REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31 000 Osijek
Poslovni broj: P Ob-166/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sutkinji Jadranki Oroz, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. tužitelja MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po opun. Ivani Mandić, odvjetnici u Osijeku, a mlt. dijete zastupan po posebnoj skrbnici AĐ, dipl. iur., djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, protiv tuženika IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po skrbnicima: majci GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i sestri VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po opun. Vlasti Šteher, odvjetnici u Našicama, radi ostvarivanja osobnih odnosa, objavljene dana 27. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Osijeku broj: P Ob-362/2021-26 od 17. travnja 2023., na način da se osobni odnosi između mlt. MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i oca IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], neće odvijati.
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je po opun. dana 9. travnja 2024. ovom sudu podnijela prijedlog radi ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i roditelja oca s kojim dijete ne stanuje. Navodi da je presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-362/2021 od 17. travnja 2023., u točki I. određeno da se mijenja Presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, broj P Ob-55/2019-14 od 7. lipnja 2019. u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa mlt. MĐ s ocem IĐ, na način da će se isti ostvarivati u Obiteljskom centru Područna služba Osječko- baranjska, Osijek, Jägerova 12, pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad i to jednom u mjesecu u trajanju od dva sata, bez prisutnosti očevih skrbnica i majke mlt. djeteta, u terminu uz prethodni dogovor stručnih djelatnika i roditelja, a sukladno dnevnim obvezama mlt. djeteta i roditelja i to na način da majka dovede mlt. dijete u ustanovu te po završetku susreta dođe po njega, i to u trajanju od šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa. U točki II. navedene Presude određeno je da u preostalom dijelu presuda P Ob-55/2019-14 od 7. lipnja 2019., ostaje neizmijenjena. Presudom P Ob- 55/2019-14 odlučeno je da će se osobni odnosi djeteta i oca održavati jednom mjesečno – prvu subotu u mjesecu u trajanju od dva sata na način da će majka odvesti dijete kod oca u Krapinske toplice ili drugu ustanovu ili adresu te dijete pripremiti za susrete s ocem obzirom na njegov fizički izgled nakon prometne nesreće i da će majka biti nazočna prilikom ostvarivanja osobnih odnosa. Osobni odnosi mlt. MĐ s ocem IĐ određeni u točki I. presude P Ob-362/2021 od 17. travnja 2023., ostvarivali su se na određeni način u Obiteljskom centru Područna služba Osječko-baranjska, Osijek, pod nadzorom osobe koju je imenovao Hrvatski zavod za socijalni rad, i to u trajanju od šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, odnosno od 18. kolovoza 2023. godine do 18. veljače 2024. godine, u skladu s Rješenjem HZSR, PU Osijek. O navedenoj mjeri ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom prema ocu IĐ u odnosu na mlt. MĐ, Hrvatski zavod za Socijalni rad, PU Osijek, sastavio je stručnu procjenu od dana 15. veljače 2024. godine. Stručnom procjenom zaključeno da je mišljenje stručnoga tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad kako daljnje ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem pod nadzorom nije u njegovom interesu niti je u skladu s njegovom dobrobiti te kako bi se nadalje osobni odnosi djeteta i oca trebali urediti, ali s vremenskim odmakom, te uzimajući u obzir zdravstveno stanje oca kao i dob te specifične poteškoće mlt. djeteta. U skladu sa stručnom procjenom HZSR, PU Osijek, budući ostvarivanje osobnih odnosa mlt. JĐ sa ocem IĐ nije u interesu mlt. djeteta niti u skladu s njegovom dobrobiti, pogotovo uzevši u obzir kako mlt. MĐ ima poremećaj iz spektra autizma te zdravstveno stanje IĐ nakon prometne nesreće, to tužiteljica predlaže ukidanje točke II. presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob- 362/2021 od 17. travnja 2023. godine, budući je izvjesno da se okolnosti glede zdravstvenog stanja oca i djeteta neće poboljšati u dogledno vrijeme te bi nastavak ostvarivanja susreta mlt. MĐ i oca bio kontraproduktivan za zdrav rast i razvoj mlt. MĐ.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je po opun. prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku za odlučivanje u ovom postupku, s obzirom na to da maloljetni tužitelj živi u [adresa]. Ova činjenica potvrđena je u Stručnoj procjeni Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek, od 15. veljače 2024. godine, koja jasno navodi da su se tužitelji preselili u Zagreb zbog promjene zaposlenja tužiteljice. Sukladno odredbi članka 409. stavak 4. Obiteljskog zakona, nadležan je sud koji je opće mjesno nadležan za dijete. Budući da maloljetni tužitelj živi i pohađa školu u Zagrebu, za vođenje ovog postupka nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu. Održavanje osobnih odnosa između djeteta i tuženika, teško bolesnog oca od presudne je važnosti za emocionalno i psihološko blagostanje djeteta, unatoč činjenici da ti susreti mogu predstavljati emocionalno opterećenje. Kontakti, iako se odvijaju rijetko, pružaju djetetu osjećaj ljubavi i podrške, što može poslužiti kao izvor utjehe u izazovnim vremenima. Svaki susret, bez obzira na njegovu dužinu, doprinosi djetetovoj emocionalnoj otpornosti i pomaže mu da bolje razumije složenost obiteljske dinamike. Redoviti susreti između djeteta i oca, unatoč preprekama koje donosi bolest, ključni su za razvoj emocionalnih vještina poput empatije i strpljenja. Ove interakcije omogućuju djetetu da se suoči s izazovnim situacijama i razvija dublje razumijevanje ljudskih odnosa. Održavanje veze između djeteta i roditelja, čak i u otežanim okolnostima, donosi dugoročne pozitivne učinke na emocionalno zdravlje djeteta, oblikujući njegov identitet i osjećaj pripadnosti, što je ključno za njegov cjelokupni razvoj. Nastavak viđanja oca, iako može biti emocionalno izazovno za dijete, predstavlja ključnu komponentu koja doprinosi njegovom razvoju. Svaki susret pruža priliku za razvoj odnosa i postupno uspostavljanje emocionalne povezanosti, što je od vitalnog značaja za djetetovu stabilnost i sigurnost. U početnim fazama odnosa, normalno je da emocionalna povezanost ne bude odmah uspostavljena. Međutim, s vremenom i kontinuiranom interakcijom, dijete može bolje razumjeti i prihvatiti prisutnost roditelja u svom životu, što može doprinijeti njegovoj emocionalnoj otpornosti. Održavanje kontakta između djeteta i roditelja, čak i u teškim okolnostima, pomaže djetetu u učenju o važnosti međuljudskih odnosa, pružajući mu dragocjene alate za izgradnju zdravih odnosa u budućnosti. Susreti s roditeljem omogućuju djetetu da izrazi svoje osjećaje i misli, što može pomoći u smanjenju emocionalnog opterećenja. Roditeljska prisutnost, čak i kroz rijetke susrete, može djetetu pružiti osjećaj sigurnosti i podrške, što je ključno za njegovo emocionalno zdravlje. Stoga, nastavak viđenja djeteta, unatoč trenutnim izazovima, predstavlja vitalnu potrebu koja će dugoročno donijeti brojne pozitivne učinke na njegov život. Tuženik je suglasan da se susreti između djeteta i njega odvijaju rijetko, no smatra da bi potpuno prekidanje tih susreta bilo neprihvatljivo rješenje. Umjesto toga, vjeruje da bi nastavak barem povremenih susreta mogao donijeti dugoročne koristi za emocionalni i psihološki razvoj djeteta, pružajući mu osjećaj ljubavi i podrške, čak i u izazovnim okolnostima.
3. Maloljetnom djetetu MĐ je rješenjem ovog suda broj imenovan poseban skrbnik u osobi AĐ, dipl. pravnice Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, a radi zaštite prava i interesa maloljetnog djeteta u ovosudnom postupku, a sukladno članku 487. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 -dalje: ObZ-a).
4. Tužitelji su po opun. podneskom očitovali se na odgovor na tužbu u kojem podnesku navode da u odnosu na prigovor mjesne nadležnosti; nesporna je činjenica da je SĐ sa mlt. MĐ preselila u Zagreb. Međutim, uzimajući u obzir specifično zdravstveno stanje oca i mlt. MĐ, svakog ponaosob, sa vrlo specifičnim životnim i zdravstvenim potrebama, te imajući u vidu činjenicu kako je Hrvatski zavod za socijalni rad Našice i Osijek, u konkretnoj pravnoj stvari već donio svoje stručno mišljenje, to je bespredmetno predmet prebacivati u rad na Sud u Zagrebu. Naime, primjena pravila mjesne nadležnosti u konkretnoj situaciji, uvažavajući naprijed istaknute činjenice, bez propitivanja smisla i sadržaja norme mjerodavne za konkretni pravni odnos kao niti moguće konkretne specifičnosti toga odnosa, dovela bi do nepotrebnog odugovlačenja donošenja konačne odluke u konkretnom predmetu. Pored navedenoga, promjena suda, nije u skladu sa načelom tajnosti postupka, koje je obvezno u Obiteljskim predmetima, te bi u konačnici vrlo širokom krugu ljudi bili poznati medicinski nalazi i zdravstveno stanje i MĐ i DĐ, što bi značilo i povredu njihove privatnosti. Nadalje, tuženik podnosi odgovor na tužbu na način da iznosi puke i paušalne rečenice, koje se ne mogu primijeniti na konkretnu situaciju. Tuženikov odgovor na tužbu je naslovnog datuma od 27.9.2024.g. Odgovor na tužbu napisan je nakon što je HZSR Našice donio stručno mišljenje o zahtjevu tužiteljice. Stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Našice u svom nalazu i mišljenju zaključno je naveo kako su suglasni s mišljenjem i stručnom procjenom stručnog tima PU Osijek od 15. veljače 2024. godine, vezano za način daljnjeg uređenja osobnih odnosa oca IĐ sa mlt. sinom ĆĐ. Stručnom procjenom HZSR, PU Osijek od 15. veljače 2024. godine s kojom je HZSR, PU Našice suglasan, iznijeto je mišljenje kako daljnje ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem pod nadzorom nije u njegovom interesu niti je u skladu s njegovom dobrobiti te se predlaže da se nadalje osobni odnosi djeteta i oca trebaju urediti, ali s vremenskim odmakom, uzimajući u obzir zdravstveno stanje oca kao i dob te specifične poteškoće mlt. djeteta. Tužitelji sukladno Stručnoj procjeni HZSR, PU Osijek i Mišljenju stručnog tima HZSR, PU Našice predlažu naslovnom sudu prihvatiti mišljenja stručnih timova Hrvatskog zavoda za socijalni rad i usvojiti tužbeni zahtjev na način da se odnosi između II-tužitelja, mlt. MĐ i tuženika IĐ prestanu odvijati, kako bi se u budućnosti s vremenskim odmakom mogli urediti u skladu sa zdravstvenim stanjem oca i dobi i specifičnim poteškoćama mlt. djeteta. Nažalost, rečenice iz odgovora na tužbu, ne mogu se primijeniti na konkretnu situaciju, zato što otac prilikom susreta i druženja ne pokazuje niti najmanji susret za dijete, ne zato što je takve osobnosti, već uslijed svog zdravstvenog stanja i svojih problema. Naime, otac, na veliku žalost, ne može iskazivati nikakve emocije niti interese, iznimno teško održava koncentraciju, te sve opisano dovodi do frustracije kod djeteta, uslijed čega mlt. MĐ odbija susrete i druženja sa ocem. Tim gore takvo očevo ponašanje kod MĐ izaziva zbunjenost, frustraciju i osjećaj odbacivanje, te nažalost, škodi djetetu, njegovom emotivnom razvoju i dobrobiti. Tužiteljica u prilog svojih tvrdnji prilaže nalaz psihijatra od 5.10.2024.g. Tužitelji i nadalje tvrde da nije u interesu mlt. djeteta da se odvijaju susreti i druženja između oca i djeteta, te je Sud u konkretnoj situaciji dužan štititi i utvrditi interes djeteta, a ne oca, odnosno bake po ocu koja forsira druženje između oca i sina, unatoč svojoj svijesti da isti ne funkcioniraju.
5. Ovaj sud se rješenjem P Ob-166/2024-11 od 5. listopada 2024. oglasio mjesno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti stvarno mjesno nadležnom općinskom građanskom sudu u Zagrebu, koje rješenje je povodom žalbe tužitelja po opunomoćeniku preinačeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ob-5/2025-2 od 13. siječnja 2025. na način da se odbija kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku.
6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-362/2021-26 od 17. travnja 2023. (str. 5 do 14 spisa), stručnu procjenu HZSR, PU Osijek od 15. veljače 2024. (str. 16 do 24 spisa), mišljenje stručnog tima HZSR, PU Našice od 16. srpnja 2024. (str. 34 i 35 spisa), kao i ostalu dokumentacija koja prileže spisu, te je saslušao tužiteljicu i tuženika kao parnične stranke, kao i skrbnice tuženica VĐ i GĐ.
7. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika po opun. radi provođenja kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja obzirom da je činjeno stanje na temelju izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga.
8. Uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-362/2021-26 od 17. travnja 2023. utvrđeno je da se mijenja presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, broj P Ob-55/2019-14 od 7. lipnja 2019. u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa mlt. MĐ s ocem IĐ, na način da će se isti ostvarivati u Obiteljskom centru Područna služba Osječko-baranjska, Osijek, Jägerova 12, pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad i to jednom u mjesecu u trajanju od dva sata, bez prisutnosti očevih skrbnica i majke mlt. djeteta, u terminu uz prethodni dogovor stručnih djelatnika i roditelja, a sukladno dnevnim obvezama mlt. djeteta i roditelja i to na način da majka dovede mlt. dijete u ustanovu te po završetku susreta dođe po njega, i to u trajanju od šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, dok u preostalom dijelu presuda P Ob-55/2019-14 od 7. lipnja 2019. ostaje neizmijenjena.
9. Uvidom u stručnu procjenu HZSR, PU Osijek od 15. veljače 2024. razvidno je kako je tijekom provođenja mjere ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djetetom pod nadzorom došlo do više vrsta promjena u životu mlt. djeteta (promjena životnog okruženja, preseljenje s majkom u Zagreb, prelazak na predmetnu nastavu, ostavljanje svih svojih prijatelja i poznanika u Osijeku, početak puberteta), te kako je mlt. MĐ tijekom svih druženja s ocem preuzimao inicijativu za razgovorom, otac je bio ograničen u komunikaciji i znao postaviti svega nekoliko upitnih rečenica (kako si, kako je u školi, kako si završio razred", te bi odgovarao na pitanja isključivo sa da ili ne, bez uključivanja emocija, dok MĐ teško shvaća kako je navedeno stanje posljedica nesreće i želio bi da otac više sudjeluje u razgovorima, da ga propitkuje o njegovim interesima, a zbog čega svaki put preuzima inicijativu i uglavnom priča o školi, filmovima koje gleda, sjećanjima, a što ga i prema majčinim zapažanjima i navodima frustrira. Tijekom održavanja susreta voditeljica mjere je nastojala spriječiti neugodnu tišinu poticanjem oca da se uključi u razgovor, pa kako otac ne bi reagirao Davidov govor tijela (lomljenje prstiju, okretanje glave od oca, gledanje prema vratima, pokazivanje zamora), ukazivao bi voditeljici mjere na potrebu prekidanja već ionako neugodnog razgovora. Važno je naglasiti kako i samo dijete verbalizira da ne želi susrete s ocem, te da ono u ovoj dobi ne može razumjeti posljedice očevog zdravstvenog stanja, a koje je trenutno nepromjenjivo i nema naznaka većeg napretka. Mišljenje psihologa je kako inzistiranje na kontaktima s ocem nije u interesu mlt. MĐ, prvenstveno se nije razvila pozitivna povezanost djeteta s ocem, već je dijete emotivno opterećeno susretima, ne veseli im se i odbija ih. Iz dobivenih informacija o zdravstvenom statusu oca isti nema sposobnosti aktivno sudjelovati na susretima i primjenjivati eventualne savjete voditeljice mjere, mijenjati svoje ponašanje u skladu s potrebama djeteta, a što sve nije povoljno za dijete specifičnih poteškoća. Uzimajući u obzir sve relevantne informacije do kojih je došao stručni tim mišljenje istog je kako daljnje ostvarivanje osobnih odnosa djeteta pod nadzorom nije u njegovom interesu niti u skladu s njegovom dobrobiti, da bi se osobni odnosi djeteta i oca trebali urediti, ali s vremenskim odmakom, te uzimajući u obzir zdravstveno stanje oca kao i dob te specifične poteškoće mlt. djeteta.
10. Iz procjene stručnog tima HZSR PU Našice od 16. srpnja 2024. u bitnome proizlazi da je 18. lipnja 2024. godine obavljen terenski posjet na adresi stanovanja oca IĐ, te se uočava kako u prethodnom načinu ostvarivanja kontakata s mlt. sinom ne uočava ništa sporno, odnosno ne pokazuje mogućnost kritičnog osvrtanja na iste, kao i razumijevanje povratnih reakcija sina (nervoza, frustracija, emocionalna uznemirenost, detektirani kroz ostvarivanje osobnih odnosa oca s mlt. djetetom pod nadzorom), već u više navrata iznosi kako bi volio viđati mlt. MĐ i dalje, te kako mu isti nedostaje, međutim temeljem uvida u izvješće voditeljice mjere o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom, kao i obavljenih razgovora s voditeljicom mjere FĐ, dipl. soc. radnicom, telefonskih razgovora s majkom djeteta, kao i uvida u dokumentaciju zaprimljenu od Područnog ureda Trešnjevka i svu raspoloživu dokumentaciju, stručni tim je mišljenja kako je ista mjerodavna, te su suglasni s mišljenjem stručnog tima PU Osijek vezano za način daljnjeg uređenja osobnih odnosa oca s mlt. sinom.
11. Iz razgovora psihologa s mlt. MĐ saznaje se kako mlt. dječak na upit o tati odgovara kako je “tata jako stradao", pao je s motora i zauvijek će biti u kolicima, bolestan je". Navodi kako ga tata uvijek pita jedno te isto-koji je razred, kakve su mu ocjene i prijatelji, te da ništa drugo ne mogu razgovarati, ne zna ništa drugo reći. Navodi kako je djed EĐ otišao u nebo, a baka GĐ se brine za njegovog tatu. Upitan o tome kako mu je bilo viđati se s tatom, kaže kako bi bilo puno ljepše da se više ne vidi s tatom, jer tata uvijek priča jedno te isto. Kaže: „Ne pada mi napamet da više idem se vidjeti s tatom, to ne dolazi u obzir. On ništa ne može sa mnom, ne može se sa mnom igrati. Samo mu se mogu gurati kolica. Ne zna ništa drugo reći osim tih tri rečenice. Stvarno mi je žao tate, opako je stradao.“ Uvidom u obiteljske okolnosti, mišljenje psihologa je kako inzistiranje na kontaktima s ocem nije u interesu mlt. MĐ. Prvenstveno se nije razvila pozitivna povezanost djeteta s ocem, već je dijete emotivno opterećeno susretima, ne veseli im se i odbija ih. Iz dobivenih informacija o zdravstvenom statusu oca, isti nema sposobnosti aktivno sudjelovati na susretima, primjenjivati eventualne savjete voditeljice mjere, mijenjati svoje ponašanje u skladu s potrebama djeteta., što sve nije povoljno za dijete Davidove dobi i specifičnih poteškoća MĐ za vrijeme kontakata ne dobiva odgovarajuću i kvalitetnu pažnju oca jer otac jednostavno nije u mogućnosti to pružiti djetetu, niti će to biti poradi teškog oštećenja intelektualnih i amnestičkih funkcija.
12. Iz iskaza tužiteljice saslušane na glavnoj raspravi 13. lipnja 2025. proizlazi da sa mlt. MĐ živim u [adresa] unazad 2.g., on je sada u dobi od nepunih 13.g. i učenik je 6. razreda OŠ. Dijete ima blagi spektar autizma i u tretmanu je dječjeg psihijatra, kod djeteta se manifestiraju i problemi u odnosima s vršnjacima, sklapanju prijateljstava jer potrebno ga je poticati na druženje s prijateljima. Nastavu pohađa po prilagođenom programu uz asistenta, 6. razred će završiti sa odličnim uspjehom. Što se tiče ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem ističe da se ne protivi da dijete ostvaruje osobne odnose s ocem, ali djetetu je potrebno vrijeme prije svega radi njegovog sazrijevanja i s obzirom na zdravstveno stanje oca, koji sa djetetom razgovara nego MĐ postavlja pitanja, a otac mu na pitanja odgovori nekada suvislo, a nekada nesuvislo i to je sva komunikacija koja se među njima odvija, od strane oca nema samoinicijativne komunikacije s djetetom što razumije s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, međutim sve to loše utječe na mlt. MĐ koji nakon susreta s ocem postavlja pitanja zašto baka laže da ga se otac sjeća kada ga se ne sjeća, zašto tata nikada ne pita za njega, ne javlja mu se, pa mlt. MĐ u zadnje vrijeme ne želi ići niti na susrete s bakom, jer kako on to navodi mu baka laže da ga se tata sjeća. Ona je nazočna susretima djeteta sa bakom, stricem, tetom po ocu i potičem da MĐ ostvaruje sa bliskim srodnicima po ocu susrete i kontakte jer smatra da je to u interesu djeteta, međutim nije u interesu djeteta da baka na svakom susretu sa MĐ samo priča o ocu o tome koliko ga otac voli, koliko mu nedostaje, kako se svako večer moli za njega, nego bi to vrijeme sa MĐ trebala provesti kvalitetno i usmjeriti se na odnos između nje i MĐ.
12.1. Na isto ročište je pozvana i posebna skrbnica mlt. djeteta, koja je podneskom od 10. lipnja 2025. predložila održavanje istog u njezinoj odsutnosti, budući nije mogla na isto pristupiti, navodeći da kao poseban skrbnik mlt. djeteta nema primjedbi na Stručnu procjenu i Stručno mišljenje nadležnih Zavoda, ovo tim više jer je stručna procjena PU Osijek (sa kojom je suglasan i PU Našice) dana temeljem praćenja interakcije mlt. djeteta i oca kroz mjeru nadzora, te uvažavajući specifične okolnosti na strani mlt. djeteta, kao i na strani oca. Razgovor s mlt. MĐ nije obavila, jer smatra kako bi isti predstavljao traumatiziranje djeteta obzirom na njegovo zdravstveno stanje, te obzirom na specifičnost cjelokupne obiteljske situacije.
13. Tuženik je na istom ročištu iskazao da se ovaj postupak vodi zbog njegova viđanja sina MĐ koji ima 12.g., koji živi sa majkom u Zagrebu. Ne sjeća se kada ga je zadnji puta vidio, a želio bih ga viđati, a ne zna gdje bi se viđao sa djetetom. Sjeća se da kada je vidio MĐ rekao mu "Volim te, JĐ", a on je njemu odgovorio "I ja tebe, tata". Na daljnji upit navodi da je pokušavao nazvati MĐ na mobitel, nisam uspostavio kontakt, a ne zna zašto.
13.1. Na upit opun. tužiteljice navodi da vidjeti MĐ znači susreti se sa njim. Kada je na susretu s MĐ, priča s njim da mu nedostaje, MĐ je 6. razred i najviše voli prirodu od predmeta. Ne zna što znači vještačenje mlt. MĐ. Na slijedećem susretu sa MĐ bi se želio igrati sa autićima, a MĐ se voli igrati sa autićima.
14. Na istom ročištu je saslušana je skrbnica sestra tuženika, koja prije svega navodi da je po zanimanju edukacijski rehabilitator i upoznata je, i radi sa djecom sa problemima iz spektra autizma. U odnosu na mlt. MĐ i njegovog oca ističe da je bila nazočna njihovim susretima, a koji su se odvijali u vrijeme kada su se po sudskoj odluci određeni susreti mlt. MĐ sa bakom po ocu i to prva subota u mjesecu, na koje susrete je i ona dolazila, susreti su se odvijali u Zagrebu, gdje dijete i živi sa majkom. Obzirom da majka skrbi o bratu, ovdje tuženiku, on također sa njima ide u Zagreb, jer ga nema sa kim ostaviti, međutim na susretima budu njena majka, Davidova baka i ona, pa ponekad i sam MĐ pita za tatu, tada ga pitaju da li ga želi i pozdraviti, a ako se on sa tim suglasi, tada ga odvedemo do oca i on sa njim provede kratko vrijeme, nekoliko minuta. Smatra da i MĐ s obzirom na njegovo zdravstvene teškoće, kao i njegovog oca, treba poticati u ostvarivanju kontakata. Za vrijeme kontakta otac MĐ zagrli sa rukom koja mu je u funkciji i ti susreti brzo završe. U tom trenutku nije primijetila da bi djetetu taj susret s ocem stvarao nelagodu jer upravo zbog toga ga i pitaju da li želi pozdraviti tatu, a ako kaže da ne želi, tada ne inzistiraju da ga vidi. Otac kod kuće gleda Davidove fotografije, navečer se moli za MĐ, a zna i reći da ga nećak koji je sada 2.g. podsjeća na MĐ kada je bio mali, IĐ ima očuvano dugoročno pamćenje, a o MĐ priča sa majkom, kao i sa njom.
14.1. Na upit opun. tuženika navodi da IĐ inače priča, ali usporeno, potrebno mu je stajati sa desne strane, jer sa lijeve strane ima neglekt, također kada je buka ili puno ljudi na njega djeluje zbunjujuće, treba mu duže vrijeme za formuliranje onoga što želi reći, a isto tako ga treba poticati u govoru, a njegovo zdravstveno stanje je posljedica teške prometne nesreće koju je doživio prije 7.g.
14.2. Na upit opun. tužiteljice navodi da mlt. MĐ posredstvom odrasle osobe može pratiti specifične okolnosti na strani oca da bi sa njim mogao komunicirati, a ta odrasla osoba može biti ona obzirom na struku i da poznaje i dijete i oca. Kada otac pri susretu sa MĐ podigne ruku, MĐ spontano priđe u zagrljaj. Navodi da MĐ u zadnje vrijeme priča o brodovima i Titanicu, a IĐ o tome s čim se MĐ voli igrati nema saznanja, jer s njim provede kratko vrijeme. Ako se IĐ nalazi u prirodnoj okolini, sa njim se može održati komunikacija oko pola sata uz posredstvo odrasle osobe koja poznaje i oca i dijete. Kontakti između djeteta i oca se ne mogu odvijati bez posredstva treće osobe u uvjetima koji nisu prirodni ni za dijete ni za oca.
15. Skrbnica i majka tuženika je iskazala da je po sudskoj odluci ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa sa mlt. MĐ i to prvu subotu u mjesecu u trajanju od dva sata, a koji osobni odnosi se odvijaju u Zagrebu gdje dijete živi sa majkom, a svaku subotu odlazi na susrete, a majka je odobrila da na susrete dođe i njena kćer i skrbnica EĐ koja živi u [adresa], a na susrete ih iz [adresa] doveze automobilom mlađi sin, a sa njima ide i EĐ obzirom da sama živi sa njim i ne može zbog svog zdravstvenog stanja ostati sam kod kuće. Istim susretima je nazočna majka djeteta. Susreti se odvijaju u zimskim mjesecima u centru Arena, odnosno dogovori se sa majkom djeteta gdje će se naći, a na susretima MĐ pričam o njegovom ocu, kaže mu da ga otac gleda na fotografijama, da svako večer moli za njega, a MĐ ju pita da li će tata ozdraviti, da li mu daje da jede i sl. pitanja na koja mu odgovori. Svaki puta pitaju majku djeteta da li može MĐ pozdraviti oca, pa kada majka to odobri pitam MĐ da li će pozdraviti tatu, a do sada je svaki puta želio pozdraviti tatu. Po njemu vidi da je radostan što će vidjeti tatu. EĐ ga pri susretu zagrli i kaže djetetu da mu fali, da ga voli, a dijete mu odgovori da i on voli tatu, dijete se obraduje i stricu kada ga vidi. Sa mlt. MĐ nemaju nikakav drugi kontakt jer nemaju njegov broj mobitela, a do sada su zvali majku, a ona je rekla da je ne zovemo i da je ne maltretiramo, tako da samo ostvaruju kontakt neposredno subotom. U jednom od susreta dijete je reklo da ne želi da više dođu, a ona mu je rekla da ga voli i da ga želi vidjeti, a na kraju je ponovno pitao da li će doći na što je rekla da hoće.
15.1. Na upit opun. tužiteljice navodi da MĐ bude prisutan kada pita majku djeteta da li može vidjeti i pozdraviti sa ocem.
15.2. Na daljnji upit navodi da EĐ posjećuju njegovi prijatelji, ona nekada malo sa njima sjedne, ali nije cijelo vrijeme prisutna njihovom druženju. Jučer su bili prijatelji, pekli su pizzu, EĐ je nakon sat vremena išao na spavanje, a prijatelji su ostali družiti se sa bratom u kućanstvu. Dolazi mu prijatelj ŽĐ, kao i drugi prijatelji i ostanu sami i razgovaraju.
15.3. Opun. tužiteljice stavlja primjedbu na iskaz skrbnice u dijelu da ŽĐ je trenutno na izdržavanju kazne zatvora, osporava da bi dolazio u posjetu tuženiku, na što skrbnica navodi da je ŽĐ bio kod S prije mjesec dana 16. Na ročištu održanom 29. rujna 2025. opun. tužiteljice navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, i svih navoda danih tijekom postupka, predlaže da se današnja glavna rasprava zaključi na temelju do sada izvedenih dokaza. Navodi da od zadnjeg ročišta otac nije sa mlt. MĐ ostvario bilo kakav kontakt, dijete je u potpunom otporu prema viđanju oca, a upravo zbog izostanka roditeljskih kapaciteta oca, a uslijed 100% invalidnosti istoga. Navodi da je ovaj postupak majka pokrenula po uputi nadležnih institucija s obzirom da ostvarivanje osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem iz navedenih razloga je kontraproduktivno i štetno za dijete i u smislu da kod djeteta izaziva stres, a radi se o djetetu koje ima dijagnozu iz spektra autizma koja sama po sebi uzrokuje emocionalnu nezrelost u odnosu na kronološku dob i uz to riječ je o muškom djetetu koji po prirodi emotivno kasni u odnosu na djevojčice iste kronološke dobi.
16.1. Opun. tuženika navodi da ostaje kod odgovora na tužbu, svih navoda, kao i dokaznog prijedloga za provođenje kombiniranog psihijatrijskog psihologijskog vještačenja u koje će biti uključeni i roditelji i dijete, jer dijete smatra da unatoč invalidnosti tuženika i oca mlt. MĐ osobni odnosi istoga sa djetetom se trebaju održavati, a troškove predloženog vještačenja će tuženik snositi sam u cijelosti.
16.2. Pun. tužiteljice navodi da se protivi provođenju vještačenja, budući su već sada poznate sve okolnosti potpunog izostanka roditeljskog kapaciteta kod tuženika, kao i dijagnoze kod djeteta. Držimo da tuženik istim prijedlogom nepotrebno odugovlači trajanje ovog postupka, budući do sada nije istaknuo niti volju niti želju da predujmi troškove vještačenja, te na opisani način postupak traje nepotrebno dugo, a ishod je poznat već u ovom trenutku, budući mlt. MĐ odbija vidjeti oca, to je potpuno kontraproduktivno prisiljavati dijete sa spektrom autizma na susrete i druženja koja mu izazivaju veliki stres i koje odbija u cijelosti.
16.3. Posebna skrbnica mlt. djeteta ostaje kod svih navoda danih tijekom postupka. Nema primjedbi na stručnu procjenu i stručno mišljenje nadležnog zavoda, smatra da predloženo kombinirano psihijatrijsko psihologijsko vještačenje nije potrebno niti bi se istim utvrdile činjenice koje do sada nisu već poznate i utvrđene, te predlaže da se današnja glavna rasprava zaključi i odnese odluka na temelju do sada utvrđenih činjenica.
17. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 21/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.
18. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta iz 1989. (Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, Službeni list SFRJ - Međunarodni ugovori br. 15-65/90, Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.), Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 18-120/97, dalje: EKLJP) i Konvencija o kontaktima s djecom (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 7-113/08).
18.1. Prema članku 9. stavak 3. Konvencije o pravima djeteta to pravo može biti uskraćeno jedino ako je u suprotnosti s dobrobiti djeteta. I u odredbi članka 24. stavak 3. Povelje o temeljnim pravima Europske unije 2010/C 83/02 koja predstavlja sastavni dio pravnog poretka EU svako dijete ima pravo na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravni dodir s oba roditelja. Međutim, Konvencija o pravima djeteta koja je dio našeg pravnog poretka postavila je poseban kriterij za postupanje s djetetom i donošenjem odluke u vezi s njim. Odlučujući je dobrobit i interes djeteta. Dobrobit i interes djeteta je neodređen, ali ipak odrediv pravni pojam koji u svakom pojedinom slučaju zahtijeva da se prepozna neka određena potreba djeteta i da se na najbolji mogući način zadovolji.
18.2. Sud je vodio računa o najboljem interesu djeteta kako to propisuje odredba članka 3. Konvencije o pravima djeteta, u kojoj se navodi da je u svim akcijama koje se odnose na dijete, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove, socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavno tijelo, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Interes i dobrobit djeteta održava sveukupni, optimalni status djeteta u odnosu na njega samoga i druge subjekte.
18.3. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi, kako je to propisano člankom 92. ObZ-a, dok prema odredbi članka 95. ObZ-a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, a roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.
18.4. Odredbom članka 119. stavak 1. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je stavkom 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.
18.5. Sukladno članku 12. Konvencije o pravima djeteta, dijete ima pravo na slobodno, bez ičijih utjecaja, izražavanje mišljenje o svim pitanjima koja se na njega odnose. U smislu odredbe iz članka 86. stavak 2. ObZ-a, u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovom pravu ili interesu dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja. Mišljenje djeteta uzima se u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću, a u konkretnom slučaju mlt. MĐ, koji je u dobi od 13 godina, izrazio je svoje mišljenje u razgovoru sa psihologom Zavoda, a kako je to propisano člankom 360. stavak 3. ObZ-a.
19. Slijedom navedenog, a uvažavajući mišljenje psihologa, kao i stručnog tima HZSR, Područni ured Osijek i PU Našice, na koje mišljenje posebna skrbnica mlt. djeteta nije imala primjedbi, iskaze stranaka, posebnih skrbnika tuženika, izraženog mišljenja mlt. MĐ putem psihologa Zavoda, kako ne želi provoditi vrijeme s ocem, stav je suda kako nije u interesu djeteta mlt. MĐ da ostvaruje osobne odnose s ocem EĐ. Pri tom je sud uzeo u obzir da je mlt. MĐ dijete u dobi od 13 godina sa poremećajem iz spektra Autizma, Aspergerov sindrom, socijalno i emocionalno je dosta nezreliji od svojih vršnjaka, u tretmanu je dječjeg psihijatra, dok je i otac djeteta osoba specifičnog zdravstvenog stanja, kod kojeg su jasno vidljiva tjelesna i kognitivna ograničenja, radi kojih mu je potrebna stalna pomoć druge osobe, uočavaju se teškoće u području orijentacije, pažnje koncentracije, verbalnog izražavanja i razumijevanja, kratkoročnog pamćenja, a kao posljedica teške prometne nesreće 2018., kreće se uz pomoć invalidskih kolica, djelomično lišen poslovne sposobnosti (između ostalog i u dijelu obavljanja roditeljske skrbi nad mlt. sinom), da je mlt. MĐ tijekom svih druženja s ocem preuzimao inicijativu za razgovorom, otac je bio ograničen u komunikaciji i znao postaviti svega nekoliko upitnih rečenica (kako si, kako je u školi, kako si završio razred), te bi odgovarao na pitanja isključivo sa da ili ne, bez uključivanja emocija, dok MĐ teško shvaća kako je navedeno stanje posljedica nesreće i želio bi da otac više sudjeluje u razgovorima, da ga propitkuje o njegovim interesima, a zbog čega svaki put preuzima inicijativu i uglavnom priča o školi, filmovima koje gleda, sjećanjima, a što ga i prema majčinim zapažanjima i navodima frustrira. Tijekom održavanja susreta s ocem pod nadzorom stručne osobe voditeljica mjere je nastojala spriječiti neugodnu tišinu poticanjem oca da se uključi u razgovor, pa kako otac ne bi reagirao Davidov govor tijela (lomljenje prstiju, okretanje glave od oca, gledanje prema vratima, pokazivanje zamora), ukazivao bi voditeljici mjere na potrebu prekidanja već ionako neugodnog razgovora. Važno je naglasiti kako zbog svega navedenog i samo dijete verbalizira da ne želi susrete s ocem, pa odbija i susret s bakom po ocu, koja mu na tim susretima govori o ocu, a po navodima majke djeteta, dijete joj nakon susreta s ocem postavlja pitanja zašto mu baka laže da ga se otac sjeća kada ga se ne sjeća, zašto tata nikad ne pita za njega i sl., dok otac djeteta o prethodnom načinu ostvarivanja kontakata s mlt. djetetom ne uočava ništa sporno, odnosno ne pokazuje mogućnost kritičnog osvrtanja na iste, kao i razumijevanje povratnih reakcija sina (nervoza, frustracija, emocionalna uznemirenost, detektirani kroz ostvarivanje osobnih odnosa oca s mlt. djetetom pod nadzorom), već u više navrata iznosi kako bi volio viđati mlt. MĐ i dalje. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, a poglavito mišljenje psihologa kako inzistiranje na ostvarivanju osobnih odnosa mlt. MĐ s ocem nije u djetetovom interesu, kako se prvenstveno nije razvila pozitivna povezanost djeteta s ocem, već je dijete emotivno opterećeno susretima, ne veseli im se i odbija ih, dok otac zbog svog zdravstvenog stanja nema sposobnosti aktivno sudjelovati na susretima, u skladu s potrebama djeteta, što sve nije povoljno za dijete Davidove dobi i specifičnih poteškoća, koji za vrijeme kontakata ne dobiva odgovarajuću i kvalitetnu pažnju oca, jer otac jednostavno nije u mogućnosti to pružiti djetetu, niti će to biti radi teškog oštećenja intelektualnih i amnestičkih funkcija. Stoga sud smatra da je u takvoj specifičnoj cjelokupnoj obiteljskoj situaciji, prioritetno osigurati djetetu uvjete za miran život, učenje i razvoj, obzirom na djetetove specifične zdravstvene teškoće, dob djeteta (rođ. **.**.2012.), te zahtjevnost odrastanja i školovanja, te po ocjeni ovog suda u takvim okolnostima forsiranje održavanja osobnih odnosa mlt. MĐ s ocem, nije u najboljem interesu djeteta, niti je u skladu s njegovom dobrobiti, pri čemu se ističe da prema Konvenciji o pravima djeteta pravo je djeteta da najbolji interes djeteta mora imati prednost i da se isti procjenjuje i uzima u obzir prilikom poduzimanja svih aktivnosti i donošenja svih odluka koje se odnose na dijete.
20. Slijedom iznijetoga, sud je izmijenio raniju presudu Općinskog suda u Osijeku broj: P Ob-362/2021-26 od 17. travnja 2023., u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje osobnih odnosa mlt. MĐ sa ocem, na način da se osobni odnosi između mlt. MĐ i oca EĐ neće odvijati, kako je to odlučeno u točki I. izreke presude, vodeći računa prvenstveno o najboljem interesu mlt. djeteta.
21. U odnosu na parnične troškove sud je sukladno odredbi članka 366. Obiteljskog zakona, a koja propisuje da o troškovima postupka u statusnim stvarima sud odlučuje slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, budući se ovaj postupak vodio u interesu mlt. djeteta i stranaka.
22. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku, 27. listopada 2025.
SUTKINJA
JADRANKA OROZ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. Opun. tužiteljice
2. Opun. tuženika
3. Posebnoj skrbnici mlt. djeteta AĐ
- nakon pravomoćnosti -
4. HZSR, PU Osijek
5. HZSR, PU Našice