Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-491/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku VU, odvjetniku u [adresa] i RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ĐUŠ[adresa]. 30c, Njemačka, zastupane po punomoćniku Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, broj: P-619/2023-18 od 23. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, broj: P-619/2023-18 od 23. svibnja 2024.,

II.Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu tuženika u iznosu od 250,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu od 3. lipnja 2008. sklopljenog između tužitelja ĐU i tuženika u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF (valutna klauzula u CHF) te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime nepripadno plaćenog iznosa od 6.223,22 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Odbijen je tužitelj sa zahtjevom iznad tog iznosa odnosno za iznos od 417,36 eura.

Naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka od 1.689,73 eura, umješaču BU iznos od 1.000,00 eura i umješaču RU iznos od 750,00 eura sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2024. do isplate. Naloženo je Republici Hrvatskoj da punomoćniku tužitelja Tomislavu Bogdanu odvjetniku iz Osijeka naknadi putni trošak od 20,00 eura, punomoćniku umješača na strani tužitelja VU putni trošak u iznosu od 20,00 eura i punomoćniku umješača KU odvjetnici iz [adresa] putni trošak u iznosu od 10,00 eura sve u roku od 15 dana, dok su Tomislav Bogdan i VU odbijeni sa zahtjevom iznad navedenog.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP).

Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika pobija navode žalbe kao neosnovane i traži trošak sastava odgovora u iznosu od 250,00 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 3. lipnja 2008. kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog valutne klauzule tužitelj platio 6.223,22 eura više.

8. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost sporne valutne odredbe Ugovora o kreditu.

9. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda je i u skladu sa pravnim stajalištem sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

10. Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je dokazao da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda RH, jer je sporni Ugovor zaključen 3. lipnja 2008., a u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 9. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija. Neosnovano žalitelj osporava primjenu navedene zakonske odredbe na ovaj konkretan slučaj.

13. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te ugovorenu valutnu klauzulu.

14. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

15. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

16. Žalitelj u žalbi iznosi svoje stajalište o valutnoj klauzuli i zastari kao i stajalište određenih pravnih stručnjaka, ali navedena stajališta ne obvezuju sudove dok stajališta iznesena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske su obvezujuća za nižestupanjske sudove.

17. Tužitelj je saslušan kao stranka te je izjavio da je kod tuženika realizirao kredit radi renoviranja kuće koja je bila u lošem stanju, te da su mu u banci rekli da zatraženi iznos od 120.000,00 kuna treba vezati za valutu i predložili su da to bude CHF, te da njemu i njegovoj supruzi koja je bila prisutna nisu objasnili eventualne promjene tečaja.

Iz takvog iskaza jasno proizlazi da je tužitelj po ocjeni ovog drugostupanjskog suda imao status potrošača, pa činjenica da prvostupanjski sud to nije izričito napisao ne utječe na taj njegov status.

18. Pri takvom činjeničnom stanju teret dokaza da je tužitelj u statusu osoba koje ne bi imale status potrošača je na strani tuženika koji takve dokaze nije predlagao.

19. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je obrazložio razloge prihvaćanja nalaza vještaka koji je sačinjen temeljem dokumentacije dostupne vještaku, isti je utvrdio tečajnu razliku za CHF koju je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta pa i ovaj drugostupanjski sud prihvaća nalaz vještaka kao stručan i objektivan.

20. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a ista je jasno i dovoljno obrazložena, pa niti u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana.

Odgovor tužitelja na žalbu tuženika nije bio nužan za pravilno rješavanje ove pravne stvari pa je isti odbijen sa zahtjevom za naknadu tog troška temeljem članka 155. stavak 1. ZPP-a.

21. Tuženik je u žalbi postavio zahtjev za eventualno izuzeće uređujućeg suca u drugostupanjskom postupku, a koji zahtjev je rješenjem Ureda predsjednika suda broj 29-Su-356/2025-2 od 23. listopada 2025. odbijen kao neosnovan.

22. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 27. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak