Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-1101/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, Slavonski Brod, Borovska ulica 7, OIB: 90937164884, zastupanog po ravnatelju MA, dipl.oec., a on po punomoćnici ĐAT, mag.iur., nakon održane i zaključene glavne rasprave 25. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Lalića, odvjetnika iz Slavonskog Broda i punomoćnice tuženika ĐAT, mag.iur iur., djelatnice tuženika, a presude javno objavljene dana 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, OIB90937164884, Slavonski Brod, Borovska 7 da tužitelju RA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 418,64 EUR bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 5,48 eura od 16.05.2016. do isplate,

- na iznos od 43,95 eura od 16.06.2016. do isplate,

- na iznos od 6,28 eura od 16.07.2016. do isplate,

- na iznos od 6,23 eura od 16.08.2016. do isplate,

- na iznos od 11,73 eura od 16.09.2016. do isplate,

- na iznos od 51,27 eura od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od 12,09 eura od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 10,51 eura od 16.01.2017. do isplate,

- na iznos od 12,86 eura od 16.02.2017. do isplate,

- na iznos od 8,62 eura od 16.03.2017. do isplate,

- na iznos od 1,03 eura od 16.04.2017. do isplate,

- na iznos od 12,97 eura od 16.05.2017. do isplate,

- na iznos od 21,85 eura od 16.06.2017. do isplate,

- na iznos od 9,16 eura od 16.07.2017. do isplate,

2.

- na iznos od 4,19 eura od 16.08.2017. do isplate,

- na iznos od 11,50 eura od 16.09.2017. do isplate,

- na iznos od 9,88 eura od 16.11.2017. do isplate,

- na iznos od 15,25 eura od 16.01.2018. do isplate,

- na iznos od 5,08 eura od 16.02.2018. do isplate,

- na iznos od 0,53 eura od 16.03.2018. do isplate,

- na iznos od 7,89 eura od 16.04.2018. do isplate,

- na iznos od 19,94 eura od 16.05.2018. do isplate,

- na iznos od 8,39 eura od 16.06.2018. do isplate,

- na iznos od 2,93 eura od 16.07.2018. do isplate,

- na iznos od 9,39 eura od 16.08.2018. do isplate,

- na iznos od 2,25 eura od 16.09.2018. do isplate,

- na iznos od 8,85 eura od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od 2,11 eura od 16.11.2018. do isplate,

- na iznos od 5,62 eura od 16.12.2018. do isplate,

- na iznos od 1,18 eura od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 7,94 eura od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 8,92 eura od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 2,35 eura od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 5,28 eura od 16.05.2019. do isplate,

- na iznos od 16,02 eura od 16.06.2019. do isplate,

- na iznos od 2,31 eura od 16.07.2019. do isplate,

- na iznos od 2,31 eura od 16.08.2019. do isplate,

- na iznos od 0,73 eura od 16.09.2019. do isplate,

- na iznos od 21,54 eura od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos od 15,00 eura od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos od 2,64 eura od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos od 1,50 eura od 16.02.2020. do isplate,

- na iznos od 0,69 eura od 16.03.2020. do isplate,

- na iznos od 2,35 eura od 16.04.2020. do isplate,

- na iznos od 0,05 eura od 16.07.2020. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, OIB90937164884, Slavonski Brod, Borovska 7 isplatiti tužitelju RA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 907,62 EUR, bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- za veljaču 2016. na iznos od 68,71 EUR od 16.03.2016.

- za ožujak 2016. na iznos od 79,07 EUR od 16.04.2016.

3.

- za travanj 2016. na iznos od 70,59 EUR od 16.05.2016.

- za svibanj 2016. na iznos od 92,36 EUR od 16.06.2016.

- za lipanj 2016. na iznos od 79,38 EUR od 16.07.2016.

- za srpanj 2016. na iznos od 73,70 EUR od 16.08.2016.

- za kolovoz 2016. na iznos od 75,75 EUR od 16.09.2016.

- za rujan 2016. na iznos od 87,39 EUR od 16.10.2016.

- za listopad 2016. na iznos od 73,54 EUR od 16.11.2016.

- za studeni 2016. na iznos od 71,86 EUR od 16.12.2016.

- za prosinac 2016. na iznos od 80,19 EUR od 16.01.2017.

- za siječanj 2017. na iznos od 55,08 EUR od 16.02.2017.

do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, OIB90937164884, Slavonski Brod, Borovska 7 naknaditi tužitelju RA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.629,50 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva za isplatu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač, a radni odnos tužitelja reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13), Dodatkom I. KU 96/15, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Izmjena Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), Dodatkom II. KU 92/19,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13,

Ispravak Dodatka II.TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 4/17), TKU-a (NN 128/17), Dopuna TKUa (NN 47/18), internim pravilnikom poslodavca kao i Rješenjem o plaći. Rad tužitelja je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. U smislu čl.47. KU 143/13 i čl. 45. KU 29/18,35/19, 78/19, tužiteljeva plaća regulirana je na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika

4.

čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način kako je opisano u potonje navedenim KU. Navedena odredba o plaći istovjetna je i u TKU 24/17, odnosno u TKU 141/12 u čl. 51. U odredbama čl.51, 57, 60. KU 143/13 odnosno čl. 49., 55. i 58, KU 29/18, 35/19, 78/19, te u odredbi čl. 53. i 54. TKU 128/17, 47/18, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat ne isplaćuju ugovoreni dodaci. Tužitelj je u vremenskom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. bio zaposlen kod tuženika i obavljao je poslove medicinskog tehničara. Plaća tužitelja u navedenom razdoblju bila je definirana Zakonom o plaćama u javnim službama, a članak 4. glasi: “Plaća službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen I osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.” U spornom razdoblju, osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, u članku 2.: Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.” U navedenom vremenskom razdoblju (2016.g.) na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama i Sporazum Vlade RH i Sindikata javnih službi. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23.studenog 2006. je osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kn. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009.godine je određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kuna na 5.108,84 kuna i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. je u čl.3. određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Državni zavod za statistiku RH je dana 27.11.2015. objavio priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015.realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8% iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP- iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016., jer je na snazi bio TKU i Sporazumi o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. bila određena

5.

na 5.415,37 kuna, sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Unatoč tomu, tuženik je sve plaće, u 2016. i siječnju 2017. obračunavao sa osnovicom u iznosu od 5.108,84 kune. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13, 96/15 ) se u spornom razdoblju primjenjivao prilikom obračuna tužiteljeve plaće, prema kojemu je osnovica za obračun plaće temelj i osnov za obračun svakog dijela tužiteljeve plaće (za redovan rad, prekovremeni rad, obračun ugovorenih dodataka, za obračun naknade plaće i ostalo ), pa je primjenom obračuna plaće s nižom osnovicom, tuženik pogrešno obračunao strukturu plaće odnosno svaki elemenat tužiteljeve plaće za rad u 2016. Na temelju navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom vremenskom periodu, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), pa iz tog proizlazi razlika bruto plaće tužitelja za sporno razdoblje iznos 15.000,00 kuna. Tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1.1.2016. do 31.12.2016. do siječnja 2017., i to na način da je sve plaće pogrešno obračunao sa osnovicom od 5.108.84 kuna, umjesto sa 5.415,37 kune, odnosno umanjio osnovicu za 6%. Pored naprijed navedenog prava tužitelj je od 01.02.2016. godine do dana 01.02.2021. ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 93/14 i 127/17). Odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), te članka. 54. Temeljnog KU zdravstva propisano je:„ Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.“ Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio već samo na dio odrađenih sati. Tužitelj je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinski tehničar radio u otežanim uvjetima rada, pa mu je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću. Sukladno KU 29/18, 35/19, 78/19, u čl. 55. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi, a to su posebni uvjeti rada, uvećava za 25 %. (u KU 29/18 i KU 143/13, navedena odredba sadržana je u čl.57.) Sukladno čl.21. Dodatak II. KU 92/19 (koji je na snazi od 01.09.2019. do podizanja ove tužbe), navedeno je da se članak 55. mijenja te je istim propisano da na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 28 %. U razdoblju iz prethodne točke tuženik je tužitelju isplaćivao navedene dodatke zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada /KU navodi posebne uvjete rada/, nije plaćao na sve sate koje je odradio. Tužitelj je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015.) ostvario pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 01.01.2016. tužitelju nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i

6.

prekovremenom radu. Odredbom čl. 24. Dodatkom II. KU 92/19, propisano je „ U članku 58, brojka: „4%“ zamjenjuje se brojkom 8%“. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću, odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Odredbom članka 34. st.1. KU 29/18, 35/19, 78/19, propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st.2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. (u KU 29/18 i KU 143/13, potonja odredba sadržana je u čl.36.) U čl.13. Dodatka II. KU 92/19, propisano je „

Članka 34. mijenja se i glasi: „ Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.“ Odredbom članka 58. TKU 128/17, 47/18, propisano je u st.1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st.2. istog članka, propisano je „ Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“ (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.). Sukladno čl.9.st.3. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „ Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s narečenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužitelju te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužitelju.

2. Tužitelj je konačno uredio tuženi zahtjev nakon provedenog vještačenja podneskom od 11. prosinca 2024.

3. U odgovoru na tužbu tužbi tuženik navodi kako tužitelj u odnosu na prvi dio tužbenog zahtjeva nema pravni interes za vođenjem ovog postupka obzirom da je Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva zdravstva donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. kojim Zakonom Vlada donijela Odluku o isplati razlike uvećania plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i

7.

zdravstvenog osiguranja. Sukladno navedenom tuženik predlaže sudu u cijelosti odbaciti prvi dio tužbenog zahtijeva tužitelja. U razdoblju na koje se odnosi drugi dio tužbe, na plaću tužitelja kod tuženika paralelno su se primjenjivali zakoni, podzakonski propisi i kolektivni ugovori koji se odnose na radne odnose u javnim službama, odnosno na radne odnose u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Prilikom utvrđivanja prava tužitelja na isplatu plaće, primjenjivala se odredba čl.7.stavka 1.Zakona o radu kojom je propisano da radnik ima temeljno pravo na isplatu plaće za obavljeni rad čime je uređeno samo opće pravilo kod određivanja prava na plaću, dok je samo uređenje iznosa plaće regulirano drugim pravnim izvorima. U utuženom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je 5 Zakonom o plaćama u javnim službama koji člankom 4. određuje da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Člankom 5. istog zakona jasno je propisano da su polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u „Narodnim novinama”. 2.3. Nadalje, način određivanja osnovice plaće u javnim službama utvrđen je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama koji u članku 2. propisuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljeni su sporazumi kojima se regulira osnovica za plaće u javnim službama, a na koje se i tužiteljica poziva u tužbi. Nesporno je da je dana 23.11.2006.g. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za obračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009, godini te je također nesporno kako su dana 13.05.2009. godine, zbog nastupa recesije, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu prije 1. siječnja 2009. odnosno na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % za 2009. godinu na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno do ispunjenja uvjeta iz članka III. Dodatka Sporazumu. Nadalje, 26.10.2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojima je ugovoreno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 07 .prosinca 2011. Navodi da tuženik isplatu plaća tužitelju vrši putem informacijskog sustava COP temeljem obračuna kojeg je taj informacijski sustav izvršio te pritom nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji na isti način obračunava i isplaćuje plaće

8.

radnicima već se plaća na isti način, primjenjujući istu osnovicu za plaće obračunava svim zaposlenicima u zdravstvu, ali i šire u svim javnim službama. Tuženik, kao izuzetno važnu okolnost ističe kako on nema niti ovlasti niti tehničkih mogućnosti utjecati na postojeći način obračuna plaće pa tako niti na osnovicu za izračun plaće, s obzirom da istu obračunava i isplaćuje sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća ( COP), odnosno tuženik u Centralni obračun plaća samo unosi broj odrađenih sati koje tužitelj odradi tijekom mjeseca dok se obračun plaće svih njenih dodataka , kao i automatski obračun važeće osnovice plaća obavlja putem Centralnog obračuna plaća (COP). Stoga tuženik smatra kako on u ovom postupku nije niti pasivno legitimiran te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na njega. U nastavku tuženik obrazlaže da se nisu ostvarile pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna do 31. prosinca 2012.g. niti je Vlada korigirala osnovicu za obračun plaće, tako da je neosnovano i potraživanje tužitelja za uvećanjem osnovice za obračun plaća temeljem eventualnih promjena, rasta BDP-a u 2015., odnosno 2016. Predlaže sudu po provedenom postupku odbiti tužitelja

4. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj u spornom periodu bio zaposlen kod tuženika na poslovima vozača.

5. Sporno je da li je tužitelju u periodu od 1. veljače 2016. do 1. veljače 2021., isplaćivane plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, za sve odrađene sate prekovremenog rada i to sa pripadajućim dodacima na plaću regulirano navedenim aktima, kao i uvećanje plaće po osnovi: 1. otežanih uvjeta rada, 2. iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Sporno je da li je tuženi pasivno legitimiran u ovom postupku. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje od prosinca 2015. do veljače 2017., u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za utuženo razdoblje i evidencije o radnom vremenu u istom periodu te je proveden dokaz knjigovodstveno – financijskim vještačenjem i čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Jadranke Crnogorac.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim 7 Poslovni broj: Pr-1095/2021-29 kolektivnim ugovorom za

9.

službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).

9. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan raniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Pri tome valja napomenuti da su sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o radu, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, ovlašteni ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

10. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) u čl. 47., te kasnije važeći Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), u čl. 45., propisuju strukturu plaće, odnosno propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isto je propisano i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je na snazi od 1. siječnja 2013., te odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), koji je na snazi od 1. prosinca 2017. godine.

11. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama, a dodaci na plaću prema odredbama tih ugovora, međusobno se ne isključuju. 8 Poslovni broj: Pr-1095/2021-29 19. Prema odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 55. kasnije važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, odnosno osnovna plaća im se uvećava. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u čl. 58., propisano je da iznimno od čl. 57. toga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

12. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), u čl. 59., te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), u čl. 58., propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da

10.

istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

13. Prema odredbi čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. To pravo radnika proizlazi i iz odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 37. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18). Navedene odredbe su jasne i nedvosmislene, te sukladno istima tužitelj za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, a za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, umanjene za 15% (85% priznate u odnosu da je izvršen redovni rad).

14. Naime, Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa je očito zajednička namjera ugovornih stranaka bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije. 27. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, pa onda uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na ugovorene dodatke, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada. Ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018- 2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.): "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke

11.

(kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." 29. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) i Dodatak II/19, koji se primjenjuju na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, na isti način reguliraju dodatke na plaću kao i KU/13 i Dodatak I/15, a namjeru ugovornih stanaka da se dodaci isplaćuju i na fond sati preko redovnog radnog vremena potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 66/20), u primjeni od 1. travnja 2020., koji je u članku 2., jasno odredio da se dodaci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

15. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužitelj ima pravo na razlike plaća za dodatke na plaću za prekovremeni rad u periodu od 1. veljače 2016. do 1. veljače 2021.

16. Radi utvrđivanja razlike plaće proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Jadranki Crnogorac. Temeljem materijalne dokumentacije, obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja i evidencija o radnom vremenu, vještak je izračunao da su tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivane naknade plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to za vrijeme godišnjeg odmora ili eventualne naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, tako da su se uzimale povećane naknade za prekovremeni rad. U skladu s izračunom iz prethodnog stavka vještak je utvrdio ispravne iznose pripadajućih naknada sukladno Pravliniku o plaćama i druima materijalnim pravima radnika, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Vještak je obračunao naknade na sve odrađene sate (redovni rad i prekovremeni rad). Vještačenjem je utvrđeno da je tuženik tužitelju u razdoblju od 1.siječnja 2016. godine do 1. veljače 2021. godine obračunao bruto plaću u iznosu od 592.849,64 kn. Vještačenjem je utvrđeno da je bruto plaća za navedeno razdoblje trebala iznositi 596.003,82 kn. Ukupna razlika neisplaćene bruto plaće i znosi 3.154,18 kn (418,63 EUR), isastojise od razlike u naknadi za godišnji odmor 532,14 kn, naknade za bolovanje 117,96 kn, naknade za posebne uvjete rada 2.073,03 kn i dodatka za odgovornost za održavanje života i zdravlja ljudi 431,05 kn

17. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka ali se protivio osnovi tužbenog zahtjeva. Nalaz vještaka u cijelosti je prihvaćen kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke i zadatkom vještaka.

18. Uvažavajući da je u postupku dokazano, prema stavu ovoga suda, da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora kao i da mu tužena nije ispravno obračunavala pripadajuće dodatke, koji dodatci su

12.

u visini izračunati nalazom vještaka, sud je prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan.

19. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto- iznos.

20. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužitelju razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužitelju kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO). Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužitelju nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.

21. Tužitelj je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zbog čega mu sud dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove prouzročene vođenjem predmetnog postupka. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 24. veljače 2023. i 11. prosinca 2024. za svaki iznos od 150,00 eura ili ukupno 300,00 eura (Tbr. 8/1), ), i trošak pristupa

13.

ročištima 10. studenog 2022., od 27. veljače 2023. i 25. rujna 2025. za svako u iznosu od 150,00 eura, ukupno 450,00 eura (Tbr. 9/1), i trošak ročišta za objavu od 75 eura, uvećano za pripadajući PDV od 243,75 EUR. Navedenom trošku pridodan je i plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 410,75 eura.

47. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 1.629,50 eura kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

22. U preostalom dijelu zatraženog troška na ime podnesaka od 9. veljače 2023., podneska od 5. travnja 2023., kao i podneska od troškovnika od 24. rujna 2025. zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan jer se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za donošenje odluke o glavnoj stvari. Naime, tužitelj je navode iz podneska od 9. veljače 2023. mogao navesti u podnesku od 24. veljača 2023. Nadalje, podnesak od 5. travnja 2023. odnosi se samo na dostavu uplatnice o plaćenom predujmu za vještačenje, a troškovnik je tužitelj mogao predati i na ročištu. Stoga je u toč IV odlučeno da se odbija tužitelj s dijelom zahtjeva za isplatu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 eur.

23. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 27. listopada 2025.

Sudac

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana objave presude, na Županijski sud putem ovog suda.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku

3. Porezna uprava - po pravomoćnosti