REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Av. Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-11311/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, po nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje Ljiljane Novosel kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice CO, zbog prekršaja iz članka 6. i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 5/90, 30/90, 47/9, 29/94, 114/22, 47/23) pokrenutog povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, II. PP Zagreb, Klasa 211-07/25-5/23456, UR. BROJ: 511-19-28-25-1. od 4. rujna 2025., nakon ispitivanja okrivljenice u žurnom prekršajnom postupku, u odsutnosti okrivljenice i predstavnika tužitelja, temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljena ĆO, kći C, djev. Ć, rođena **.**.1959. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u [adresa], državljanka RH, SSS, po zanimanju ekonomist, umirovljenica, još nije primila mirovinu, uzdržava ju kćer, udovica, majka troje djece, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, prekršajno nekažnjavana.

I.) Temeljem članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona

kriva je

što je 4. rujna 2025. u 20,00 sati u Zagrebu, na adresi [adresa], na stubištu stambene zgrade vikala i vrijeđala policijske službenike prilikom postupanja riječima: "pička vam materina, nećete vi voditi moju kćer", a s čime je nastavila i prilikom prijevoza službenim vozilom

dakle, vrijeđala i omalovažavala službene osobe tijekom vršenja službe

čime je počinila prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kažnjivo po istom članku istog zakona

pa joj se temeljem citiranog propisa izriče

kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenoj se uračunava vrijeme za koje je bila lišena slobode i to vrijeme uhićenja od 4. rujna 2025. u 20:03 sati do 5. rujna 2025. u 9:30 sati, kada je rješenjem ovog suda puštena na slobodu kao 2 (dva) dana zatvora, tako da se izjednačavaju 2 (dva) dana lišenja slobode u vezi prekršaja sa 2 (dva) dana zatvora, pa okrivljena ima za izdržati 13 (trinaest) dana zatvora.

Temeljem čl. 41. u svezi s čl. 44. st. 1.,2.,3., PZ-a, okrivljenoj se izriče

uvjetna osuda

te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljena u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

II.) Temeljem čl.139.st.6. PZ-a u svezi čl.138.st.2.toč.3a PZ-a, okrivljena se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljena ĆO

oslobađa se optužbe

da bi 4. rujna 2025. u 20,00 sati u Zagrebu, na adresi [adresa], narušavala javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način tako što bi, na stubištu stambene zgrade, vikala i vrijeđala policijske službenike prilikom postupanja riječima: "pička vam materina, nećete vi voditi moju kćer", a s čime bi nastavila i prilikom prijevoza službenim vozilom koje ponašanje bi ostalim stanarima te prolazećim građanima narušilo njihov mir te povrijedilo dostojanstvo

dakle, da bi na javnom mjestu na naročito drzak i nepristojan način narušavala javni red i mir

čime bi počinila prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kažnjivo po istom članku istog zakona

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, II. Policijska postaja Zagreb, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljene radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljena ĆO je u svojoj obrani iskazala da ne priznaje počinjenje prekršajnog djela i ne smatra se krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Dana 4. rujna 2025. oko 20,00 sati nalazila se u stanu na adresi u [adresa] gdje živi sa kćeri i dva sina. Došli su policijski službenici i htjeli odvesti kćer i okrivljena je pitala zbog čega ju žele odvesti. Naime, jučer je došla iz bolnice gdje je boravila 3 dana zbog ugradnje stentova i nije niti sposobna nasrtati na službenike, niti bi to učinila niti je iste psovala kako je navedeno. Tijekom rasprave sud je konstatirao da je okrivljena sitnije građe te da je pokazala hematome na unutrašnjem dijelu lakta i zgloba lijeve ruke, dok su na zglobu desne vidljivi tragovi u vidu masnica. Na upit suda kako okrivljena objašnjava optužbu tužitelja, ista je iskazala da ne zna zašto ju optužuju za ovakvo ponašanje jer to nije točno. Kao majka samo je htjela znati kamo vode njezinu kćer budući da ništa nisu objašnjavali i bojala se da zbog toga ne izgubi posao, a ona joj jedina pomaže i o njoj ovisi budući da joj je jedan sin u istražnom zatvoru, a drugi nije pouzdan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis, u izvješće o uhićenju, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti br. 02439283, PE za okrivljenu te je u svojstvu svjedoka saslušao policijske službenike IO i LO dok je sud odustao od saslušanja policijskog vježbenika UO te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju na ime okrivljene.

4. Iz izvješća o uhićenju utvrđeno je da je okrivljena uhićena po djelatnicima II. PP Zagreb 4. rujna 2025. u 20:03 sati te je dovedena sudu 5. rujna 2025. u 8:20 sati te je nakon ispitivanja puštena na slobodu 5. rujna 2025. u 9:30 sati.

5. Iz zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti na ime okrivljene utvrđeno je da ista predmetnog događaja nije bila pod utjecajem alkohola.

6. Uvidom u PE za okrivljenu utvrđeno je da ista nije do sada prekršajno kažnjavana.

7. Uvidom u zdravstvenu dokumentaciju koja je tijekom postupka dostavljena sudu za okrivljenu sud je utvrdio da je ista osjetno narušenog zdravstvenog stanja te da je neposredno nakon predmetnog događaja i održane rasprave pred sudom dovezena u pratnji policije 5. rujna 2025. u 14:16 sati u zdravstvenu ustanovu KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu gdje je utvrđeno da je dovezena zbog bolova u prsima, da bolovi traju od dana ranije, da zadnja dva dana nije uzimala terapiju što odgovara navodu da je 4. rujna 2025. uhićena i odvezena po policijskim službenicima te da je tijekom opservacije došlo do pada krvnog tlaka i kolapsa okrivljene.

8. Svjedok IO je na raspravi kod ovog suda iskazao da je dana 4. rujna 2025. u 20,00 sati došao sa kolegicom LO i vježbenikom EO na adresu u [adresa]. Tom prilikom su došli obavijestiti okrivljenu CO da je njezin sin I uhićen radi kaznenog djela prijetnje prema sestri AO i da njezinu kćer, koja je podnijela prijavu zbog prijetnje, ZO moraju prepratiti u postaju radi obavljanja obavijesnog razgovora na okolnosti počinjenja djela. Za ZO je bila raspisana objava jer se nije odazivala na njihove pozive i kada su ju navedenog dana zatekli na adresi i rekli da pođe sa njima, ona je negodovala i počela pružati aktivan otpor. Iz tog razloga su morali primijeniti sredstva vezivanja i kada je vježbenik krenuo stavljati lisice, njezina majka odnosno CO je nasrnula na kolegu na način da ga je ugrizla za podlakticu. U tome trenutku je kolegica krenula prema CO kako bi ju spriječila u daljnjem napadu, a CO je tada s obje ruke odgurnula kolegicu u predjelu prsa pa je ista posrnula. Iz tog razloga su morali i nju vezati i privesti u postaju pri čemu je ona počela sa vrijeđanjima da im pička materina, da neće oni njenu kćer nikuda voditi.

9. Svjedok LO je na raspravi kod ovog suda iskazala da se sjeća intervencije po kojoj je postupala 4. 9. 2025. s kolegom IO i vježbenikom UO. Bili su noćna smjena i dobili uputu otići na adresu [adresa], kako bi potražili ZO, za kojom je bila raspisana potraga, a radi davanja obavijesti vezano za počinjenje kaznenog djela prijetnje koje je počinio njezin brat I. Istovremeno su trebali obavijestiti njezinu majku ĆO da joj je sin I u pritvoru i zbog čega. Po dolasku na adresu zatekli su ZO u Ljutvijinom suterenskom stanu. Na kucanje je prvo otvorila ZO, na što je odmah do nje došla ĆO i kad su rekli o čemu se radi, ZO je odmah počela negodovati, vrištati, bacila se na pod, počela lupati glavom o zid i bila užasno glasna, tako da je cijela zgrada odjekivala. Iz tog razloga kolege su morale primijeniti tjelesnu snagu i sredstva vezivanja pa se svjedokinja odmakla. Dok su kolege pokušali podići ZO kako bi ju spriječili u daljnjem samoozljeđivanju, ĆO je bočno prišla vježbeniku i ugrizla ga za lijevu podlakticu, cijelo vrijeme vičući i psujući ih riječima da im pička materina, da neće oni nigdje voditi njezinu kćer. Kako je ugrizla kolegu tako joj je svjedokinja odmah prišla s leđa kako bi ju odmaknula. U jednom trenutku ona se uspjela otrgnuti, okrenula se prema svjedokinji i s obje ruke ju odgurnula u predjelu prsa, uslijed čega je izgubila ravnotežu i tada više nije imala drugog izbora nego i nad njom primijeniti tjelesnu snagu i sredstva vezivanja. Svjedokinja je dalje napomenula da se sve to odvijalo oko 20,00 sati i one su toliko galamile i vikale da su svi u zgradi mogli čuti tu galamu.

10. Na temelju obrane okrivljene koja je poricala počinjenje prekršajnog djela kao i na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljena počinila prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji joj je stavljen na teret optužnim prijedlogom dok je u odnosu na djelo prekršaja iz članka 6. istog zakona okrivljena oslobođena optužbe budući da nedostaju konstitutivni elementi djela.

11. Unatoč činjenici da je okrivljena osporavala navod tužitelja da nije točno da bi inkriminiranog vremena vrijeđala i omalovažavala policijske službenike kako joj je to stavljeno na teret, već da je samo kao majka htjela znati kuda joj vode kćer, sud je obranu okrivljene ocijenio kao usmjerenu izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Naime, tijekom dokaznog postupka sud je saslušao policijske službenike koji su vjerodostojno i u svim bitnim dijelovima podudarno opisali tijek događaja te ponašanje okrivljene prema njima tijekom postupanja na način da su oba saslušana svjedoka jasno naveli kako im je okrivljena vikala riječi da im pička materina, da neće oni nikuda voditi njezinu kćer. U tom smislu, policijski službenici kao svjedoci detaljno opisuju razlog zbog kojeg su došli na adresu okrivljene, tj. da je obavijeste da joj je sin uhićen i da trebaju njezinu kćer radi obavljanja obavijesnih razgovora povodom osnovane sumnje da je njezin sin počinio kazneno djelo prijetnje. Uvjerljivo opisuju reakciju kćeri okrivljene koja je odbijala suradnju sa policijskim službenicima zbog čega je bilo neophodno istu privesti na što je okrivljena reagirala na način da je vikala i vrijeđala službenike. Iz ovakvog opisa jasno proizlazi da su policijski službenici došli prilikom obavljanja svojih radnih zadaća što znači službeno i da su uvrede koje je okrivljena istima uputila, bile u vezi njihove službe, a što je upravo srž ovog djela prekršaja opisanog u članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. sud je mišljenja da policijski službenici ne bi neosnovano teretili okrivljenu za počinjenje djela ukoliko za time nije bilo potrebe budući da nemaju nikakvih motiva koji bi upućivali na takvu mogućnost. Sudu je jasno da je okrivljena majka i može razumjeti zabrinutost kada joj dijete odlazi u pratnji policije odnosno kada policijski službenici moraju čak primijeniti sredstva prisile, no to ne može biti opravdanje za ovakvo postupanje prema službenim osobama kao predstavnicima izvršne vlasti. Sa psihološke strane sudu je jasno da je okrivljena uslijed možebitnog straha za kćer i vlastitu egzistenciju emocionalno pretjerala u svojoj reakciji obzirom na njezinu obranu da se jedino na kćer može osloniti jer su joj sinovi "problematični", ali se ne može oglušiti na zahtjev društva da se ovakva ponašanja moraju sankcionirati i disciplinirati. Iz tog razloga, posebice ocjenjujući iskaze svjedoka kao vjerodostojne i uvjerljive u svim oblicima komunikacije, sud je takvim iskazima potpuno poklonio vjeru te okrivljenu oglasio krivom za počinjenje djela koje joj je stavljeno na teret optuženjem. Obzirom da je okrivljenoj dana mogućnost aktivnog sudjelovanja u postupku no ista nije pristupila raspravama na kojima su saslušani svjedoci i na kojima bi se pročitali njihovi iskazi, sud je mišljenja da time nije povrijeđeno načelo konfrontacije. Kako su iskazi saslušanih svjedoka policijskih službenika sudu potpuno uvjerljivi glede cjelokupnog događaja, sud je odustao od saslušanja svjedoka UO radi ekonomičnosti postupku i poštivanja načela svrsishodnosti obzirom da je mišljenja da njegov iskaz ne bi doveo do drugačije odluke suda.

12. Međutim, valja naglasiti da je tužitelj pomalo nespretno postavio optuženje spram okrivljene navodeći da je ista tom jednom radnjom vrijeđanja i omalovažavanja policijskih službenika počinila i djelo prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira navodeći da je ista na stubištu zgrade remetila javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način tako što je vikala na službenike i vrijeđala ih te da je time uznemirila druge stanare i građana. Ocjenjujući optuženje kako je opisano u činjeničnom opisu, sud je mišljenja da se nisu ostvarili elementi djela prekršaja iz čl. 6. navedenog zakona. Naime, naročito drsko i nepristojno ponašanje valja posebno potkrijepiti opisom iz kojeg bi bilo vidljivo u čemu se isto sastoji. Je li to u prekoračenju nekih granica u smislu pojačanog intenziteta, upornosti, načina počinjenja, protupravnog ponašanja prema većem broju oštećenih osoba što znači ulazak u jaču i širu kriminalnu zonu ili se radi o ponašanju tipičnom za ostvarenje "baznog" djela prekršaja pri čemu valja navesti da prekršaj iz članka 6. može predstavljati kvalificirani oblik djela prekršaja iz čl. 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ukoliko se utvrdi prelazak tih uobičajenih granica. Navod tužitelja da je okrivljena nastavila sa neprimjerenim ponašanjem i u službenim prostorijama, u konkretnom slučaju je naveden paušalno bez dodatnih okolnosti koje bi opravdale podvođenje ponašanja okrivljene pod djelo prekršaja iz članka 6. Nadalje, u pogledu upravo ovog djela prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira važno je posebno utvrditi i javnost mjesta kako bi bila ispunjena sva konstitutivna obilježja predmetnog djela. Budući da je tužitelj kao mjesto počinjenja naveo stubište stambene zgrade, radi se o fiktivnom javnom mjestu za koje je element javnosti potrebno posebno utvrditi s obzirom na konkretan slučaj što znači da se posljedica reflektirala na pravo javno mjesto, npr. ulicu. U tom smislu tužitelj u činjeničnom opisu navodi da je navedeno ponašanje ostalim stanarima te prolazećim građanima narušilo njihov mir ali ne precizira na koji način. Jesu li ti ljudi bili prisutni, tko su oni, kako su reagirali? U tom smislu valjalo je navesti i eventualno prisutne osobe koje su vidjele i čule događaj i koje bi mogle jasno reći da su bili uznemireni, zgroženi, uplašeni i sl. Kako je tužitelj to propustio učiniti, a sud nema ovlasti sam dopunjavati činjenični opis i širiti ga te na taj način preuzimati ulogu tužitelja, činjenični supstrat je sužen na način da je sud izostavio riječi "na naročito drzak i nepristojan način" i dio inkriminacije koja bi se odnosila na djelo prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ocjenjujući da je okrivljena svojim ponašanjem u cijelosti ispunila obilježja djela prekršaja iz članka 17. navedenog zakona dok prepisivanje zakonskog opisa djela u činjeničnom opisu nije dovoljno da bi se radilo o ispunjenju bića djela prekršaja, u konkretnom slučaju iz članka 6. navedenog zakona slijedom čega sud smatra da nisu ispunjeni svi elementi predmetnog djela i da je okrivljenu po toj točci optužbe valjalo osloboditi.

13. Za djelo prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

14. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona te je okrivljenoj kao olakotno cijenio činjenicu da je jako lošeg zdravstvenog stanja, obiteljske prilike u smislu da egzistencijalno ovisi o kćeri, da je lošeg imovnog stanja te da nije do sada prekršajno kažnjavana dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Slijedom navedenog sud je okrivljenoj izrekao kaznu zatvora u trajanju za koje smatra da je primjereno stupnju njezine odgovornosti, načinu počinjenja djela i svim okolnostima slučaja. Međutim, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a posebno činjenicu da okrivljena do sada nije kažnjavana, ovaj sud je stanovišta da, u ovom konkretnom slučaju, u odnosu na okrivljenu ĆO nije nužno izvršenje izrečene joj kazne zatvora da bi se u odnosu na nju ostvarila svrha kažnjavanja, nego da je okrivljenoj potrebno uputiti takvu vrst prijekora, kojom se ostvaruje svrha prekršajnih sankcija, izricanje kazne bez njezina izvršenja, zbog čega je okrivljenoj temeljem čl. 41. u svezi čl. 44. st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, na način da joj je izrečena kazna zatvora kako je to navedeno, te je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti pod uvjetom da okrivljena u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

15. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, sud je okrivljenu oslobodio dužnosti plaćanja istih obzirom da je umirovljenica, lošeg imovnog i zdravstvenog stanja te sud smatra da bi plaćanjem istih bila dovedena u pitanje njezina egzistencija.

Zagreb, 27. listopada 2025.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist Ljiljana Novosel, v.r.

Marijana Đurinac, v.r.

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.