelo razdoblje, pa je razvidno da isti ne sadrže podatke o korištenju usluga odvoza komunalnog otpada u vrijeme kada bi to tuženik eventualno boravio na svojoj nekretnini (što isti osporava), već se radi o zaduživanju za cijelo utuženo razdoblje u istom iznosu. Iz priležećih računa nije razvidna količina otpada kojega je tužitelj s nekretnine tuženika odvozio u utuženom razdoblju, niti razdoblje stvarnog korištenja nekretnine, niti su sudu dostavljeni podaci o tome temeljem čega se upravo tuženik zadužuje kao vlasnik nekretnine za cijelo.

36.Kako je u konkretnom slučaju tuženik osporavao da bi bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem glede javne usluge odvoza komunalnog otpada, a tužitelj nije pružio dokaz u smislu odredbe čl.78. ZGO da je ugovor sklopljen to je sud primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a koja propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja ( 221.a ZPP). Na tužitelju je teret dokaza činjenica koje utemeljuju osnovanost zahtjeva, a po ocjeni suda tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio korisnik javne usluge odnosno nije dokazao da je ugovor o korištenju javne usluge sklopljen. Slijedom navedenog, ukinut je platni nalog te je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, kako isti glasi u izreci ove presude.

U Splitu, 27. listopada 2025.

S U D A C

Vica Roščić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja,

- tuženiku

- u spis