Poslovni broj: Us I-1096/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice KMB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 27. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-214-02/24-01/1, Urbroj: 513-04-24-2 od 5. ožujka 2024. i poništenje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I- 215-02/19-01/1, Urbroj: 513-07-17-23-44 od 6. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-214-02/24-01/1, Urbroj: 513-04- 24-2 od 5. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-215- 02/19-01/1, Urbroj: 513-07-17-23-44 od 6. prosinca 2023., kojim je tužiteljici utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2016. u iznosu od 1.293,82 eur /9.748,29 kuna i kamata u iznosu od 511,55 eur/3.854,32 kuna; manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2017. u iznosu od 3.630,59 eur/27.354,67 kuna i kamata u iznosu od 1.163,41eur/8.765,70 kuna; manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje za 2017. u iznosu od 600,88 eur/4.527,32 kuna i kamata u iznosu od 189,40 eur/1.427,02 kuna; manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje za 2017. u iznosu od 200,29 eur/1.509,11 kuna i kamata u iznosu od 63,13 eur/475,67 kuna; manje obračunati doprinos za zdravstveno osiguranje za 2017. u iznosu od 600,88 eur/4.527,32 kuna i kamata u iznosu od 189,40 eur/1.427,02 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa u roku od 8 dana od dana konačnosti rješenja, pod prijetnjom ovrhe.
2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara kako je osporenim rješenjem prekršeno načelo zakonitosti, načelo objektivnosti, načelo pružanja pomoći sudionicima (poreznim obveznicima) u poreznom postupku, načelo očitovanja poreznog obveznika i načelo postupanja u dobroj vjeri. Navodi kako je netočan navod da je Porezna uprava dana 24. travnja 2023. od nje zatražila da dostavi sve obavijesti, činjenice te dokumentaciju sa kojom raspolaže, jer da takav zahtjev nije zaprimila. Navodi kako je iz osporenog rješenja nejasno kakve obavijesti i koju dokumentaciju je porezno tijelo tražilo od nje, te smatra kako je trebalo taksativno navesti koja se dokumentacija traži. Tvrdi kako nije zaprimila poziv za završni razgovor od 31. srpnja 2023., niti je zaprimila obavijest o podizanju pošiljke, pa se nije niti mogla odazvati na taj završni razgovor. Napominje kako se na pozive Porezne uprave uvijek odazivala. U prethodnom nadzoru je porezni djelatnik telefonskim putem kontaktirao, i svaki put se odazvala, dok u ponovljenom postupku nitko je telefonskim putem nije kontaktirao. Prigovara utvrđenju kako u 2026. prelazi prag od 230.000,00 kuna te prigovara kako porezno tijelo i zaradu od apartmana u Dinjišci koji se vode na njenu majku KM pripisalo njoj. Ponavlja kako su akontacije i ostali dio iznosa uplaćivani isključivo na njen žiro i web račun, a na ime njene majke ništa nije uplaćeno, te smatra kako je matematički nemoguća i potpuno nelogična računica poreznog tijela. Poziva se na uputu Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1574/2021-8 od 21. srpnja 2022. i članak 6. OPZ-a te prigovara kako porezno tijelo nije postupilo prema uputi suda. Nadalje, navodi kako se u osporenom rješenju navodi da ne posjeduje dokumentaciju vezano za najam apartmana pa su primici utvrđeni procjenom, te prigovara kako ne zna kako je utvrđeno da ne posjeduje dokumentaciju kada u poreznom postupku nije obavljen sa njom niti jedan razgovor niti je zaprimila bilo kakav zahtjev za dostavu sa taksativno navedenom dokumentacijom koja se traži od nje. Ističe prigovor zastare utvrđenja predmetne porezne obveze. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 25. rujna 2025. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužiteljice obavljen ponovljeni porezni nadzor ispravnosti obračunavanja i prijavljivanja poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2017., te poreza na dodanu vrijednost za 2016. i 2017., porez na dohodak za 2017. i doprinose za obvezna osiguranja za 2017., u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsI-1674/21-8 od 21. srpnja 2022., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: UP/I-215-02/19-01/1, Urbroj: 513-07-07-23-43 od 6. studenoga 2023.
8. Nadzorom je izvršena usporedba ostvarenih primitaka i učinjenih izdataka za razdoblje od 2012. do 2017., radi kontrole izvora sredstava imovine tužiteljice u smislu odredbe članka 63. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04-136/15.), i utvrđeno je kako niti za jednu godinu kontroliranog razdoblja nije utvrđen višak izdataka u odnosu na dokazanih izvora sredstava, te je porezna osnovica za svaku godinu kontroliranog razdoblja utvrđena u iznosu od 0,00 kuna.
9. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako je tužiteljica u razdoblju 2014. do 2017. obavljala djelatnost pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, te kako ostvareni primici od iznajmljivanja iznose: u 2014. iznos od 156.828,61 kuna, u 2015. iznos od 136.968,33 kuna, u 2016. iznos od 290.595,45 kuna i u 2017. iznos od 293.467,33 kuna.
10. Utvrđeno je kako je tužiteljica u 2016. primala i plaćala račune ispostavljene od strane tvrtke Booking-com B.V. Amsterdam po kojim se obračunava provizija za goste koji su smještaj rezervirali preko spomenute tvrtke, kako je prikazano u tablici na str. 8. i 9. prvostupanjskog rješenja, te je utvrđeno kako je tužiteljica porezni obveznik prema članku 6. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13-115/16), kako je u 2014., 2015. i 2016. mali porezni obveznik prema odredbama članka 90. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, koji prema stavku 2. istog članka nema pravo na odbitak pretporeza te kako je tužiteljica u obvezi plaćanja PDV-a na proviziju Booking com-a prema članku 75. stavku 1. točki 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Stoga, tužiteljici je s navedene osnove utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 9.748,29 kuna (kako je prikazano u tablici na str. 8. prvostupanjskog rješenja).
11. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako tužiteljica ne vodi poslovne knjige, osim knjige prometa, te za kontrolirano razdoblje (2014. -2017.) nije bilo moguće utvrditi primitke od iznajmljivanja, slijedom čega je porezno tijelo izvršilo procjenu prometa.
12. Primici od iznajmljivanja u 2016. procijenjeni su u visini od 290.595,45 kuna, prema uplatama na žiro račun u EUR i HRK te web račun u HRK, kako je opisano na str. 9. prvostupanjskog rješenja, te je temeljem odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, utvrdilo kako tužiteljica u 2017. nije više mali porezni obveznik iz razloga što je u 2016. ostvarila primitke veće od 230.000,00 kuna.
13. Nadalje, nadzorom je izvršena procjena ostvarenog prometa od iznajmljivanja apartmana u 2017., te su primici od iznajmljivanja procijenjeni u visini od 259.987,35 kuna, prema uplatama na žiro račun u EUR i HRK te web račun u HRK, kako je opisano na str. 10. i 11. prvostupanjskog rješenja, te je temeljem odredbe 85. stavka 8. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te odredbi članka 61. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16.) i članka 7. točke 6., članka 183. stavka 1. i članka 185. stavka 1. Zakona o doprinosima ("Narodne novine" broj: 84/08. - 115/16.) utvrdilo doprinos za mirovinsko osiguranje, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i doprinos za zdravstveno osiguranje, u iznosima utvrđenim u izreci prvostupanjskog rješenja.
14. Slijedom prethodno navedenog i utvrđenog, nadzorom je tužiteljici utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2016. u iznosu od 1.293,82 eur /9.748,29 kuna, manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2017. u iznosu od 3.630,59 eur/27.354,67 kuna, manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje za 2017. u iznosu od 600,88 eur/4.527,32 kuna, manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje za 2017. u iznosu od 200,29 eur/1.509,11 kuna, manje obračunati doprinos za zdravstveno osiguranje za 2017. u iznosu od 600,88 eur/4.527,32 kuna, sa obračunatim zakonskim zateznim kamatama.
15. Odredbom članka 6. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13, 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. , 115/16 . ) propisano je da je porezni obveznik u smislu ovoga Zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.
16. Odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se malim poreznim obveznikom u smislu ovoga Zakona smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 230.000,00 kuna. Stavkom 2. istog članka propisano je da je porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka oslobođen plaćanja PDV-a na isporuke dobara ili usluga, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza.
17. Odredbom članka 75. stavka 1. točke 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da PDV mora plaćati svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a, kojoj se obavljaju usluge iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona ako te usluge obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu.
18. Odredbom članka 85. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik mora za razdoblje oporezivanja utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV- a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju. Stavkom 8. istog članka propisano je da ako porezni obveznik u propisanom roku ne podnese prijavu PDV-a ili nema propisanu dokumentaciju i porezne evidencije, Porezna uprava može procijeniti ili utvrditi poreznu obvezu.
19. Nadalje, odredbom članka 44. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15,) propisano je da porezni obveznik iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji porez na dohodak plaća u paušalnom iznosu ne vodi poslovne knjige iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona, osim evidencije o prometu.
20. Odredbom članka 82. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj:16.) propisano je da porezni obveznik iz stavaka 1. - 3. ovoga članka koji porez na dohodak plaća u paušalnom iznosu ne vodi poslovne knjige iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona, osim evidencije o prometu.
21. Nadalje, odredbom članka 7. točke 6. Zakona o doprinosima ("Narodne novine" broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16.) propisano je da druga djelatnost je samostalna djelatnost iz točaka 1. do 5. ovoga članka koju nositelj djelatnosti obavlja istodobno uz osiguranje po osnovi radnog odnosa ili po bilo kojoj od osnova obveznih osiguranja. Drugom djelatnošću smatra se i djelatnost samozaposlene osobe prema kojoj se, sukladno propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, primjenjuje zakonodavstvo Republike Hrvatske, koja se obavlja u drugoj državi članici, ako se ista obavlja istodobno uz radni odnos, odnosno zaposlenje u Republici Hrvatskoj i/ili u drugoj državi članici ili uz neku drugu osnovu osiguranja.
22. Odredbom članka 183. stavka 1. Zakona o doprinosima propisano je da osoba koja obavlja drugu djelatnost iz članka 7. točke 6. ovoga Zakona, koja od druge djelatnosti sukladno propisima o porezu na dohodak utvrđuje dohodak kao razliku između poslovnih primitaka i izdataka ili sukladno propisima o porezu na dobit od druge djelatnosti utvrđuje dobit, sama je obveznik doprinosa te obveznik obračunavanja i obveznik plaćanja doprinosa po toj osnovi.
23. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o doprinosima propisano je da se doprinosi obračunavaju na osnovicu prema godišnjoj osnovici iz članka 185. ovoga Zakona, i to: 1. doprinos za mirovinsko osiguranje, 2. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (za osiguranika tog osiguranja) i 3. doprinos za zdravstveno osiguranje.
24. Odredbom članka 185. stavka 1. Zakona o doprinosima propisano je da godišnja osnovica za obračun doprinosa obvezniku koji, prema propisima o porezu na dohodak, od druge djelatnosti utvrđuje dohodak jest dohodak ostvaren u poreznom razdoblju – razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka ili dohodak utvrđen procjenom, u skladu s odredbama Općega poreznog zakona, prije umanjenja dohotka za preneseni gubitak i ostalih umanjenja dohotka prema propisima o porezu na dohodak i posebnim propisima.
25. Odredbom članka 125. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da o ishodu poreznog nadzora, prije sastavljanja zapisnika, treba obaviti zaključni razgovor s poreznim obveznikom ili s osobom koju je imenovao porezni obveznik te raspraviti sporne činjenice, pravne ocjene, zaključke i njihove učinke na utvrđivanje porezne obveze te o tome sačiniti zabilješku.
26. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske osporene odluke, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.
27. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo temeljem utvrđenja poreznog nadzora tužiteljici procjenom utvrdilo manje obračunati porez na dodanu vrijednost kao i doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za 2016. i 2017. budući je tužiteljica u promatranom razdoblju ostvarila primitke od iznajmljivanja apartmana turistima koji iznos je prešao prag propisan za ulazak u sustav PDV-a, čime je tužiteljici prestala mogućnost paušalnog oporezivanja i nastala je obveza oporezivanja. Kako tužiteljica nije vodila poslovne knjige i ne posjeduje urednu i cjelovitu dokumentaciju o ostvarenim primicima i izdacima, porezno tijelo nije povrijedilo zakon na štetu tužiteljice kada je poreznu obvezu utvrdilo procjenom, temeljem raspoložive dokumentacije (podataka o ostvarenom prometu do kojih se došlo nadzorom i na temelju nadzorom utvrđenih izdataka u svezi pružene usluge iznajmljivanja), u skladu sa ovlaštenjima iz članka 92. stavka 3. točke 3. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16. -114/22.), a kako je to obrazloženo na str. 7.- 12. prvostupanjskog rješenja.
28. Vezano za prigovor tužiteljice kako se dio primitaka odnose na njenu majku KM, valja kazati kako iz utvrđenja nadzora proizlazi da je tužiteljica u svrhu dokazivanja svojih tvrdnji da su na njen žiro račun u eur i na web račun u HRK vršene i uplate od strane gostiju kojima je uslugu smještaja pružila njena majka KM, koja također iznajmljuje apartmane na otoku Pagu, dostavila knjigu prometa, preslike računa ispostavljenih gostima i prijave gostiju putem e-visitora, iz koje dokumentacije je porezno tijelo utvrdilo da su osobe koje se javljaju kao gosti KM na račun tužiteljice u eur uplatile ukupno 8.712,00 eur, iz čega je utvrđeno kako se uplate koje se odnose na goste tužiteljice po tome računu iznose 8.744,90 eur (17.486,90-8.712,00). Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako za uplate koje su gosti KM navodno izvršili putem Pay Pal-a na web račun, tužiteljica nije dostavila nikakvu dokumentaciju te je izjavila kako ne raspolaže navedenom dokumentacijom i da istu ne može pribaviti, slijedom čega je porezno tijelo zaključilo kako nije moguće provjeriti koji su gosti KM uplatili kolike iznose i da li su te uplate uopće izvršene od strane gostiju KM, zbog čega je porezno tijelo cjelokupni iznos uplata na web račun tužiteljice izvršenih putem Pay Pal-a pripisalo tužiteljici. Sud pravilnim i na zakonu osnovanim prihvaća prethodna utvrđenja porezno tijela, obzirom kako tužiteljica poreznom tijelu nije dostavila dokaze u smislu odredbe članka 69. i 88. točke 2. OPZ-a, stoga, prigovore u pogledu nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja u navedenom dijelu, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim i neargumentiranim.
29. Prigovor tužiteljice kako u poreznom postupku sa njom nije obavljen niti jedan razgovor niti je zaprimila bilo kakav zahtjev za dostavu sa taksativno navedenom dokumentacijom koja se traži od nje, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim, iz razloga što iz sadržaja spisa upravnog tijela proizlazi kako je tužiteljica Obavijest od 24. travnja 2023. kojom je zatraženo od tužiteljice da dostavi sve obavijesti, činjenice i dokumentaciju kojom raspolaže, a koja prema vlastitoj ocjeni može utjecati na visinu utvrđene porezne obveze u skladu sa presudom ovog suda, uredno primila dana 15. svibnja 2023., te se istoj nije odazvala. Nadalje, proizlazi kako je poziv na zaključni razgovor tužiteljici dostavljen u skladu sa odredbom člana 59. stavka 6. OPZ-a. Također, proizlazi kako je tužiteljica dana 16. studenoga 2023. primila Zapisnik o obavljenom nadzoru na koji nije uložila prigovor. Dakle, iz navedenoga nedvojbeno proizlazi kako je porezno tijelo u cijelosti postupilo prema upiti suda iz presude poslovni broj: UsI-1674/21-8 od 21. srpnja 2022., te omogućilo tužiteljici da sudjeluje u ponovljenom postupku nadzora, međutim, tužiteljica svoje pravo nije iskoristila, pa se navedeni prigovor tužiteljice ocjenjuje neosnovanim.
30. Prigovor tužiteljice kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđenje predmetne obveze, prema ocjeni ovog Suda nije osnovan.
31. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima. Stavkom 6. istog članka propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.
32. Prema stajalištu Suda, zastara prava na utvrđenje poreza na dodanu vrijednost za 2016., u smislu odredbe članka 30. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13-115/16.) u vezi članka 108. stavka 2. OPZ-a, započela teći 1. siječnja 2017., dok je za zastara prava na utvrđenje poreza na dodanu vrijednost za 2017. započela teći 1. siječnja 2018., jednako kao i obveza doprinosa. Postupak pred Upravnim sudom u Splitu u predmetu poslovni broj UsI- 1674/21 trajao je od podnošenja tužbe 26. travnja 2021. do donošenja presude 21. srpnja 2022., za koje vrijeme zastara nije tekla u skladu sa odredbom članka 108. stavka 6. OPZ-a. Dakle, uzimajući u obzir početak tijeka zastare, činjenicu kako za vrijeme sudskog postupka nije tekao zastrani rok, razvidno je kako do dana donošenja rješenja o utvrđenju predmetne porezno obveze 6. prosinca 2023., odnosno do donošenja rješenja o žalbi tužiteljice na spomenuto rješenje dana 5. ožujka 2024., u smislu odredbe članka 108. OPZ-a nije protekao rok od šest godina, odnosno nije nastupila zastara prava na utvrđenje predmetne obveze.
33. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.
34. Prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 27. listopada 2025.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljici KMB iz [adresa],
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana.