Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1934/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića člana vijeća i sudca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Meznarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Nacional News Corporation d.o.o. Zagreb, Maksimirska 120, OIB 76663423558, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2429/2020-37 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2429/2020-37 od 17. prosinca 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Nacional News Corporation d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 120, OIB: 76663423558, isplatiti tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 6.636,14 eura/50.000,00 kuna (slovima: šest tisuća šesto trideset šest eura i četrnaest centi/pedeset tisuća kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja tužbe, 22. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi parnične troškove tuženiku Nacional News Corporation d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 120, OIB: 7666342355, u iznosu 2.125,00 eura (slovima: dvije tisuće sto dvadeset pet eura) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 17. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za nadoknadom troškova postupka u iznosu 3.312,50 eura (slovima: tri tisuće tristo dvanaest eura i pedeset centi ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 17. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj, pobijajući presudu u cijelosti i zbog svih žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti, odnosno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4.Žalba nije osnovana.

5.I u ovom žalbenom stadiju postupka predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.636,14 EUR-a (ranije 50.000,00 kuna) zbog objave članka u tiskanom izdanju tjednog lista "Nacional" od 23. lipnja 2020., na naslovnici izdanja te na stranicama 22-26, pod naslovom: "Da sam platio milijun i pol kuna reketa KU i ekipi iz Hrvatskih šuma, USKOK nas sad ne bi proganjao". Među strankama nije sporno kako su predmetne informacije objavljene u navedenomu tiskanom izdanju tjednika Nacional od 23. lipnja 2020. pod navedenim naslovom, autorice KUČ, te kako je isti članak objavljen i u elektroničkoj publikaciji na internetskoj stranici www.nacional.hr, da je tuženik nakladnik tjednika Nacional, kako se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za objavom ispravka informacije i tuženik objavio ispravak u tjedniku Nacional dana 28. srpnja 2020. te da je tuženik objavio isti ispravak i u elektroničkoj publikaciji tog tjednika. Međutim, sporno je pitanje je li tužitelj pretrpio štetu objavnom spornih informacija i postoji li odgovornost tuženika, odnosno postoje li razlozi koji bi tuženika oslobodili od odgovornosti i slijedom toga sporna je osnova i visina predmetnoga potraživanja.

6.Prema stanju u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio odlučivanju u bitnom je utvrđeno:

-kako je tužitelj u tužbi naveo da je u tiskanom izdanju tjednog lista "Nacional" od 23. lipnja 2020. na naslovnici te na stranicama 22-26, objavljen članak pod naslovom: "Da sam platio milijun i pol kuna reketa KU i ekipi iz Hrvatskih šuma, USKOK nas sad ne bi proganjao", autorice KUČ u kojem je iznesen niz neistinitih tvrdnji i neprovjerenih informacija na njegovu štetu, a isti je članak objavljen 23. lipnja 2020. i na internetskom portalu Nacional.hr,

-kako tužitelj drži da su spornim objavama iznijete neistinite tvrdnje „izvjesnog neimenovanog izvora“ i to kako se u svim poslovima u Hrvatskim šumama, od usluge sječe do izgradnje cesta, "traži neki ušur" te da tužitelj i ekipa to nikad ne traže osobno, već preko svojih pijuna, a oni koji slučajno prođu na nekom natječaju, a nisu njihovi igrači ili ne pristanu plasirati proviziju, nađe se način kako ih izbaciti iz igre; nadalje, kako su tužitelj i njegov "najbliži suradnik" prilikom saznanja za uhićenje mislili da je njihov "cijeli sustav pada jer godinama organizirano kradu, a njihovo je postupanje temeljeno na uvjerenju da im nitko ništa ne može jer imaju iza sebe političku zaštitu i premrežili su sve institucije" te da "kad su shvatili da je KU uhićen samo zbog afere [adresa], odahnuli su", kao i da je to samo "kap u moru onog što oni inače rade."

-kako su u članku, prema tužiteljevim navodima, iznijete i brojne uvredljive i klevetničke izjave i to da je gospodin VU, zajedno sa svojim poslovnim partnerom, gospodinom MU, žrtva ucjene i reketa umreženih pojedinaca iz Hrvatskih šuma, gdje je na djelu sistemska korupcija koja seže sve do tužitelja kao predsjednika Uprave Hrvatskih šuma te da je njihov 240 milijuna eura težak projekt zamalo propao zato što je VU odbio dati reket; kako je tužitelj g. VU i njegove poslovne partnere cijelo vrijeme opstruirao zato što nisu platili reket te da su platili reket, nikakvih problema ne bi imali, nitko za njih ne bi znao i nitko ih ne bi proglasio kriminalcima; kako g. VU nije pristao dati reket u iznosu od milijun i pol kuna koji su međusobno trebali podijeliti umreženi pojedinci sve do samog vrha Hrvatskih šuma; da je službeni procjenitelj Hrvatskih šuma prilikom obilaska tražio g. VU reket u iznosu milijun i pol kuna, rekavši citat: "To je za nas" iz koje izjave je g. VU zaključio da je to za navedenog gospodina i njegove suradnike, odnosno za "šefove iz Splita i ove iz Zagreba", dakle i za tužitelja te da je time "trebala biti pokrivena cijela mreža, cijeli lanac"; kako je g. VU na sastanku s tužiteljem i šefom splitske podružnice Hrvatskih šuma, g. AU, dao do znanja tužitelju kako ga djelatnici Hrvatskih šuma reketare i da ga je molio da urazumi svoje ljude, a da mu je g. KU na to samo odgovorio kako je trebao to s njim riješiti, iz čega g. VU zaključuje kako su "oni taj novac trebali međusobno podijeliti"; kako je tužitelj na sastanku održanom u Ministarstvu poljoprivrede, na izravne upite Ministrice je li istina da je društvo C.E.M.P. u potpunosti ispunilo svoje ugovorne obveze i zašto šume ne postupe po Ugovoru, odgovorio da to nije bitno te kako "nećemo više raspravljati o ugovoru. Njihovo je samo da plate što im se kaže "na što je Ministrica ljutito ustala i rekla da će to riješiti s DORH-om" i kako je tužitelj na položaju s kojeg može utjecati na razne procese, što i čini,

-kako tužitelj tvrdi da iz teksta predmetnog članka proizlazi i da je VU izjavio kako ga je neimenovani službeni procjenitelj Hrvatskih šuma tražio proviziju u iznosu milijun i pol kuna, kao protuuslugu za priznavanje računa s osnove izgradnje šumskih cesta te je isti izjavio "To je za nas", a to je navodni reket koji spominje u naslovu teksta i na naslovnici spornog izdanja Nacionala, a koji je, prema navodima VU, tražio neimenovani službeni procjenitelj, a na temelju ove izjave VU zaključuje, a tuženik objavljuje na naslovnici i u velikom naslovu iznad članka, kako USKOK ne bi proganjao njega i njegove poslovne partnere da je platio milijun i pol kuna reketa tužitelju i ekipi iz Hrvatskih šuma,

-kako tužitelj ističe da citirani navodi i konstrukcije nisu točni, posebno da bi tužitelj, osobno ili kao predsjednik uprave Hrvatskih šuma, na bilo koji način ikada od ikoga tražio reket ili ikakvu vrstu protuusluge za izvršenje ijedne obveze od Hrvatskih šuma, kako tužitelj nije imao saznanja ni o kakvim navodnim nelegalnim radnjama njegovih zaposlenika niti je u istima, ako ih je bilo, sudjelovao u bilo kojem svojstvu, kao i tvrdnja da se u svim poslovima u Hrvatskim šumama, od usluge sječe do izgradnje cesta, "traži neki ušur" te da tužitelj i ekipa to traže preko svojih pijuna, a oni koji slučajno prođu na nekom natječaju, a nisu njihovi igrači ili ne pristanu platiti proviziju, nađe se način kako ih izbaciti iz igre,

-kako je tuženik osporio tužbeni zahtjev po osnovi i visini navodeći da nije sporno kako je u tiskanom izdanju tjednika Nacional od 23. lipnja 2020. objavljen predmetni članak autorice KUČ te je isti članak objavljen i u elektroničkoj publikaciji na internetskoj stranici www.nacional.hr, kako je tuženik nakladnik tjednika Nacional, a tužitelj se obratio tuženiku za objavom ispravka informacije i tuženik je objavio ispravak u tjedniku Nacional dana 28. srpnja 2020., kao i da je tuženik objavio isti ispravak i u elektroničkoj publikaciji tjednika Nacional,

-kako tuženik ističe da je dotična tužba „bespredmetna“ jer je tuženik objavio ispravak netočne informacije prema zahtjevu tužitelja u tiskanom i elektroničkom izdanju, ali i kako postoje okolnosti koje isključuju odgovornost za naknadu štete od strane tuženika, sukladno članku 21. st. 4. alineja 2. i 3. Zakona o medijima, objavljene informacije za koje tužitelj navodi da su mu prouzrokovale povredu prava osobnosti kako su dio intervjua te su sve dobivene intervjuom gospodina VU i gospodina MU, a sve su informacije objavljene uz jasno razlikovanje da se radi o izjavama gospodina VU i MU i uvijek sadržavaju navodne znakove, kao i da su određene informacije utemeljene na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti i postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije, a autor članka je postupao u dobroj vjeri,

-kako je, prema tvrdnji tuženika, autor postupao u dobroj vjeri jer je svaki navod gospodina VU i MU jasno odvojio od ostatka svojeg autorskog teksta, stavivši ih u navodne znakove, a još je na kraju samog članka jasno navedeno kako je: "Nacional USKOK-u, Županijskom sudu u Zagrebu i policiji poslao niz vrlo konkretnih pitanja, kao i Ministarstvu državne imovine, Ministarstvu poljoprivrede i Hrvatskim šumama, ali su se svi pozivali da je postupak u tijeku.", kako su u spornom članku nedvosmisleno i bez intervencije autorice članka navedene izjave gospodina NU i gospodina MU, čiji iskazi, odnosno koji intervju je nedvojbeno od javnog interesa, da se radi o tzv. aferi Vjetroelektrane, o postupku u kojemu su uz glavnu osumnjičenu bivšu tajnicu SU, istragu provodi, između ostalima i nad tužiteljem, kao i VU i MU, a sve činjenice će biti poznate u tijeku sudskog postupka, no u javnom je interesu da se o navedenoj aferi istražuje i izvještava, pogotovo jer se radi o osnovanoj sumnji na počinjenje kaznenih djela, trgovanja utjecajem, davanje mita za trgovanje utjecajem, zlouporabe položaja i ovlasti te davanja i primanja mita, a u svezi s izgradnjom Vjetroelektrane na području Općine Ervenik i Grada Knina, dok je u slučaju VU i MU riječ o osumnjičenicima koji su u trenutku pisanja teksta bili nedostupni USKOK-u jer imaju dvojno državljanstvo, ali je istovremeno u BIH-u trajao postupak po zahtjevu za njihovim izručenjem, a oni su imali potrebu u javnosti iznijeti svoju stranu priče i upozoriti na objektivne probleme s kojima se kao investitori projekta vjetroelektrane susretali još u inicijalnoj fazi projekta te su u tom kontekstu opisali i problem koje su imali s Hrvatskim šumama,

-kako iz iskaza svjedokinje KUČ proizlazi da je napisala predmetni članak u vrijeme izbijanja afere "Vjetroelektrane", a ta afera je bila od interesa javnosti jer je jedna od osumnjičenih bila i državna tajnica u Ministarstvu SU, u aferi je osumnjičen i VU, kao vlasnik tvrtke C.E.M.P. i direktor MU, koji su u vrijeme izbijanja afere bili u [adresa], Bosni i Hercegovini, kako je intervju s VU i MU napravljen u [adresa], a u intervju navedeni ispričali svoju priču vezanu uz Vjetroelektrane pa sve što je napisano u članku da su rekli VU i MU i to je njihov autorizirani intervju, kako su oni u intervju potvrdili da su to "njihove riječi" , u pripremi članka kako je kontaktirala "izvore" u Hrvatskim šumama te se obraćala tijelima, Ministarstvu poljoprivrede, policiji, Državnom odvjetništvu, Županijskom sudu u Zagrebu, Ministarstvu državne imovine te službi za odnose sa javnošću Hrvatskih šuma, ali nije dobila odgovor na postavljena pitanja, već je svako tijelo na svoj način formuliralo kako je postupak u tijeku i da ga ne mogu komentirati,

-kako iz iskaza svjedoka VU proizlazi da je dao intervju novinarki KUČ u [adresa] te da je MU više bio upoznat s činjenicama, a kod njega je bila dokumentacija pa je MU pokazao novinarki ugovor s Hrvatskim šumama, ugovor s izvođačima, kako je rekao „čistu istinu novinarki“, a MU je prezentirao novinarki dokumentaciju na uvid i to je bio uvjet razgovora s novinarkom, kako je pročitao tekst koji je napisan i da je „to u biti ono što je rekao“ s tim što je neke stvari novinarka „možda malo preformulirala i napisala svojim rječnikom“, kao i da je novinarka vjerno prenijela ono što je rekao, s tim što nije rekao da je KU od njega tražio novce, a misli da to nije ni napisano,

-kako nije sporno da je tuženik objavio ispravak informacije, objava je izvršena u rubrici "Reagiranja" na 81. stranici dana 28. srpnja 2020., dok je predmetni članak objavljen na stranicama 22. do 26. dotičnog izdanja tjednika Nacional.

7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako je nesporno da je NU (Milenko) Bašić dao intervju novinarki KUČ i potvrdio kako je novinarka prenijela ono što je on rekao te kako su u tekstu sve informacije objavljene uz jasno razlikovanje radi li se o izjavama NU ili MU, s tim što napisi uvijek sadržavaju navodne znakove te je utvrđeno kako se radi o autoriziranom intervju pa da se nakladnik oslobađa odgovornosti za naknadu štete jer su informacije objavljene unutar autoriziranog intervjua sukladno odredbama članka 21. st. 4. alineja 2. Zakona o medijima. Kako je iz iskaza svjedoka VUČ i NU razvidno da je autorica članka imala dokumentaciju koju joj je prezentirao MU te se obraćala relevantnim državnim institucijama radi provjere informacije (policija, Državno odvjetništvo, Ministarstvo, služba za odnose s javnošću Hrvatskih šuma) s tim što ta tijela nisu odgovorila na njezina pitanja i pozvali su se na razlog kako je postupak u tijeku. Prvostupanjski sud pritom navodi kako je dobra vjera načelo koje traži pravično, korektno i pošteno postupanje, a čitajući predmetni tekst uočava da su navodi NU i MU jasno „odvojivi od ostatka autorskog teksta stavivši ih u navodne znakove“, a i na kraju članka navedeno kako je Nacional USKOK-u, Županijskom sudu u Zagrebu i policiji poslao niz vrlo konkretnih pitanja, kao i Ministarstvu državne imovine, Ministarstvu poljoprivrede i Hrvatskim šumama, ali su se svi pozivali da je postupak u tijeku. Osim toga, kako je i iz iskaza tužitelja i iskaza svjedoka ČU razvidno da je tužitelj bio uhićen u tzv. aferi Vjetroelektrane i pušten nakon ispitivanja, s tim što je još uvijek optuženik jer je postupak u tijeku, pa je tuženik postupao u dobroj vjeri i postojao je javni interes za objavu predmetnih informacija. Tuženik da je dokazao kako su objavljene informacije utemeljene na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne (pokrenuta istraga, uhićen tužitelj pa pušten nakon ispitivanja i još uvijek ima svojstvo optuženika u aferi) i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti (upiti relevantnim tijelima), a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i postupao u dobroj vjeri pa i da postoje razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti na temelju članka 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima te je tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.

8.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga bitna povreda odredaba postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se pravilnost i zakonitost pobijane presude može ispitati.

9.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je taj sud cijenio u bitnom pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, a prvostupanjska presuda sadrži razloge koji se temelje na utvrđenim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.Člankom 7. Zakona o medijima (»Narodne novine«, br. 59/04., 84/11., 81/13., 114/22., dalje ZM) propisano je:

(1) Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. (2) Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.

(3) Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani.

11.Člankom 21. ZM-a propisano je:

(1) Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

(2) Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

(3) Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(4) Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

(5) Stavak 4. ovoga članka ne odnosi se na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit način.

(6) Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

(7) Ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

12.Člankom 40. stavak 1. ZM-a propisano je kako svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.

13. Člankom 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. 14.Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, pravilno je u bitnom prvostupanjski sud zaključio kako je u konkretnom slučaju predmetni novinski članak objavljen kao autorizirani intervju kojeg je obavila novinarka KUČ s VU i ĆU, osobama koje su bile obuhvaćene u postupcima nadležnih tijela u tzv. „aferi Vjetroelektrane“, a tužitelj je bio predsjednik uprave Hrvatskih šuma i također bio obuhvaćen istražnim radnjama u tim postupcima, a predmetni članak se bavi pitanjima koja su u javnost dospjela uslijed radnji koje je poduzimao USKOK u (pred)kaznenom postupku. Svi navodi intervjuiranih osoba su jasno naznačeni kao njihove izjave o tužitelju, a autorska obrada u dijelu teksta sadržajno samo parafrazira te navode. U takvom stanju stvari ovaj drugostupanjski sud prihvaća i zaključke prvostupanjskog suda i također drži kako su predmetne informacije i u onom dijelu koji nije jasno odvojen kao autorizirani intervju, imajući u vidu njihov sadržaj, zapravo sadržajno utemeljene na točnim činjenicama ili su utemeljene na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za njihovu objavu i autor je postupao u dobroj vjeri pa su ostvareni zakonski razlozi iz citiranih odredaba članka 21. ZM-a prema kojima nakladnik ne odgovara za možebitnu štetu koju bi tužitelj pretrpio objavom tih i takvih informacija. Ovakvi zaključci proizlaze i svih izvedenih dokaza, a tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskoga suda.

15.Pritom valja ovdje jasno dodati i kako je očito da su pojedini navodi iz članka koji se odnose na tužiteljevo djelovanje, na tužiteljev rad u upravi Hrvatskih šuma, koje su za tužitelja iznijeli VU i ĆU i način na koji je to tuženik objavio, dijelom i lako provjerljivi (kroz spomenute postupke koji su protiv tužitelja i dotičnih osoba pokrenuti pred nadležnim tijelima), a pojedine informacije koje bi bile činjenično netočne mogu se javno demantirati, što je tužitelju i tuženik i omogućio objavom predmetnoga ispravka od 28. srpnja 2020. Autorica predmetnoga članka, kako je već rečeno, u navedenim okolnostima je postupala u dobroj vjeri, imala je potpuno utemeljen razlog povjerovati da su informacije točne i poduzela je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a nedvojbeno je postojalo i opravdano zanimanje javnosti za njihovu objavu pa u takvim okolnostima nema mjesta zaključku da bi se radilo o „očitim uvredama i klevetama“ koje bi tuženik objavio za tužitelja, kako to neutemeljeno drži tužitelj.

16.Nadalje je, a očitujući se i o žalbenim navodima, potrebno reći i kako se u ovakvoj vrsti predmeta u kojima se odlučuje o zaštiti ljudskih prava kroz naknadu za možebitnu povredu prava osobnosti, odlučuje istodobno i o slobodi medija, a Hrvatski pravni sustav uvažava stavove i implementira sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u tom pogledu. Praksa ESLJP-a u odnosu na slobodu izražavanja, izdvaja temeljne demokratske standarde koji su se iskristalizirali u odnosu na slobodu medija (tiska). Ono što je Sudu bitno za procjenu u svakom konkretnom slučaju jest odgovor na pitanje jesu li novinari djelovali u dobroj vjeri u cilju opskrbljivanja javnosti točnim i pouzdanim informacijama u skladu s novinarskom etikom. Europski sud je u više presuda ustanovio i standard po kojem javne osobe uživaju nižu razinu zaštite prava na privatnost od ostalih, što znači i da ostali u odnosu na njih imaju manje ograničenja pa samim tim i veći opseg slobode izražavanja. Javne se osobe u ovom pogledu također razlikuju, ograničenja slobode izražavanja manja su u odnosu na političare nego na ostale javne osobe, a sloboda izražavanja u pogledu državnih tijela vlasti, naročito Vlade, vrlo je široka.

17.Prvostupanjski sud obrazlažući predmetnu odluku nije u potpunosti, sukladno praksi ESLJP-a, proveo test nužnosti u demokratskom društvu, očito držeći kako to nije potrebno uslijed ovakvih utvrđenja i zaključaka, no taj test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (odluka ESLJP Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.). Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova, a dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kad se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tomu postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Radi razlikovanja radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (K protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).

18.Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect). I Ustavni sud Republike Hrvatske je u više odluka (na primjer broj: U-III-7479/2014 od 16. prosinca 2015., broj: U-III-2195/2016 od 2. studenoga 2016. i broj: U-III-2588/2016 od 8. studenoga 2016.), prihvatio navedena načelna stajališta ESLJP-a, te je ispitujući opravdanost prigovora miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli tijekom ustavnosudskih postupaka proveo test nužnosti u demokratskom društvu.

19.U ovom konkretnom slučaju kao odlučno valja istaći da je, kako je već rečeno, tužitelj bio predsjednik Uprave ranijega Javnog poduzeća, sada tvrtke Hrvatske šume d.o.o. i time bio osoba koja djeluje u javnosti i poznata je javnosti, dotični novinski članak se bavi sudskim postupkom, odnosno istražnim radnjama koje je u to vrijeme poduzimao USKOK u sklopu „afere Vjetroelektrane“ i svakako predstavlja značajan doprinos raspravi u javnom interesu, a predmetnim istražnim radnjama je nedvojbeno bio obuhvaćen i tužitelj kao i intervjuirane osobe. Stoga i spominjanje tužitelja u dijelu članka koji ne bi predstavljao autorizirani intervju, cijeneći sve što je ranije navedeno, ukazuje da bi postojala dostatna činjenična osnova koja bi pojedine tuženikove navode dijelom podržavala i kao vrijednosne sudove (u dijelu u kojemu se spominju podatci dobiveni od „upućenog izvora iz Hrvatskih šuma“ o radu Uprave Hrvatskih šuma), posebno cijeneći njegovo prethodno ponašanje koje nije utvrđeno u negativnom kontekstu prema tužitelju. Zatim i konkretne okolnosti i "opći ton" svih navoda, u predmetnim okolnostima u kojima je tužitelj bio u istražnom postupku uhićen i zadržan, a osobe koje su dale intervju referirale se i komentirale taj postupak, ukazuju kako tuženikovi navodi zapravo nisu bili objektivno uvrjedljivi za tužitelja kao osobu koja obnaša javnu dužnost, a možebitna dosuđena naknada štete tužitelju bi jasno i nedvojbeno upućivala na značajnu "ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak". Osim toga, tužitelj se, kako je već rečeno, ne može s uspjehom pozivati i na navodnu netočnost objavljenih informacija prije svega jer je u bitnom riječ o navodima iz autoriziranog intervjua, koje navode je tek djelomice u tekstu autorica parafrazirala, a točnost pojedinih činjeničnih navoda je i provjerljiva i tužitelj je u objavljenom ispravku demantirao navode novinskog članka pa sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije, u opisanom kontekstu, nisu takvog karaktera da bi tužitelju mogle prouzročiti štetu za koju se potražuje predmetna naknada.

20.Glede žalbenih navoda treba reći i kako tužitelj u žalbi u bitnom polemizira s pravnim stajalištima prvostupanjskog suda, pozivajući se na to da je prvostupanjski sud pogrješno utvrdio odlučne činjenice, a sadržajno iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i neutemeljeno ističe kako je predmetnim člankom "širokom javnom gledateljstvu nakladnik sugerirao grubo kršenje zakona u obavljanju tužitelju povjerene funkcije direktora društva u vlasništvu Republike Hrvatske", s obzirom da je predmetna odluka donijeta pravilnom ocjenom izvedenih dokaza i ta odluka, kako je već obrazloženo, sadrži prihvatljive razloge. Tužitelj u žalbi ukazuje na sadržaj određenih izjava VU i MU, posebno i na naslov predmetnoga članka, kao i na izjave koje bi bile posebno uvredljive za tužitelja i koje navodne radnje „nisu predmet ispitivanja nadležnih tijela“, međutim u tom dijelu radi se o autoriziranom interjvjuu i u konkretnim okolnostima nije riječ o tomu da „pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete“, a da pritom tuženik ne bi postupao u dobroj vjeri.

21.Dakle, iz svega proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neutemeljen. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta primjenom odredaba članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT), a tužitelj u tom dijelu određeno i ne pobija prvostupanjsku odluku.

23.Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka. Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

24.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove drugostupanjske presude.

Split, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić