Posl.br. P-1980/2015

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Gliboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Anić & partneri d.o.o. Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate,, nakon održane glavne i javne glavne rasprave zaključene dana 13. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 27. listopada 2025.godine

presudio je

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3. Ugovora o kreditu broj 060526421279 SN od 29.5.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 3., ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 7.170,65 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 26. siječnja 2015. godine pa do isplate obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

III Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 1.544,45 eura sa zateznim kamatama.

i

riješio je

I Tužba se smatra povučenom u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku na temelju početno ugovorene kamatne stope u skladu s ZKP ugovori parametre promjene kamatne stope na način da kamatnu stopu umanji za u tom trenutku važeću vrijednost promjenjivog dijela kamate ( Euribor, CHF libor NRS, kamatu na trezorske zapise , kamatu na oročene depozite građana …) nakon čega će ostatak predstavljati fiksni dio kamatne stope koja će se primjenjivati nakon ispunjenja uvjeta za prestanaka primjene kamatne stope 3,23 %".

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 3.129,64 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 060526421279, za iznos kredita 139.640 CHF protuvrijednost u kunama po tečaju na dan plaćanja s tim da je otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF po tečaju iz ugovora na dan uplate. Navodi da je tuženik u standardiziranom ugovoru naveo čl.3. visinu kamatne stope od 4,39 % uz klauzulu kao je ona promjenjiva bez jasnih i provjerljivih parametara na koji će se način ona mijenjati uz obrazloženje kako to ovisi o općim uvjetima tuženika. Ukazuje da je presudom VTS od 16. srpnja 2014 utvrđeno kao su ugovorima o kreditu sklopljenim između 2003 i 2008 godine ovakve kamate ni štetne ,a s obzirom da je i ovaj ugovor o kreditu sklopljen u tom razdoblju pa da se presuda odnosi i na ovaj kredit. Smatra da niti u buduće nije dužan plaćati veće iznose u odnosu na prvu ratu nego po kamatnoj stopi 3,23 % prema Zakonu od 01. siječnja 2014. godine. Nadalje navodi da na temelju preplaćenih iznosa potražuje pojedinačne mjesečne iznose razlike kamate sadržanih u mjesečnim anuitetima počevši od prve promjene kamatne stope 01. kolovoza 2008. godine pa do 31. prosinca 2013. godine, te i razliku od 01. siječnja 2014. godine pa do isplate kada je kamatna stopa prema zakonu iznosila 3,23 % u odnosu na anuitete koji su izračunati prema izvornom otplatnom planu i tako ustanovljenom ostatku glavnice na dan 31. prosinca 2013. godine. Predlaže utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naložiti tuženiku na temelju početno ugovorene kamatne stope u skladu s ZKP ugovori parametre promjene kamatne stope na način da kamatnu stopu umanji za u tom trenutku važeću vrijednost promjenjivog dijela kamate ( Euribor, CHF libor NRS, kamatu na trezorske zapise , kamatu na oročene depozite građana …) nakon čega će ostatak predstavljati fiksni dio kamatne stope koja će se primjenjivati nakon ispunjenja uvjeta za prestanaka primjene kamatne stope 3,23 % i isplatu iznosa od 77.884,85 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi je tužba nerazumljiva i ne sadrži sve što je potrebno za po njoj postupiti jer ne precizira o kojem s ugovoru radi, ne sadrži zahtjev glede utvrđenja činjenica , sadrži zaključak o kamatnoj stopi ne navodeći koliko ona iznosi i u kojem je ugovoru navedena, sadrži zaključak da se ta neodređena kamatna stopa mora primijeniti za izračun mjesečnih anuiteta do 31. prosinca 2013. godine i da se stopa od 3,23 % mora primijeniti na razdoblje do 01. siječnja 2014 do ispunjenja uvjeta na navodeći jasno o kojim se uvjetima i odredbama mjerodavnog prava radi.2014. godine. Navodi da je točno da je sklopljen ugovor o kreditu 29. svibnja 2006. godine s valutnom klauzulom u CHF na iznos od 139.640,00 CHF na rok od 30 godina ovjeren pred Javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika pod OU-581/06 , da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja je mijenja prema tuženikovoj odluci o kamatama. U bitnome smatra da se ne može primijeniti utvrđenja da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna utvrđeno pravomoćnom odlukom VTS-a, da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u svibnju 2006. godine nije bilo zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, ta da su se promjene kamatnih stopa kretale unutar zakonom dopuštenih granica, da je tuženik pristao na promjenu kamatne stope na temelju odluke tuženika u s kladu s internim aktima tuženika sa kojima je tužitelj bio upoznat. Smatra da je kod tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa ,a ne pojedinačnih interesa pojedinačnog potrošača, radi čega smatra da nije bila ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Navodi i da je odredba čl.3. Ugovora o kreditu bila jasna,lako razumljiva i lako uočljiva i da nije bila nepoštena, a da bi bila nepoštena da je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe prigovor zastare tražbine i ako se radi o tražbini povremenih davanja i ako se radi o tražbini stjecanja bez osnove.

3. Tuženik podneskom od 01. listopada 2019. godine u bitnome navodi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice je predmetni kredit konvertiran u kredit sa valutnom klauzulom u eurima temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, te da je tužitelj prihvatio ponudu banke i sklopio Dodatak 1 Ugovoru o kreditu kojim je od strane banke utvrđena i preplata od 21.807,75 kuna a kojim je tužitelj pristao da se izjednači s potrošačem koji je od prvog dana koristio kredit s valutnom klauzulom u eurima i koji je pristao da se eventualne preplate koriste za namirenje budućih anuiteta sve dok se ta preplata u cijelosti ne iskoristi , a da je utvrđen i novi iznos nedospjele glavnice kredita iskaza u valuti euro. Navodi i da tužitelj nije bio obvezan prihvatiti konverziju niti sklopiti dodatak 1. Konverzija je korisnik kredita izjednačen s položajem u kojem bi bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u eurima, pa da nema osnova potraživati tražene iznose. Osporava metodologiju izračuna utuženog iznosa i ustraje u prigovoru zastare.

4. Tuženik istim podneskom navodi da u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva ističe prigovor radi prebijanja s iznosom preplate od 7.231,85 kuna utvrđenim u Dodatku 1 Ugovora o kreditu sa kamatama koje teku od 20. siječnja 2016. godine pa do isplate, donijeti odluku o prijeboju i odbiti zahtjev tužitelja.

5. Tužitelj se podneskom od 15. listopada 2019. godine osvrće na vode tuženika glede i navodi da se i na ovaj slučaj imaju primijeniti utvrđenja iz parnice Potrošač, zastaru tražbine navodeći da je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa, te koja je počela teći iz početka od 13. lipnja 2014. godine.

6. Istim podneskom uređuje tužbeni zahtjev na način da ustraje u utvrđenju ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i nalaže isplata 77.884,85 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Tuženik se predmetnom uređenju koji sadrži povlačenje tužbe u odnosu na toč. II prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, nije protivio nego je nastavio raspravljati po tako uređenom tužbenom zahtjevu, pa je temeljem čl.193. st.2. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 153/23 dalje:ZPP-a) (toč. I. rješenja).

8. Tuženik podneskom od 21. listopada 2019. godine ističe prigovor radi prijeboja za iznos od 21.807,75 kuna uvećano za zatezne kamate tekuće od 25. siječnja 2016. godine pa do isplate jer je konverzijom utvrđena preplata od 21.807,75 kuna koja će se koristiti za namirenje budućih obroka kredita sve dok se ta preplata ne iskoristi u cijelosti.

9. Tužitelj podneskom od 05. studenog 2019. godine navodi da sklapanje dodatka ugovora o kreditu nije prepreka za obeštećenje tužitelja da je prema odlukama Suda europske unije je nužna uspostava početne pravne i činjenične situacije eliminiranjem nepoštenih odredbi, a osobito povrat svih koristi koje je tuženik neopravdano stekao na štetu tužitelja temeljem tih odredbi. Također, da je Vrhovni sud RH donio odluku Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. godina po kojoj ima pravni interes za vođenje postupaka i da ništetne odredbe nisu konvalidirale, kao i da je neosnovan prigovor radi prebijanja.

10. Tuženik podneskom od 07. studenog 2019. godine u bitnome ponavlja ranije navode glede učinaka konverzije i ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

11. Rješenjem suda P-1980/2015 od 02. prosinca 2021. godine prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari do odluke pred sudom EU pod brojem C- 567/2020.

12. Tuženik podneskom od 29. rujna 2022. godine u bitnome ponavlja ranije iznesen navode.

13. Proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i to tužitelja GA, te dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Ivoni Ivanović dipl.oec.

14. Vještakinja je izradila Nalaz i mišljenje u kojem je utvrdila razliku s osnove promjene kamatne stope koja iznosi 65.663,89 kuna (preračunato po fiksnom tečaju konverzije 8.715,10 eura) umanjena za iznos priznate preplate u konverziji (21.807,75 kuna) iznosi 43.856.14 kuna odnosno 5.802,71 euro. Vještakinja je prikazala i izračun razlike po tečaju CHF iako joj to nije bilo u zadatku.

15. Tuženik je prigovorio Nalazu i mišljenju vještaka jer da nije iskazao negativne iznose kada je tečaj bio niži od početnog nego ih je iskazao kao 0, što je matematički netočno. Navodi i da je predmet ovog postupka ništetnost i isplata s osnove promjenjive kamatne stope dok je ništetnost i isplata s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF utužen a u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu P-3078/2023.

16. Tužitelj podneskom od 14. svibnja 2025. prigovara prebijanju tražbine stečene bez osnove s iznosom utvrđenim u konverziji jer da se ne radi o istovrsnim potraživanjima, a i da tuženik ne potražuje ništa s te osnove. Dodaje da se prebijanje može vršiti samo po redu uračunavanja iz ZOO-a što vještakinja nije napravila jer da je potrebno na preplaćene iznose obračunati zateznu kamatu pa preplatom u konverziji zatvoriti zatezne kamate i nakon toga iskazati preostalu razliku. Uređuje tužbeni zahtjev te potražuje iznose od 8.715,10 eura sa zateznim kamatama.

17. Vještakinja je na ročištu pod 10. ožujka 2025. godine dala usmeni Nalaz i mišljenje i navela da ustraje kao u pisanom Nalazu i mišljenju kojeg je izradila prema zadatku suda, a u odnosu na primjedbe o redu uračunavanja očitovala se će dopuniti Nalaz i mišljenje i obračunati zatezne kamate i od tog iznosa umanjiti iznos utvrđene preplate.

18. Sud je dao zadatak dopuniti Nalaz i mišljenje na način da obračuna zatezne kamate na utvrđene pretplaćene iznose od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do konverzije te ih prikazati u posebnoj tablici. Potom od iznosa utvrđenih zateznih kamata umanjiti utvrđeni iznos pretplate u konverziji, a potom nastaviti umanjivati od utvrđenog iznosa glavnice, sve dok se ne dođe do iznosa utvrđene pretplate u konverziji, sve sukladno pravilima o uračunavanju ispunjenja.

19. Vještakinja je izradila Dopunu vještačenja 24. srpnja 2025. godine i utvrdila da je iznos preplate kamate 8.768,11 eura, iznos obračunate zatezne kamate 4.492,04 eura, utvrđeni iznos u konverziji da iznosi 2.894,39 eura. Nadalje da kada se od utvrđenog iznosa obračunatih zateznim kamata 4.492,04 eura umanji iznos prelate u konverziji da je preostali dio zateznih kamata 1.597,65 eura.

20. Tuženik podneskom od 08. listopada 2025. godine prigovara da vještakinja u razdoblju od 01.01.2014. godine nije trebala primijeniti kamatnu stopu od 3,23 %.

21. Kod dodatnog usmenog iznošenja vještakinja je navela da je koristila kamatnu stopu od 3,23, % u razdoblju od 01. siječnja 2014. godine jer je to tada bila zakonska kamatna stopa koju je i banka primjenjivala kada je računala mjesečni anuitet te smatra da je to bilo ispravno.

22. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:

- ugovor o kreditu broj 060526421279 SN (l.s.6-9)

- zk izvadak od 15. lipnja 2006 godine (l.s.11),

- izračun razlike iz ugovora o kreditu br.060526421279 (l.s.12-17)

-obavijest o izmjeni kamatne stope, otplatni plan, opći uvjeti, dopis (l.s.27-38)

-sudska praksa (l.s39-41)

- radnja kojom se provodi Zakon o izmjeni dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 22. siječnja 2016. godine (l.s.49-53)

- potvrda o iznosu preplate od 25. siječnja 2016. godine (l.s.54)

- sudska praksa (l.s.55-56)

- dopisi tuženika od 21.01.2014,01.09.2014.27.10.2014 (l.s.69-74)

- promet po računu od 27. listopada 2014. godine (l.s.75-88)

- obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate od 27.10.2014. (l.s.89-94)

-amortizacijski plan od 01. lipnja 2006 (l.s.96-104)

-sudska praksa (110-104)

- Nalaz i mišljenje vještaka od 22. listopada 2024. (l.s.206-210)

- Dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 24. srpnja 2025. (l.s.235-241)

24. Sud je saslušao tužitelja UA i saslušao vještakinju za računovodstvo i financije Smiljanu Čučuković radi davanja usmenog Nalaza i mišljenja. Za svjedoka ŽA nije dostavljena adresa pa je sud odustao od saslušanja.

26. Među strankama je sporno je li odredba Ugovora o kreditu kojom je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci ništetna je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takve ugovorne odredbe primio, je li potraživanje u zastari, kao i je li konverzijom kredita tužitelj konačno uredio svoja prava i obveze iz tog ugovornog odnosa i je li osnovan prigovor radi prebijanja iznosa preplate utvrđenog u konverziji kredita.

27. Iz stanja spisa proizlazi:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu29. svibnja 2006. godine. kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 139.640,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB važećem za CHF na dan korištenja kredita s namjenom za kupnju, adaptaciju stambenog prostora , gradnju ili dovršetak stambenog objekta na vrijeme od 30 godina koji kredit se tužiteljica obvezala platiti kroz 360 mjesečnih anuiteta, da je ugovorena kamatna stopa od 4,39 % godišnje s time da je ona promjenjiva u skladu i vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje, da je tuženica u nekoliko navrata za vrijeme otplate povećavala kamatnu stopu te se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a u odnosu na ugovorenu valutu CHF presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica, odnosno njezin prednik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31 prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tuženica odnosno njezina prednica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

- da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,

- da u pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa, ali da tuženica nije predlagala dokaze saslušanjem svojih djelatnika koji su sudjelovali od strane banke u sklapanju predmetnog ugovora na okolnost da je tužitelj u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znao i mogao znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak i za rizik vezan uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi takve odredbe mogle imati i utjecati na visinu otplate kredita dok iz iskaza tužitelja proizlazi da ga kod sklapanja ugovora o kreditu nitko u banci nije upozorio na mogućnost značajnog rasta CHF i kamate, pa imajući u vidu navedeno zaključuje da se obvezujući učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača primjenjuje u ovom postupku jer se radi o potrošačkom ugovoru sastavljenom po tuženici na unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru i u vrijeme obuhvaćenom tom pravomoćnom presudom i koje i koje odredbe su imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u vidu povećanja kamatnih stopa i znatnog povećanja anuiteta zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu,

- da odredbe Ugovora o kreditu koje su jasne i razumljive te odmah određene i primjenjive u smislu kamatne stope, su po ocjeni ovog suda kamatna stopa od 4,39 % godišnje, kao stopa koja je jedina jasno određena. To su parametri koji su bili jasni i potpuni i o kojima je tužitelj kao potrošač jasno informiran jer se radi o konkretnim parametrima. U odnosu na navode tuženika ističe se da stranke jesu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, ali pri tome nisu na valjani način odredile kriterije promjene iste. Tužitelj kao potrošač uopće nije jasno i potpuno informiran o rasponu kretanja kamatne stope, pa da bi isti pristao na takvu cijenu i način mijenjanja iste. U situaciji kada je jedini ugovoreni parametar, kao jasan i potpun kriterij, ugovorena određena stopa isti predstavlja osnovu potraživanja stranaka, a sud nije ovlašten ugovorni odnos stranaka regulirati na način da sam određuje kriterije i elemente ugovora, a koji nisu ugovoreni između stranaka, što bi predstavljala situacija u kojoj bi sud određivao kamatnu stopu prema kriterijima koji nisu sastavni dio ugovora o kreditu.

- da je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor radi prebijanja za iznos od 21.807,75 kuna (2.894,39 eura) utvrđen u postupku konverzije kredita Dodatak 1. Ugovora o kreditu i potvrdi o iznosu preplate po konvertiranom kreditu,

28. Sud nalazi da su odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli ništetne i protivne odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a budući da je tuženik prilikom ugovaranja promjenjive katne stope i valutne klauzule u švicarskim francima propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u vezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli korištene protivno svrsi čime su izazvale neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, te da je navedeni Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama čime je tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku pa zaključuje da su te odredbe ništetne. Tako proizlazi iz iskaza samog tužitelja GA kada navodi da je u ugovoru je bilo navedeno da je kamatna stopa promjenjiva, da je pretpostavljao da to znači da se ona u buduće može promijeniti, ali da mu službenik u banci nije pojasnio na koji način odnosno ovisno o čemu se ta stopa može mijenjati, da nitko njega naknadno nije tražio izjašnjenje o načinu promjene niti su mu pokazani ikakvi akti banke u kojima bi bili navedeni parametri sukladno kojima se stopa može mijenjati, tako on u trenutku sklapanja kredita nije mogao niti pretpostaviti da li bi i kako kamatna stopa mogla rasti. Iskazuje da je tijekom otplate kredita zbog promjene kamatne stope rata narasla na skoro dupli iznos, da je kredit još u otplati i da je sklopio s tuženikom aneks kojim je kredit konvertiran u euro.

29. Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

30. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju.

31. Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO). Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu, nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

32. Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

33. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

34. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju i ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz odredbi ZIDZPK/15 proizlazi da bi mu to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO-a. Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi, pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

35. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C-452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK-a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

36. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu.

37. Prema Nalazu i mišljenju od 22. listopada 2024.godine, dopunjenom podneskom od 24. srpnja 2025. godine vještakinja je utvrdila da preplate kamate iznosi 8.768,11 eura, da obračunate zatezne kamate iznose 4.492,04 eura, da je utvrđeni iznos u konverziji 2.894,39 eura, da je potom vještakinja izvršila i prebijanje tražbine preplate kamate sa iznosom preplate iz konverzije od 2.894,39 eura sukladno čl. 172. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje:ZOO-a) namirujući prvo zatezne kamate, te da je utvrdila da je preostali iznos neprebijene zatezne kamate 1.597,65 eura. Vještakinja je dala tabelarni prikaz razlika s osnove promjene kamatne stope, kao i obračune zateznih kamata i prikazala iznos preplate u konverziji, kao i datume isplate. Vještakinja se očitovala na primjedbe tužitelja te izradila Dopunu Nalaza i mišljenja obračunala tražbinu prema redu uračunavanja iz čl.172 ZOO-a, te je otklonila i primjedbe tuženika glede izračuna razlike u razdoblju do 01.siječnja 2014 godine pa do konverzije sa zakonskom stopom od 3,23 % navodeći da je isti pravilan jer je korištena zakonska kamatna stopa u tom razdoblju. Iako vještakinja nije i za preostali dio obračunate zatezne kamate umanjila utvrđeni iznos preplate kamate, to je sud sam izračunao koristeći podatke iz Nalaza i mišljenja i Dopune kojeg je prihvatio kao objektivnog, obrazloženog i izrađenog u skladu s pravilima struke. Stoga, kada se od utvrđene glavnice–preplata kamate 8.768,11 eura umanji za preostali iznos obračunatih zateznih kamata od 1.597,65 eura preostaje tražbina tužitelja s osnove preplate kamate od 7.170,46 eura koju je dužan platiti tuženik (toč. I izreke presude), dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 1.544,45 eura kao neosnovan (toč. II izreke presude).

38. Preplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR u biti predstavlja djelomično ispunjenje tuženikove obveze po osnovi ništetnih odredbi, a kako je tuženik pored glavnice dugovao i zatezne kamate koje teku od preplate svakog pojedinačnog iznosa do dana konverziji time su namirene kamate jer sukladno odredbi članka 172. ZOO-a kada dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

39. Sukladno čl. 214. st. 1. do 3. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

40. Istaknuti prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Naime, podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.godine, prema stavu ovog suda zastarni rok je prekinut u smislu odredbe čl. 338. ZOO-a. Obzirom se radi o postupku koji je pravomoćno okončan tek 13. lipnja 2014.godine, isti rok je sukladno odredbi čl. 392. st. 1. i st. 3. ZOO-a, počeo od tada iznova teći za potraživanja isplate po osnovi ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

41. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetni postupak pokrenuo 21. srpnja 2015.godine unutar općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225. ZOO-a koji se primjenjuje za tražbine stečenog bez osnove.

42. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje:ZOO-a) kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Naime, ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

43. Vještakinja je u Dopuni nalaza i mišljenja obračunala zatezne kamate na pojedine iznose preplate do konverzije, koje je prebila s iznosom preplate utvrđenoj u konverziji. Sud je za preostali iznos obračunate zatezne kamate umanjio glavnicu, te je na preostali dio glavnice teku zatezne kamate od 23. siječnja 2016. godine (prvi slijedeći dan nakon konverzije) pa do isplate.

44. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT). S obzirom da je tužitelj nije uspio s neznatnim dijelom tužbenog zahtjev, a radi kojeg nisu nastali posebni troškovi postupka, to je sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja osnovan trošak tužitelja za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podneska od 15. listopada 2019. godine, 07. studenog 2019. godine 06. ožujka 2025. godine, za svako po 100 bodova (Tbr 8/1 OT), za pristup na ročišta 15. listopada 2019. godine, 05. studenog 2019. godine,28. ožujka 2023. 07. rujna 2023. 10. ožujka 2023 i 13. listopada 2023. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), 1000 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 2.000,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, 2.250,00 eura. Na navedeni iznos valjalo je priznati i trošak vještačenja i dopune od 729,80 eura, 2.979,80 eura, te plaćenu pristojbu za tužbu 149,84 eura, sveukupno 3.129,64 eura (toč. II izreke rješenja).

45. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151. st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate.

U Dubrovniku, 27. listopada 2025.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika

* Fiksni iznos tečaja 1 EUR = 7.53450 kuna