REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-413/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika: 1. VPN ud. pok. V rođ. VP, 2. DP ž. D rođ. VP, 3. Odak KP pok. ŽP, 4. Odak K pok. ŽP, 5. DPN, 6. Ž P pok. Ivana, 7. Z P ž. Ivana rođ. Ž, 8. Odak E pok. ŽP, 9. Odak PP pok. ŽP, 10. Odak M pok. ŽP, 11. Odak DPN pok. ŽP, 12. O C pok. H, 13. ZP ž. EP, 14. MP pok. KPN, 15. OP ž. Ivana, 16. A Č ž. I, 17. KPN, 18. KPN CP, 19. KPN HP, 20. F R ž. DPN, 21. U G pok. N, 22. Odak AP pok. ČP, 23. Odak B pok. ČP, 24. Odak IP pok. KP, 25. Odak MP pok. KP, 26. VPN OP ž. K, 27. Š S, 28. Odak V, 29. Odak K,odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Borisu Rebić,odvjetniku u Imotskom, 30. FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 31. Odak Ć, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Borisu Rebić, odvjetniku u Imotskom, uz sudjelovanje RP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao umješača na strani tuženih, obojica zastupani po opunomoćeniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave 15. rujna 2025., dana 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine ident. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 18 m2, upisana u ZU 564 KO [katastarska općina]; k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 48 m2, k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 40 m2, i d. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 64 m2, sve I zk tijelo ZU 554 KO [katastarska općina]; i d.č. č. zem. [katastarska čestica] pov. 358 m2 ZU 555 KO [katastarska općina], ukupne pov. 528 m2, od čega pod stambenom zgradom 115 m2, sve prikazano na Skici izmjere „Imotski, 14. travnja 2021. godine“ ovlaštenog inženjera geodezije Ante Kukavice, dipl.ing.geod. između točaka A-B-C-D-A, koja Skica čine sastavni dio ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama toga suda uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u cijelosti uz istodobno

brisanje toga prava sa imena tuženih, kao i brisanje svih ostalih sporednih prava upisanih u C listovima, koju uknjižbu su tuženi dužni trpjeti.“

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine ident. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 18 m2, upisana u ZU 564 KO [katastarska općina]; k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 40 m2, k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 49 m2, i d. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 63 m2, sve I zk tijelo ZU 554 KO [katastarska općina]; i d.č. č. zem. [katastarska čestica] pov. 280 m2 ZU 555 KO [katastarska općina], ukupne pov. 450 m2, od čega pod stambenom zgradom 127 m2, sve prikazano na SKICI IZMJERE – DOPUNA 2 – prijedlog 2 „Imotski, 28. lipnja 2022. godine“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Kukavice, dipl.ing.geod. između točaka A4-A5-A3-C-D-A1-A4, koja Skica čine sastavni dio ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama toga suda uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u cijelosti uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženih, kao i brisanje svih ostalih sporednih prava upisanih u C listovima, koju uknjižbu su tuženi dužni trpjeti.“

III. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine ident. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 18 m2, upisana u ZU 564 KO [katastarska općina]; k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 40 m2, k. č. zgr. [katastarska čestica], pov. 49 m2, i d. k. č. zgr. [katastarska čestica] pov. 63 m2, sve I zk tijelo ZU 554 KO [katastarska općina]; i d.č. č. zem. [katastarska čestica] pov. 205 m2 ZU 555 KO [katastarska općina], ukupne pov. 375 m2, od čega pod stambenom zgradom 127 m2, sve prikazano na SKICI IZMJERE – DOPUNA 1 – prijedlog 1 „Imotski, 28. lipanj 2022. godine“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Kukavice, dipl.ing.geod. između točaka A4-A3-C-D-A1-A4, koja Skica čine sastavni dio ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama toga suda uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u cijelosti uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženih, kao i brisanje svih ostalih sporednih prava upisanih u C listovima, koju uknjižbu su tuženi dužni trpjeti.“

IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 10. svibnja 2021., tužitelj je naveo da je predmetne nekretnine stekao darovanjem od svog oca GP, a on pak kupnjom od PP i NP. Navodi da je u konkretnom slučaju riječ o nekretnini koja predstavlja njegovu kuću i pripadajuću okućnicu u [adresa], u čijem se mirnom i savjesnom posjedu nalazi osobno i putem svojih pravnih prednika nekoliko stoljeća. U posjedovanju da ga nitko nikada, a isto tako ni njegove prednike, nije ometao. Na taj je način da je kao kvalificirani posjednik vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju dosjelosti.

1.1. Tuženicima označenim u uvodu ove presude od 1. do 29, kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu ZPP) postavio privremenog zastupnika Borisa Rebića, odvjetnika u Imotskom, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e- oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u Imotskom kao organ starateljstva i koji privremeni zastupnik navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu naveo da mu ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremeni zastupnik tih tuženika te se za iste protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. Na pripremnom ročištu održanom **.**.2021. BP i UP su se prijavili kao umješači na strani tuženika, a što je sud raspravnim rješenjem dozvolio.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Odredbom čl. 188. st. 1. ZPP propisano je da u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Dakle, kod eventualne kumulacije, postoji prvi ("glavni") zahtjev i drugi, podredni, (eventualno kumulirani) za kojeg tužitelj traži da ga sud prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan, a tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima. Sijedom navedenog, sud je prihvatio drugi podredni tužbeni zahtjev.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem vlasništva osnovom darovanja od svojega oca, koji je stekao kupnjom i slijedom navedenog na temelju dosjelosti.

5. Nije sporno da su u zemljišnoj knjizi zk odjela u Imotskom, a prema izvacima iz zemljišne knjige kao vlasnici upisani tuženici.

6. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim tvrdi da je vlasništvo nekretnina stekao darovanjem od svog oca, a ovaj kupoprodajom, te u konačnici i dosjelošću, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika, valjalo je utvrditi u ovom postupku jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici uistinu od davnina u posjedu predmetnih nekretnina.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Ante Kukavice, sudskog vještaka za geodeziju, od 26. studenog 2021. utvrđeno je da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću, gospodarske objekte te dvorišni prostor oko kuće.

Predmetna nekretnina „Nesporni dio” je prostor označen na skici mjerenja slovima A1- A2-A3-C-D-A1 ukupne površine 295 m2 te je dokumentiran fotografijama. Taj prostor je sa svih strana označen međnim znacima i to:

- sa sjeverne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena u zapadnom (lijevom) dijelu zidom objekta (točke A1-A2), dok je u istočnom (desnom) dijelu nesporni prostor omeđen suhozidom (točke A2-A3),

- s istočne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena zidom objekta u vlasništvu istočno položene nekretnine (točke A3-C),

- s južne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena u istočnom (desnom) dijelu zidom pomoćnog objetka u vlasništvu južno položene nekretnine te betonskim zidom u vlasništvu južno položene nekretnine, u srednjem dijelu predmetna nekretnina je definirana i omeđena stambenim objektom u vlasništvu južno položene nekretnine, dok je u zapadnom (lijevom) dijelu predmetna nekretnina je definirana i omeđena linijom koja spaja rub stambenog objekta te točku označenu crvenom bojom (točke C- D),

- sa zapadne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena zamišljenom linijom koja spaja točku označenu crvenom bojom te rub stambenog objekta u vlasništvu tužitelja (točke D-A1).

Predmetna nekretnina „Sporni dio” je prostor označen na skici mjerenja slovima A –B- A3-A2-A1-A ukupne površine 233 m2 te je dokumentiran fotografijama. Taj prostor je sa svih strana označena međnim znacima i to:

- sa sjeverne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena suhozidom (točke A-B),

- s istočne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena betonskim zidom u vlasništvu istočno položene nekretnine (točke B-A3),

- s južne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena u zapadnom (lijevom) dijelu zidom objekta (točke A1-A2), dok je u istočnom (desnom) dijelu sporni prostor omeđen suhozidom (točke A2-A3),

- sa zapadne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena zamišljenom linijom koja spaja rub stambenog objekta u vlasništvu tužitelja te rub suhozida (točke A1-A).

7.1. Opunomoćenik tuženika ad. 31. i umješača se očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje navodeći da:

„Predmetnim vještvom vještak je iskazao odvojeno sporni dio predmetne nekretnine, te ga i označio točkama A-B-A3-A2-A1 te ga i osjenčio crvenom bojom, a identificirao kao d. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 233 m2.

Tuženici i nadalje osporavaju vlasništvo tužitelja nad tim dijelom nekretnine.“ Također ističe da osporava tužitelju i da bi bio kvalificirani posjednik spornog dijela predmetne nekretnine, a naročito ne nekoliko stoljeća.

7.2. Predmetni vještak je, na prijedlog tužitelja, 1. srpnja 2022. dostavio dopunu nalaza i mišljenja na temelju kojih skica je tužitelj postavio podredni tužbeni zahtjev.

8. U dokaznom postupku pročitan je ugovor o darovanju zaključen između Odak Vlade kao darovatelja i tužitelja kao daroprimca – U Imotskom, 04.travnja 2019. godine (list 6 i 7 spisa), izvršen je uvid u priznanicu "U Prološcu, 12.travnja 1979.godine" (list 8 spisa), pregledani su z.k. izvadci koji se odnose na nekretnine koje su predmet ovog postupka, pregledan je izvod iz posjedovnog lista broj 325 K. O. [katastarska općina], obavljen je očevid uz prisutnost vještaka geometra Ante Kukavice, pročitan je nalaz i mišljenje navedenog vještaka od 26. studenog 2021.godine, pročitane su dopune nalaza i mišljenja navedenog vještaka koje su tijekom postupka priložene u spis, saslušani su svjedoci ŠP, SP, ŽP, ĆP, ĐP, NP, IP, JP, TP, LP, saslušan je vještak Ante Kukavica, saslušan je tužitelj VP, te umješači na strani tuženika UP pok. ČP i BP pok. ŽP.

8.1. Svjedok GP potvrdio je navode o stjecanju predmetne nekretnine iz tužbenog zahtjeva. Nadodao je da su njegovi prednici, otac PP i stric K predmetnu nekretninu kupili 1979. od AP zvanog EP i njegove sestre Đ. Dio stambenog objekta-zgrade koji je sporan, da je sagradio njegov sin, ovdje tužitelj prije cca 4 godine, a tu da se prije nalazio „đubreluk.“ Predmet kupoprodaje zaključene s AP i njegovom sestrom je i prostor na kojem se prije nalazila stara kuća koja da je srušena u potresu 1942., a koja se dijelom nalazila i na dijelu predmetne nekretnine koji je označen kao sporan, odnosno na dijelu gdje je tužitelj izvršio nadogradnju stambenog objekta. Na spornom dijelu da se prije nalazio i vrt, a to zna jer je u blizini bila njegova stara kuća. Na sjevernom dijelu predmetne nekretnine da se nalazio bunar kojeg je koristilo cijelo selo za svoje potrebe, ali da ga više nema jer je zatrpan prije više od 30 godina. Prostor koji je bio vlasništvo AP u odnosu na zapadnije položeni put, bio je ograđen s dva drvena kolca povezana žicom, a prostor gdje se nalazio bunar nije ni s čim bio od toga odvojen. Kraj bunara da su se nalazila stabla dunje i murve koja su bila udaljena 1,5-2 metra.

8.2. Svjedokinja SP, rođena 1955. navela je da se na spornom dijelu nekretnine gdje se nekada nalazio bunar, odnosno sjeverno i istočno od bunara, nalazio mali vrtlić koji da je bio vlasništvo njezinog oca VĆ, i da taj vrt nikada nije prodan. Bunar i prostor oko bunara da su koristili susjedi, a koristili su ga AP i njegova sestra B jer su tu imali štalu. Misli da su navedeni bili vlasnici i prostora iza štale, ali ne zna u kolikoj površini.

8.3. Svjedok ŽP, rođen 1941., navodi da je na mjestu gdje je tužitelj izvršio nadogradnju kuće, sa sjeverne strane bio „slobodni prostor“. Prije 50-70 godina istočno od stare kuće GP da se nalazio vrt u vlasništvu PP i NP. Iza kuće u vlasništvu EP i sestre Đ da je bio prostor koji se protezao do bunara, također u njihovom vlasništvu. Između navedene kuće i bunara da su bila stabla dunje, kostele (na udaljenosti od 2 metra) i tom prostoru nitko nije smio pristupiti osim EP. Taj prostor da nije bio ograđen, ali da je bio svakako vlasništvo EP. Bunar da je bio vlasništvo čitavog sela.

8.4. Svjedokinja ĆP je potvrdila navode svoje sestre SP kao i da se na predmetnoj nekretnini nalazila stara kuća DĆ.

8.5. Svjedokinja ĐP, majka tuženika ad. 30. i 31., rođena 1945., udala se 1966. i od tada ima saznanja o stanju na terenu. Koristila je bunar za potrebe kućanstva. Nje pok. suprug KĆ da joj je rekao da je „sporni“ prostor zajednički za Odake, s tim da su dva hrasta koja se nalaze na istočnom dijelu nekretnine vlasništvo GP. Na spornom dijelu predmetne nekretnine na kojem se nalazi dio stambenog objekta kojeg je sagradio tužitelj, da se prije nije ništa nalazilo.

8.6 Svjedok NP, stric tužitelja, rođen 1939. naveo je da se sjevernije od urušene kuće EP nalazio vrt čija je širina prema sjeveru, odnosno bunaru iznosila najmanje 1,5 metar. Od tog vrta pa do bunara da je bio zajednički prostor, a i dan danas je zajednički. Čitav prostor da je bio u vlasništvu braće ŽP, K i KP, te u vlasništvu ČP, oca EP. Dakle, taj prostor od vrta prema bunaru da nikada nije bio predmet podjele. Na istočnom dijelu nekretnine da je bio hrast koji je pripadao PP, djedu tužitelja. Već spomenuti vrt bio je odvojen od ostatka sporne nekretnine zidićem, a u njemu da je bila dunja EP. On da je obrađivao taj vrt.

8.7. Svjedok IP, rođen 1956. navodi da je čitav prostor koji je označen kao sporan zajednički za sve Odake. Objekt koji je nadogradio tužitelj prije 7- 8 godina da je sagrađen na zajedničkom dijelu. Poznavao je EP, njegovu sestru B i brata E, i poznato mu je da su kuću-zidinu prodali PP i NP. Nije mu poznato da je sjeverno od zidine postojao vrt, niti da je vrt bio sjeverno od kuće PP i NP.

8.8. Svjedokinja JP, rođena 1956. navodi da se na prostoru spornog dijela nekretnine na kojem je i nadograđeni objekt kojeg je sagradio tužitelj prije 8 godina nije nalazilo ništa. Bunar da su svi koristili, u istočnom dijlu nekretnine da su dva stabla hrasta GP, ali da nije bilo nikakvog vrtla. Nitko da se u selu nije bunio kada je tužitelj nadograđivao stambeni objekt, a on da nije nikoga ni pitao. Ističe da ništa sjevernije od zidine raniji vlasnik ŽĆ nije imao..

8.9. Svjedok TP, rođen 1961., navodi da se na spornom dijelu predmetne nekretnine na kojem je tužitelj nadograđivao svoj objekt prije nalazio „đubreluk“, a sa zapadne strane stablo dunje. Đubreluk da je koristio Vlade ŽĆ. Ne sjeća se da bi se na „nadograđenom“ prostoru prije nalazio vrt. Nije mi poznato ime ŽĆ niti tko bi bili vlasnici hrasta koji se nalazi na predmetnoj nekretnini.

8.10. Svjedokinja LP, majka tužitelja, u bitnom je iskazivala kao i njen ranije saslušan suprug GP.

8.11. Tužitelj VP, kao i umješači, saslušan je na raspravi održanoj 17. studenog 2022. Ističe da je novosagrađeni dio objekta gradio prije 10 godina, a da se tome nitko nije protivio. Nekada davno da se na prostoru na kojem je vršio nadogradnju nalazio vrt (prema priči oca),a u jednom dijelu đubraluk. Murva i dva stabla kostele da su se nalazila sjeverno od đubraluka prema bunaru. On da ih je otpilao dvije godine prije nego je započeo s nadogradnjom.

9. Iskazi saslušanih svjedoka i stranaka su u suglasju u odnosu na nesporni dio nekretnine, odnosno bili su sve do rasprave održane 11. listopada 2023. kada je privremeni zastupnik i opunomoćenik tuženika ad.31. i umješača naveo da je tužbeni zahtjev neuredan te da je predmetnim nalazom i mišljenjem obuhvaćena i okapnica objekata umješača. Na istoj raspravi je tvrdio da tijekom postupka tuženici nisu osporavali tužitelju vlasništvo objekata radi pragmatičnosti, ali da je itekako bila sporna točka D, koja da je na licu mjesta i pokazana u pravcu točke C te da je vidljivo da se na skici taj pravac lomi na „ćošku“ objekta umješača RP. Opunomoćenik tužitelja se očitovao na te navode istaknuvši da je pravo tužitelja, osim da inzistira na uknjižbi onog što je njegovo, uzvratiti istom mjerom kod uknjižbe tuženika i umješača. Dakle, samo iz navedenog u ovoj točki obrazloženja, razvidno je da je spor između stranaka u potpunosti skrenuo s pravnih pitanja, a zbog kojih se parnica i pokreće, i sveo se u konačnici na principe koji su samo strankama poznati, ali koje ovaj sud ne uzima u obzir prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.

9.1. Iz iskaza svih saslušanih tijekom ovog postupka, za zaključiti je da su svi dobro upoznati sa stanjem na terenu, da su tu živjeli ili oni ili njihovi prednici. Iz svega nesporno proizlazi da se na dijelu predmetne nekretnine nalazio bunar kojeg su koristili svi sumještani, pa tako i prednici stranaka. Nesporno je i da su AP i njegova sestra B na predmetnoj nekretnini imali kuću koja je srušena tijekom potresa, da im je tu bila i štala. Nadalje, na nekretnini su se nalazila ( a neka su i dan danas tu) i stabla dunje, kostele, hrasta, tu je i ostatak murve, ali čije je što bilo, sud nije mogao nedvojbeno zaključiti iz iskaza svih saslušanih tijekom ovog postupka. Svjedokinja ĐP, majka tuženika ad. 30. i 31. ističe da joj je poznato iz razgovora s pokojnim suprugom KĆ da su se njihovi prednici i na drugim mjestima dijelili na način kako bi nekima od njih pripadala samo pojedina stabla, ali ne i okolno zemljište. Naprijed navedeno nije zasigurno ustaljena praksa prilikom podjele imovine, ali sud je cijenio taj iskaz, posebice uzevši u obzir kontradiktorne navode o vlasništvu biljaka na predmetnoj nekretnini. Također, je li postojao vrt sjeverno od srušene kuće AP, teško je za zaključiti, a kamoli je li isti bio odvojen zidićem od ostatka nekretnine, kako to govori svjedok NP. Naime, njegov prezimenjak ŽP navodi da je iza kuće koja je bila vlasništvo EP postojao prostor koji se potezao do bunara koji je bio također u vlasništvu navedenog EP. Tom prostoru da nitko nije smio pristupiti osim EP (južnije od bunara prema kući EP). Nije čuo da bi VĆ“ bio vlasnik vrtla koji se nalazi sjeverno i istočno od bunara, a kako to navode kćerke VĆ, SP i ĆP. Suprotno navodima ŽP prema kojemu prostor sjeverno od kuće EP nije bio ograđen u odnosu na okolne nekretnine( i NP navodi da je prostor koji se protezao do bunara vlasništvo EP, ali da nije bilo granične linije do bunara), svjedok GP, otac tužitelja, ističe da su drveni kolci omeđivali nekretninu EP prema sjeveru do cca 1,5 metar do bunara. Svjedok IP navodi da je čitav prostor koji je označen u parnici kao sporan zajednički za sve Odake. On da je osobno poznavao pravne prednike prednika tužitelja AP i njegovu sestru, ali se ne sjeća da bi sjevernije od „zidine“ postojao vrt. Pomalo je nevjerojatno da su svi u ovom postupku jako dobro upoznati sa stablima koja se nalaze na predmetnoj nekretnini, ali za vrt je dvojbeno je li uopće postojao. Svakako, sporno je i što je bilo na prostoru gdje je tužitelj nesmetano nadograđivao svoj objekt, je li pak „slobodni“ prostor, „đubraluk“ ili ostatak vrtla. Uz dosad iskazane raznolike iskaze, dodaje se i navod svjedokinje JP prema kojoj AP nije imao ništa „sjevernije“ od „zidine“. Za napomenuti je da su svi u iskazima naveli da tužitelja nitko nije spriječio niti ometao prilikom nadogradnje. Svjedok PĆ se ne sjeća da bi na dijelu nekretnine na kojem je tužitelj nadograđivao objekt ikada bio vrtal, ali da je u jednom dijelu bio „đubraluk“, a u jednom stablo dunje. Saslušani tužitelj i umješači nisu iskazivali ništa što već nisu isticali u tijeku postupka, pa se samo kao bitno izdvaja „izvorno“ suvlasništvo koje obrazlaže umješač UP navodeći da je predmetni prostor pripadao braći ŽP, NP i KP, te ČP koji nije u rodu s navedenima, ali da mu svakako uz navedenu braću, pripada ¼ predmetne nekretnine.

10. Ocjena je ovog suda da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih u točki III. izreke ove presude. Sporni dio nekretnine u naravi predstavlja nadograđenu kuću koja je položena sjevernije od točaka A1, A2. Taj dio kuće sagradio je baš tužitelj, prema njegovim navodima prije otprilike devet godina. Iz iskaza umješača proizlazi kako su oni znali za tu nadogradnju te da se nitko nije protivio gradnji. Da su i ostali mještani zaseoka Odak znali za nadogradnju koju vrši tužitelj, proizlazi i iz iskaza svjedokinje JP, koja također navodi kako se nitko nije "bunio" povodom te gradnje.

10.1.Stoga je za zaključiti da su svi mještani zaseoka Odak pa tako i umješači na strani tuženika te tuženici pod brojem 30. i 31., znali za ovu gradnju, da se istoj nisu ni na koji način usprotivili. Tužitelj je pristupio gradnji navedenog objekta, po odobrenju svog oca, u uvjerenju da gradi na svojem zemljištu. Stoga se tužitelj ima smatrati poštenim graditeljem, dok se umješači na strani tuženika kao i tuženici pod brojem 30. i 31., imaju smatrati nepoštenim suvlasnicima, budući da su znali za građenje, a nisu bez odgode zabranili daljnju gradnju tužitelju kao poštenom graditelju. Prema odredbi članka 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZOVO), ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

10.2. Dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je dio predmetne nekretnine u odnosu na koje je tužbeni zahtjev odbijen još uvijek nepodijeljen,a koji je nekada bio vlasništvo ŽP, NP, KP i ČP. ŽP je pradjed tužitelja, dok je NP prapradjed umješača UP. KP pradjed je tuženika pod brojem 30., i 31., dok je ČP pravni prednik ŽĆ. Sve ovo proizlazi iz iskaza svjedoka NP koji je stric tuženika pod brojem 30. i 31. Navedeni svjedok (čije saslušanje je predložio tužitelj) objektivno je iskazivao, a i dobro mu je poznato stanje na terenu. Iz njegovog iskaza proizlazi da se sjeverno od zidine koja je ranije bila vlasništvo ŽPN, njegove sestre Đ i brata E, nalazio njihov vrt čija je širina bila najmanje 1,5 metar, dok je čitav prostor sjevernije od tog vrta pa prema bunaru, ostao nepodijeljen u zajednici nasljednika naprijed navedenih Odak Mate, Odak Ante, Odak Jure i Odak Petra. Zbog kontradiktornih iskaza svjedoka koji su ranije analizirani, odnosno nemogućnosti utvrđenja o postojanju vrtla koji bi pripadao EP i njegovoj sestri, pa tako i vlasništva prostora koji je bio sjeverno od navodnog vrtla do bunara, odlučeno je kao u izreci ove presude.

11. Točno je da je ŽP pravni prednik tužitelja. Međutim, iz dokaza izvedenih tijekom postupka ne može se zaključiti tko je sve naslijedio navedenog ŽP,pa se stoga ne može ni zaključiti koliko iznosi suvlasnički dio tužitelja na preostalom spornom prostoru. Na ovakav zaključak upućuju i podaci iz priloženih posjedovnih listova iz kojih je vidljivo da su kao posjednici dijela č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisani KĆ, Odak Jakov, Odak K, Odak VP, ZĆ.

12. U odnosu na navode tuženika i umješača kojim naknadno spore i „nesporni“ dio nekretnine da bi parcelacijskim elaboratom bile obuhvaćene i okapnice umješača, ovaj sud ističe da se presuda u ovakvim postupcima, ukoliko se usvaja, usvaja na temelju predmetne skice predmetnog vještaka. Stranke su aktivno sudjelovale prilikom izvođenja dokaza očevida na licu mjesta koji je prethodio izradi nalaza i mišljenja.

13. Prema odredbi članka 219. st.1. ZPP– a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Teret dokazivanja leži na tužitelju, a isti prema ocjeni ovog suda nije dokazao svoju tvrdnju da bi bio isključivi vlasnik nekretnina iz glavnog tužbenog zahtjeva. Isto tako, nije dokazao ni koliko iznosi njegov suvlasnički dio u ovom spornom dijelu. Tužitelj i njegovi pravni prednici nisu mogli dosjelošću steći vlasništvo na spornom dijelu nekretnine, barem to nije dokazano u ovom postupku.

13. 1. Sud je nakon ukidne odluke višeg suda o prvotno donesenoj presudi odbio prijedlog tuženika za saslušavanjem predloženih, a dotad nesaslušanih svjedoka budući da je, prema stavu ovog suda, činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, da je saslušano dovoljno svjedoka koji imaju saznanja o predmetu spora, te bi se dodatnim saslušavanjem samo odugovlačio postupak i dodatno gomilali parnični troškovi.

14. Prema odredbi članka 159. st.2. ZOV-a samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine,a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema stavku 3. istog članka, samostalni posjednik pokretne stvari koje mu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga, samostalnog posjedovanja.

15.Dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da pravni prednik tužitelja, njegov otac, koji mu je darovao spornu nekretninu, nije bio pošteni posjednik. Naime, otac tužitelja je bio svjestan da ovaj dio nekretnine u odnosu na koji je tužbeni zahtjev odbijen, nije njegovo vlasništvo, već da se radi o nepodijeljenoj nekretnini, čiji su suvlasnici pravni sljednici sada pok. KĆ ŽP, KĆ K, Odak KP i Odak ČP. Naprijed navedene osobe kao i njihovi pravni slijednici koristili su ovu nekretninu (koja u naravi predstavlja bunar i prostor oko bunara), za pojenje stoke, pranje rublja, te za pristup bunaru. Stoga se ni otac tužitelja,ni njegovi pravni prednici ne mogu smatrati poštenim posjednicima, slijedom čega nisu ni mogli dosjelošću steći vlasništvo na ovom dijelu nekretnine.

16. Odredbom članka 331. b ZPP-a, propisano je da će sud, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) i to ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbu, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdali razlozi da podnese odgovor na tužbu. Kako tuženiK ad. 30. nije podnio odgovor na tužbu u ostavljenom roku, a udovoljeno je uvjetima u smislu čl. 331. b ZPP-a, u odnosu na njega je valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a. Tužitelj nije uspio s glavnim, već podrednim tužbenim zahtjevom. Obzirom na zapravo djelomičan uspjeh stranaka u parnici (gdje tužitelj zapravo nije uspio sa glavnim, ni sa prvim podrednim, već tek sljedećim istaknutim zahtjevom) sud smatra primjerenim da svaka stranka u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a snosi svoje parnične troškove.

Imotski, 27. listopada 2025.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Ivan Delipetar, Imotski

2. odvj. Boris Rebić, Imotski

3. tuženicima