Poslovni broj: Us I-1652/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) ČGP (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi nepripadne isplate, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti tužiteljice, dana 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 140-03/24- 03/03153672505, Urbroj: 341-99-06/2-24-002878 od 16. svibnja 2024.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: 140-03/24-03/03153672505, Urbroj: 341-99-06/2-24-002878 od 16. svibnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Područnog ureda u Šibeniku, Klasa: 140-03/23-03/03153672505, Urbroj: 341-19-06/2-23-000186 od 26. siječnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je tužiteljici, rođenoj **.**.1952., utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 10. listopada 2003. do 31. srpnja 2013. u svoti od ukupno 13.168,03 eur (točka I. izreke) te je utvrđeno da je tužiteljica obvezna navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka navedenog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna (točka II. Izreke).

2.Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu pobija navedeno drugostupanjsko rješenje smatrajući da je isto neosnovano i nezakonito. Ističe se naime da je i prije toga Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donosio odluke - rješenja, koja su bila manjkava i neosnovana. Osporavano rješenje da citira pojedine odredbe zakona ali da neosnovano ne uzima u obzir jedan od temeljnih obveznopravnih instituta - institut zastare potraživanja te pri tome ukazuje na odredbe članka 214. stavak 2., 218., 226., 227. st. 1. i 2. te članak 230. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik da svojim odlukama, kojih je bilo više, postepeno „popravlja“ svoje odluke, iako da su temelji tih odluka u startu bili pogrešni i neosnovani. Rješenja tuženika da ne mogu naknadnim ispravkama očiglednih propusta konvalidirati. Cilj i smisao zastare potraživanja je da je osiguranje opće pravne sigurnosti, koje da bi bilo ugroženo ako bi neko stanje, koje dugo nije osporavano, odjednom, nakon proteka određenog vremena bilo napadnuto. Naglašava se da je mogućnost zahtijevanja ispunjenja obaveza vremenski ograničena. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika poništi i predmet vrati na ponovno odlučivanje odnosno da se odluči u sporu pune jurisdikcije te da se osporavano rješenje u cjelini poništi.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.Tužiteljica se nije očitovala na tuženikov odgovor na tužbu iako joj je uredno dostavljen.

5.U sporu je održavanjem rasprave 26. rujna 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužiteljica na raspravu nije pristupila iako uredno pozvana a svoj izostanak nije opravdala. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS- a rasprava održana u odsutnosti tužiteljice.

7.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

8.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužiteljica a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja.

12.Polazeći od navoda tužbe, odgovora na tužbu, obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja odnosno podataka spisa upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je tužiteljici rješenjem HZMO, Područnog ureda u Šibeniku broj 36958 od 14. travnja 2004. priznato pravo na obiteljsku mirovinu;

-da je tužiteljici rješenjem HZMO, Područnog ureda u Šibeniku broj 36958 od 31. prosinca 2013. obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom 10. listopada 2003. (točka I. izreke), da je tužiteljici uspostavljena isplata obiteljske mirovine s danom 01. kolovoza 2013. (točka II. izreke) te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja; da iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je tužiteljica, korisnica obiteljske mirovine, bila u radnom odnosu odnosno osiguranju u Republici Srbiji u razdoblju od 01. srpnja 1998. do 31. srpnja 2013.;

-da je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti rješenjem HZMO, Područnog ureda u Šibeniku, broj 3659 od 25.10.2017. tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 10.10.2003. do 31.07.2013. u svoti od ukupno 99214,55 kn te da je utvrđena obveza tužiteljice navedenu svotu uplatiti u korist Državnog proračuna u roku 15 dana računajući od dana primitka rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata;

-da je protiv navedenog rješenja tužiteljica izjavila žalbu koja je rješenjem tuženika, broj 715394 od 11.10.2018. uvažena, poništeno navedeno rješenje Područnog ureda u Šibeniku od 25.10.2017., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak jer u obrazloženju rješenja nije navedeno kojim dokaznim sredstvima su utvrđene činjenice, te spisu predmeta nije priložena tiskanica 9131 - obračun mirovinskih primanja prema rješenju o promjeni ili prestanku prava i obustavi od mirovinskih primanja;

-da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo pribavilo međudržavnu tiskanicu SCG/HR od 19. studenog 2013. temeljem koje je tužiteljici u Republici Srbiji utvrđeno svojstvo osiguranika od 10. listopada 2003. do 31. srpnja 2013.;

-da je potom rješenjem prvostupanjskog tijela broj 36958 od 29.05.2019. tužiteljici ponovno utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 10.10.2003. do 31.07.2013. u svoti od ukupno 99214,55 kn te je istoj utvrđena obveza navedenu svotu uplatiti u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana od dana primitka rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata;

-da je na navedeno rješenje tužiteljica izjavila žalbu koja je rješenjem tuženika, broj 715394 od 24.09.2019. odbijena kao na zakonu neosnovana;

-da je potom tužiteljica pokrenula pred ovim sudom upravni spor u kojem je tražila poništenje navedenog rješenja tuženika te da je u tom sporu donesena presuda, poslovni broj: 6 Uslmio-337/19-13 od 03.12.2020. kojom je poništeno navedeno rješenje tuženika od 24.09.2019. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak;

-da je u izvršenju navedene presude i postupajući po uputi iz iste tuženik donio rješenje broj 715394 od 16.12.2022. kojim je žalba tužiteljice uvažena, poništeno prvostupanjsko rješenje broj 36958 od 29.05.2019. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom da ponovi i izvrši urednu dostavu rješenja od 31.12.2013. radi pravilnog utvrđivanja kada je isto postalo pravomoćno i izvršno;

-da je u izvršenju navedenog rješenja tuženika prvostupanjsko tijelo tužiteljici ponovilo dostavu rješenja broj 36958 od 31.12.2013. (kojim je tužiteljici obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom 10. listopada 2003. te joj je uspostavljen isplata obiteljske mirovine s danom 01. kolovoza 2013.) a koje rješenje je, prema dostavnici u spisu, tužiteljica zaprimila i potpisala dana 20. veljače 2023., da na isto nije izjavila žalbu te je postalo izvršno s danom 20.02. 2023.;

-da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 26. siječnja 2024. Ponovno utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 10. Listopada 2003. Do 31. srpnja 2013. U svoti od ukupno 13.168,03 eur te je obvezana navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka tog rješenja u korist žiro računa Državnog proračuna;

-da je tužiteljica na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavila žalbu koju je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio kao neosnovanu te potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja.

13.Sve gore navedeno tužiteljica u tužbi ne osporava, no, ističe prigovor zastare potraživanja pozivajući se pri tome na odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima je regulirana zastara potraživanja.

14.Prvenstveno je za reći da se, suprotno shvaćanju tužiteljice, po pitanju zastare potraživanja nepripadne isplate ne primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), koje govore o zastari a na koje tužiteljica ukazuje u tužbi, već se primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13 – dalje ZOMO), kao lex specialis, koji zakon je bio na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka po službenoj dužnosti za utvrđenje nepripadne isplate predmetne obiteljske mirovine.

15.Naime, prema članku 166. stavku 1. ZOMO-a osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, kao i nasljednici te osobe prema propisima o nasljeđivanju dužni su ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Prema stavku 2. istog članka obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji: 1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ZMO-u, 2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, 3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada. Prema stavku 3. istog članka Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi. Prema stavku 4. istog članka rješenje iz stavka 3. ovoga članka treba sadržavati rok u kojem osoba, koja je primila nepripadno isplaćena sredstva, može dobrovoljno ispuniti tražbinu uplatom na račun državnog proračuna. Prema stavku 5 istog članka rješenje iz stavka 3. ovoga članka je ovršna isprava.

16.Prema članku 168. stavak 1. ZOMO-a pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Prema stavku 2. istog članka zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate. Prema stavku 3. istog članka zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata.

17.Dakle ZOMO razlikuje pravo na utvrđivanje nepripadne isplate i pravo na povrat nepripadne isplate. Ovdje se radi o pravu na utvrđivanje nepripadne isplate. U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je saznalo za nepripadnu isplatu obiteljske mirovine tužiteljici, kako proizlazi iz prednjih utvrđenja, dana 19. studenog 2013. temeljem međudržavne tiskanice SCG/HR od 19. studenog 2013. temeljem koje je tužiteljici utvrđeno svojstvo osiguranika od 10. listopada 2003. do 31. srpnja 2013. odnosno najkasnije 31. prosinca 2013. kojim je tužiteljici obustavljena isplata mirovine s danom 10. listopada 2003. te joj je istim rješenjem uspostavljena isplata mirovine s danom 01. kolovoza 2013. a sve to budući je utvrđeno da je tužiteljica bila u radnom odnosu odnosno osiguranju u Republici Srbiji u navedenom razdoblju. Nepripadna isplata predmetne obiteljske mirovine je prvi put utvrđena prvostupanjskim rješenjem od 25. listopada 2017., dakle, unutar zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 168. stavak 2. ZOMO-a.

18.Tužiteljica, kako proizlazi iz navoda tužbe, nije istakla prigovor zastare na utvrđivanje nepripadne isplate već prigovor zastare potraživanja tuženika odnosno prava na povrat nepripadne isplate. Zastara prava na povrat nepripadne isplate prema odredbi članka 168. stavak 3. ZOMO počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata, a što ovdje nije slučaj. Naime, predmet utvrđivanja upravnog postupka je utvrđivanje postojanja i opsega isplaćenog davanja. Rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti se, kako je to propisano odredbom članka 166. stavak 3. ZOMO-a, utvrđuje visina nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi. Rok iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja sukladno članku 166. stavak 4. ZOMO-a je rok za dobrovoljno ispunjenje obveze uplatom na račun državnog proračuna a rješenje kojim je utvrđena nepripadna isplata je sukladno odredbi članka 166. stavak 5. ZOMO-a ovršna isprava. Stoga, po mišljenju ovoga suda, tužiteljica prigovor zastare potraživanja odnosno na povrat nepripadne isplate može istaći u ovršnom postupku koji eventualno bude vođen nakon pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena predmetna nepripadna isplata, ukoliko prije toga ne dođe do dobrovoljnog ispunjenja.

19.Visina nepripadno isplaćenog mirovinskog primanja je utvrđena u upravnom postupku temeljem obračuna mirovinskih primanja o promjeni ili prestanku prava i obustava mirovinskih primanja (tiskanica 9131) u iznosu od 99214,55 kn odnosno sada u iznosu od 13.168,03 eur, a koji iznos tužiteljica u tužbi i ne osporava.

20.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud je osporavano drugostupanjsko rješenje ocijenio zakonitim. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 27. listopada 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

-tužiteljici,

-tuženiku,

-u spis.