Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pn-195/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Darka Šupera, odvjetnika u Osijeku, i punomoćnika tuženika Miroslava Vegara, odvjetnika u Osijeku, po objavi 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužiteljici IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime neimovinske štete iznos od ukupno 289,57 eura (slovima: dvjesto osamdeset devet eura pedeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužiteljici IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 689,19 eura (slovima: šesto osamdeset devet eura devetnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, naknaditi tužiteljici IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 2.621,15 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica s dijelom zahtjeva:

- za iznos od 206,43 eura na ime neimovinske štete zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2021. pa do isplate,

- za iznos od 807,50 eura na ime imovinske štete zajedno s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2021. do isplate,

- na ime zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 689,19 eura počevši od 22. lipnja 2024. pa do 30. rujna 2025.,

- za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki III. izreke.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 15. studenoga 2021. navodi da je 25. siječnja 2021. stradala u prometnoj nesreći kada se kao pješak nalazila na pješačkom prijelazu na križanju kolnika [adresa], CM i [adresa] u [adresa], a kojom prilikom je na nju naletio osobni automobil marke Volkswagen tip Passat registarske [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač UM. U trenutku prometne nesreće vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od odgovornosti za štetu trećim osobama br. 068300725664. U svezi s navedenom prometnom nesrećom protiv osiguranika tuženika izdan je obavezan prekršajni nalog zbog prekršaja iz članka 134. u svezi članka 293. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Uslijed naleta osobnog automobila na tužiteljicu ista je pretrpjela više tjelesnih ozljeda desne noge i to: prijelom zglobnog nastavka desne goljenične kosti kao tešku tjelesnu ozljedu, te više komadni prijelom gornjeg dijela lisne kosti, nagnječenja desne potkoljenice i desnog stopala kao lake tjelesne ozljede. Zbog navedenih tjelesnih ozljeda ista je najprije bila liječena imobilizacijom, a potom podvrgnuta operacijskom zahvatu u KBC Osijek. Nakon toga provela je postupak rehabilitacije te je liječenje okončano u rujnu 2021. godine. Tužiteljica se prije podnošenja tužbe u navedenoj pravnoj stvari obratila tuženiku s prijedlogom radi mirnog rješenja spora i naknade pravične novčane naknade neimovinske štete koju je imala zbog povrede prava osobnosti, te imovinske štete vida naknade troškova tuđe pomoći i njege, a isto tako i participiranje u postupku liječenja kada je provodila postupka liječenja, vađenja krvi radi kontrolnih pregleda, a također zbog ozljeda je koristila ortozu za nogu koju je platila 642,98 kn, a isto tako i tins odnosno elektrostimulator za mišiće koji je platila 520,00 kn. Uz troškove vađenja krvi za koje je platila u 5 navrata 400,00 kn imala je za medicinska pomagala ukupan materijalni trošak od 1.642,98 kn. Tužiteljica je u prijedlogu za mirno rješenje spora smatrala da s obzirom na intenzitet i trajanje navedene tjelesne ozljede zbog koje je trpjela fizičke boli i strah, duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, te zaostalog ožiljaka, te joj je potrebna tuđa pomoć i njega ima pravo na pravičnu novčanu naknadu. Sukladno navedenom na ime neimovinske štete je potraživala iznos od 50.000,00 kn, a za imovinsku štetu troškova tuđe pomoći i njege iznos od 5.000,00 kn ili ukupno 55.000,00 kn, te za imovinsku štetu vezanu za liječenje i nabavljanje odgovarajućih medicinskih pomagala daljnji iznos od 1.642,98 kn. Tuženik je nakon primitka navedenog zahtjeva za mirno rješenje spora ponudio tužiteljici nagodbu od 25. listopada 2021. procjenjujući visinu štete za cjelokupnu štetu na iznos od 14.820,00kn. Na navedeni način priznao je osnov odgovornosti no osporio je visinu zatražene pravične novčane naknade. Tužitelj je smatrao da navedeni iznos po svojoj visini ne odgovara pravu tužiteljice za potpunom naknadom, prije svega za pretrpljene neimovinske vidove štete, dok se o imovinskoj vidovima štete, tuženik nije očitovao. Sukladno navedenom tužitelj nije prihvatio navedenu ponudu već je po prijedlogu tuženika izjavio prigovor 28. listopada 2021. Tuženik je unatoč tome što nije sklopljena nagodba tužiteljici isplatio nesporni iznos od 14.820,00 kn, za koju je procijenio da odgovora pravu tužiteljice na pravičnu novčanu naknadu. Tužiteljica s obzirom na činjenicu da tuženik unatoč činjenici da je priznao svoju odgovornost za štetu koju je tužiteljica pretrpjela kao pješak u prometnoj nesreći koju je izazvao njezin osiguranik, smatra da joj pripada, s obzirom na navedene vidove pretrpljene štete, po osnovi pravične novčane naknade iznos od 50.000,00 kn koji umanjen za plaćeni iznos 14.820,00 kn iznosi 35.180,00 kn. Smatra da joj pripada pravo na troškove tuđe pomoći i njege u iznosu od daljnjih 5.000,00 kn kao i pravo na naknadu imovinske štete za troškove vađenja krvi, ortoze za nogu i kupovinu tinsa 1.642,98kn. Budući tuženik, osim spomenutog iznosa od 14.820,00 kn, nije podmirio navedenu štetu koja tužiteljici pripada, ista temeljem odredbe članka 29., 1045. i 1081. Zakona o obveznim odnosima, a koju će visinu štete konačno u smislu članka 1086.b ZPP-a odrediti nakon medicinskog vještačenja, predlaže da sud nakon provedenog postupka odnese presudu:

„ Tuženik Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 94472454976 dužan je tužiteljici IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 35.180,00 kn te na ime naknade imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos od 5.000,00 kn te troškova vađenja krvi 400,00 kn, troškova ortoze za noge 642,98 kn i troškova elektrostimulatora za mišiće 520,00 kn ili ukupno 41.722,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2021. do isplate kao i naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

1.1. U podnesku od 25. lipnja 2024. tužiteljica je iznijela da joj je tuženik 21. lipnja 2024. na ime naknade štete uplatio iznos od 4.136,67 eura, time da navedena uplata nije obrazložena specifikacijom, pa ne zna o kojim se vidovima štete radi. Tužiteljica će naknadno nakon provođenja vještačenja po vještaku medicinske struke u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev urediti tužbeni zahtjev odnosno smanjit će ga za iznos plaćene naknade koja je izvršena već 21. lipnja 2024.

1.2. U podnesku od 31. listopada 2024. tužiteljica je iznijela da na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Jelavića nema primjedbi niti pitanja za vještaka. Tužiteljica sukladno vještačkom nalazu i mišljenju smatra da joj na ime neimovinskih vidova štete pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 6.600,00 EUR, a u odnosu na troškove tuđe pomoći i njege 600,00 EUR ili ukupno za navedenu imovinsku i neimovinsku štetu 7.200,00 EUR. Tijekom postupka tuženik je najprije platio iznos od 1.996,95 EUR odnosno 1.997,00 EUR u trenutku pokušaja mirnog namirenja štete, a nakon toga 21. lipnja 2024. i daljnji iznos od 4.136,67 EUR odnosno 4.137,00 EUR, pa je od iznosa koji tužiteljica smatra pravom na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu i imovinsku štetu platio ukupan iznos od 6.104,00 EUR. Sukladno navedenom tuženik je po mišljenju tužiteljice ostao u obvezi platiti na ime navedene štete iznos od 1.096,00 EUR. Pri tome, prilikom plaćanja, tuženik nije naznačio koje vidove štete je platio. Stoga tužiteljica nakon provođenja vještačenja, te činjenice dijelom plaćene štete uređuje svoj tužbeni zahtjev, te predlaže da su donese presudu:

„Tuženik dužan je tužiteljici na ime naknade preostale neimovinske štete, platiti iznos od 496,00 EUR na ime imovinske štete troškove tuđe pomoći i njege 600,00 EUR te na troškove liječenja vida vađenja krvi 53,09 EUR, troškove ortoze za nogu 85,39 EUR i troškove elektrostimulatora za mišiće 69,02 EUR ii ukupno 205,50 EUR na ime troškova liječenja, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2021. do isplate, kao i pripadajuće zakonske zatezne kamate na plaćenu neimovinsku štetu u iznosu 4.136,67 EUR tekuće od dana podnošenja tužbe 28. rujna 2021. do 21. lipnja 2024., te naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

1.3. U podnesku od 1. listopada 2025. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud donese presudu:

„Tuženik dužan je tužiteljici na ime naknade preostale neimovinske štete platiti iznos od 496,00 EUR, na ime imovinske štete troškove tuđe pomoći i njege 600,00 EUR te na troškove liječenja vida vađenja krvi 53,09 EUR, troškove ortoze za nogu 85,39 EUR i troškove elektrostimulatora za mišiće 69,02 EUR ili ukupno 205,50 EUR na ime troškova liječenja, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u tekućim od 28. rujna 2021. do isplate, kao i iznos od 689,19 Eura na ime uglavničene zakonske zatezne kamate na plaćenu neimovinsku štetu u iznosu 4.136,67 EUR tekuće od dana podnošenja tužbe 28. rujna 2021. do 21. lipnja 2024. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. lipnja 2024. do isplate, te naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

1.4. Na ročištu 10. listopada 2025. tužiteljica je iznijela da ostaje kod uređenog tužbenog zahtjeva podneskom od 1. listopada 2025., i dalje smatra da ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na neimovinsku štetu počevši od dana podnošenja tužbenog zahtjeva 28. rujna 2021. a ne od dana završetka liječenja kako to tvrdi tuženik. I to iz razloga jer se radi o neimovinskoj šteti pretrpljenog straha i fizičkih boli koji su bili prisutni kod tužiteljice i daleko prije nego što je naknadno završeno liječenje i rehabilitacija, pa se nadoknađuju upravo ti neimovinski vidovi štete od trenutka kada su isti nastupili i zatraženi a ne od nekog dana kada je završila zadnja kontrola i utvrđeno stanje zdravlja tužiteljice nakon rehabilitacije. Nadalje navodi kako tuženik u trenutku plaćanja nespornog iznosa (koja su izvršena u dva navrata) nije naveo točno koje vidove štete time podmiruje odnosno da li se radi o neimovinskoj odnosno imovinskoj šteti odnosno drugih troškovima pa je tužitelj umanjio za plaćane iznose potraživanje isključivo za neimovinske štete. Iz tog razloga nije uzeo u obzir specifikaciju koju je tuženik iznio na ročištu 3. rujna 2025. Smatra da ima pravo na obračunatu zakonsku zateznu kamatu za naplaćenu neimovinsku štetu u iznosu od 4.136,67 eura tekuću od podnošenja odštetnog zahtjeva od 28. rujna 2021. do 21. lipnja 2024. u ukupnom iznosu 689,19 eura i na tj. iznos potražuje zakonsku zateznu kamatu od 22. lipnja 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 25. siječnja 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu - ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Iz navoda u tužbi i dokumentacije koja priloži tužbi može se utvrditi da je osiguranik tuženika, odgovoran za nastalu prometnu nezgodu u kojoj je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede opisane u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica je u štetnom događaju od 25. siječnja 2021. kao pješak zadobila tjelesne ozljede i to prijelom gornjeg dijela desne potkoljenice, udarac u desnu potkoljenicu i udarac u desno stopalo. Aktivno liječenje tužiteljice započelo je na dan štetnog događaja, a da li je liječenje tužiteljice završeno tuženiku nije poznato. Tuženik osporava potraživanje tužiteljice s osnova neimovinske i imovinske štete po visini. Osporava potraživanje tužiteljice s osnova imovinske štete i to za tuđu pomoć i njegu po visini. Tuženik osporava potraživanje tužiteljice s osnova imovinske štete i to za troškove vađenja krvi, ortoze za nogu i kupovinu tinsa. Nije mu jasno iz kojeg razloga tužiteljica vadi krv kod kuće, te za to plaća. Isto tako potrebno je stručno mišljenje o potrebi kupovine ortoze za nogu i tinsa. Osporava se zakonska zatezna kamata na imovinsku štetu – tuđu pomoć i njegu, te ostalu imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 28. rujna 2021. Tuženik osporava i zakonsku zateznu kamatu na neimovinsku štetu, jer navedena kamata može početi teći tek od završetka liječenja, a što iz medicinske dokumentacije zasigurno nije 28. rujna 2021. Predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom preko primjerenog iznosa, te ju obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak.

2.1. U podnesku od 11. srpnja 2024. tuženik je potvrdio da je 21. lipnja 2024. isplatio nesporni iznos od 4.136,67 eura s osnova naknade štete (neimovinske i imovinske štete), a povodom štetnog događaja od 25. siječnja 2021., time da će detaljnije specificirati iznose koje je isplatio nakon provođenja medicinskog vještačenja. Ističe da tužiteljica nema pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno 28. rujna 2021. Tijek zakonske zatezne kamate ne neimovinsku štetu može početi teći tek od dana kada je liječenje završeno, odnosno od dana dostave cjelokupne medicinske dokumentacije. Kako tuženiku nije poznato da li je liječenje tužiteljice završeno (o tome će se očitovati vještak medicinske struke), a tužiteljica još uvijek dostavlja medicinsku dokumentaciju, to tijek zakonske zatezne kamate može početi teći tek od dana kada je tuženik mogao utvrditi ukupnu visinu štete kod tužiteljice, odnosno nakon dostave cjelokupne medicinske dokumentacije. Napominje da iz medicinske dokumentacije tužiteljice (nalaz od 29. studenoga 2021.) proizlazi da je tužiteljica od ranije imala tegobe s desnom nogom – oticanje i sl.

2.2. Na ročištu 3. rujna 2025. tuženik navodi da je ukupno plaćen iznos 6.103,56 EUR od čega je plaćen iznos od 5.365,08 s osnove neimovinske štete dok je ostalim dijelom iznosa plaćen naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 600,00 EUR, trošak vađenja krvi 53,09 EUR i troškovi ortoze za nogu u iznosu 85,39 EUR. Podredno nije plaćen iznos za kupovinu elektrostimulatora za mišiće u iznosu od 69,02 EUR iz razloga što je tužiteljica provela fizikalnu terapiju te joj je tamo pružena sva potrebna liječnička pomoć. Nakon što je saslušan vještak proizlazi da zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu mogu početi teći tek od završetka liječenja a to je dan 24. ožujka 2023. Smatra da s obzirom da je isplaćen cjelokupni iznos s osnova neimovinske i imovinske štete prije provođenja medicinskog vještačenja, navedeni trošak vještačenja treba pasti na teret tužiteljice jer je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu na naknade štete prije provođenja samog medicinskog vještačenja.

2.3. Na ročištu 10. listopada 2025., a u odnosu na obračun kamate dostavljen uz podnesak od 30. rujna 2025. tuženik iskazuje da ne spori visinu izračunate obračunate zatezne kamate, ali spori osnovu potraživanja iz razloga što zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu mogu teći tek od trenutka završetka liječenja kako je to tuženik obrazložio ranije u svojim podnescima.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao potvrdu Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek od 15. veljače 2021. (stranica 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju (stranica 7-21, 47-51, 53-65, 67-83 spisa), prijedlog mirnog rješenja spora (stranica 22-23 spisa), račune (stranica 24-26 spisa), ponudu nagodbe (stranica 27-30 spisa), prigovor oštećenika (stranica 31 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 86-87 spisa), karton pacijenta (stranica 93-141 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Maria Jelavića od 15. listopada 2024. (stranica 164-168 spisa), iskaz vještaka od 3. rujna 2025. (stranica 180 spisa), te drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela povodom štetnog događaja – prometne nezgode od 25. siječnja 2021. u kojoj je sudjelovala kao pješak.

5. Među strankama nije sporno da se 25. siječnja 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, nije sporno da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila tjelesne ozljede, nije sporna odgovornost vozača vozila osiguranika tuženika za prouzrokovanje prometne nezgode, a nije sporno niti da je tuženik tužiteljici u postupku mirnog rješenja spora, prije pokretanja ovog postupka uplatio nesporni iznos od 1.996,95 eura (14.820,00 eura), odnosno da joj je 21. lipnja 2024. isplatio nesporni iznos štete u visini od 4.136,67 eura.

6. Spornim se ukazuje osnova i visina potraživanja, odnosno je li tuženik isplatom nespornog djela podmirio tužiteljici nastalu štetu.

6.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se 25. siječnja 2021. dogodila prometna nesreća u kojoj je stradala kao pješakinja na zadnjem pješačkom kada se ide iz Tvrđe u smjeru Baranje. Bilo je 18,40 sati, bio je mračak, radilo o zimskom dobu, vidljivost je bila dobra, odnosno taj dio je bio osvijetljen. Prije nego što je krenula prelaziti preko pješačkog pogledala lijevo i desno i nije vidjela da joj se približava neki automobil. Prelazila je pješački pa je još jednom pogledala lijevo i desno, i ni tada nije vidjela da joj se približava automobil. Kada je bila na udaljenosti jedne i pol zebre na pješačkom da se popne na nogostup vidjela je iz smjera Donjeg grada da se približava automobil po njezinoj procjeni velikom brzinom iako se kod srednjoškolskog igrališta već bilo upalilo crveno svjetlo. Automobil ju je udario u desnu nogu, ali je imala i udarac u lijevu nogu. Sjela je od udarca na cestu od prestrašne boli. Vozači okolnih vozila su stali i izašli iz automobila, zvali su hitnu i policiju koji su se jako brzo pojavili na licu mjesta. Dana 18. veljače 2021. završila je na operaciji, a do tada joj je noga bila u longeti i svakih 8 dana išla je na kontrolu. Prvih šest mjeseci se nije mogla oslanjati na tu nogu pa je hodala sa hodalicom, a svakih 8 dana je po nju dolazila hitna i vozila ju u bolnicu na skidanje longete i snimanje. Dana 26. srpnja 2021. je poslije svega toga prvi puta išla na rehabilitaciju u Bizovac gdje je ležala tri tjedna. Obzirom joj je bilo zaostalo hramanje na tu ozlijeđenu nogu, liječnik koji ju je operirao i koji ju je i dalje liječio na svakoj kontroli joj je prepisivao fizikalnu terapiju, tako da je s fizikalnom terapijom nastavila u Osijeku u Poliklinici Novoselac. Nije to morala plaćati, sve je to išlo preko HZZO-a. Morala je kupovati privatno lijekove protiv bolova, kreme i gelove. Pojedine kreme plaćala je oko 200,00 kuna po kremi, a koje je mijenjala s obzirom na činjenicu da li su joj pomagale ili ne. Osim toga, kupovala je po savjetu liječnika vitamine kalcij i magnezij, a isto je kupovala svaki drugi tjedan koliko se može sjetiti možda je koštalo nekih 200,00 – 300,00 kuna po kupnji. Osim toga imala je troškove vađenja krvi koju su joj dolazili vaditi svaki tjedan jer je pila Manevarin za razrjeđivanje krvi, a svako vađenje krvi je platila 80,00 kuna. Čini joj se da su dolazili jedno četiri pet puta u četiri tjedna. Uništene su joj bile i hlače koje je platila 150,00 kuna. Nije se šest mjeseci mogla oslanjati na tu nogu, znači nije smjela niti hodati, ležala je kod kuće, a pomagao joj je suprug u osobnoj higijeni, u spremanju stana, u kuhanju. Osim toga ponekad su joj znale doći prijateljice koje su joj pomagale uz supruga. Prijateljice nisu tražile da ih plati za pomoć koju su joj pružile. Nije mogla otići sama do Doma zdravlja da bi tamo vadila krv, jer šest mjeseci nije smjela stati na tu nogu i zato su joj iz Doma zdravlja dolazili vaditi krv kući. Od pomagalo si je kupila TENS, platila je to 450,00 kuna. Onda je kupovala kompresijsku čarapu, negdje oko 250,00 kuna, međutim, nije ju mogla nositi jer joj je jako stiskala nogu. I dan danas ima tegobe, ne može kleknuti na koljena, ne može čučnuti, noga ju i dalje jako boli, svako jutro vježba dva puta na dan. Koljeno joj sve više otiće, boli ju sada i lijevi kuk i lijeva noga, ne zna da li je to od nesreće ili životne dobi. I dalje ide na fizikalne vježbe, sada čeka fizikalnu za rujan ove godine. Elektrostimulator mišića joj je prepisao liječnik koji ju je liječio dr. KM. Nije zatražila povrat iznosa koji je platila za vađenje krvi, jer joj doktorica I njezina obiteljska liječnica nije dala takvu informaciju da može tražiti povrat od HZZO-a.

6.2. Radi utvrđenja osnove i visine nematerijalne i materijalne štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Mariu Jelaviću iz Osijeka iz čijeg nalaza i mišljenja od 15. listopada 2024. proizlazi da je temeljem analize medicinske dokumentacije i učinjenog kliničkog pregleda tužiteljice IM zbog ozljeda koje je zadobila 25. siječnja 2021. utvrdio sljedeće kvalifikatorne okolnosti:

Pretrpljeni i budući fizički bolovi te nelagodnosti jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, lakog intenziteta 50 dana. Zbog pretrpljenih ozljeda tužiteljica je tijekom liječenja imala fizičke bolove različitog intenziteta. Imala je i nelagodnosti: obradu u bolnici nakon ozljede te boravak u bolnici, operacijski zahvat na desnom koljenu, nošenje longete i ortoze na desnom koljenu kroz 2 mjeseca i hod uz pomoć pomagala, stacionarno rehabilitacijsko liječenje u toplicama, ambulantno rehabilitacijsko liječenje u 4 navrata, dijagnostičke pretrage te razne specijalističke i kontrolne preglede. Povremeni fizički bolovi lakog intenziteta tijekom života obuhvaćeni su ocjenom smanjene životne aktivnosti. Pretrpljeni i budući strah primaran - jakog intenziteta kratkotrajan; sekundaran jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, lakog intenziteta 25 dana. Tužiteljica je zbog neposredne životne opasnosti u vrijeme nezgode imala primaran kratkotrajan strah jakog intenziteta. Sekundaran strah različitih intenziteta osjećala je kao zabrinutost nakon nezgode i ozljeđivanja, tijekom liječenja te zbog konačnog ishoda liječenja. Pretrpljeni strah nije ostavio trajne posljedice. Ozljede tužiteljice obzirom na konačni ishod cjelokupnog liječenja s nastalim posljedicama uzrok su smanjenja životne aktivnosti trajnog karaktera od 15%. Kao posljedica ozljede postoji stanje nakon operacijskog zbrinjavanja intraartikularnog prijeloma desnog koljena (prva operacija šivanje meniska i rekonstrukcija medijalne pobočne sveze, druga operacija plastika prednje ukrižene sveze) što je rezultiralo sekundarnom posttraumatskom artrozom uz smanjenje pokretljivosti u lakom stupnju. Ocjenom su umanjene životne aktivnosti obuhvaćeni i povremeni fizički bolovi lakog intenziteta tijekom života. Osoba se uobičajenim fizičkim aktivnostima koje zahtijevaju upotrebu desne noge može baviti na uobičajen način sukladno dobi, no uz ulaganje povećanog napora. Ozljede tužiteljice u predmetnoj nezgodi su uzrokovale naruženost izgleda, skladnosti tijela i funkcije tijela u lakom stupnju uočljivu trećima samo ponekad. Kao posljedica ozljede zaostala su dva okomita ožiljka na desnom koljenu. Obzirom na tijek cjelokupnog liječenja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć nekvalificirane osobe tijekom prvih 30 dana 4 sata dnevno, a sljedećih 30 dana 2 sata dnevno.

6.3. Na ročištu 3. rujna 2025. sudski vještak Mario Jelavić je iskazao da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja od 15. listopada 2024. Liječenje tužiteljice završeno je 24. ožujka 2023. kada je na kliničkom pregledu ustanovljeno da hodna pruga iznosi preko kilometar te da tužiteljica uredno hoda. Kod tipa prijeloma koji je tužiteljica zadobila završetak liječenja je prema trenutnoj traumatološkoj praksi godinu do maksimalno godinu i pol nakon operacijskog zahvata. Na upit tuženika: „Da li je kod tužiteljice odrađena rehabilitacija nakon operacije po pravilima struke?“ izjavio je da je ista odrađena, te da kod ovakvog tipa ozljede nije bilo nužno za dodatnom fizikalnom terapijom pomoću mišićnog elektrostimulatora. Što se tiče traumatološkog liječenja, liječenje još uvijek traje, ali moguće je da određene tegobe kod tužiteljice u vezi predmetne ozljede još postoje što je i obuhvaćeno ocjenom smanjenja životnih aktivnosti. Bez obzira što je tužiteljica otprije imala problema sa desnom nogom u vidu oticanja koljena, smatra da prilikom predmetne nezgode te posljedičnog liječenja iste nije bilo uzročno posljedične veze sa zbivanjem od prije nesreće. Stranke su suglasno iskazale da nemaju primjedbi na iskaz sudskog vještaka.

6.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Maria Jelavića, budući je isti sačinjen objektivno, jasno, logično te sukladno pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije. Utvrđenja iz mišljenja vještaka nisu dovedena u pitanje te je stoga visina naknade štete utvrđena sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Pri tom je ovaj sud kod određivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete imao u vidu i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, naime na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%, a koja izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Pri tome ovaj sud napominje da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni istih valja imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

6.5. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. - dalje: ZOO) u slučaju povrede osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

6.6. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo odnosno fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, budući su isti, u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji odnosno, kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

6.7. Uzevši u obzir intenzitet fizičkih bolova, njihovo trajanje i jačinu, kao i činjenicu da je tužiteljica tijekom liječenja trpila nelagodnosti u vidu obrade u bolnici nakon ozljede te boravak u bolnici, operacijskog zahvata na desnom koljenu, nošenja longete i ortoze na desnom koljenu kroz 2 mjeseca i hod uz pomoć pomagala, stacionarno rehabilitacijsko liječenje u toplicama, ambulantno rehabilitacijsko liječenje u 4 navrata, dijagnostičke pretrage te razne specijalističke i kontrolne preglede, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u iznosu 1.915,00 eura.

6.8. Uzevši u obzir intenzitet straha (primarni i sekundarni), njegovo trajanje i jačinu, kao i okolnost da je tužiteljica zbog neposredne životne opasnosti u vrijeme nezgode imala primaran kratkotrajan strah jakog intenziteta, sekundaran strah različitih intenziteta (jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, lakog intenziteta 25 dana), osjećala je kao zabrinutost nakon nezgode i ozljeđivanja, tijekom liječenja te zbog konačnog ishoda liječenja, pretrpljeni strah nije ostavio trajne posljedice, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdava pravičnu novčanu naknadu u iznosu 1.000,00 eura.

6.9. Štetni događaj je rezultirao trajnim umanjenjem životne aktivnosti tužiteljice za 15%, tužiteljica je ozlijeđena u dobi od 62 godine, kao posljedica ozljede postoji stanje nakon operacijskog zbrinjavanja intraartikularnog prijeloma desnog koljena (prva operacija šivanje meniska i rekonstrukcija medijalne pobočne sveze, druga operacija plastika prednje ukrižene sveze) što je rezultiralo sekundarnom posttraumatskom artrozom uz smanjenje pokretljivosti u lakom stupnju, ocjenom su umanjene životne aktivnosti obuhvaćeni i povremeni fizički bolovi lakog intenziteta tijekom života. Osoba se uobičajenim fizičkim aktivnostima koje zahtijevaju upotrebu desne noge može baviti na uobičajen način sukladno dobi, no uz ulaganje povećanog napora, pa ovaj sud ocjenjuje da joj na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu 2.239,65 eura.

6.10.

Štetni događaj je uzrokovao naruženost izgleda, skladnosti tijela i funkcije tijela u lakom stupnju uočljivu trećima samo ponekad, kao posljedica ozljede zaostala su dva okomita ožiljka na desnom koljenu. Obzirom se radi o osobi starije životne dobi, da se ožiljak nalazi na desnom koljenu, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdava pravičnu novčanu naknadu u iznosu 500,00 eura.

6.11.

Slijedom navedenog prema iznesenim kriterijima sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete u ukupnom iznosu 5.654,65 eura. Kako je tuženik tužiteljici po toj osnovi isplatio iznos od 5.365,08 eura, to je ostao nepodmireno iznos od 289,57 eura, pa je za taj iznos valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I. izreke presude, dok je s ostatkom zahtjeva na ime imovinske štete u iznosu od 206,43 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 28. rujna 2021. pa do isplate tužiteljicu valjalo odbiti.

7. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadom tuđe pomoći i njege ovaj sud iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć nekvalificirane osobe tijekom prvih 30 dana 4 sata dnevno, a sljedećih 30 dana 2 sata dnevno. Tužiteljica je pak iskazala da se šest mjeseci nije mogla oslanjati na tu nogu, znači nije smjela niti hodati, ležala je kod kuće, a pomagao joj je suprug u osobnoj higijeni, u spremanju stana, u kuhanju. Osim toga ponekad su joj znale doći prijateljice koje su joj pomagale uz supruga. Prijateljice nisu tražile da ih plati za pomoć koju su joj pružile.

7.1. Dakle, tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u ukupnom opsegu od 180 sati i to za obavljanje osobne higijene, kuhanja, pospremanja, odvoženja na kontrole, fizikalne terapije. Obzirom na opseg utvrđene potrebe za tuđom pomoći i njegom sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na imovinsku štetu, sve sukladno odredbi članka 1095. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi. Pri tome valja napomenuti da je tužiteljica na ime tuđe pomoći i njege potraživala ukupan iznos od 600,00 eura, što bi značilo oko 3,33 eura po satu, a koji iznos je manji od prosječne cijene sata tuđe pomoći i njege pružene od nestručne osobe, koja iznosi 4,00 eura, pa je sud tužiteljici na ime tuđe njege i pomoći priznao traženi iznos od 600,00 eura, budući sud ne smije prekoračiti tužbeni zahtjev i dosuditi tužiteljici više od traženog.

8. Tužiteljica potražuje i troškove vađenja krvi, kupovine ortoze i tisa, a što dokazuje računima.

8.1. Uvidom u račune Medicinskog biokemijskog laboratorija Brankice Bojčić od 25. ožujka 2021., 6. travnja 2021., 2. ožujka 2021., 3. svibnja 2021. i 19. travnja 2021., utvrđeno je da su isti izdani za obavljenu uslugu vađenja krvi u pojedinačnom iznosu od 80,00 kn dakle ukupno 400,00 kn / 53,09 eura. I tužiteljica je iskazala da nije mogla otići sama do Doma zdravlja da bi tamo vadila krv, jer šest mjeseci nije smjela stati na tu nogu i zato su joj iz Doma zdravlja dolazili vaditi krv kući. Obzirom je navedeni trošak tužiteljici uzrokovan upravo činjenicom da zbog mirovanja nije smjela odlaziti na vađenje krvi, dakle u svezi je s predmetnom prometnom nesrećom to je isti u cijelosti priznat tužiteljici. Tuženik je nespornim dijelom uplate podmirio i trošak vađenja krvi u iznosu od 53,09 eura.

8.2. Uvidom u račun Poliklinike Otos (stranica 25 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica kupila tens u vrijednosti 520,00 kn / 69,02 eura. Tužiteljica je iskazala da joj je elektrostimulator mišića prepisao liječnik koji ju je liječio dr. KM. Sudski vještak Mario Jelavić je pak iznio da kod ovakvog tipa ozljede nije bilo nužno za dodatnom fizikalnom terapijom pomoću mišićnog elektrostimulatora. Prihvaćajući iskaz sudskog vještaka, ovaj sud nalazi da kupovina elektrostimulator mišića ne predstavlja opravdan trošak, pa je s tim dijelom zahtjeva tužiteljicu u cijelosti odbio.

8.3. Uvidom u račun Poliklinike Otos (stranica 26 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica kupila ortozu u vrijednosti 642,98 kn / 85,34 eura, a koji trošak, obzirom na činjenicu da na prirodu ozljede, nalazi osnovanim. Tužitelj je podneskom od 31. listopada 2024. po toj osnovi potraživao iznos od 85,39 eura, koji iznos je tuženik kao nesporan podmirio.

8.4. Slijedom navedenog prema iznesenim kriterijima sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete u ukupnom iznosu od 738,48 eura, pa kako je tuženik po tom osnovu tužiteljici već isplatio nesporni iznos u visini 738,48 eura, a ovaj sud nije cijenio osnovanim zahtjev tužiteljice na ime troška elektrostimulatora u iznosu 69,02 eura, to je sa zahtjevom na ime imovinske štete u ukupnom iznosu 807,50 eura (umjesto 805,50 koliko je tužiteljica potraživala pogrešno zbrojivši pojedinačne iznose koje potražuje na ime imovinske štete) tužiteljicu valjao odbiti.

9. Nadalje tužiteljica je na nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete u visini od 4.136,67 eura obračunala zakonsku zateznu kamatu tekuću od podnošenja odštetnog zahtjeva 28. rujna 2021. do 21. lipnja 2024. na iznos od 689,19 eura, na koji iznos potražuje zakonsku zateznu kamatu od 22. lipnja 2024. pa do isplate. Navedeni iznos obračunate zakonske zatezne kamate tuženik ne spori, ali spori da bi tužiteljica imala pravo na kamatu na nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva.

9.1. Prema stavu ovoga suda na iznos neimovinske štete tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Naime, u konkretnom se slučaju za štete u prometu kao specijalni zakon primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 152/14.) koji prema članku 12. stavku 6. istoga propisuje da oštećena osoba ima pravo uz dužni iznos i na isplatu iznosa kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i Rev-538/2022-2 od 25. travnja 2023). Stoga i na trošak naknade štete kao neimovinske štete tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i Rev-1352/2024-2 od 15. siječnja 2025.). Pošto je tužiteljica preporučeno poštom proslijedila tuženiku odštetni zahtjev 28. rujna 2021. (stranica 190 spisa), to tužiteljici pripada zatezna kamata na nesporno plaćeni iznos od 4.136,67 eura počevši od 28. rujna 2021. pa do isplate koja je izvršena 21. lipnja 2024. u ukupnom iznosu od 689,19 eura. Tužiteljici na iznos od 689,19 eura, zakonska zatezna kamata pripada tek od dana kada je tužiteljica podnijela takav zahtjev, u smislu odredbe članka 31. stavka 2. ZOO-a, dakle tek od 1. listopada 2025. pa do isplate, a ne od 22. lipnja 2024. kako je tioo tužiteljica potraživala, pa je s dijelom zahtjeva kojim potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 689,19 eura za razdoblje od 22. lipnja 2024. do 30. rujna 2025. odbijena.

9.2 Tužiteljici je i na dosuđeni iznos neimovinske štete u visini od 289,57 eura dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 28. rujan 2021. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

9.3. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

10. Odluka o parničnim troškovima donesena je sukladno odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a, naime tužiteljica je glede osnove u cijelosti uspjela u sporu, a glede visine, uzevši u obzir i iznos koji je tijekom postupka nesporno plaćen, nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg tuženiku nije nastao poseban trošak. Visina parničnih troškova tužiteljice određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva u iznosu 200,00 eura, budući je isti bio potreban u smislu odredbe članka 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.),

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- sastav podneska od 6. lipnja 2022. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 15. studenoga 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 2. Tarife),

- zastupanje na ročištu 11. lipnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 25. lipnja 2024. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4. Tarife),

- sastav podneska od 31. listopada 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 3. rujna 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 10. listopada 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 27. listopada 2025. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 1.750,00 eura, kojem iznosu valja pridodati PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 2.187,50 eura. Tužiteljici je priznat i trošak plaćene pristojbe za tužbu u iznosu 50,92 eura i trošak pristojbe za presudu u iznosu 50,92 eura, i trošak predujma za vještačenje u iznosu 331,81 euro. Dakle, tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu 2.621,15 eura, na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a od dana presuđenja pa do isplate.

10.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastava prigovora na očitovanje na odštetni zahtjev, budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, niti se radi o radnji koja je bila potrebna prije pokretanja ovog postupka. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 14. studenoga 2023., budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, naime istim tužiteljica utužene iznose iskazuje u valuti eur. Nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 16. studenoga 2023., budući u privitku istog dostavlja dokumentaciju, za koju nije bilo prepreke da ju dostavi na ročištu održanom dan ranije, 15. studenoga 2023., a istim i obavještava sud o plaćenom predujmu za vještačenje, dakle radi se o podnesku koji nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 10. lipnja 2024., budući u privitku istog dostavlja dokumentaciju, koju je mogla dostaviti na ročištu koje je održano 11. lipnja 2024., pa i ovaj podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 3. rujna 2024., budući u istom u biti ponavlja navode iz tužbe i dosadašnjeg tijeka postupka. Nije joj priznat niti trošak sastava podnesak od 8. rujna 2025., od 11. rujna 2025., odnosno od 1. listopada 2025., budući se radi o podnescima u kojima tužiteljica opetovano uređuje svoj tužbeni zahtjev, i iznosi navode koje je iznijela u dotadašnjem tijeku postupka.

11. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 27. listopada 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Zajednički odvjetnički ured Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku

2. Odvjetničko društvo Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Osijek