REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-307/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kapustiću, odvjetniku u Ivancu, protiv tuženika RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 17. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime neplaćene kupoprodajne cijene plati iznos od 10.942,99 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 10.942,99 € do zatraženog iznosa od 11.000,00 €, odnosno za iznos od 57,01 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.486,31 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 03. travnja 2024. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 11.000,00 eura. U tužbi navodi kako je kupoprodajnim ugovorom sklopljenim dana 28.01.2022. godine u [adresa] između tužitelja MZ kao prodavatelja i tuženika RZ kao kupca, na kojem su potpisi ugovornih stranaka ovjereni po javnom bilježniku MZZ iz [adresa] dana 28.01.2022. godine pod brojem:OV-489/2022., tužitelj prodao kupcu nekretnine navedene u spomenutom kupoprodajnom ugovoru za ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 105.000,00 Kn, što predstavlja protuvrijednost iznosa od 14.000,00 €, uz napomenu da je u kupoprodajnom ugovoru navedena manja kupoprodajna cijena u iznosu od tadašnjih 50.000,00 Kn, odnosno sada 6.636,14 €, radi plaćanja manjeg poreza na promet. U navedenom kupoprodajnom ugovoru nije naveden rok do kojeg tuženik treba platiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu, ali je usmeno pred svjedocima dogovoreno da se radi o roku od jedne godine od dana sklapanja ugovora.

Tuženik je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, platio tužitelju na njegov račun u više navrata dio ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 3.000,00 €, dok preostali iznos od 11.000,00 € nije platio tužitelju još niti do danas unatoč brojnim požurivanjima od strane tužitelja.

Kako je očito da tuženik ne želi po dobru tužitelju platiti neplaćeni preostali iznos ugovorene kupoprodajne cijene, tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će mu to naložiti.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako tužbu djelomično priznaje, a djelomično poriče. Priznaje zaključenje pisanog ugovora o kupoprodaji i priznaje da u ugovoru nije naveden rok isplate kupoprodajne cijene. No, poriče navode te točke u pogledu visine navodno usmeno ugovorene kupoprodajne cijene od 105.000,00 kn, što bi danas predstavljalo protuvrijednost od točno 13.935,89 Eur. Tvrdi da je ugovorena cijena od 50.000,00 kn što predstavlja danas protuvrijednost od 6.636,14 Eur. Nikakva drukčija, veća ili manja, kupoprodajna cijena nije ugovorena usmeno, već samo ona koja je upisana u ugovoru.

Tuženik nadalje priznaje kako je doista u više navrata tužitelju osobno ili preko svojih ukućana uplatio na račun dio po dio pisano ugovorene kupoprodajne cijene, a dio je uplaćen osobno na ruke njegove kćerke IZ te je u najmanje dva navrata tuženik uplatio tužitelju dio cijene i poštanskom uputnicom na njegovo ime. Ne zna točno koji iznos je uplaćen, ali na taj iznos tuženik osporava tužitelju pravo na zateznu kamatu, jer tražbina nije dospjela do podnošenja tužbe.

Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u osporenom dijelu te obveže tužitelja da naknadi tuženiku trošak parnice zajedno sa zateznom kamatom.

3. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku na ime neplaćenog dijela kupoprodajne cijene za nekretnine kupljene od tužitelja.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj prodao tuženiku svoje nekretnine, kao ni da je kupoprodaja zaključena temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 28. siječnja 2022. u [adresa], a koji je ovjeren po javnom bilježniku MZZ, u [adresa], dana 28. siječnja 2022., pod brojem OV-489/2022.

5. Između stranaka je sporan ukupno ugovoreni iznos kupoprodajne cijene, rok otplate i iznos koji je do sada isplaćen tužitelju.

6. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u: Kupoprodajni ugovor od 28. siječnja 2022. (list 4-7), Opomenu pred tužbu od 09. svibnja 2023. uz potvrdu o primitku (list 8-9), Izvod prometa po računu tužitelja od 07. lipnja 2024. (list 20-23), Izvod prometa po računu tužitelja od 07. lipnja 2024. (list 24-26), dopis Hrvatske pošte d.d. (list 40), Djelovodnik unutrašnjih uputnica (list 41), Izvješće o uplati poštanske uputnice (list 42), Poštansku uputnicu od 29. travnja 2022. (list 43) i Dopis javnog bilježnika MZZ posl. br. OU-54/2025, od 04. travnja 2025. (list 59).

7. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆZ (list 53-54), HZ (list 54-55), LZ (list 60-61), NZ (list 61) i IZ (list 69-70).

8. Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 61-62) i tuženika kao stranke (list 62).

9. Sud je raspravnim rješenjem od 07. svibnja 2025. odlučio kako se neće provoditi dokaz saslušanjem javnog bilježnika MZZ kao svjedoka budući je tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga.

10. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

12. Tuženik je podneskom od 14. listopada 2024. djelomično priznao tužbeni zahtjev i to za iznos od 936,27 eura, ali sa kamatom od 29. siječnja 2024., a ne kako to tužitelj traži od 29. siječnja 2023.

13. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 28. siječnja 2022. utvrđeno je kako su isti sklopili MZ, kao prodavatelj, ovdje tužitelj, i RZ kao kupac, ovdje tuženik, za nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], a za ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 50.000,00 kn. Potpisi stranaka ovjereni su po javnom bilježniku MZZ, u [adresa], dana 28. siječnja 2022., pod brojem OV-489/22.

14. Iz opomene pred tužbu od 09. svibnja 2023. proizlazi kako je istu tužitelj uputio tuženiku, a kojom se tuženik poziva da postupi po usmenom dogovoru stranaka o isplati ugovorene kupoprodajne cijene u roku od 1 (jedne) godine u iznosu od 11.000,00 eura, najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka opomene. Opomeni prileži potvrda o primitku.

15. Uvidom u Izvod prometa po računu tužitelja, izdanog od Erste & Steiermärkische bank d.d. dana 07. lipnja 2024. sud je utvrdio kako je tuženik dana 15. ožujka 2022. uplatio na račun tužitelja iznos od 6.000,00 kn., kako je dana 25. listopada 2022. izvršen prijenos sredstava pod nazivom "plaćanje zemljišta" u iznosu od 1.500,00 kn, zatim dana 29. listopada 2022., u iznosu od 2.000,00 kn, dana 25. studenog 2022., u iznosu od 1.000,00 kn i dana 01. prosinca 2022. prijenos sredstava u iznosu od 1.000,00 kn.

16. Uvidom u Izvod prometa po računu tužitelja, izdanog od Erste & Steiermärkische bank d.d. dana 07. lipnja 2024. sud je utvrdio kako je dana **.**.2023. ŽZ uplatio na račun tužitelja u svrhu plaćanja zemljišta iznos od 500,00 kn, dana 01. ožujka 2023. tuženik je uplatio iznos od 150,00 kn, a dana **.**.2023.

LZ iznos od 400,00 kn.

17. Iz dopisa Hrvatske pošte d.d. kojem prileži Djelovodnik unutrašnjih uputnica, Izvješća o uplati poštanske uputnice te poštanske uputnice kontr. broja 753533540 od 29. travnja 2022. proizlazi kako je pošiljatelj RZ za primatelja MZ uplatio iznos od 2.000,00 kn.

18. Iz iskaza svjedoka ĆZ, kćerke tužitelja, proizlazi da joj je poznato kako je tužitelj zaključio kupoprodajni ugovor sa tuženikom za nekretnine koje je njen otac je naslijedio od svoje bake, a koje su koje u naravi zemljišta i šume. Kako se ta zemlja nalazi u [adresa] gdje živi i tuženik pretpostavlja da je tuženik saznao da je njezin otac to naslijedio, a i oni su se poznavali iz djetinjstva. Tijekom 2021. godine tuženik je više puta kontaktirao tužitelja da mu proda tu zemlju čemu su se sestra i ona protivile, ali usprkos tome, otac je odlučio prodati pa su se dogovorili i našli sa tuženikom u [adresa] na benzinskoj postaji gdje su pregovarali oko cijene. Tuženik je rekao da daje 100.000,00 kuna, a njezin otac je rekao da traži 105.000,00 kn i ta cijena od 105.000,00 kn je dogovorena. Tuženik je tada rekao da nema odmah gotovinu, ali da prima poticaje i da će taj iznos isplatiti u roku od godinu dana. 28. siječnja 2022. došli su u [adresa] na potpis ugovora, ali s obzirom da je u to vrijeme bila korona, ona i HZ nisu mogli ući kod javnog bilježnika, već su tužitelja čekali ispred ureda javnog bilježnika. Ne zna tko je radio ugovor, ali nakon kratkog vremena izašli su van. Smatra da je tuženik imao ugovor kod sebe i predočio ga javnom bilježniku, jer je nemoguće da bi se u roku od 5 minuta koliko su oni bili unutra takav ugovor sastavio i ovjerio. Otac joj je odmah dao ugovor i ona je rekla da taj ugovor ne vrijedi i da se vrate natrag i naprave novi, a to iz razloga što je u ugovoru navedena cijena od 50.000,00 kn i nije naveden rok isplate. Odmah joj je bilo jasno da nešto nije u redu. Mislila je da će tek po isplati u cijelosti kupoprodajne cijene tuženik tu zemlju moći prepisati na sebe. Kada je to sve rekla, tuženik je rekao da je iznos od 50.000,00 kn stavljen u ugovor samo iz razloga da bi porez bio što manji, a da će on to isplatiti u roku od jedne godine. Nije bila zadovoljna, ali su svejedno nakon toga otišli na piće i tada je tuženik njenom ocu predao 2.000,00 kn, što joj se učinio jako mali iznos u odnosu na ugovorenu cijenu od 105.000,00 kn. Očekivala je da će on isplatiti najmanje 20.000,00 kn. Odmah je pomislila da tuženik nema novaca. Tuženik je donio ocu jednog odojka kao na poklon, ali otac to nije želio pa je rekao da odojak vrijedi 1.000,00 kn pa je tako ispalo da je tuženik dao 3.000,00 kn.

Nikada tuženik nije kontaktirao njezinog oca niti samoinicijativno platio bilo kakav iznos, već su ga sestra i ona, kao i otac, zvali i tražili da plati, ali on je uvijek imao neke izgovore u smislu da nije prodao teliće i svinje, da je nevrijeme u Čazmi, da mu je umro kum i kojekakve izgovore. Jednom prilikom donio je njenoj sestri 5.000,00 kn, što mu je ona i potpisala, a uplaćivao je mizerne iznose ocu na račun.

19. Svjedok HZ naveo je kako je tužitelja, svog tasta, 28. siječnja 2022. dovezao zajedno s njegovom kćerkom u [adresa] na potpis ugovora o kupoprodaji. Zna da je bila ugovorena cijena od 105.000,00 kn, ali on je mislio da je to mala cijena i da bi trebali pronaći nekog boljeg kupca, ali tast je vjerovao tuženiku i pristao je na taj iznos. Kada su došli u [adresa] pred javnobilježnički ured, nisu mogli ući unutra obzirom da je bila korona pa su tako ušli samo tužitelj i tuženik. Jako brzo, možda nakon 10-15 minuta, oni su izašli van sa ugovorima u rukama. Po njegovoj ocjeni za tako kratko vrijeme nije se mogao sastaviti taj ugovor. S obzirom da taj ugovor nije imao njegov tast, zaključio je da je ugovor sa sobom donio tuženik. Kada je ĆZ vidjela taj ugovor ispred ureda nije bila zadovoljna iz razloga što je u ugovoru bio naveden iznos od 50.000,00 kn, a ne ugovoreni 105.000,00 kn, a nije bio naveden ni rok isplate. Tada je tuženik rekao da je taj iznos naveden samo iz razloga da bi on platio manji porez i da neće biti problema. Otišli su na piće i tada je tuženik dao tužitelju iznos od 2.000,00 kn i odojka kojeg je njegov tast odbio od duga u iznosu od 1.000,00 kn. On je sumnjao u sve to iz razloga što je donio samo tako mali iznos i bio je protiv da se prodaje ako kupac nema novac u cijelosti. Tuženik je u kafiću rekao da će 100% isplatiti kupoprodajnu cijenu u roku od jedne godine.

20. Svjedok IZ, kćerka tužitelja, iskazala je kako zna da je njezin otac, naslijedio od svoje bake nekretnine koje se nalaze u [adresa] i koje je želio prodati, jer si je želio napraviti neku malu kućicu. Tuženik je zvao oca da mu proda zemlju i bio je dogovor da će se naći na benzinskoj stanici u [adresa], na zaobilaznici. Ona je bila prisutna zajedno sa ocem i sestrom ĆZ, a tuženik je bio sam. Tuženik je ponudio ocu 100.000,00 kn za svu zemlju, a otac je tražio 105.000,00 kn i tako je i dogovoreno. Ne sjeća se što je sve tuženik rekao oko isplate, ali zna da je bilo dogovoreno da će se sve nekretnine prodati za 105.000,00 kn. Nije bila prisutna kod potpisa ugovora, ali je čula da je tuženik rekao da nema odmah sve novce, nego da će isplatiti sve u roku od godine dana i da je u ugovor stavljena manja cijena, odnosno 50.000,00 kn radi izbjegavanja poreza. Tuženik je isplatio s naslova kupoprodaje vrlo mali iznos, ali ne zna o kojem se iznosu radi, osim što je njoj jednom donio u 08.mj. 2023. iznos od 5.000,00 kn. Puno puta su ga kontaktirali da plati, ali sve to je bilo bez uspjeha.

21. Svjedok LZ, supruga tuženika, iskazala je joj je poznato da je njezin suprug kupio od tužitelja oranice i šikare i to za iznos koji se nalazi u ugovoru. Nije bila prisutna dogovoru oko kupoprodaje i nije bila prisutna kada se ugovor ovjeravao kod javnog bilježnika. Iznos koji je ugovoren plaćao se u više navrata i to na način da je ona uplaćivala sa svog računa, preko pošte općom uplatnicom, a nešto je plaćao i njihov sin. Pokušala je u pošti doći do uplatnica i točnog iznosa koji je plaćen tužitelju, ali nije to uspjela ishoditi. Zna da je suprug nosio na ruke određeni iznos novca kćerki tužitelja IZ, ali ne zna o kojem se iznosu radi. Oni su u posjedu tih nekretnina od dana kada je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika. Nije sigurna koliko je točno isplaćeno, ali zna da nije u cijelosti i da je ostao još jedan manji iznos.

22. Iz iskaza svjedoka NZ, sina tuženika, proizlazi kako mu je poznato da je njegov otac ugovorio kupoprodaju predmetnih nekretnina za iznos od 50.000,00 kn. Bilo je dogovoreno da će se taj iznos platiti u roku od dvije godine. Oni su to uplaćivali na način da je on plaćao sa svog računa, mama sa svog računa, a plaćali su i općom uplatnicom. Zna da je otac nosio gotovinu kćerki tužitelja dva puta i to po 5.000,00 i 3.000,00 kn. On je uplaćivao po 1.000,00 ili 2.000,00 kn i to više puta, 4-5 puta, a isto tako je uplaćivala i njegova majka na račun tužitelja. Koliko zna, oni su u cijelosti isplatili kupoprodajnu cijenu.

23. Tužitelj MZ iskazao je da ga je kontaktirao tuženik preko njegovog bivšeg zeta da bi kupio od njega predmetne nekretnine, ali on nije odmah pristao. Kada se predomislio, nazvao ga je i dogovorili su kupoprodaju tih nekretnina za iznos od 105.000,00 kn. Tuženik je odmah rekao da ima jednu pravnicu u Ivanskoj i da ima gotovi ugovor. Kada su došli na potpisivanje i ovjeru ugovora o kupoprodaji tuženik je rekao da je napisan ugovor na iznos od 50.000,00 kn, odnosno polovinu, iz razloga da bi on platio manji porez. Njegova kćerka koja je bila sa njim i njen izvanbračni suprug tome su se protivili, ali tuženik je rekao da su ljudi, da je njih troje, a da je on sam i da će u cijelosti isplatiti iznos od 105.000,00 kn i to u roku od godinu dana. Tuženik je donio iznos od 2.000,00 kn i njegovoj kćerki IZ donio je 5.000,00 kn. Ostalo je uplaćivano na njegov tekući račun preko banke i putem pošte. Ne zna točno koliko je još ostalo za platiti, ali zna da ga je zvao nakon godinu dana pa mu je rekao da će mu sve platiti nakon tri mjeseca. Kada su prošla ta tri mjeseca ponovno ga je zvao pa mu je rekao da će platiti kada proda pšenicu, kukuruz, svinje, ali do današnjeg dana to nije plaćeno. Tuženik prima poticaje na tu zemlju.

Tužitelj je tražio za te nekretnine 15.000,00 eura, ali kako je tuženik tražio da se to smanji, u konačnosti je smanjio na iznos od 105.000,00 kn. Na terasi kafića u [adresa] na zaobilaznici na benzinskoj stanici dogovoru oko kupoprodajne cijene bila je prisutna njegova starija i mlađa kćerka.

24. Tuženik RZ iskazao je kako je tužitelj dugo prodavao predmetne nekretnine i da ih nije mogao prodati iz razloga što je jedna nekretnina bila obradiva, a druge zapuštene, a radi se o malim parcelama na više mjesta, za koja nije ni tužitelj znao gdje se nalaze. Za te parcele on je tražio 100.000,00 kn, ali njemu je to bilo previše i oni su se stvarno zajedno našli na benzinskoj stanici na zaobilaznici u [adresa], kojem dogovoru su bile nazočne i njegove kćerke i na koncu su dogovorili iznos kupoprodaje za 50.000,00 kn. S obzirom na to da se bavi poljoprivredom i kako često kupuje zemlju, ima jednu pravnicu koja mu radi te ugovore. Tako je sačinila i predmetni kupoprodajni ugovor upravo za iznos koji je u njemu. Tvrdi da nije točno da bi bila ugovorena cijena od 105.000,00 kuna, već upravo ova koja se nalazi u ugovoru.

Kod javne bilježnice u [adresa] tuženik je donio taj ugovor, ovjerili su potpise i tada nisu bili prisutni tužiteljeva kćerka i njen izvanbračni suprug i on je tada donio 2.000,00 kn. Zna da je tužitelj bio u blokadi i to je bilo vrijeme prije Božića i tada su se dogovorili da će taj iznos platiti kroz dvije godine, a da će plaćati kad ga tužitelj nazove i kad će njemu trebati.

Na ruke njegove kćerke IZ odnio je u dva navrata, jednom 5.000,00 kn, jednom 3.000,00 kn, što je ona svojim potpisom i potvrdila. 3-4 puta putem pošte uplatio je po 2.000,00 kn, a sin i supruga uplaćivali su na račun tužitelja po 2.000,00 kn. U posjed je stupio odmah nakon ovjere potpisa. Ne zna točno koliko je ostalo još dugovanja prema tužitelju.

25. Odredbom čl. 221a ZPP propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza u smislu čl. 8 ZPP ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

26. Sud je kao vjerodostojnu prihvatio svu materijalnu dokumentaciju priloženu u spis budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje.

27. Iskaze saslušanog tužitelja i svjedoka ĆZ, HZ i IZ, sud je prihvatio u cijelosti, budući su isti iskazivali životno, okolnosno, uvjerljivo, logično i međusobno su se nadopunjavali tako da im je u cijelosti sud poklonio vjeru.

28. Sud smatra utvrđenim kako su:

- tužitelj, kao prodavatelj, i tuženik, kao kupac, ugovorili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 105.000,00 kn, time da je odgođeno plaćanje kupoprodajne cijene na rok od jedne godine, za nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], u [adresa],

- da je tuženik, nakon nekoliko dana, donio na ovjeru kod javnog bilježnika sačinjen ugovor na 50.000,00 kn, bez ugovorenog roka plaćanja

- da je tuženik na ime kupoprodajne cijene, na dan potpisa ugovora, donio 2.000,00 kn i jednog odojka vrijednosti 1.000,00 kn,

- da je kasnije platio 5.000,00 kn kćerki tužitelja i putem uplatnica ukupno iznos od 22.550,00 kn, što je sada u protuvrijednosti 2.992,90 eura.

29. Sud smatra da je tuženik samoinicijativno dao sačiniti ugovor o kupoprodaji na iznos od 50.000,00 kn bez roka za isplatu i da je uvjerio tuženika da je taj iznos naveden radi manjeg plaćanja poreza na nekretnine. S obzirom da je opće poznato da se kod kupoprodaja navodi manji iznos, sud smatra da je ugovoreni iznos kupoprodaje upravo iznos koji navodi tužitelj od 105.000,00 kn, a što sada u protuvrijednosti iznosi 13.935,89 eura.

29.1. Nije prihvaćen iskaz tuženika, jer nije logično ni životno da bi netko tražio kupoprodajnu cijenu 100.000,00 kn, a nakon toga pristao na polovinu iznosa, kako tvrdi tuženik. I sama činjenica da je tuženik donio napisan ugovor i bez roka plaćanja kupoprodajne cijene, a na dan potpisa ugovora donio 2.000,00 kn i vrijednost odojka od 1.000,00 kn , što je podcjenjujući mali iznos u odnosu na kupoprodajni iznos, govori o njegovoj namjeri ne plaćanja.

Nadalje, nije prihvaćen iskaz tuženika kada navodi da je dogovoreno da će taj iznos platiti kroz dvije godine, a da će plaćati kad ga tužitelj nazove i kad će njemu trebati, jer tako nešto nije uobičajeno u platnom prometu.

30. Tuženik je tvrdio da je platio veći iznos od 22.550,00 kn, odnosno sada u protuvrijednosti 2.992,90 eura, ali tijekom postupka to nije dokazao.

30.1. Sud smatra utvrđenim da je tuženik na ime kupoprodajne cijene tužitelju platio 22.550,00 kn, a što proizlazi iz dokumentacije u spisu te iskaza tužitelja i svjedoka ĆZ i IZ.

31. Kako sud smatra utvrđenim da je ugovorena kupoprodajna cijena za predmetne nekretnine 105.000,00 kn, sada u protuvrijednosti 13.935,89 eura, da je tuženik na ime kupoprodaje platio iznos od 22.550,00 kn, što je sada u protuvrijednosti 2.992,90 eura, da je ostao neplaćen iznos od 10.942,99 eura pa je za taj iznos prihvaćen tužbeni zahtjev kao pod toč I. izreke, dok je sa ostatkom do zatraženih 11.000,00 eura odnosno 57,01 eura, tužitelj odbijen, kao pod toč II.

32. Člankom 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako se Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se Prodavatelj nekog prava obvezuje pribaviti to pravo kupcu, a kad ostvarivanje njegova sadržaja zahtijeva posjed stvari, predati mu i stvar. Člankom 377. ZOO-a propisano je kako ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

33. Sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje temeljem čl. 9. ZOO. Također su sudionici obveznog odnosa dužni podmiriti svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. U protivnom, dužnik pada u zakašnjenje (čl. 183 st. 1 ZOO).

34. Slijedom navedenog, a jer tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u izreci pod.toč.I.

35. Budući da tuženik nije podmirio potraživanje tužitelja u roku jedne godine od 28. siječnja 2022. kao dana sklapanja ugovora, to tužitelju temeljem čl. 29 st. 1 ZOO pripadaju zatezne kamate protekom godine dana, dakle od 29. siječnja 2023. godine do isplate.

36. S obzirom da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku sukladno odredbi čl. 2 st. 1 ZPP, zatezna kamata dosuđena je temeljem odredbe čl. 29 st. 1, 2 i 8 ZOO od 01. travnja 2023., kao od dana dospijeća, do isplate, sve kako je zatraženo u tužbenom zahtjevu.

37. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. u vezi čl. 155 ZPP.

38. Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.486,31 eura, koji mu je sud u cijelosti priznao kao nužan i opravdan, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 08. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištima dana 22. listopada 2024., 06. ožujka 2025., 07. svibnja 2025. i 17. rujna 2025. svako u iznosu od po 200,00 eura i sastava odvjetničke opomene od 09. svibnja 2023. u iznosu od 50,00 eura, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), troška poštarine za slanje odvjetničke opomene u iznosu od 1,63 eura, kao i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 78,23 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 156,45 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23), sve kako je navedeno u toč. III. izreke ove presude.

Sud je u cijelosti dosudio troškove tužitelju s obzirom da tužitelj u svom zahtjevu nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

39. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

40. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Čazmi, 27. listopada 2025.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I Presuda nepravomoćna

II. DNA – pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu

- tuženiku

U Čazmi, 27.10.2025.