Poslovni broj: K-296/2024-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji Liviji Šrajbek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Blagec, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. ŠOŠ, zbog kaznenog djela iz članka 226. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 - dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj KO-DO-313/2024 od 3. rujna 2024., izmijenjene podneskom od 24. veljače 2025., te na raspravi dana 21. listopada 2025., nakon javne rasprave zaključene 21. listopada 2025., u prisutnosti SODO Zlatar, optuženika i njegovog branitelja, dana 27. listopada 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08.)

optuženi ŠOŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ŠO i UO, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, ing. strojarstva, sa završenom VŠS, zaposlen u trgovačkom društvu „VERTIV CROATIA“, s primanjima od oko 1.000,00 eura, neoženjen, bez djece,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

- 5. svibnja 2024. oko 21,30 sati, u Đurmancu, upravljao osobnim vozilom marke Audi model A5, reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom državne ceste broj 1 iz smjera Gornjeg Maclja u smjeru Krapine tj. iz smjera sjevera u smjeru juga, na kojoj je brzina vožnje prometnim znakom ograničena na 50 km/h, suprotno odredbi članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 133/23), svjestan da takvom vožnjom ugrožava druge sudionike u prometu i pristajući na to, upravljao brzinom od 124 km/h, uslijed čega je na raskrižju navedene ceste i prilazne ceste naplatnoj postaji Đurmanec, u blizini kbr. 202b, došlo do udara prednjeg krajnje lijevog rubnog dijela osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] u stražnji dio lijevog boka teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao LO,

- dakle, iz obijesti teško kršio propise o sigurnosti prometa vozeći brzinom koja prelazi 50 km/h iznad dopuštene na području s naznačenim ograničenjem brzine i time izazvao opasnost za život i tijelo ljudi,

- čime da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom u cestovnom prometu - opisano i kažnjivo po članku 226. Kaznenog zakona.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP/08 padaju na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu dana 3. rujna 2024., a izmjene 24. veljače 2025. i 21. listopada 2025.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za djelo koje mu se stavlja na teret.

3.1. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke PO, UOŠ i vještaka Srećka Hlišća.

3.2. U dokaznom postupku pročitani su kaznena prijava Postaje prometne policije Krapina broj K-9/2024 od 25. svibnja 2024. (list 1-2 spisa), zapisnik o očevidu od 18. svibnja 2024. (list 9-11 spisa), situacijski plan (list 12 spisa), fotoelaborat (list 13-24 spisa), bolnička prijava Opće bolnice Zabok od 5. svibnja 2024. (list 25 spisa), izvješće o osiguranju mjesta događaja od 5. svibnja 2024. (list 33-34 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 02291091 od 5. svibnja 2024. (list 35), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 02291092 od 5. svibnja 2024. (list 36), medicinske dokumentacije za ŠOŠ (list 54- 55 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća od 23. srpnja 2024. (list 76-83 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ŠOŠ od 28. kolovoza 2024. (list 104-107 spisa), podnesak Euroherca od 13. ožujka 2025., podnesak Postaje prometne policije Krapina od 28. ožujka 2025., podnesak Porsche Inter Auto d.o.o. od 26. lipnja 2025., podnesak PP Krapina s Ispostavom Pregrada od 17. srpnja 2025. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu i kaznenu evidenciju optuženika.

4. Optuženik je na prvom ispitivanju u Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru bio ispitan u svojstvu oštećenika dana 29. kolovoza 2024., a na raspravi pred ovim sudom, ispitan u svojstvu optuženika, branio se šutnjom.

5.1. U postupku nije bilo sporno da se optuženik svojim vozilom kretao po cesti s prednošću prolaska, da je došlo do sudara njegovog vozila sa teretnim vozilom i da na kolniku nisu pronađeni tragovi kočenja.

5.2. U postupku je sporno je li do prometne nesreće došlo uslijed obijesne vožnje optuženika.

6.1. Svjedok LO na raspravi pred ovim sudom iskazao je da je kritičnog dana izašao sa teretnim vozilom kojim je upravljao sa naplatnih kućica i nastavio je vožnju prema zaustavnoj traci i nadalje prema križanju, nije uočio lijevo i desno od sebe nikakvo vozilo, a i vidljivost je bila slabija. Kada se približio na udaljenosti od otprilike 5 metara od križanja, nije uočio da bi se bilo kakvo vozilo približilo križanju. U trenutku kada je ušao u križanje, uočio je na lijevoj strani svjetla, u tom trenutku je malo oklijevao jer je već bio u križanju, tj. maknuo je nogu sa papučice gasa. Primijetivši svjetla, malo je zakočio, te nastavio vožnju. U jednom trenutku je došlo do sudara, koliko se sjeća, osobno vozilo je udarilo negdje u sredinu njegovog teretnog vozila, a na upit na kojem dijelu raskrižja se dogodio sudar, zatražio je da mu se predoči skica ili fotografija, pa bi mogao tako određeno pokazati. Nakon što mu je predočena skica mjesta nesreće, svjedok iskazuje da je do kontakta došlo na sredini prometnog traka državne ceste broj 1, kako je označeno u skici na listu 121 spisa. Nadalje smatra da je vidljivost bila slaba, manja nego što je navedeno u vještačkom nalazu, a po mišljenju svjedoka. Prije ulaska u križanje uočio je više prometnih znakova. Dodaje da je uz cestu kojom se kretao njemu s lijeve strane bio parkiran kamion, ispred njega na samom ulazu u raskrižje bilo je više prometnih znakova, što mu je sve skupa dodatno smanjilo vidljivost, odnosno mogućnost uočavanja dolaska drugog vozila. Smatra da se osobno vozilo kretalo brzinom od otprilike 150 km/h, a ne kako piše u vještačkom nalazu.

6.2. Na upit ZODO Zlatar iskazuje da je njemu s lijeve strane bilo parkirano jedno teretno vozilo sa prikolicom.

7.1. Svjedok LOŠ na raspravi pred ovim sudom iskazao je da je sjedio u teretnom vozilu kao suvozač. Vozač je došao u blizinu raskrižja nakon naplatnih kućica i zaustavio se ispred pune linije, provjerio situaciju ispred sebe, lijevo i desno od sebe, nije vidio nikakvo vozilo, zatim je polako nastavio kretanje prema raskrižju, opet se zaustavio ispred isprekidane crte, provjerio i vidio da u blizini nema nikakvog vozila, potom ušao u raskrižje i kad se zatekao između prve i druge isprekidane crte, uočili su da velikom brzinom nailazi osobni automobil s lijeve strane, u tom času je njihovo teretno vozilo bilo već na sredini druge, tj. središnje trake, kada je došlo do sudara. Osobni automobil je uočio neke dvije sekunde prije sudara i smatra da se vozio brzinom između 140 i 160 km/h. Istaknuo bi da je vidljivost bila jako slaba, ispred raskrižja su bili prometni znakovi različite veličine i još jedno parkirano teretno vozilo što je dodatno smanjilo vidljivost. Navodi da je odmah nakon nesreće uočio da bi vozač osobnog automobila mogao biti teško ozlijeđen i odmah je upućen poziv prema hitnoj pomoći. Uskoro su došli vatrogasci i hitna pomoć, a on i vozač teretnog vozila nisu zadobili tjelesne ozljede, osim što su još neko vrijeme osjećali bolove u tijelu i glavobolje.

7.2. Na upit ZODO Zlatar iskazuje da je osiguranje tretiralo štetu kao totalnu štetu na vozilu, isplatilo mu je 75.000,00 eura, tj. teretno vozilo je u vlasništvu Leasing kuće kojoj je isplaćena naknada štete.

8.1. Vještak Srećko Hlišć na raspravi dana 25. veljače 2025. navodi da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

8.2. Valja navesti da je vještački nalaz sačinjen povodom podignute optužnice KO-DO- 279/2024 od 26. srpnja 2024. gdje se vozaču teretnog vozila ŽO stavlja na teret da je skrivio prometnu nesreću jer dolaskom do raskrižja sa cestom koja ima prednost prolaska nije propustio osobno vozilo [registarska oznaka] kojim je upravljao ŠOŠ.

8.3. Slijedom navedenog, u vještačkom je nalazu vozač teretnog automobila označen optuženikom, a vozač osobnog automobila oštećenikom.

8.4. Zadatak vještaka bio je utvrditi dinamiku nastanka i mogućnost izbjegavanja prometne nesreće.

8.5. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet Srećka Hlišća proizlazi: osumnjičenik je u noćnim uvjetima upravljao teretnim vozilom prilaznom cestom iz smjera naplatne postaje Đurmanec i dolaskom do državne ceste vrlo sporo skretao lijevo prema Gornjem Maclju, iz kojeg mu je smjera izrazito brzo nailazio oštećenik u osobnom vozilu, pa kada je teretno vozilo već kabinom ušlo na sredinu raskrižja, a stražnjim dijelom još priječilo desnu traku prema [adresa], došlo je do naleta prednjeg krajnje lijevog rubnog dijela osobnog vozila na stražnji dio lijevog boka teretnog vozila. Kod sudara je brzina teretnog vozila iznosila oko 7 km/h, a osobnog vozila oko 99 km/h. Ako bi oštećenik reagirao kočenjem na ulazak prednjeg dijela teretnog vozila preko njegove vozne trake, onda mu je prilazna brzina iznosila oko 124 km/h, a kočenjem je reagirao na oko 61,6 m ispred mjesta sudara ili oko 1,9 s prije sudara. Smjeru kretanja osobnog vozila brzina je ograničena prometnim znakom na 50 km/h. Kada je osumnjičenik bio ispred zaustavne linije na oko 12,0 m ispred mjesta sudara, vremenski oko 6,7 s prije sudara, osobno vozilo je bilo oko 226,7 m ispred mjesta sudara. Osumnjičenik bi izašao iz putanje osobnog vozila i do nesreće ne bi došlo da se kretao brzinom od 9 km/h, dakle, svega 2 km/h većom brzinom od one koju je imao. Do nesreće ne bi došlo i na način na koji se okrivljenik sporo uključivao u promet da je brzina osobnog vozila bila manja od 86 km/h. Osumnjičenik je u daljini mogao vidjeti nailazak osobnog vozila i izbjeći nesreću sačekivanjem njegovog prolaska, s time da se u noćnim uvjetima gledanja nailaska svjetala osobnog vozila s prednje strane, ne isključuje mogućnost pogrešne procjene razlike brzine njegovog stizanja na mjesto nesreće od 38 km/h, a zbog čega se onda osumnjičenik zbog pogrešne procjene potrebnog vremena za izlazak iz putanje nije malo hitrije uključivao u promet i tako izbjegao nesreću, što je tehnički mogao ostvariti.

8.6. Na upit branitelja optuženika da li deklarirana masa svakog pojedinog vozila može biti od utjecaja na izračun sudarne brzine, iskazuje: u svom nalazu i mišljenju uzeo sam u obzir tzv. tvorničke mase vozila i procijenjene mase vozača, tj. putnika i tereta budući da nije uobičajeno da se vozila nakon nesreće važu, pa da znamo točnu masu vozila, budući da tvornička masa vozila koja je deklarirana može odstupati prema pravilima oko 5%, to zajedno s procjenom usporenja jednog i drugog vozila nakon sudara proizlazi mogućnost odstupanja konačnog izračuna sudarnih brzina jednog i drugog vozila. S obzirom na moguće odstupanje svih parametara, ako gledamo na manje, sudarna brzina osobnog vozila optuženika mogla je biti u području od 95 do 99 km/h. Na upit branitelja da li je do zaključka o prilaznoj brzini kretanja optuženika došao na temelju pretpostavke da je optuženik kočio i da li je imao i kakve potvrde za tu pretpostavku u vidu tragova, odgovara da materijalnih tragova u smislu blokirajućih tragova kočenja kotača osobnog vozila nije bilo, već je analiza provedena na način da bi se utvrdila teoretski najveća moguća brzina prilaska optuženika mjestu nesreće, a kako bi mogao utvrditi gdje je najdalje osobno vozilo moglo biti u pojedinim fazama uključivanja kombi vozila u promet na glavnu cestu. Dakle, ovih 124 km/h je najveća moguća brzina ako bi optuženik reagirao kočenjem kada mu kombi vozilo počinje sjeći put preko njegove trake za ravno. Teoretski je moguće da optuženik uopće nije kočio jer nemamo materijalnih tragova, u kojem slučaju bi najmanja brzina kretanja osobnog automobila optuženika bila od 95 do 99 km/h. Ne mogu isključiti mogućnost, a u nedostatku materijalnih tragova, da li je optuženik reagirao kočenjem jednu sekundu prije samog sudara, kada je zaključio da kombi vozilo neće stići izaći iz njegove putanje, a to zato jer zbroj vremena reagiranja kočenjem i porasta usporenja radne kočnice traje po prilici jednu sekundu, pa dakle osobno vozilo u trenutku sudara bi tek trebalo započinjati sa fizičkim kočenjem, odnosno prilazna brzina optuženika bi i u slučaju reagiranja kočenjem jednu sekundu prije sudara bila manje ili više jednaka sudarnoj brzini od ranije rečenih 95 do 99 km/h.

8.7. Na upit ZODO Š iskazuje: da je vozač osobnog automobila u trenutku kada je uočio da u raskrižje ulazi kombi vozilo, očekivano bi bilo da reagira kočenjem jer je u opasnosti. Težina tereta koji se nalazio u kombi vozilu uzeta je u obzir u nalazu i mišljenju vještaka. Okolnost da se kombi vozilo prevrnulo proistječe iz visine težišta kombi vozila koje je na većoj razini nego visina težišta osobnog vozila optuženika, pa je zato udarom osobnog vozila u stražnji lijevi kotač došlo ne samo do rotacije kombi vozila stražnjim dijelom u desnu stranu, nego i do prevrtanja kombi vozila na bok. Navedeno nije u uzročnoj vezi sa kočenjem već sa brzinom kretanja osobnog vozila u trenutku sudara i razlikom u visini težišta jednog i drugog vozila. On u situacijskom planu i fotoelaboratu nema evidentirano da bi u samom raskrižju, uz cestu kojom se kretalo kombi vozilo, bilo parkirano bilo kakvo teretno vozilo.

8.8. Na daljnji upit ZODO Zlatar da li je moguće utvrditi na kojoj udaljenosti od raskrižja je optuženik mogao uočiti kombi vozilo, vještak odgovara da to ovisi o tome koja su svjetla bila uključena na oba vozila, duga ili kratka, prometni znakovi su ga sprečavali da fizički vidi kombi vozilo, ali je trebao vidjeti svjetla koja osvjetljavaju asfalt na nižoj razini. Na udaljenosti od 100 metara mogao je vidjeti da je kolnik osvijetljen kratkim svjetlima ispred kombi vozila. Međutim, u tom trenutku vozač osobnog vozila nije imao razloga kočiti jer je bio na cesti sa prednošću prolaska i očekivano je da mu vozilo koje se kreće sporednom cestom neće oduzimati prednost prolaska, stoga je logično da on reagira tek u trenutku kad uoči da je vozilo krenulo u raskrižje i kad mu fizički sječe put. Da je vozilo kočilo, njegova bi prilazna brzina bila 124 km/h, međutim, obzirom da tragova kočenja nema, njegova prilazna brzina je bila 95 do 99 km/h uz napomenu da moderna vozila u ovom slučaju ne ostavljaju tragove kočenja na kolniku.

8.9. Na daljnji upit ZODO Zlatar da li bi rekonstrukcija na mjestu nesreće u noćnim uvjetima uz prisustvo svjedoka mogla doprinijeti utvrđivanju svih tehničkih parametara prometne nesreće, tj. utvrđivanja točne prilazne i sudarne brzine vozila optuženika, na što vještak iskazuje da rekonstrukcija nesreće ne može dokazati kojom je brzinom osobno vozilo prilazilo mjestu nesreće, već se ova okolnost može utvrditi ako bi bio na raspolaganju snimač podataka iz osobnog vozila, tzv. "crna kutija", odnosno EDR (Event Data Recorder), budući da bi u tom snimaču bile zabilježene sve dinamičke karakteristike kretanja osobnog vozila prije nesreće i do samog trenutka sudara. Ovlaštenje za čitanje podataka sa EDR-a ima samo ovlašteni servis.

9.1. Vještak Srećko Hlišć ponovno je ispitan na raspravi dana 17. rujna 2025.

9.2. SODO Zlatar navodi: u svom pisanom nalazu u točki 324. naveli ste brzinu optuženika od najmanje 124 km/h kao prilaznu brzinu, a na raspravi ste iskazali da je ovih 124 km/h najveća moguća brzina ako bi optuženik reagirao kočenjem kada mu teretno vozilo počinje sjeći put preko njegove trake za ravno. Možete li objasniti zašto postoji ta razlika između pisanog nalaza i usmenog iskaza?

9.3. Na pitanje SODO Zlatar vještak odgovara da ne postoji razlika između pisanog nalaza i mišljenja i iskaza danog na raspravi 25. veljače 2025. budući da je i u jednom i u drugom sadržano koliko je iznosila sudarna brzina osobnog vozila optuženika i kojom se brzinom optuženik mogao kretati ako bi reagirao kočenjem kada mu vozilo oštećenika počinje sjeći put. Dakle, radi se o dvije različite analize. Prva je samo utvrđivanje sudara i sudarne brzine, a druga je koliko bi mogla iznositi najveća brzina prilaska optuženika mjestu nesreće ako bi kočio na presijecanje putanje. Brzina od 124 km/h je prilazna brzina optuženika ako bi isti snažno zakočio neposredno prije sudara u trenutku kada kombi vozilo počinje ulaziti na glavnu cestu. Ovih 124 km/h je najveća moguća brzina ako optuženik reagira kočenjem kada mu kombi vozilo počinje sjeći put preko njegove vozne trake za ravno. U nalazu i mišljenju potrebno je pročitati početak na koji se način došlo do 124 km/h, te da je to vezano na isto tako nedokazani element da li je kombi vozilo u raskrižje ulazilo nakon zaustavljanja ili u vožnji. Prema tome, na raspravi je odgovarano u tom smislu na pitanje obrane, a ne u smislu onoga što sam ja pisao u nalazu i mišljenju. Radi se o dvije različite stvari. Ovih 124 km/h koje navodim u očitovanju na raspravi je upravo najveća moguća brzina ako bi optuženik reagirao kočenjem kada mu kombi vozilo počne sjeći put preko njegove trake za ravno, što je situacija ako bi kombi vozilo bilo zaustavljeno i onda krenulo u raskrižje. Ukoliko se kombi vozilo nije zaustavilo prije raskrižja već je u kontinuitetu nastavilo kretati se prema raskrižju, tada bi brzina osobnog automobila bila manja od ovih 124 km/h, te bi mogla biti neka podjednaka ili iznad sudarne brzine jer ne znamo je li optuženik kočio ili nije kočio. U nalazu i mišljenju se uzima matematička okolnost koliko duboko kombi vozilo ulazi u raskrižje, te se računa vrijeme boravka do mjesta sudara na glavnoj cesti ako je prije zaustavljeno i ako optuženik reagira kočenjem u tom trenutku, pa je to onda najmanja brzina. Potrebno je dakle razlučiti o kojem trenutku kočenja se radi i što se može matematičkim modelom izračunati jer je i ta varijanta teoretska te ovisi o tome da li je kombi vozilo prije nesreće bilo zaustavljeno i da li je i kada je optuženik reagirao kočenjem, a što je sve pretpostavka. Dakle, navodim da je meni na raspravi bilo postavljeno drugačije pitanje, pa je stoga i došlo do razlike u mojem odgovoru kada sam na raspravi rekao da je najveća moguća brzina kretanja osobnog automobila bila 124 km/h.

9.4. Na upit SODO Zlatar ako optuženik nije kočio, kolika bi bila njegova prilazna brzina, vještak iskazuje da je ta brzina ista sudarnoj brzini koja je iznosila oko 99 km/h računski, a na pitanje branitelja s obzirom na mogućnost odstupanja masa vozila za koje mase ne znamo točno iznose, s obzirom na procjenu masa vozača, putnika i tereta, dozvolio sam mogućnost i manje brzine od oko 95 km/h.

9.5. Na upit SODO Zlatar da li je moguće da ne spominje u nalazu i mišljenju ta odstupanja, vještak odgovara da se u nalazu i mišljenju ne navode odstupanja već cjeloviti brojevi izračuna, a općepoznato je da tehnika nije egzaktna znanost, pa onda se i navodi za svaki pojedini element da se radi o okvirnom broju, inače ako bi se radila i odstupanja, vještački nalazi bi bili dugački od 50 do 100 stranica teksta, a izračuni bi bili takvi da bi iznos vještačenja prelazio 10.000,00 eura. Kako bi se sve to moglo objektivizirati u nalazu i mišljenju se ne navode odstupanja svakog pojedinačnog broja. U nalazu i mišljenju se uzimaju u obzir tvorničke mase vozila, a ona se po zakonu može razlikovati, po Europskoj direktivi može odstupati po pravilima 5%.

9.6. Na upit SODO Zlatar zašto u pisanom nalazu i mišljenju kao prilaznu brzinu uzimate samo brzinu u situaciji ako optuženik koči, a ne navodite situaciju prilazne brzine u situaciji da optuženik ne koči, vještak navodi da je to potpuno jasno i nepotrebno navoditi jer je logično ako vozač ne koči brzina mu je više-manje jednaka sudarnoj brzini i ne treba dodatno obrazlagati jer je to egzaktno i jasno. U pisanom nalazu i mišljenju nisam navodio koliko iznosi prilazna brzina optuženika ako ne koči jer sam smatrao da je svima jasno da ako nema usporavanja do trenutka sudara, prilazna brzina ostaje jednaka sudaru.

9.7. SODO Zlatar navodi: u točki 325. pisanog nalaza rekli ste da je oštećenik mogao pogrešno procijeniti brzinu osobnog vozila jer se kretalo 74 km/h brže od dopuštene. Na pitanje SODO Zlatar jesam li u nalazu u točki 325. želio reći da je pogrešna procjena oštećenika rezultat velike brzine optuženika, navodim da bi se to moglo tako reći ako zanemarimo sve ostale elemente o mjestu sudara, dobi dana i međusobnim položajima vozila. Naime, potrebno je uzeti u obzir sve ono što sam naveo u toj točki nalaza.

9.8. Na upit sutkinje da obrazloži prethodne navode da ukoliko su oštećenici procijenili da se osobno vozilo kreće velikom brzinom, kakva bi bila očekivana reakcija u tom slučaju vozača vozila koje se nalazi na sporednoj cesti, tj. je li to vozilo u tom slučaju se trebalo zaustaviti, iskazuje da on to ne može reći jer je to procjena suda, može reći samo da on osobno, da se našao u toj situaciji, ne bi tako sporo ulazio u raskrižje.

10. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud prihvaća jer je isti sačinjen sukladno pravilima struke.

11. Optuženiku se stavlja na teret da je skrivio prometnu nesreću na način da se dana 5. svibnja 2024. oko 21:30 sati svojim osobnim automobilom [registarska oznaka], kretao kolnikom državne ceste broj 1 iz smjera Gornjeg Maclja u smjeru [adresa] tj. iz smjera sjevera u smjeru juga, gdje je brzina vožnje prometnim znakom ograničena na 50 km/h, upravljao brzinom od 124 km/h, uslijed čega je došlo do udara prednjeg krajnje lijevog rubnog dijela osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] u stražnji dio lijevog boka teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao LO.

12.1. Međutim, iz nalaza vještaka ne proizlazi nedvojbeno da se optuženik kretao brzinom od 124 km/h, međutim, ono što je nedvojbeno, to je činjenica da na kolniku nisu pronađeni tragovi kočenja osobnog automobila [registarska oznaka], te je vještak zaključio da je sudarna brzina osobnog automobila bila oko 99 km/h, što je ujedno i prilazna brzina osobnog automobila ukoliko optuženik nije kočio, a kako je to obrazložio vještak prilikom ispitivanja.

12.2. Vještak u točki 3. nalaza pod naslovom "Dinamika nastanka nesreće" iznosi tvrdnju kako proračun pokazuje da je brzina teretnog vozila kod sudara iznosila oko 7 km/h, a brzina osobnog vozila oko 99 km/h. Vještak nadalje obrazlaže u točki 3.2.3. kako tehničkim putem nije moguće utvrditi kakvom su se dinamikom vozila kretala prije sudara, odnosno je li vozač teretnog vozila prije uključivanja u promet stao ispred zaustavne crte ili je ulazio u raskrižje sporom vožnjom. Isto tako, nije moguće utvrditi je li vozač osobnog automobila na presijecanje putanje od strane teretnog vozila reagirao kočenjem i kada – ukoliko je reagirao kočenjem.

12.3. Usprkos zaključku da tehničkim putem nije moguće utvrditi dinamiku kretanja vozila prije sudara, vještak je izvršio izračune brzine za naprijed opisane situacije, pa slijedom tog izračuna zaključuje:

1) ako bi vozač osobnog automobila reagirao kočenjem, onda mu je prilazna brzina bila oko 124 km/h,

2) da se vozač teretnog automobila kretao brzinom od 9 km/h, ne bi došlo do prometne nesreće,

3) do nesreće ne bi došlo da se vozač osobnog automobila kretao brzinom manjom od 86 km/h ako se teretno vozilo kreće brzinom od 7 km/h.

12.4. Vještak je obrazložio navode iz nalaza na glavnoj raspravi, te je, između ostalog, naveo kako je brzina od 124 km/h prilazna brzina ako je optuženik snažno zakočio u trenutku kada kombi vozilo ulazi na glavnu cestu i to u situaciji ako se prethodno kombi vozilo zaustavilo ispred raskrižja i onda opet krenulo u raskrižje. Međutim, ako je kombi vozilo bez zaustavljanja nastavilo kretanje, tj. ulazilo u raskrižje, tada je brzina osobnog automobila manja od 124 km/h, mogla bi biti jednaka sudarnoj brzini ili iznad nje.

13.1. Vještak zaključuje i obrazlaže na raspravi, a koji zaključak prihvaća i ovaj sud, obzirom da na kolniku nisu pronađeni tragovi kočenja osobnog automobila, da se optuženik mogao kretati različitim brzinama, ovisno o tome je li i kada zakočio.

13.2. Tako se optuženik prilikom sudara kretao brzinom od oko 99 km/h, ukoliko nije kočio, a tragova kočenja nema, što je ujedno i prilazna brzina osobnog automobila.

13.3. U slučaju da je optuženik zakočio neposredno prije sudara tada bi mu prilazna brzina bila od 95 do 99 km/h. Naime, moguće je da je optuženik reagirao kočenjem jednu sekundu prije samog sudara kada je zaključio da kombi vozilo neće izaći iz njegove putanje, pa kako zbroj vremena reagiranja kočenjem i porasta usporenja radne kočnice traje po prilici jednu sekundu, što znači da bi osobno vozilo u trenutku sudara tek započelo sa fizičkim kočenjem, pa bi prilazna brzina optuženika u slučaju reagiranja kočenjem jednu sekundu prije sudara bila manje ili više jednaka prilaznoj brzini od 95 do 99 km/h.

13.4. Ukoliko je optuženik kočio, onda mu je prilazna brzina oko 124 km/h ako reagira na ulazak prednjeg dijela teretnog vozila preko njegove vozne trake i dodatno obrazlaže da bi se radilo o snažnom kočenju ukoliko se teretno vozilo prethodno zaustavilo ispred raskrižja i onda opet krenulo u raskrižje, dakle, u situaciji ako bi bili ispunjeni ovi dodatni uvjeti.

14. Prema tome, prilazna brzina od 124 km/h je moguća brzina kretanja vozila optuženika (ako bi bili ispunjeni uvjeti kako je to naveo vještak, a tiču se položaja i kretanja teretnog vozila u raskrižju i reakcije optuženika u vidu snažnog kočenja), jednako kao što je i moguće da je prilazna brzina optuženika bila 99 km/h, koja brzina je ujedno i sudarna brzina jer tragovi kočenja vozila optuženika na kolniku nisu pronađeni, kao što je i moguće da ukoliko je optuženik kočio neposredno prije sudara, brzina kretanja vozila optuženika je bila između 95 i 99 km/h.

15.1. Slijedom navedenog, sud ne nalazi uvjerljivim iskaz svjedoka PO i njegovog suvozača, svjedoka UOŠ, da se optuženik kretao brzinom od oko 150 km/h, pa da stoga vozilo optuženika nije uočio prilikom dolaska u raskrižje. Također ne nalazi uvjerljivom ni tvrdnju PO da je sa njegove lijeve strane i na samom ulasku u raskrižje bio parkiran kamion sa prikolicom koji mu je smanjio vidljivost, jer je vještak u svom nalazu naveo kako nikakvo vozilo na mjestu prometne nesreće nije bilo parkirano u blizini raskrižja jer tako proizlazi iz situacijskog plana i fotoelaborata mjesta nesreće, zbog čega sud nalazi ovaj dio iskaza svjedoka neuvjerljivim i danim sa svrhom da prikaže kako raskrižje nije bilo pregledno i time dodatno opravda svoj ulazak u raskrižje iako je vozilo optuženika u trenutku kada je oštećenik bio ispred zaustavne linije bilo udaljeno, po nalazu vještaka, 226 metara, imalo je upaljena svjetla, te je optuženik imao prednost prolaska. Vještak je, osim toga, naveo u svojem nalazu da je i optuženik mogao vidjeti svjetla vozila oštećenika ispred raskrižja, ali nije očekivao, i to sa pravom, da će teretno vozilo ući u raskrižje, odnosno da neće propustiti vozilo koje se kreće cestom sa prednošću prolaska.

15.2. Svjedok LOŠ iskazao je u bitnome kao i svjedok LO, pa njegov iskaz sud iz jednakih razloga ne nalazi uvjerljivim.

16. Kako tragova kočenja na kolniku nije bilo, sud ocjenjuje na temelju dokaza koje je proveo na raspravi, kako nije nedvojbeno dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, tj. da bi iz obijesti teško kršio propise sigurnosti prometa vozeći brzinom od 124 km/h, odnosno brzinom koja prelazi 50 km/h iznad dopuštene brzine na području sa naznačenim ograničenjem brzine i time izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, kako je opisano i kažnjivo po članku 226. KZ/11, zbog čega ga je oslobodio od optužbe primjenom u izreci navedenih odredbi.

17. Shodno oslobađajućoj presudi, na temelju citirane zakonske odredbe, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

18. S obzirom na navedeno, riješeno je kao u izreci ove presude.

U Zlataru 27. listopada 2025.

Sutkinja:

Livija Šrajbek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude Državni odvjetnik, optuženik i njegov branitelj imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku radi davanja odgovora, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO-313/2024

2. Optuženik ŠOŠ

3. Branitelj odvj. Ivan Zubić