REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb,Kennedyev trg 11

P – 439/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Vjekoslavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja CR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Gabriela Banić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika DS CENTAR PROJEKT d.o.o. u stečaju, OIB 14943921712, [adresa], 10360 Sesvete, koje zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 08. listopada 2025. g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude, 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Raskida se predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 25.05.2011. između tuženika DS CENTAR PROJEKT d.o.o. u stečaju sa sjedištem u [adresa], OIB: 14943921712, zastupano po stečajnoj upraviteljici VR sa tužiteljem ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II Nalaže se tuženiku DS CENTAR PROJEKT d.o.o. u stečaju sa sjedištem u [adresa], OIB: 14943921712, zastupano po stečajnoj upraviteljici VR isplatiti iznos od 25.000,00 EUR na ime kapare tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 11.250,00 eur eur u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnoseći predmetnu tužbu protiv tuženika zatražio prvotno pravnu zaštitu usmjerenu na sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Izlažući činjenične tvrdnje navodi da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili dana 25.05.2011. predugovor o kupoprodaji nekretnine koju pobliže specificira u tužbi - suvlasnički dio: 87/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-110) povezano s vlasništvom stana 64 na prvom katu - četvrti ulaz, ukupne korisne površine 44,93 m2, a koji se sastoji od predsoblja, dnevnog boravka, blagovaonice s kuhinjom, degažmana, sobe, kupaonice i balkona podne površine 4,48 m2, sve u nacrtima označeno svijetlozelenom bojom, te spremišta Sp64 u prizemlju, podne površine 1,66 m2 i parkirališta P20 u dvorištu, podne površine 11,00 m2 koji se nalazi u KUĆI BR. 43, ZAGREBAČKA ULICA STAMBENA ZGRADA BR. 67 A, B, C, D, ULICA HRVATSKOG PREPORODA DVORIŠTE, ULICA HRVATSKOG PREPORODA UKUPNO: 4692 m2 na kč. br. [katastarska čestica] broj ZK uloška: [broj ZK uloška] katastarska općina: 308048, DUGO SELO II pri Općinskom sudu u Sesvetama zemljišnoknjižni odjel Dugo Selo. Da su se tužitelj i tuženik nadalje predmetnim predugovorom obvezali da će sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji kada se provede etažiranje nekretnine. Unatoč tome što je etažiranje provedeno, tuženik da je odbio s tužiteljem sklopiti ugovor o kupoprodaji iako je tužitelj tuženiku u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu, dijelom u novcu, dijelom u kompenzaciji obavljanjem građevinskih radova.

2. Za izložene činjenične tvrdnje tužitelj je predložio saslušanje stranaka i predloženih svjedoka - CR iz [adresa] i SR iz [adresa] na sve okolnosti prijepornog posla te isprave kao dokaze – sporni predugovor o kupoprodaji nekretnine od 25.05.2011., izvadak iz zemljišnih knjiga, uplatnicu, ugovor o cesiji i zapisnik o primopredaji nekretnine.

3. Tuženik je pisano odgovarajući na tužbu osporio osnovanost utuženja, iako ne osporava postojanje sklopljenog predugovora između stranaka, ističući u bitnome da tužitelj tužitelj nije izvršio uplatu cjelokupne kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu budući da u knjigovodstvenoj evidenciji tuženika nema evidentiranih uplata od strane tužitelja. Posebice ističe da tužitelj nije isplatio ugovorenu cijenu u ugovorenom roku, a koji je bio bitan sastojak ugovora. Budući da tužitelj nije ispunio svoju predugovornu obvezu iz čl. 9. Predugovora te isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu za Nekretninu, to da isti nema nikakve osnove zahtijevati sklapanje glavnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Spori također i djelomičnu isplatu ugovorene cijene kompenzacijom – izvedenim građevinskim radovima.

4. Nastavno u parnici je došlo do preminuća osobe tužitelja ER te je stoga postupak bio prekinut da bi bio nastavljen nakon što je njegov sin kao nasljednik preuzeo parnicu ustrajući s utuženjem dočim je tuženik ustrajao s osporavanjem utuženja.

5. Obzirom na sporne pravnorelevantne činjenice između parničnih stranaka u predmetnom prijeporu sud je izveo u dokaznom postupku izveo dokaze razgledom i isčitavanjem privijenih isprava te saslušanjem predloženih osoba.

6. Između stranaka je tako spornom činjenica da je tuženiku u cijelosti plaćena kupoprodajna cijena i izvođenjem građevinskih radova u odgovarajućoj protuvrijednosti. Radi utvrđenja iste su razviđene i isčitane javnobilježnički sačinjene izjave samog tužitelja ER (list 85 spisa), njegov sina i nastavnog tužitelja kao preuzimatelja parnice CR (list 83 spisa) te izjave svjedoka ŽR (list 80 spisa), LR ( list 81 spisa), i HR (list 82). CR i ŽR su saslušani i raspravno na ročištu dana 14. ožujka 2024.

7. Prvotni tužitelj ER u svojoj javnobilježnički ovjerenoj izjavi navodi da je od pravnog prednika tuženika kupio stan koji je predmet spora te da je isplatio dio kupoprodajne cijene u iznosu 25.000,00 eura, da je s direktorom prednika tuženika SR dogovorio da će ostatak cijene biti plaćen putem kompenzacije i to na način da će njegov sin CR odraditi određene građevinske poslove na toj stambenoj zgradi. Njegov sin da je preko svog obrta i obavio sve radove na način kako je dogovoreno s g. SR a u vrijednosti oko 25.000,00 eura. Da SR nije imao nikakve prigovore na radove, no konstantno da je podizao cijenu stana, a na što on da nije htio pristati. Da je u stan ušao suglasnošću prodavatelja uz dogovor i obećanje SR da će on sve papirnato riješiti te se pobrinuti za upis u gruntovnicu, no da se kasnije više nije javljao. U predmetni stan da je uselio sa suprugom te da je isti njegov jedini obiteljski dom i stvarno prebivalište.

8. CR, sin preminulog tužitelja, svog oca ER i preuzimatelj parnice kao nastavni tužitelj, je iskazujući pred sudom na ročištu 14.03.2024. ustrajao s činjeničnim navodima izloženim i sadržanim pisano sačinjenoj i javnobilježnički ovjerenoj izjavi od 27.12.2023. g. Navodi da je njegov otac isplatio dio kupoprodajne cijene SR, a kojeg su od prije poznavali i koji je bio prodavatelj stana u stambenoj zgradi koje stanove je prodavao. Da je između oca i SR bilo dogovoreno da se preostali dio kupovnine isplati kroz kompenzaciju odnosno građevniske radove i to završne interijerske radove koje je on odradio budući se i sam bavi građevinom te da je kao profesionalac odradio radove postavljanja knaufa, gletanja, krečenja itd. i to u vrijednosti većoj od 25.000,00 eur. Da i nije mogao pregovarati o jediničnoj cijeni izvedenih radova već da je tako reći bio prisiljen odraditi veliku količinu radova po cijeni koja je ustvari bila niža od uobičajene tako da je zasigurno preplatio prodavatelja. Da je htio odustati od tog posla te da je rekao sam ocu da SR vrati novac koji mu je isplatio no da SR na to nije pristao a niti je tad više imao novaca da ih vrati. Kad je sve bilo gotovo da su njegovi roditelji u stan uselili. Majka da je umrla 2023. g. a otac narušenog zdravlja, dijabetičar sa amputiranom nogom, branitelj s dijagnosticiranim ptsp-iem je ostao živjeti u tom stanu. Kada je sa bankom htio riješiti potraživanja i imovinski pravni status stana da je saznao sam da je on opterećen i drugim teretima te je banka tada tražila 50.000,00 eur da se to riješi. Da su obavljeni radovi koje je spominjao bili izvođeni 2009. i 2010. g. rađeni timski, te da su ih osim njega ih izvodili i drugi majstori koje je radi toga angažirao pa tako i ŽR, te LR i HR.

9. ŽR, je iskazujući na ročištu glavne rasprave 14.03.2024., kao i prethodno saslušani CR ostao u cijelosti pri izjavljenom pisano i javnobilježnički ovjerenoj pisanoj izjavi od 27.12.2023. g. U bitnome je iskazao da je CR pozvao njega i još dvojicu kolega LR i HR, a koji su se svi otprije kroz posao u građevinarstvu kojim su se svi bavili, poznavali. Naveo je da je u stambenoj zgradi koja je bila izvedena do Rohbau faze izvesti radove suhe montaže, odnosno postavljanja knaufa te njegove završne obrade. Razlog obavljanju tih radova da je bila isplata cijene stana u koji je Anđelov otac trebao useliti, a kroz dakle kompenzaciju. Da mu je poznato da su Anđelovi roditelji uselili u taj stan ali da mu nije poznato da li su bili riješeni imovinskopravni odnosi u vezi stana. Činjenicu da će zatvoriti cijenu stana kroz tu kompenzaciju, obavljanjem radova koje su izvodili da je saznao u neposrednom kontaktu s CR.

10. Iz pisanih javnobilježničkih radova LR (list 81 spisa) i HR (list 82 spisa) u bitnome sadržajno i suglasno proizlazi da su u predmetnom stanu izvodili poslove postavljanja knaufa, gletanja i krečenja na ime kompenzacije i isplate cijene za predmetni stan.

11. Sud je prihvatio kao vjerodostojne iskaze raspravno saslušanih CR i ŽR kao logične i suglasne kako međusobno tako i ostalim izvedenim dokazima – ispravama i sadržajem izjava kako samog pravog prednika tužitelja ER i svjedoka LR i HR tako posebice i obzirom na njihovu neposrednu uvjerljivost u prigodi njihova saslušanja pred sudom. Sud je iz istih razloga kao vjerodostojne sadržajem prihvatio i javnobilježnički ovjerene izjave svjedoka LR i HR, imajući u vidu i formalnu dokaznu snagu tog i takvog dokaza.

12. Sadržaj iskaza saslušanih osoba i isčitanih izjava svjedoka je u suglasju sa sadržajem isčitanih isprava – predmetnog predugovora o kupoprodaji nekretnine od 25.05.2011., izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, dokaza o isplati, ugovora o cesiji i zapisnika o primopredaji nekretnine koje isprave tuženik i nije uvjerljivo i razložno osporio.

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene izloženih dokaza kako svakog dokaza zasebno tako i svih dokaza zajedno u pravnoodlučnom kontekstu predmetnog spora sud je tako našao tužbene tvrdnje tužitelja istinitim i pravno osnovanim (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., NN 91/92., NN 112/99, NN 88/01., NN 117/03., NN 88/05., NN 84/08., NN 96/08., NN 123/08., NN 57/11., NN 148/11, NN 25/13, NN 89/14, NN 70/19, 80/22 i 114/22., dalje ZPP).

14. Sud je našao i ocijenio temeljem izvedenih dokaza da su stranke sklopile pravni posao potpisom dokumenta koji se naziva „Predugovor o kupoprodaji“, koja isprava predstavlja ugovor o kupoprodaji nekretnine s obzirom da su se ugovorne strane sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora - predmetu i cijeni kupoprodaje. Tužitelj je ispunio činidbu, a to je uplata polovine kupoprodajne cijene u novcu i druge polovine u građevinskim radovima putem zamjene ispunjenja na koju je sukladno čl. 167. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 , dalje ZOO) pristao i ispunjenje primio tuženik. Pravni prednik tuženika pak kao prodavatelj nije ispunio svoje obveze iz pravnog posla i to sklapanje kupoprodajnog ugovora i izdavanje tabularne isprave, premda je primio ispunjenje i uveo kupca u posjed predmetne nekretnine dana 05.05.2010. što je razvidno iz Zapisnika o primopredaji stana u kojem je pravni prednik tužitelja izričito naznačen kao kupac.

15. U nastavnom tijeku provedene parnice tužitelj je podneskom od 16.09.2025. preinačio tužbeni zahtjev obzirom da je tijekom provedene parnice došlo do promjene okolnosti koje tužitelj nije skrivio niti na njih mogao imati utjecaj.

16. Usklađujući tužbeni zahtjev tužitelj uz prijedlog za dopuštenje preinake tužbe ukazuje dakle na činjenicu da je u međuvremenu u stečaju izvršena kupoprodaja predmetne nekretnine temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Ovr – 96/2022 te je temeljem izvršene prodaje u zemljišnim knjigama i proveden upis novog vlasnika Adrija nova d.o.o. na nekretnini u odnosu na koju se vodi postupak. Navodi da je stjecanjem predmetne nekretnine od strane društva Adrija nova d.o.o. na javnoj dražbi onemogućen u ostvarenju svog prava pred sudom, tj. sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine i upisom prava vlasništva na njegovo ime što je i bilo svrhom zatražene pravne zaštite u ovoj parnici. Iznosi pravno shvaćanje da ukoliko mu ne bude omogućeno, da korištenjem svojih procesnih dispozicija ostvaruje svoje pravo iz ugovornog odnosa sa tuženikom pred sudom, da će doći do povrede prava na mirno uživanje vlasništva prema čl. 1. Protokola I. Europske Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Stoga tužitelj smatra da bi mu trebalo biti dopušteno ( budući je to potrebno) preinačiti tužbeni zahtjev na način da pred ovim sudom traži raskid predugovora o kupoprodaji nekretnine i povrat uplaćene kapare. Ukoliko se tužbeni zahtjev ne bi sastojao u zahtjevu za raskid predugovora o kupoprodaji nekretnine i povrat kapare koju je platio tuženiku na ime kupoprodajne cijene, tužitelj više ne bi imao interes i mogućnost, svoje pravo efikasno ostvarivati u ovom postupku. Tužitelj smatra da bi sud, poštujući načelo razmjernosti i uzimajući u obzir obvezu suda da osigura zaštitu temeljnih prava ustanovljenih Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, na način da korištenjem instituta koji su dopušteni u zakonu o parničnom postupku, izvrši procjenu svih okolnosti i da ne dozvoli da neodgovorno ponašanje jače strane u ugovornom odnosu dovede do izostanka zaštite slabije strane. Smatra da je potrebno da postoje prikladni mehanizmi zaštite stjecatelja u dobroj vjeri, poglavito jer isti uz postojanje takvih mehanizama ne bi trebao trpjeti financijski gubitak, pri tom se poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava ( presuda u predmetu Ceni v. Italy - 25376/06 od 16.12.2014.) čiji sažetak prilaže uz podnesak.

17. Sud je prihvatio činjenično (nesporno) i pravno izloženo razlogovanje tužitelja kao pravno valjano te potpuno opravdano te je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, cijeneći navedeno također i svrsishodnim za pravično rješenje predmetnog prijepora.

18. Budući pak posljetkom prethodno izloženom ocjenom izvedenih dokaza u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev bi isti trebalo prihvatiti kao osnovan to sud nalazi i cijeni osnovanim posljedično i preinačeni tužbeni zahtjev kako je on artikuliran preinačenom tužbom te je stoga i odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. u svezi čl.155. ZPP-a te je stoga tužitelju obzirom na uspjeh u sporu valjalo priznati naknadu troška kojeg čine troškovi odvjetničkog zastupanja u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sukladno zahtjevu za naknadu troška specificiranom na ročištu za glavnu raspravu 08. listopada 2025.g. te je tako istom priznat trošak sastava tužbe i dva podneska u iznosu od po 1.000,00 eur temeljem Tbr. 7/1 i 8/1 OT, te za pristup na šest ročišta glavne rasprave u iznosu od po 1.000,00 eur temeljem Tbr 9/1 OT, sve uvećano za pdv u iznosu od 2.250,00 eur temeljem Tbr. 42. OT, što sveukupno iznosi 11.250,00 eur.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. listopada 2025.

SUDAC:

Vjekoslav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu e komunikacijom, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna

- tužitelj po pun

- tuženik po pun

- kal