Poslovni broj: P-4816/2023-21
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari I. tužiteljice IV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i II. tužitelja ZV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mario Poljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen (OIB: 25376204437), A-8341 Paldau, Paldau 40, Republika Austrija, kojega zastupaju punomoćnici Nikola Remenar i Ivan Remenar, odvjetnici u odvjetničkom društvu Remenar & Remenar j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. rujna 2025. u prisutnosti I. tužiteljice, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ŽV, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu br. 545.368 sklopljen dana 17.2.2009. godine između tužitelja IV (tada I) i ZV kao korisnika kredita i prednika tuženika Raiffeisenbank St. Stefan – Jagerberg- Wofsberg eGen, kao davatelja kredita.
2. Utvrđuje se ništetnim Očitovanje o zasnivanju založnog prava dano od IV (tada I) i ZV, kao založnih dužnika, potvrđeno od strane Javnog bilježnika OV, dana 24.2.2009. posl. broj: OU-130/09, iz razloga je što ne ispunjava uvjete da bi se smatralo javnobilježničkim aktom kao i iz razloga utvrđenja ništetnosti pravnog temelja predmetnog očitovanja.
3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu brisanje upisanog tereta temeljem Ugovora o kreditu 545.368 od 17.2.2009. godine i Očitovanja OU-130/09 na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] ZGR u naravi kuća, površine 48 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 15 m2, k. č. br. [katastarska čestica] ZGR u naravi kuća površine 15 m2, zgrada površine 14 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi neplodno, površine 14 m2.
4. Danom donošenja ove presude prestaju vrijediti sva osiguranja koja su tužitelji dali na ime osiguranja tražbine po Ugovoru o kreditu br. 545.368 od dana 17.2.2009.
5. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."
II Odbija se podredno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se ništetnim članak A. Ugovora o kreditu br. 545.368 sklopljen dana 17.2.2009. između tužitelja IV (tada I) i ZV kao korisnika kredita i prednika tuženika Raiffeisenbank St. Stefan – Jagerberg-Wofsberg eGen, kao davatelja kredita.
2. Utvrđuje se ništetnim Očitovanje o zasnivanju založnog prava dano od IV (tada I) i ZV, kao založnih dužnika, potvrđeno od strane Javnog bilježnika OV, dana 24.2.2009. posl. broj: OU-130/09, iz razloga utvrđenja ništetnosti pravnog temelja predmetnog očitovanja.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."
III Nalaže se I. tužiteljici IV i II. tužitelju ZV naknaditi tuženiku Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen troškove parničnog postupka u iznosu od 20.795,87 EUR u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor tuženika o apsolutnoj nenadležnosti ovoga suda.
Obrazloženje
1.Tužitelji u tužbi podnesenoj protiv prednika tuženika Raiffeisenbank St. Stefan – Jagerberg-Wofsberg eGen navode da su kao potrošači s istim kao trgovcem 17.2.2009. sklopili Ugovor o kreditu br. 545.368 za iznos od 75.000,00 EUR uz tromjesečnu promjenjivu kamatnu stopu vezanu za EURIBOR, na dan prilagodbe uz dodatak od 5 %. Isto tako, tužitelji su 24.2.2009. dali Očitovanje pred javnim bilježnikom OV u svrhu zasnivanja založnog prava radi osiguranja tražbine iz gornjeg Ugovora o kreditu i to na nekretninama upisanim u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pobliže opisanim u izreci presude. Ugovorom o kreditu je utvrđena primjena Općih uvjeta poslovanja (koji nisu nikada uručeni tužitelju) i Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelji smatraju da su predmetni Ugovor o kreditu pa posljedično tome i Očitovanje o zasnivanju založnog prava ništetni, a budući da su protivni prisilnim propisima i moralu društva (prednik tuženika je pravna osoba registrirana u [adresa] te nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj), zatim u trenutku potpisivanja ugovora nije postojala suglasnost oko bitnih sastojaka ugovora (glede kamata i načina otplate anuiteta što je vidljivo iz različitog opisa tih ugovornih odredaba u Ugovoru o kreditu i Očitovanju), tuženik je iskoristio stanje nužde, odnosno lakomislenost i nedovoljno iskustvo tužitelja, sama ugovorna činidba je neodređena, odnosno neodrediva (tužiteljima uručeni otplatni plan nije u skladu s ugovornim odredbama) te spomenuto Očitovanje nema svojstvo ovršne isprave (javni bilježnik koji je izradio sporno Očitovanje imao je specijalnu punomoć prednika tuženika zastupati ga pred svim tijelima vlasti i trećim osobama te stoga u konkretnom slučaju nije djelovao kao neovisni nositelj službe, već zastupnik prednika tuženika). U kasnijem tijeku postupka tužitelji su istakli i da je Ugovor o kreditu sklopljen suprotno izričitoj zakonskoj zabrani o anatocizmu, odnosno da je isti ništetan u skladu s odredbama Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom. Slijedom svega toga, tužitelji predlažu donošenje presude kojom će utvrditi ništetnost Ugovora o kreditu i Očitovanja, zatim odrediti brisanje upisanog založnog prava na nekretninama tužitelja uz prestanak svih ostalih osiguranja tražbine iz tog ugovora, sve uz naknadu parničnog troška. Podredno, predlažu utvrditi ništetnim čl. A Ugovora o kreditu i Očitovanje.
2. Prednik tuženika i kasnije tuženik u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Prvenstveno ističu prigovor apsolutne nenadležnosti ovoga suda, a podredno navode da je između ugovornih strana ugovorena primjena austrijskog prava koje stoga ovdje dolazi do primjene. Osporavaju navode tužitelja da bi predmetni Ugovor o kreditu bio realiziran i sklopljen na području Republike Hrvatske i da je prednik tuženika djelovao na tom području, slijedom čega mu za sklapanje predmetnog posla nije niti trebalo odobrenje Hrvatske narodne banke. Uostalom, da je tome i tako ugovor svejedno ne bi bio ništetan budući da bi u tom slučaju sklapanje ugovora bilo zabranjeno samo jednoj strani-tuženiku, a posljedica toga nije ništetnost. Tuženik je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu te isplatio tužiteljima kredit, dok tužitelj odbijaju izvršiti povrat danog pozivajući se na razloge ništetnosti koji su im bili poznati i prije sklapanja ugovora. Osporava postojanje i svih ostalih razloga za navodnu ništetnost te predlaže odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti uz naknadu troškova postupka.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o jednokratnom kreditu br. 545.368 od 17.2.2009., Očitovanje od 24.2.2009. potvrđeno po javnom bilježniku OV iz [adresa] pod br. OU-130/09, dopise Hrvatske narodne banke od 10.6.2013., 21.6.2013. i 9.10.2013., specijalne punomoći od 9.6.2006. i 5.10.2007., Opće uvjete poslovanja prednika tuženika, izvješća o bonitetu za korisnike kredita, prijavu kredita, izvod iz prijave koncesija austrijske Agencije za nadzor financijskih tržišta, dopis FMA od 16.10.2013., izvatke iz sudskog registra za prednika tuženika i tuženika, potvrde o isplati, obračunske platne liste za II. tužitelja i isplatne liste za I. tužiteljicu, prijavu poreza na dobiti za društvo ID Kongres d.o.o., račun dobiti i gubitka za to društvo, zahtjev za životno osiguranje, zapisnik o savjetovanju, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], saslušani su svjedoci HV i OV te stranke.
4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.).
5. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani, kao niti prigovor tuženika o apsolutnoj nenadležnosti ovoga suda.
6. Između stranaka nije sporno da su ovdje tužitelji (I. tužiteljica tada s prezimenom I) u svojstvu korisnika kredita i prednik tuženika Raiffeisenbank St. Stefan – Jagerberg-Wofsberg eGen u svojstvu davatelja kredita 17.2.2009. sklopili Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 545.368 (dalje: Ugovor o kreditu) za iznos kredita od 75.000,00 EUR. Osim tog iznosa kredita u čl. A Ugovora o kreditu ugovorena je i aktivna kamatna stopa od 7,5 % godišnje vezano na EURIBOR 3 mjeseca, na dan prilagodbe dodatak od 5 %, apsolutno, tromjesečna prilagodba počev od 1.4.2009., trgovinski zaokružiti na cijelu 1/8, dok je efektivna godišnja kamatna stopa 7,8 %. Ukoliko trenutak prilagođavanja padne na dan koji nije uredovni dan Banke, tada će se prilagodba izvršiti idućeg uredovnog dana. Sve izmjene kamatnih stopa vrijede uvijek počev od idućeg 1. dana sljedećeg kvartala. U slučaju kašnjenja dodaju se zatezne kamate od 5 % godišnje. Otplata kredita ugovorena je u 175 mjesečnih paušalnih obroka po 350,00 EUR i 15 godišnjih paušalnih obroka po 4.350,00 EUR s time da otplata kredita završava 20.10.2023. Kao sredstvo osiguranja povrata kredita navedeno je založno pravo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], odnosno i cesija životnog osiguranja. Ugovor o kreditu kao svoj sadržaj naveo je i Opće uvjeta poslovanja prednika tuženika koji u toč. F. 2. Z20. određuje primjenu austrijskog prava na odnose klijenta i prednika tuženika, a u istom je naznačeno da je sklopljen u St. Stefanu im Rosental. Nije sporno da je tuženik tužiteljima (konkretno I. tužiteljici) isplatio kredit, kao i da tužitelji kredit u većoj mjeri nisu vratili zbog čega tuženik vodi postupak ovrhe protiv istih.
7. Nadalje, nije sporno da su ovdje tužitelji 24.2.2009. kod javnog bilježnika OV iz [adresa] u obliku javnobilježničkog akta dali Očitovanje pod br. OU- 130/09 gdje su naveli da je temeljem Ugovora o kreditu prednik tuženika odobrio istima kredit u iznosu od 75.000,00 EUR s aktivnom kamatnom stopom od 7,5 % godišnje, zateznom kamatom od 5 % godišnje, efektivnom godišnjom kamatnom stopom od 7,8 % , te svim ostalim naknadama, troškovima, glavnim i sporednim obvezama koji mogu nastati temeljem navedenog ugovora, s rokom otplate kredita u 175 mjesečnih paušalnih obroka od kojih obroci po 350,00 EUR dospijevaju na naplatu svakog 20. u mjesecu na koji se odnose, počevši od 20.4.2009. ili u 15 godišnjih paušalnih obroka od kojih obroci do 4.350,00 EUR dospijevaju na naplatu svakog 20.10. u godini na koju se odnose počevši od 20.10.2009, tako da otplata kredita završava 20.10.2023. Radi osiguranja gornjeg potraživanja prednika tuženika tužitelji su kao založni dužnici dozvolili da se bez ikakvog daljnjeg pitanja i privole ne nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., u naravi kuća površine 48 m2, k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. U naravi kuća, zgrada i dvorište površine 98 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi neplodno, površine 14 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 15 m2, ukupno 175 m2, upiše pravo zaloga (hipoteka) radi osiguranja potraživanja prema njima u iznosu od u iznosu od 75.000,00 EUR, s aktivnom kamatnom stopom od 7,5 % godišnje, zateznom kamatom od 5 % godišnje, efektivnom godišnjom kamatnom stopom od 7,8 %, te svim ostalim naknadama, troškovima, glavnim i sporednim obvezama koje mogu nastati temeljem Ugovora o kreditu. Ujedno su tužitelji ovlastili prednika tuženika da temeljem istog Očitovanja može neposredno tražiti ovrhu na založenim nekretninama, odnosno to može učiniti i na ostaloj imovini tužitelja. Javni bilježnik je potvrdio da je spomenuti javnobilježnički akt s prilozima pročitan i protumačen strankama te da isti odgovara njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Nesporno je da je na temelju tog Očitovanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] doista i upisano založno pravo u korist prednika tuženika na nekretninama tužitelja i tamo navedeno za iznos od 75.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, te za iznos pripadajućih naknada, kamata i troškova ovrhe.
8. Nije sporno da je prednik tuženika bio pravna osoba sa sjedištem u [adresa] te je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu kao banka s pravnim oblikom zadruge imao koncesiju nadležne austrijske Agencije za nadzor financijskih tržišta između ostaloga i za sklapanje ugovora o novčanim kreditima i davanje novčanih zajmova (kreditni poslovi), a isto tako nesporno je da isti nije tražio niti je imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj. Tužitelji kao jedan od razloga navodne ništetnosti ističu okolnost da je tuženik kao inozemna financijska institucija bez odobrenja Hrvatske narodne banke poslovao na teritoriju Republike Hrvatske gdje je i sklopio sporni Ugovor o kreditu s tužiteljima. Sve i kada bi se prihvatili takvi navodi tužitelja, ovaj sud ne nalazi da bi Ugovor o kreditu zbog toga bio ništetan. Naime, takva posljedica nigdje ne proizlazi iz tada važećeg Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine", br. 117/08.) pa niti iz odredaba austrijskog Zakona o bankama. U tom slučaju dolazilo bi do primjene odredbe čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05. i 41/08. – dalje: ZOO) koja u načelu propisuje valjanost ugovora ukoliko je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani (zabrana bi se tada odnosila na prednika tuženika, ali ne i na tužitelje budući da je predmetni kredit očito predstavljao pravni posao zaduženja rezidenta Republike Hrvatske s nerizedentom, odnosno kreditni posao s inozemstvom kako je bilo propisano i dopušteno tada važećim Zakonom o deviznom poslovanja /"Narodne novine", br. 96/03., 140/05., 132/06. i 150/08./). Podredno se ističe i da tužitelji na kojima je bio teret dokazivanja toga, nisu dokazali da bi sporni Ugovor o kreditu bio sklopljen u Republici Hrvatskoj i da bi prednik tuženika obavljao djelatnost kreditiranja na području Republike Hrvatske. U samom Ugovoru o kreditu jasno je naznačeno da je isti sklopljen u sjedištu prednika tuženika St. Stefan im Rosental, Republika Austrija gdje se očito odvijao i cjelokupni posao oko obrade zahtjeva za kredit i njegove isplate (što neposredno ili posredno proizlazi i iz iskaza svjedoka HV, vlasnika tvrtke CT Invest kojoj su se obraćale osobe zainteresirane za kreditiranje od austrijskih kreditnih institucija te je prikupljenu dokumentaciju slao tim institucijama koje su onda odlučivale o možebitnom kreditiranju te koji je za te usluge posredovanja naplaćivao proviziju od korisnika kredita pa tako i I. tužiteljice), I. tužiteljice koja potvrđuje takav način ishođenja kredita te u konačnici potvrđuje da joj je kredit prednik tuženika isplatio na račun, kao i zakonskog zastupnika tuženika), dok okolnost da su tužitelji Ugovor o kreditu najvjerojatnije potpisali u Zagrebu kod javnog bilježnika prilikom sastavljanja Očitovanja sama za sebe ne ukazuje na suprotno (isti Ugovor prednik tuženika koji nije prisustvovao izradi Očitovanja očito je ranije potpisao, što bi posredno proizlazilo i iz sadržaja Očitovanja i potvrde javnog bilježnika). Neosnovano je i pozivanje tužitelja na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 72/17.) i to stoga što je Europski sud u presudi u predmetu VV protiv ovdje prednika tuženika od 14.2.2009. (predmet br. C-630/17), preispitujući odredbu čl. 10. toga Zakona odlučio je da "članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojega je, među ostalim, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa". Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima. Dakle, niti u ovoj pravnoj stvari Ugovor o kreditu ne bi bio ništetan sve i da su tužitelji dokazali da je bio sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom u smislu odredaba gornjeg Zakona. Uostalom, taj Zakon je u međuvremenu i ukinut Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 3.11.2020. br. U-I-3678/2017 ("Narodne novine", br. 131/20.).
9. Tužitelji nastavno kao razloge navodne ništetnosti Ugovora o kreditu ističu i postojanje zabluda kod istih, odnosno i okolnost da je prednik tuženika iskoristio stanje nužde, odnosno lakomislenosti i nedovoljno znanje tužitelja. Ti razlozi također su izneseni paušalno i bez ikakvih dokaza koji bi na to ukazivali (npr. Ugovor o kreditu sastavljen je na njemačkom i hrvatskom jeziku), zbog čega su također neosnovani. Isto tako, nedokazani su i sukladno tome neprihvatljivi i navodi tužitelja da nije postojala suglasnost stranaka oko bitnih sastojaka ugovora tj. o kamatama i načinu otplate anuiteta. To ne proizlazi iz dokaza provedenih u ovom postupku, a okolnost da su možebitno u Očitovanju kao jednostranoj izjavi volje tužitelja sastavljenom bez sudjelovanja prednika tuženika, tužitelji izjavili nešto što ne proizlazi iz samog Ugovora o kreditu ovdje nije odlučna niti dovodi u sumnju valjanost prethodno ugovorenog iz temeljnog pravnog pravnog posla stranaka – Ugovora o kreditu. Ovdje je potrebno i napomenuti da se iz iskaza I. i II. tužitelja može zaključiti da su isti potpisali Ugovor o kreditu pa čak i Očitovanje bez prethodnog čitanja istih, dakle u konkretnom slučaju nisu upotrijebili niti onaj stupanj dužne pažnje koji bi se očekivao od prosječne osobe u takvoj situaciji, što i iz tog razloga ovdje istaknuto osporavanje pojedinih ugovornih odredaba od strane istih čini neosnovanim. Činidba tužitelja iz Ugovora o kreditu je suprotno njihovim navodima određena, dok okolnost da im tužitelj navodno prilikom sklapanja Ugovora nije uručio Opće uvjete poslovanja, odnosno valjani otplatni plan (što također ne dokazuju) nije od utjecaja na valjanost samog Ugovora. Iz sadržaja Ugovora o kreditu ne proizlazi da isti sadrži anatocizam i nedopuštenu kumulaciju kamata u istom vremenskom razdoblju, a neovisno o tome za istaknuti je da je anatocizam u smislu čl. 1000. st. 2. austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koji se ovdje primjenjuje dopušten ako su to stranke izričito ugovorile. Neosnovano je i tužiteljevo osporavanja Očitovanja o zasnivanju založnog prava kao javnobilježničkog akta i ovršne isprave. Očitovanje volje jedne i to obvezne stranke uz ispravu o pravnom poslu predstavlja osnovu za zasnivanje založnog prava sukladno odredbama čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", br. 78/93., 29/94., 162/98. i 16/07. – dalje: ZJB). Naime, odredbom čl. 59. st. 1. ZJB-a propisano je da ako nisu u pitanju pravni poslovi iz čl. 53. ZJB-a (što ovdje nisu), sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom, dovoljno je da privatnu ispravu potvrdi obveznik. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima čl. 54. ZJB-a ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta, dok će se pod pretpostavkama iz odredbe čl. 59. st.4. ZJB-a potvrda izvršiti sastavljanjem posebnog javnobilježničkog akta. Iz svih tih odredaba razvidno je da je u konkretnom slučaju sporno Očitovanje sastavljeno u skladu s time zbog čega ne postoje razlozi za ništetnost istoga na koje upiru tužitelji (pitanje da li isto predstavlja ovršnu ispravu nije predmet raspravljanja u ovom, već u ovršnom postupku). Sve to u svom iskazu koji sud prihvaća kao suglasan toj ispravi potvrdio je i svjedok javni bilježnik OV, dok ranije specijalne punomoći koje je izdao prednik tuženika tom bilježniku (za potrebe potpisivanja ugovora o kreditiranju i osnivanja sudskih hipoteka) nemaju utjecaj na valjanost samog javnobilježničkog akta (spomenuti bilježnik u tom slučaju nije nastupao kao zastupnik prednika tuženika, već kao nositelj javnobilježničke službe).
10. Slijedom svega izloženoga, a s obzirom da sud ne nalazi da bi osporeni Ugovor o kreditu ili članak A istoga te Očitovanje bili ništetni pravni poslovi u smislu odredaba čl. 879. OGZ-a ili odredaba čl. 322. ZOO-a te da bi se posljedično tome u zemljišnim knjigama brisalo založno pravo upisano na temelju gornjih pravnih poslova, odnosno prestala i druga osiguranja tražbine tuženika, valjalo je tužbene kao i podredne tužbene zahtjeve u cijelosti odbiti kao neosnovane.
11. Preostale navode stranaka i provedene dokaze sud nije posebice cijenio, a s obzirom da su činjenice utvrđivane istima nesporne ili su utvrđene drugim provedenim dokazima, odnosno kraj gornjih utvrđenja više nisu odlučne u ovom postupku.
12. Prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda istaknut po tuženiku sud je ocijenio neosnovanim, a budući da nadležnost ovoga suda u ovoj pravnoj stvari jasno proizlazi iz samog Ugovora o kreditu (za sve sporove vezane uz Ugovor nadležan je Okružni sud Feldbach ili sud u Hrvatskoj nadležan za prebivalište zajmoprimca), odnosno i iz odredaba čl. 16. Uredbe Bruxelles 1 – Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22.12.2000. (Službeni list Europske Unije br. L 12 od 26.1.2002.) i čl. 17. i 18. Uredbe Bruxelles 1 bis – Uredba Vijeća (EZ) br. 1215/2012 od 12.12.2012. (Službeni list Europske Unije br. L 351/1 od 20.12.2012.) koja omogućuje potrošačima pokretanje sudskog postupka i pred sudovima mjesta u kojima imaju domicil, konkretno pred ovim sudom.
13. Trošak tuženika odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćnicima odvjetnicima i to: za sastav odgovora na tužbu – zatraženih 558 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za zastupanje na ročištima 2.6.2015., 3.11.2015., 13.11.2018., 4.2.2020., 3.3.2021., 3.12.2021., 9.5.2022., 16.4.2024., 11.10.2024., 10.2.2025. i 10.9.2025. – 11 x zatraženih 558 bodova = 6138 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 9.7.2015. i 22.1.2020. – 2 x zatraženih 558 bodova = 1116 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za pristup na ročišta 11.11.2020., 14.9.2021. i 14.5.2025. – 3 x 25 bodova = 75 bodova (Tbr. 9. st. 5. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 75.000,00 EUR, što ukupno čini 7887 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 15.774,00 EUR. Tuženiku je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 3.943,50 EUR, kao i plaćeni trošak prijevoda za sudskog tumača radi pribave sadržaja austrijskog prava u ukupnom iznosu od 1.078,37 EUR, što ukupno čini trošak istoga u iznosu od 20.795,87 EUR. Tuženiku kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 12.11.2018. (navode iz tog podneska mogao je iznijeti i na ročištu 13.11.2018. na kojem je podnesak predan).
14. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.) odlučio da mu troškove postupka tužitelji naknade u cijelosti, dok je iz razloga neuspjeha u parnici odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova.
U Zagrebu 27. listopada 2025.
SUDAC:
MARIJAN GLAVAŠ
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.
DNA
tužiteljima po pun.
tuženiku po pun
