Poslovni broj: P-503/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja FOR HOME GROUP d.o.o. Zagreb, Dubrava 242, OIB: 19320023179, kojeg zastupaju ĐF i drugi odvjetnici iz OD Buterin & partneri iz Zagreba, Masarykova 3, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Stjepana Željka Tomića, odvjetnika iz Zagreba, zastupnika po zakonu tužitelja TF i punomoćnice tuženika ĐFP, dipl. pravnice, a objavljene dana 27. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se utvrdi nezakonitom tuženikova odluka o raskidu ugovora o zakupu šumskog zemljišta Klasa: DIR/20- 01/4627, Urbroj: 14-00-06-24-22 od 21. lipnja 2024. godine i da se utvrdi da ugovorni odnos između tuženika kao zakupodavca i tužitelja kao zakupnika na temelju Ugovora o zakupu šumskog zemljišta, sklopljen 16. ožujka 2021. godine, nije prestao.

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 32,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 13. rujna 2024. godine tužitelj je naveo da je s tuženikom bio u poslovnim odnosima na temelju ugovora o zakupu šumskog zemljišta od 16. ožujka 2021. godine. Ugovor da je sklopljen na temelju javnog poziva za davanje u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i odluke o odabiru tužitelja kao najpovoljnijeg ponuditelja za zakup šumskog zemljišta i to dio k. č. br. [katastarska čestica] i dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ukupne površine 16.045m2 na vrijeme od deset godina. Sklopljeni ugovor da predstavlja tipski ugovor kojeg tuženik nudi zakupcima. Tužitelj da je na temelju ugovora na zakupljenom zemljištu postavio slijedeće objekte: "Wizdomi" konstrukcijske sjenice otvorenog tipa, kontejner za odlaganje otpada (obložen drvom), mobilni WC ("toy-toy"), montažna drvena baraka za potrebe pripreme pića, drveni podest s kutijastim klupama i dva šatora od platna. U 2023. godini da je provedena kontrola provedbe ugovora o zakupu na kojoj da je potvrđena sukladnost postavljanja objekata s pravima tužitelja na temelju ugovora o zakupu izuzev dva šatora od platna koje je tuženik naložio ukloniti u roku od deset dana. Tome da je tužitelj udovoljio unatoč tome što je iskazao stav da šatori od platna ne predstavljaju montažne objekte u smislu Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinskim radovima (NN 112/17 i 74/22). Tužitelj da je o tome dostavio i stručno mišljenje dipl. ing. arhitekture AF od 7. kolovoza 2023. godine. U 2024. godini tužitelj da je dodatno postavio tri drvene kaskade koje imaju funkciju gledališta, sakrivanja zaprljanosti plaže i povezivanja plaže s pozornicom kao i montažnu pozornicu s natkrivenim dijelom u funkciji prostora za izvođače i zaštitu opreme zajedno s drvenim podestom ispred pozornice koja da se postavlja po potrebi izvođača. Tuženik da je bez prethodne obavijesti i poziva tužitelju poslao odluku o raskidu ugovora o zakupu šumskog zemljišta dana 21. lipnja 2024. godine. Iz izjave o raskidu proizlazi da se tuženik poziva na čl. 6. Ugovora i da ugovor raskida zbog postojanja većeg broja montažnih objekata (sjenice, kontejner, mobilni WC, montažna baraka, sanitarni čvor, pozornica, gledalište, podest ispod pozornice, terasa bara) čija je ukupna površina veća od maksimalno ugovorene površine montažnih objekata. Tuženikovu izjavu o raskidu tužitelj smatra neutemeljenom iz razloga što prekoračenje broja montažnih objekata da nije taksativno navedeno kao razlog za raskid ugovora i da ugovor uostalom nema definiciju što se smatra montažnim objektom. Osim toga, iz tuženikove odluke da nije vidljivo na koje elemente se navodna povreda odnosi. Uz to tužitelj da nije bio obaviješten o nadzoru u 2024. godini. Tužbenim zahtjevom zatražio je da se utvrdi nezakonitom tuženikova odluka o raskidu ugovora o zakupu šumskog zemljišta od 21. lipnja 2024. godine kao i da se utvrdi da ugovor o zakupu između stranaka nije prestao.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva. Naveo je da predmetni ugovor o zakupu šumskog zemljišta sadrži jedinstvene obveze na temelju kojih se sklapaju ugovori o zakupu šumskog zemljišta a sve u svrhu jednakog postupanja prema svima. Osim toga, tužitelj da je bio upoznat s činjenicom da se tuženik ne može prilagoditi zahtjevima tužitelja i da je tužitelj slijedom toga mogao i odustati od zakupa, a što da nije učinio. Na očevidu održanom 13. srpnja 2023. godine, a i tijekom ranijih nadzora da je uočeno da su na zakupljenom zemljištu postavljeni montažni objekti koji svojom površinom prelaze ugovoreno ograničenje u kvadraturi. Na navedeno da je tužitelj bio upozoren još 4. srpnja 2023. godine. Unatoč upozorenju, tužitelj da je postavio još dva dodatna montažna objekta u površini svaki od oko 30m2 koje je tužitelj nazvao "šatori od platna" iako se radi o montažnim objektima s drvenim podestom i metalnom konstrukcijom. Tzv. "šatore od platna" tužitelj je naknadno maknuo, ali tek po isteku sezone 2023. Osporio je osnovanost dostavljene izjave arhitekta u pogledu tumačenja što se smatra montažnim objektom. Naveo je da je predmetnu površinu obilazio lugar koji da je 17. lipnja 2024. godine zatekao slijedeće objekte: 1 montažni kontejner (bar) 5x2m, 2 mobilna WC-a 1x1m, 13 sjenica (peterokutna baza) promjera 3m, 1 montažna baraka (kuhinja) 3x2m, 1 sanitarni čvor 5x2,5m + dodatni dio 2x1,5m, 1 montažna bina (metal + tenda) 7x5m, 1 montažno gledalište (drvo) 12x5,4m, 1 podest ispred bine (drvo) 13x9 m, terasa ispred kontejnera (bara) 11x7m, čime da je ukupna površina pod montažnim objektima iznosila 159,5m2 a pod ostalim podestima 258,8m2 odnosno ukupno 418,3m2. Osim toga, da je rampa bila otvorena i podignuta, a da rampa služi za sprječavanje neovlaštenog ulaska trećih osoba u šumu (ilegalnih kampera) te osoba koje protuzakonito odlažu otpad u šumu. Đ da je višekratno upozoravao tužitelja o nužnosti zatvaranja i zaključavanja rampe. U šumi da su zaticani ilegalni kamperi i da postoje dokazi o loženju vatre u šumi te da su uočene veće količine odloženog otpada. Osim toga, da su u stabla zabijeni katadiopteri (mačje oči) što da je zakonom zabranjeno. Zakupljeno zemljište da je dio šumsko- gospodarskog područja RH kojim da tuženik gospodari u svojstvu javnog šumoposjednika. Predmetno područje "Tareja" da je jedno od najvećih i najvrjednijih kompleksa hrasta crnike na otoku Cresu i da se na susjedom odjelu/odsjeku 121 A nalaze dvije pokusne plohe Hrvatskog šumarskog instituta gdje se trenutno provodi konverzija iz niskog u visoki uzgojni oblik u koju da je uloženo puno truda i vremena. Osim toga da se na predmetnom odsjeku vrši izvlačenje drvnih sortimenata i da se na pomoćnim stovarištima nalazi cca 500m2 višemetrice crnike te da je zbog neodgovornog postupanja tužitelja drvni sortiment bio izložen ozbiljnom riziku od krađe te općenito od oštećenja šume. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjev, a na okolnost dokazivanja osnovanosti razloga za raskid ugovora o zakupu predložio je saslušanje svjedoka ŠF, BF, JF i DF.

3. Na pripremnom ročištu održanom 13. veljače 2025. godine tužitelj je osporio relevantnost dokumentacije na koju se pozvao tuženik, a koja se odnosi na razdoblje nakon izjavljenog raskida. Naveo da tužitelj nije vratio tuženiku posjed zakupljenog šumskog zemljišta. Istaknuo je da je u vrijeme korištenja zemljišta zakup bio uređen Uredbom o davanju šumskog zemljišta u zakup i krovnim zakonom - Zakonom o šumama. Tužitelj je predložio da se provede dokaz saslušanjem NF i ĆF bivših zastupnika po zakonu tužitelja.

4. Na ročištu za glavnu raspravu od 16. rujna 2025. godine stranke su ustrajale kod svih navoda istaknutih u postupku te su suglasno predložile zaključenje glavne rasprave.

5. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka NF (str. spisa 102-104), svjedoka DF (str. spisa 104-106), svjedoka ĆF (str. spisa 106-107), svjedoka JF (str. spisa 107-108), svjedoka BF (str. spisa 109-110) i svjedoka ŠF (str. spisa 110-111).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

7. Nesporna je činjenica da je između stranaka bio zaključen ugovor o zakupu šumskog zemljišta od 29. ožujka 2021. godine (str. spisa 22-26) kojim se tuženik u svojstvu zakupodavatelja obvezao dati tužitelju, u svojstvu zakupnika šumsko zemljište precizirano čl. 1 Ugovora na rok od 10 godina (čl. 2. st. 1 Ugovora).

8. Sporna je okolnost postoji li povreda ugovornih obveza na strani tužitelja kao zakupnika te u vezi toga sporno je proizvodi li tuženikova odluka o raskidu ugovora o zakupu šumskog zemljišta od 21. lipnja 2024. godine (str. spisa 13) pravne učinke.

9. Uvidom u ugovor o zakupu šumskog zemljišta od 29. ožujka 2021. godine (str. spisa 22-26) utvrđeno je da su stranke čl. 2 st. 1 Ugovora predvidjele zakup na deset godina od dana uvođenja u posjed i to isključivo u svrhu odmora, rekreacije i sporta te postavljanja tri montažna objekta površine do 15m2.

10. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj, kao zakupnik, bez odobrenja tuženika, kao zakupodavatelja, izvršavao investicijske radove na zemljištu koji prelaze granice uobičajenog gospodarenja, a kako je to predviđeno čl. 6. st. 1 alineja 5 Ugovora o zakupu (str. spisa 22-26). Takvo utvrđenje sud je temeljio na okolnosti da je i unatoč ugovorenom ograničenju postavljanja tri montažna objekta površine do 15m2, u sezoni 2024. godine, prilikom vršenja nadzora i obilaska lugara prema sadržaju službovnice br. 1/24 (str. spisa 67), utvrđeno postavljanje dodatna dva montažna objekta (binu - str. spisa 73 i drveno gledalište - str. spisa 77) podest ispred bine (str. spisa 73) kao i 13 sjenica s peterokutnom bazom (str. spisa 74 i 76), kao i nadograđenu terasu ispred kontejnera (bara - str. spisa 75). S obzirom na nespornu činjenicu da se prije sezone 2024. na zakupljenom prostoru nalazio beach bar, kuhinja i sanitarni čvor, a kako je to opisao bivši zastupnik po zakonu tužitelja i bivši član društva tužitelja NF (str. spisa 102-104) utvrđeno je da dodatnih 13 sjenica, montažna bina površine 7x5m, montažno gledalište 12x5,4m, podest ispred bine 13x9m i nadograđena terasa ispred kontejnera (bara) 11x7m predstavljaju povredu ugovornog ograničenja u pogledu montaže do tri montažna objekta površine do 15m2. Takvo prekoračenje upućuje na zaključak da je tužitelj, nesporno bez odobrenja tuženika za daljnje investicijske radove, prekoračio granice uobičajenog gospodarenja.

11. Zbog takvog stanja na terenu, po stavu ovoga suda, ostvaren je razlog za jednostrani raskid ugovora iz čl. 6. st. 1 alineja 5 Ugovora o zakupu od 29. ožujka 2021. godine. Povreda koja se spominje u odluci o raskidu od 21. lipnja 2024. godine (str. spisa 13) upravo upućuje na povredu u vezi postavljanja većeg broja montažnih objekata od ugovorena tri montažna objekta površine do 15m2. Da su jasno bili definirani gabariti odnosno vrsta budućih objekata sud je utvrdio iz, u tom dijelu uvjerljivog iskaza svjedoka NF (str. spisa 102-104), koji je u utuženom razdoblju bio i član društva i zastupnik po zakonu tužitelja. Naime, svjedok je izjavio da je već na početku bilo rečeno da se može postaviti tri komada građevine gotove konstrukcije površine do 15m2 svaka i da im je na sastanku u Buzetu nakon odabira zakupnika bilo rečeno da mogu stavljati betonske stope, ali da ne mogu betonirati. Svjedok je također izjavio i da su, na upozorenje tuženika tijekom 2023. godine, metalnu konstrukciju i cerade prema fotografiji postavljenog objekta na str. spisa 68 i 69, uklonili u kolovozu 2023. godine, a što je potvrdio i tuženikov lugar DF u svom iskazu na str. spisa 104-106 kada je izjavio da su ti podesti uklonjeni nekih par dana prije njegove kontrole od 29. kolovoza 2023. godine. Postavljanje novih konstrukcija i opetovana povreda ugovorom preuzetih prava i obveza u 2024. godini na strani tužitelja utvrđena je slijedom činjenice da je tužitelj postavio 13 komada sjenica, podeste i binu o čemu je lugar DF sastavio službovnicu od 17. lipnja 2024. godine (str. spisa 67). Sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka DF u dijelu navoda u kojem je opisao da je u 2024. godini utvrdio da su postavljene 13 komada sjenica, podest i bina, na fotografiji na str. spisa 74 koje je prepoznao kao sjenice koje je osobno fotografirao jer je utvrdio da postavljeni objekti izlaze izvan gabarita od 15m2 po objektu. Navedeno da je utvrdio mjerenjem. Osim toga, bina, podest i gledalište zajedno sa sjenicama da predstavljaju osnovani razlog za sastavljanje službovnice od 17. lipnja 2024. godine povodom koje je revirnik izašao na teren, a nakon čega je, po njegovim saznanjima, raskinut ugovor o zakupu.

12. Odredbom čl. 6. st. 3 Ugovora o zakupu od 29. ožujka 2021. godine stranke su predvidjele da se ugovor prekida jednostranom izjavom koju zakupodavac predaje drugoj strani u pisanom obliku uz potpis o zaprimanju ili preporučenom pošiljkom s povratnicom. Pritom nije sporna okolnost da je tuženikovu odluku o raskidu tužitelj zaprimio. Upravo zbog predviđene mogućnosti raskida jednostranom izjavom tužiteljevi navodi o tome da prije zaprimanja odluke o raskidu tužitelj nije bio obaviješten o povredi ugovora bespredmetni su odnosno ne utječu na ocjenu zakonitosti same odluke o raskidu budući da je tužitelj potpisom na ugovoru prihvatio raskid bez prethodnog pisanog upozorenja predviđenog čl. 6. st. 3 Ugovora o zakupu. Prema stavu ovoga suda stranke su u tom segmentu poslovnog odnosa bile slobodne urediti svoje odnose budući da su odredbe ZOO-a u tom dijelu dispozitivne naravi, a tužitelj je potpisom ugovora pristao na takav način raskida ugovora. Zbog navedenog, odluka o raskidu ugovora od 21. lipnja 2024. godine (str. spisa 13) proizvodi pravni učinak. Stoga je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nezakonitosti odluke o raskidu ocijenjen pravno neosnovanim zbog čega je valjalo primjenom odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

13. Slijedom iznijetog utvrđenja postojanja razloga za raskid ugovora, valjalo je ocijeniti pravno neosnovanim i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da ugovor o zakupu između stranaka nije prestao, a zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

14. U pogledu preostalih problema vezanih za lokot i smeće, postavljanje kamp kućice i šatora prema fotografiji na str. spisa 83 i 84, utvrđeno je da se ne radi o činjenicama zbog kojih je izjavljen raskid. Navedeno proizlazi iz sadržaja službovnica od 24. lipnja 2024. godine (str. spisa 79), 8. srpnja 2024. godine (str. spisa 80) te 20. kolovoza 2024. godine (str. spisa 81), a što je uslijedilo nakon odluke o raskidu od 21. lipnja 2024. godine. Upravo zbog tog utvrđenja zakonitost izjavljenog raskida nije ispitivana u vezi s tim okolnostima.

15. U pogledu otključavanja rampe sud je ocijenio uvjerljivim navod iz iskaza svjedoka NF (str. spisa 102-104) u dijelu navoda u kojem se svjedok pozvao na činjenicu da se tužitelju toleriralo otključavanje rampe i da su im predstavnici tuženika rekli da će tužitelj odlučivati kada će otvarati i zatvarati rampu. Na postojanje tog dogovora upućuje uostalom i sadržaj službovnice br. 2/24 od 20. lipnja 2024. godine iz koje proizlazi da se zatečeni djelatnik tužitelja TF pozvao na takav dogovor. Uostalom iz sadržaja iskaza svjedoka JF i ŠF (tuženikovih zaposlenika), proizlazi da je problematično u odnosu između stranaka bio postavljen prevelik broj objekata i prevelika kvadratura.

16. Dodatno se ističe da između stranaka nije bilo nejasnoća u pogledu ograničenja o postavljanju tri montažna objekta površine do 15 m2 (svaki). Takvo utvrđenje sud je temeljio na činjenici da je nakon pregleda u sezoni 2023. tužitelj pristao ukloniti metalnu konstrukciju i cerade prema fotografijama na str. spisa 68 i 69. Izjavljeno neslaganje i dostava mišljenja arhitekta AF (str. spisa 19) prema kojoj proizlazi da se dva šatora od platna ne smatraju kioskom i drugom građevinom gotove konstrukcije odnosno da se ne smatraju građevinom niti montažnim objektom u smislu Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima jer da se mogu graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta je bez utjecaja na utvrđenje povrede na strani tužitelja budući da ograničenje sadržano u čl. 2. ugovora ( str. spisa 22-26) nije bilo vezano za kriterije po naznačenom Pravilniku već za montažne objekte čija je površina i broj bila ograničena izričitom ugovornom odredbom. Na strani tužitelja dostava tog mišljenja pripisuje se pokušaju širenja aktivnosti na zakupljenoj površini budući da je i sam svjedok NF u svom iskazu (str. spisa 102-104) izjavio da je u početku osmišljavanja namjene korištenja bilo dosta odbijenica od nadležnih ureda. Za naslovni sud nema sumnje da utvrđena dodatna dva montažna objekta (bina - str. spisa 73 i drveno gledalište - str. spisa 77), podest ispred bine (str. spisa 73), 13 sjenica s peterokutnom bazom (str. spisa 74 i 76), kao i nadograđena terasa ispred kontejnera (bara - str. spisa 75) sa zauzećem površina naznačenih u službovnici br. 1/24-str. spisa 67, koju je sud prihvatio kao vjerodostojnu ispravu, predstavlja prekoračenje ugovornog ograničenja s obzirom na prethodno postavljeni beach bar, kuhinjicu i sanitarni čvor koji su bili postavljeni još u 2023. godini, a kako je to uvjerljivo i istinito potvrdio tuženikov zaposlenik BF u svom iskazu ( str. spisa 109-110). S obzirom na općepoznatu okolnost da podesti zahtijevaju montažu, sud je ocijenio vjerodostojnom njegovu ocjenu da su se i drveni podesti smatrali montažnim objektom i da su se ubrajali u ugovoreno ograničenje.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tuženiku su zbog uspjeha u sporu priznati troškovi pristupa na ročišta od 13. veljače 2025. godine i 16. rujna 2025. godine u visini naknade troškova za prijevoz po prijeđenom kilometru po obračunu od 0,16 EUR/km na relaciji Buzet-Rijeka-Buzet (ukupno 100 km) prema propisima koji vrijede za suce suda koji vodi postupak, primjenom čl. 8. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima, a koja je u vrijeme parničnih radnji bila objavljena na Internet stranicama Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Stoga je tuženiku priznata naknada od 16,00 EUR za svaki dolazak zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke. Trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, zbog uspjeha tuženika u sporu, past će na teret tužitelja pozivom na primjenu odredbe čl. 4. st. 1 toč. 2 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23).

U Rijeci, 27. listopada 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.