REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
PREKRŠAJNI ODJEL
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Prekršajni odjel, po sutkinji ovog suda Karmen Lončar Mišura uz sudjelovanje Ines Pindrić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenog MR i 2. okrivljene MRT, radi djela prekršaja iz čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine" 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20., 143/21.) povodom prigovora okrivljenih na obavezni prekršajni nalog Državnog inspektorata, Klasa: 540-02/25-02/1821, Ur.broj: 443-02-05-03-25-1 od 26.03.2025., nakon provedenog žurnog postupka, temeljem čl. 222. st 3. i čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), dana 27. listopada 2025. donio je i
presudio je
I) 1. okrivljeni MR, ime oca: M, ime majke: Z, rođen **.**.1985. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa adresom stanovanja u [adresa], oženjen, otac troje djece, državljanin RH, zaposlen, prekršajno nekažnjavan,
2. okrivljena ZRT, ime oca: ŠRT, ime majke: Š, rođena **.**.1982. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa adresom stanovanja u [adresa], udana, majka troje djece, državljanin RH, zaposlena, prekršajno nekažnjavana,
krivi su
što je dana 13. svibnja 2024. u Pedijatrijskoj ordinaciji, Ispostava Dugo Selo, [adresa] utvrđeno da kao roditelji malodobnog djeteta URT rođena **.**.2020. nisu izvršili obvezu imunizacije djeteta po Programu obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj u 2022. -2024. godine, odbili su dozvoliti cijepljenje djeteta, a što je protivno odredbi čl. 15. Pravilnika o načinu provođenja imunizacije seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti, te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi,
dakle, nisu omogućili provedbu obaveznog cijepljenja malodobnog djeteta,
čime su počinili prekršaj iz čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
pa im se na osnovu citiranih propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona
izriče
1. okrivljenom novčana kazna u iznosu od 265,45 (dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset i pet centi) eura
2. okrivljenom novčana kazna u iznosu od 265,45 (dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset i pet centi) eura
II) Sukladno odredbama čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, 1. i 2. okrivljeniku se odobrava plaćanje novčane kazne u 2 (dva) mjesečna obroka s time da plaćanje prvog obroka dospijeva u roku od 30 dana po primitka ove presude, a svaki sljedeći obrok dospijeva 15. u svakom narednom mjesecu. 1. i 2. okrivljenik su obvezani platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna, putem priložene uplatnice. Temeljem čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljene se upozorava da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate 2/3 novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, u protivnom će se postupiti u skladu s čl. 34. Prekršajnog zakona.
V. Temeljem čl.139. st. 3. u svezi člana 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka svaki u iznosu od 100,00 (sto) eura, putem priloženih uplatnica. Isti se ima se platiti u roku od 30 dana od primitka presude, u protivnom će se postupiti u skladu s čl. 34. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat izdao je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenih radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji prekršajni nalog su okrivljeni u zakonskom roku uložili prigovor, te je isti stavljen van snage i proveden je postupak pred sudom.
2. Okrivljeni su u svojoj obrani sukladno naveli da nisu krivi za navodni prekršaj koji im stavlja na teret te ujedno prilazu i/ili predlažu odgovarajuće dokaze odnosno dokazna sredstva s osobitim osvrtom na važeće pravne norme vise pravne snage koje su mjerodavne za konkretni slučaj. Opće je poznato pravno načelo Ignorantia iuris nocet (nepoznavanje prava šteti) koje ne opravdava i ne ispričava onoga adresata koji ne poznaje pravo, ali u ovom slučaju svaki od okrivljenika trpi štetne posljedice tuđeg neznanja, a kada se pozornije promotri ponašanje ovlaštenog tužitelja ili liječnice mogle bi se upotrijebiti i neke teze kvalifikacije za koje također postoji osnovana sumnja, o čemu nastavno u obrani. U Obveznom prekršajnom nalogu izdanom od Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba sanitarne inspekcije, klasa: 540-02/25-02/1823, urbroj: 443-02-05-03-25-1 od dana 26. 03. 2025. (dalje u tekstu:OPN) selektivno se probiru činjenice koje navodno terete okrivljenike da su odbili imunizaciju i istovremeno se ispuštaju iz vida činjenice koje im izravno idu u korist i koje jasno dokazuju da nisu odbili cijepljenje, već je I. okrivljeni pokrenuo postupak informiranja. lako niti I. okrivljeni nije odbio cijepljenje, treba osobito istaknuti da II. okrivljenica nije uopće ni bila kod doktorice kada je prema navodima OPN-a i liječnice navodno odbila cijepljenje za kćer URT (navodno 13. svibnja 2024.)!? Potpuno je nejasno kako bi bez ijednog konkretnog materijalnog
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
dokaza i bez mogućnosti da ona to eventualno osobno usmeno učini u ordinaciji navodnog datuma, bilo moguće II. okrivljenicu goniti za bilo što naznačeno u OPN- u!? Navedeno je od temeljne važnosti za donošenje zakonite odluke, te se ujedno prema okrivljenicima nedopušteno i pogrešno tumače odredbe ZZPZB-a. Spornim OPN-om prekršena su prava I. okrivljenika da ostvari zajamčeno pravo svojeg djeteta na slobodni i informirani pristanak na bilo koji zahvat koji se odnosi na zdravlje zaštićeno međunarodnom konvencijom, tj. Zakonom o potvrđivanju Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini (NN MU 13/2003), koja je sukladno članku 134. Ustava RH po pravnoj snazi iznad zakona. Ovom obranom se poziva nadležni sud da postupi sukladno č1. 115. st. 3. Ustava RH kojim je propisano da „Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava" i da ukloni iz pravnog poretka ovaj činjenično sporni te također u cijelosti protupravni OPN. Okrivljenici nisu odbili imunizaciju, a cak nisu niti došli u poziciju da bi mogli odbiti imunizaciju, jer je za njih ovaj čas jedino bitno da ih liječnik i stručnjak koji preporuča određeni zahvat koji se odnosi na zdravlje detaljno i propisno informira. I. okrivljenik će nakon sto ih se propisno informira o njihovom zahtjevu/Izjavi o pokretanju postupka informiranja od 01.03.2025. (dalje u tekstu: Zahtjev) kao i o ranije pokrenutom postupku o informiranju Izjavom od 23.03.2023. godine (dalje u tekstu: Izjava 3u1), moći uz savjesnu upotrebu svih svojih znanja i sposobnosti donijeti odluku za koju će u danom trenutku smatrati da je u najboljem interesu njihovog iznad prosječno zdravog djeteta URT, te će se oni i nadalje truditi da to zdravije ostane iznadprosječno. Izjavu 3u1 je liječnica NRT zaprimila preporučenom poštanskom pošiljkom RG323050547HR dana 29.03.2023. godine, te je i to kristalno jasan dokaz da okrivljenici nisu odbili cijepljenje 06. svibnja 2024. kako se to navodi u OPN-u pod ,,vrijeme počinjenja prekršaja", već da je vise od godinu dana ranije uredno pokrenut prethodni postupak informiranja, a na sto dotična liječnica nije nikada odgovorila niti je ispunila svoje liječničke obveze. Dodatni Zahtjev je liječnica NRT zaprimila preporučenom poštanskom pošiljkom RG831401031HR dana 05.05.2025. nakon što je I. okrivljenik uvidio da ga se pokušava lažno okriviti iz njemu nejasnog razloga. Naime, I. okrivljenik je imao negativna iskustva sa svojim najstarijim djetetom - sinom rođenim 2012. godine, koji je redovito cijepljen od rođenja. Pojačani zdravstveni problemi sina počinju od 8. mjeseca života, a eskaliraju u 4. godini života kada je hospitaliziran te je oko mjesec dana ležao na hematološko-onkološkom odjelu KBC Zagreb, jer je imao temperature konvulzije (visoke temperature i preko 40°C), izrazito i nezdravo jarko žutu boju kože, drhtavicu i krv u urinu. Nakon mnoštva pretraga i upitnika iznad glava brojnih stručnjaka KBC-a, postavljena mu je dijagnoza - autoimuna hemolitička anemija, odnosno laički govoreći autoimuni poremećaj koji sprečava kvalitetni odgovor imuniteta djeteta u situaciji izloženosti virusima, bakterijama i drugim uzročnicima bolesti. Nakon takve škole života i trauma koje su proživjeli, a bez da im je itko znanstveno isključio vezu cijepljenja s tim poremećajem u imunitetu njihovog sina, I. okrivljenik je u savjesti osjetio obvezu da se pobrine da se nešto slično ne dogodi njegovim kćerima, pa je umjesto prosječne usluge (na koju ima pravo, odlučio tražiti nadstandard u pogledu bilo kojeg zahvata koji se odnosi na zdravije njegove djece (na kojeg također ima pravo, ali kod sina zbog neiskustva nije smatrao da mu je to potrebno). Do završetka ovoga postupka informiranja, okrivljenici ne mogu pristupiti donošenju bilo kakve valjane informirane odluke o preporuci cijepljenja za dijete o
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
kojem skrbe i čiji najbolji interes žele ostvariti istovremeno slušajući glas vlastite savjesti. Iz navedenih objektivnih razloga trajanja postupka informiranja bilo je jedino moguće privremeno odgoditi cijepljenje svog malodobnog djeteta, a što sanitarna inspekcija čini se nije sebi uspjela razjasniti u postupku prikupljanja relevantnih dokaza za utvrđivanje relevantnih činjenica, a samo iz podataka u sudskom spisu proizlazi da su najmanje 4 (!!!) puta bili u nadzoru u konkretnoj pedijatrijskoj ordinaciji, a sve nakon sto je zaprimljena Izjava 3u1. Ostaje potpuno nejasno zašto sanitarna inspektorica ZR, mag. ing. preh. tehn. koja je izdala i potpisala sporni OPN u obrazloženju istoga ne navodi ovu odlučnu činjenicu niti na bilo koji način spominje 1. okrivljenikov Zahtjev iz 2025. ni Izjavu 3u1 iz 2023. koji izravno negiraju njegovu krivnju koja se, očito fabricirano obrazlaže u OPN-u, jer su navodna obrazloženja izravno protuzakonita, te su protivna načelu materijalne istine i protivna činjenicama i dokazima koji se prilažu uz Pisanu obranu!? Postavlja se pitanje da li je liječnica kod koje se najmanje 4 puta provodio inspekcijski nadzor i koja je tko zna koliko još puta mailom ili telefonom komunicirala s inspekcijom) uskratila ili prikrila sve bitne informacije važne za utvrđivanje materijalne istine? Nadalje, u zapisniku o izvršenom inspekcijskom pregledu od **.**.2024. dr. NRT, spec. pedijatar u svezi navodnog odbijanja cijepljenja i prijava roditelja koji odbijaju cijepljenje, a koji su prijavljeni od prethodnih liječnika ove ordinacije izjavila, između ostalog i sljedeće...."Budući da dijete nema kontraindikacije za cijepljenje niti postoji realna kontraindikacija za odgodu, odnosno za neprovođenje cijepljenja roditelji su iscrpno informirani usmeno razgovorom u ambulanti o svrsi cijepljenja, informacijama o eventualnim nuspojavama. Nakon što iscrpi sve argumente u cilju provedbe cijepljenja upućujem ih nadležnom epidemiologu. Proteklih godina djeca koja nisu cijepljenja po Programu, upisivala su se isključivo u prije navedenu ambulantu. Budući da nisu roditelji čije prijave sud ima, pisanim putem na obrascu 4 bili pozvani na cijepljenje u planu je te roditelje pozvati pisano i te dostavnice će proslijediti sudu kao prilog navedenom. Inače svaki roditelj kod dolaska na prvi sistematski pregled bude informiran o svrsi cijepljenja i mogućim komplikacijama. Ako se roditelji odmah ne odluče na cijepljenje, razgovor o cijepljenju se ponavlja dok se god ne iscrpe mogućnosti za promjenu. Kod rizične djece (alergije i sl.) cijepljenje se provodi u bolničkim uvjetima (DB Srebrnjak, KB Zagreb)." Ostaje nejasno sto liječnica smatra pod ovim očito vrlo općenitim i osnovnim informiranjem, za koje čini se neki roditelji smatraju da im je dovoljan skup informacija, ali u pokrenutom postupku informiranja se od strane I. okrivljenika traže od liječnice koja preporuča cijepljenje dodatne i točno specificirane informacije. Stoga ostaje nejasno zašto liječnica „nije iscrpila sve argumente" ili sve mogućnosti za promjenu" kod I. okrivljenika i zašto nije ni pokusala izvršiti svoju liječničku obvezu da prethodno informira roditelja djece? Navedeni navodi su očito potpuna neistina kada se uzme u obzir konkretni slučaj. Već iz ovoga se vidi da je propušteno utvrditi i dokazati da su okrivljenici odbili cijepljenje u sporno vrijeme, a što je razumljivo, jer okrivljenici to nisu odbili (II. okrivljenica čak nije niti bila prisutna u ordinaciji!) niti su do završetka prethodnog postupka informiranja u poziciji prihvatiti ili odbiti preporuku cijepljenja, a koja navodna krivnja je potom protuzakonito, pogrešno i fabricirano naznačena u spornom OPN-u. Pregledom cijeloga sudskog spisa ne nalazi se čak niti dostavnica niti poziv za nijednog od okrivljenika, ali se iz svih zapisnika vidi da je liječnica upoznata s tom obvezom koja je i ponavljana te je bila navedena i u više zapisnika prema kojima se „obvezuje se dostaviti presliku povratnice (preuzimanja pismena sa pozivom) .... za sve roditelje
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
koji odbijaju cijepljenje". Dakle, ne postoji čak ni predmetni indicij, koji je sanitarna inspekcija toliko puta naglašavala kao bitan, a koji bi za pojedine roditelje mogao ukazivati na to da su možda počinili prekršaj koji se neosnovano stavlja okrivljenicima na teret!? Dodatno iz prepiske mailova od 9.11.2024., 8.11.2024. i 25.10.2024., koji prileže sudskom spisu, a koje je viša sanitarna inspektorica uputila pedijatrijskoj ordinaciji proizlazi i da je za svako dijete potrebno navesti, presliku zaprimljene dostavnice/poziva za cijepljenje. Ako ne priložite potrebno PN se ne može napisati, te traži upućene pisane pozive i „povratnice kao dokaz zaprimanja poziva". lako viša sanitarna inspektorica nije dobila to što je tražila niti je dobila ikakav drugi dokaz to nije spriječilo sanitarnu inspekciju da izda sporni OPN. Kao dokaz su dostavili Zahtjev/Izjavu o pokretanju postupka informiranja od 01.03.2025. uz povratnica s dokazom dostave na dan, Izjava 3u1 od 23.03.2023. uz povratnicu s dokazom dostave 29.03.2023., zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 09.04.2024., Klasa: 540-02/24-02/8980, Urbroj: 443-02-05-03-24-2 u sklopu kojega nedostaje barem preslika 1. okrivljenikove Izjave 3ul kao odlučna činjenica, a bez kojega bi se iz istog zapisnika mogao izvući pogrešan zaključak da je kod 1. okrivljenika uredno proveden postupak informiranja, zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 20.12.2024., Klasa: 540-02/24-02/8980, Urbroj: 443-02- 05-03-24-5, iz istog zapisnika bi se mogao izvući pogrešan zaključak da je 1. okrivljenik odbio cijepljenje i da je to čak učinila II. okrivljena koja nije niti bila u ordinaciji i da je nadležna pedijatrica dr. ŠR uredno pozvala i uredno dostavila sanitarnoj inspekciji potvrde o preuzetim pisanim pozivima na cijepljenje, zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 10.02.2025., Klasa: 540-02/24- 02/8980, Urbroj: 443-02-05-03-24-8, iz istog zapisnika bi se mogao izvući pogrešan zaključak da je 1. okrivljenik odbio cijepljenje i da je to čak učinila Il. okrivljena koja nije niti bila u ordinaciji i da je nadležna pedijatrica dr. ŠR uredno pozvala i uredno dostavila sanitarnoj inspekciji potvrde o preuzetim pisanim pozivima na cijepljenje, elektronska pošta od 9.11.2024., 8.11.2024. ¡ 25.10.2024. koju je viša sanitarna inspektorica uputila pedijatrijskoj ordinaciji. Iz materijalnih i cjelovitih isprava i dokaza jasno proizlazi da okrivljenici nisu odbili imunizaciju, niti su počinili prekršaj koji im se stavlja na teret u OPN-u. Okrivljenicima nije poznato da bi se ičime negdje osobno zamjerili liječnici NRT, ali to ne umanjuje činjenice da je ista, znajući da nije dala roditeljima sve zatražene informacije i da ih dakle nije valjano i propisno informirala kao i znajući da U. okrivljena nije niti bila u ordinaciji spornog dana navodnog odbijanja cijepljenja, lažno prijavila okrivljene i da je ovlašteni tužitelj to propustio utvrditi već cijeli progon temelji na imaginarnim interpretacijama i iskazima liječnice koje su izravno protivne izobilju materijalnih dokaza. Tako je primjerice u zapisniku o izvršenom inspekcijskom pregledu od 20.12.2024., Klasa: 540-02/24-02/8980, Urbroj: 443-02-05-03-24-5 između ostalog naznačeno:„ Nadležni pedijatar NRT, dr. med. spec. pedijatar izjavljuje sljedeće: „Od vašeg zadnjeg nadzora (u travnju 2024. godine do sada), ažurirali smo koliko nam vrijeme dozvoljava podatke o procijepljenosti djece, odnosno ponovili smo pozive pisanim putem i uputili roditeljima koji uporno odbijaju procijepiti svoju djecu po kalendaru cijepljenja. Ukupno smo uputili 16 poziva koje su roditelji preuzeli, odnosno neki su vraćeni nepreuzeti. Priložila je preuzete dostavnice roditelja koji i dalje ne pristaju na cijepljenje djece. Uvidom u njihovu evidenciju o cijepljenju sljedeći roditelji na zaprimljeni pisani poziv za cijepljenje i dalje odbijaju cijepiti svoju djecu:
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
1. Roditelji FRT, rođen 1985. i ŠRT, rođena 1982, ... odbijaju cijepljenje za svoju kćer URT, ..., dolazak na poziv 13.05.2024. kad odbijaju cijepljenje." Cjelokupni iskaz liječnice, a koji se ponavlja kroz više zapisnika, očito je proturječan i neistinit te time i nepodoban za dokaz o navodnoj krivnji okrivljenika. Istina je da se I. okrivljeni roditelj javio liječnici pisanim putem dva puta i to izjavom 3ul od 23.03.2023. godine koju je ona zaprimila 29.03.2023. te zahtjevom/izjavom o pokretanju postupka informiranja od 01.03.2025. koju je ona zaprimila 05.05.2025. godine. Istina je da roditelji nisu odbili cijepljenje niti su uopće došli u poziciju da prihvate ili da odbiju njezinu preporuku, a sto je liječnici detaljno pisano obrazloženo i argumentirano zahtjevom, za kojeg se liječnica svojim lažnim prijavljivanjem i lažnim iskazima pravi da ne postoji, iako zna da je to njezina dužnost koju ona nije uredno izvršila. Indikativno je da liječnica prilikom iskazivanja i prijavljivanja o navodnom odbijanju cijepljenja nigdje ne spominje uredno pokrenuti postupak informiranja, koji je zajamčen važećim pravom svakom pacijentu. Budući da je URT maloljetna, njezina prava za nju ostvaruju njezini roditelji no umjesto da liječnica postupi po važećim propisima te da aktivno doprinosi informiranju roditelja svoje malene pacijentice, ona lažno prijavljuje roditelje da su odbili cijepljenje, a za koje tvrdnje ne iznosi nikakve dokaze. Dodatno, liječnica ne dokazuje niti temeljno prethodno pitanje - da je uredno ispunila svoju obvezu informiranja roditelja, a koji su postavili konkretna pitanja te su zatražili pisani i argumentirani odgovor pa bi liječnici trebalo biti lako dokazivo, ako je ista izvršila navedeno. lako liječnici obavljaju složen i odgovoran posao ne može se prihvatiti ovakav način šikanoznog postupanja i propuštanja da se daju propisane obavijesti koje je pacijent zatražio od osobe (zdravstvenog radnika visoke stručne spreme) koja pacijentu izravno pruža određeni oblik zdravstvene usluge i koja je sukladno čl. 9. Zakona o zaštiti prava pacijenata obvezna te obavijesti dati ili barem iskreno reći sve ono što zna, kao i sve ono što eventualno ne zna od zatraženog. Iz stanja spisa proizlazi da je upravo liječnica postupila protupravno i da je time počinila prekršaj propisan čl. 42. st.1. toč.1. Zakona o zaštiti prava pacijenata kojim je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 10.000 kuna kazniti za prekršaj zdravstveni radnik ako na zahtjev pacijenta uskrati obavijest. Okrivljenici u svojoj pisanoj obrani dostavljaju materijalne dokaze da su na propisani način zatražili obavijesti na koje imaju pravo, dok liječnica nema nijedan dokaz da je ispunila svoju obvezu. U konkretnoj situaciji je na liječnici teret dokaza, odnosno teret dokaza je na ovlaštenom tužitelju koji je nekritički, selektivno i arbitrarno proveo postupak prije donošenja OPN-a te je isto ponovio prilikom donošenja OPN-a, čini se kako je liječnica osim navedenog lažno i obijesno prijavila roditelje te je zloupotrijebila svoj profesionalni položaj, inače časnog liječničkog zanimanja. Liječnica je također svojom elektroničkom poštom lažno prijavljujući roditelje povrijedila pravo na povjerljivost podataka pacijentice URT, a kojim podacima zaštićenim liječnikom tajnom raspolaže isključivo unutar odnosa liječnik-pacijent, kojeg je zloupotrijebila, čime je počinila i prekršaj iz čl. 41. st.4. u vezi s čl. 41.st.1.toč.8. Zakona o zaštiti prava pacijenata, a za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000 do 10.000 kuna za liječnicu koja je odgovorna za način na koji obavlja zdravstvenu djelatnost, a uz navedeno je svojim, u najmanju ruku, neprofesionalnim postupkom izložila prekršajnoj odgovornosti i zdravstvenu ustanovu za koju su propisane kazne još više (od 10.000 do 50.000 kuna). Nadalje su naveli su da bi kao dokaz trebalo pribaviti i napraviti uvid u lažnu elektroničku prijavu i naknadni dopis liječnice NRT koju ovlašteni tužitelj nije dostavio u sudski spis, dok
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
iz elektronike pošte ovlaštenog tužitelja od 15.03.2024. jasno proizlazi da je liječnica prijavila okrivljenike fotografijama koje su dijelom mutne i dijelom nečitke pa je pozvana da pošalje isto u formi dopisa, prileže sudskom spisu na str., str. 42. i 45. Predložili su svjedočenje liječnice NRT, [adresa], kao „ključnog svjedoka" ovlaštenog tužitelja na bitne okolnosti jesu li okrivljenici odbili cijepljenje i ako jesu kako su to učinili u situaciji u kojoj je očito da još nisu donijeli nikakvu odluku u vezi s cijepljenjem niti su je mogli donijeti čekajući na konkretne odgovore liječnice, a bez kojih nema nikakvih pretpostavki da se uopće vodi ovaj prekršajni postupak protiv okrivljenika, a kamoli da ih se proglasi krivim za prekršaj, odnosno kako je II. okrivljena mogla odbiti cijepljenje naznačenog dana, kada nije niti bila u ordinaciji. Iz izobilja materijalnih i cjelovitih isprava i dokaza jasno proizlazi da su okrivljenici iznimno savjesni i odgovorni roditelji koji su imali blago rečeno poprilično negativna iskustva s cijepljenjem svojeg najstarijeg djeteta, a koje okolnosti im nalažu osobiti oprez, jer im nije ni fizički ni materijalno prihvatljivo snositi eventualno teško i trajno oboljenje bilo kojeg njihovog mlađeg djeteta pa su sukladno svojim pravima postupili kao što bi postupila većina drugih u usporedivim složenim i izazovnim okolnostima. Tako su ranije s najstarijim djetetom-sinom slijepo pristajali na prosječnu uslugu prosječne kvalitete i povećanog rizika, na što su imali pravo. Dok pak sada, nakon što su ponešto naučili na teži način, imaju pravo tražiti i zahtijevati nadstandard i minimalne rizike, u najboljem interesu vlastitog djeteta i cijele svoje obitelji. Ostaje potpuno nejasno zašto je okrivljenike šikanirala i progonila liječnica njihovog djeteta, koju su oni cijelo vrijeme maksimalno uvažavali i zašto im je na ovdje detaljno opisani protupravni način pokušavala napakostiti? Nije valjda da liječnica misli da su svi roditelji koji su imali negativna iskustva s cijepljenjem nestručni i neodgovorni? Ako to doista misli, ostaje otvoreno pitanje zašto ih kao stručnjak nije informirala i nije poučila s konkretnim odgovorima na konkretna pitanja koja su joj postavljena? Nažalost, činjenica jest da konstantno raste broj roditelja koji sumnjaju da su njihova djeca pretrpjela štetne, teške i/ili trajne posljedice cijepljenja. lako su te posljedice nastale vrlo brzo ili u kraćem periodu nakon cijepljenja, nitko nikada konkretnim dokazima nije nedvojbeno isključio sve veze s cijepljenjem, bilo da je cijepljenje bilo uzrok ili okidač za konkretni štetni događaj/stanje pa su roditelji prisiljeni, samostalno ostvarujući svoja prava, prethodno zahtijevati više standarde, jer si ne mogu ili ne žele dopustiti da se život njihovog djeteta ili cijele obitelji izokrene naglavačke zbog neke navodno „iznimno rijetke i teške nuspojave". Gore navedeni dio pisane obrane prije svega je usmjeren na zaštitu dostojanstva roditelja, koji se pokušavaju sotonizirati" poput okrivljenika u konkretnom predmetu, te je usmjeren na senzibilizaciju šire javnosti, jer tko nije na svojoj vlastitoj koži naužio, vjerojatno ne može razumjeti zašto bi netko tražio ili pitao bilo što dodatno u vezi s cijepljenjem i zašto bi netko tražio ostvarivanje nadstandarda na što okrivljenici imaju pravo. Kao dokaz su dostavili svjedočanstva roditelja djece kojoj je nakon cijepljenja dijagnosticiran autizam, Nacional, 20.09.2016., str. 36. -41., preslika, u prilogu https://cijeplienje.info/dr-alma-demirovic-predsjednica-hrvatske-udruge-roditelja aktivista-moja-je-kcer-trajno-izgubila-kosu nakon sto je primila cjepivo/, isprint, u prilogu, https://cijepljenje.info/skola-zivota-zasto-smo-privremeno-odlucili-prestati- cijepiti-svoju-djecu/, isprint, u prilogu https://cijepljenje.info/category_svjedocanstval, po potrebi još vise desetaka svjedočanstava. Sve je više sudskih presuda i/ili nagodbi diljem svijeta (o silnim isplaćenim naknadama štete da ne se ne govori) koje otkrivaju da cjepiva nisu bezopasna, nego upravo suprotno da su potencijalno vrlo
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
opasna. Iz toga razloga također je ključno da se roditeljima ne krši Konvencijski priznato pravo na informirani i slobodni pristanak, kako se ne bi dogodilo da država istima, u najgorim slučajevima, naknadno isplaćuje goleme odštete, u kojoj isplati odštete se tragikomično događa da oštećenici, kao također porezni obveznici, posredno isplaćuju sami sebi odštetu, jer država isplaćuje odštetu iz novca svih poreznih obveznika (dakle i oštećenika). Budući da proizvod cjepiva samo zarađuje, a lišen je svake odgovornosti - tako postavljen sustav nužno se odražava i na gubitak povjerenja, ali i na snižavanje kvalitete proizvoda, jer su poslovne politike svih, pa tako i farmaceutskih korporacija danas vođene pretežito ili čak isključivo profitom!? Niti RH nije izuzetak, pa se tako u pr. sudskom slučaju u kojem je isplaćena milijunska odšteta od strane RH zorno vide potencijalno razorne posljedice ne samo po pojedinca i njegovo zdravlje i kvalitetu života, nego i po Državni proračun, a iz konkretne presude VSRH br. Rev 79/07-2 od 10.06.2009. izdvajamo odabrane "...u ovom konkretnom slučaju cjepivo protiv dječje paralize predstavlja opasnu stvar. Radi se o živom cjepivu koje i usprkos propisanog provjeravanja zdravstvenog stanja osobe koja se ima cijepiti može dovesti do nepoželjnih sporednih nuspojava kao što je to bilo u konkretnom slučaju. Kod mlt. l. tužitelja M. Z. je došlo do komplikacija, jer je nakon primanja prvog od predviđena tri cjepiva protiv dječje paralize obolio od te bolesti i to unatoč činjenici da se radi o ispravnom cjepivu... Zato oboljenje maloljetnog tužitelja nije tako objektivno nepredvidljiv i neuklonjiv događaj koji bi Republiku Hrvatsku oslobodio od njezine objektivne odštetne odgovornosti u ovom slučaju... "Postupanje okrivljenika je posve legitimno tj. zakonito, duboko je promišljeno i detaljno argumentirano s uporištem u savjesti, ali i u cijelom nizu međunarodnih i domaćih propisa, od kojih se samo najvažnije navodi: Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini (NN MU 13/2003), čije odredbe su sukladno članku 134. Ustava RH po pravnoj snazi iznad zakona. U Preambuli iste Konvencije je jasno i nedvosmisleno rečeno: „Države članice Vijeća Europe, druge države i Europska zajednica, koje su potpisnice ove Konvencije. Imajući na umu Opću deklaraciju o ljudskim pravima, koju je proglasila Opća skupština Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948, imajući na umu Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950.; Također imajući na umu Konvenciju o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.; Smatrajući da je cilj Vijeća Europe postići veće jedinstvo medu svojim članicama te da je jedan od načina kojim valja postići taj cilj očuvanje i daljnje ostvarivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda; Uvjerene u potrebu da se ljudsko biće poštuje kao pojedinac i kao pripadnik ljudske vrste, te priznajući važnost osiguranja dostojanstva ljudskog bića; Odlučujući da poduzmu take mjere kakve su potrebne za zaštitu ljudskog dostojanstva i temeljnih prava i sloboda pojedinca u pogledu primjene biologije i medicine, Dogovorile su se kako slijedi:
članak 1.
SVRHA I PREDMET
Stranke ove Konvencije štite dostojanstvo i identitet svih ljudskih bića i jamče svima, bez diskriminacije, poštovanje njihova integriteta i drugih prava i temeljnih sloboda u pogledu primjene biologije i medicine.
članak 2.
PRIMAT LJUDSKOG BICA
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
Interesi i dobrobit ljudskog bića imaju prednost nad samim interesom društva ili znanosti.
članak 4.
PROFESIONALNI STANDARDI
Svaki zahvat na području zdravstva, uključujući istraživanje, mora se provoditi u skladu s relevantnim profesionalnim obvezama i standardima.
Il. Poglavlje
PRISTANAK
članak 5.
OPĆE PRAVILO
Zahvat koji se odnosi na zdravlje može se izvršiti samo nakon što je osoba na koju se zahvat odnosi o njemu informirana i dala slobodan pristanak na njega. Toj se osobi prethodno daju odgovarajuće informacije o svrsi i prirodi zahvata kao i njegovim posljedicama i rizicima.
Dotična osoba može slobodno i u bilo koje vrijeme povući svoj pristanak." Na Internetu je dostupna i Opća deklaracija o bioetici i ljudskim pravima koju je 33. generalna konferencija UNESCO-a donijela 19. listopada 2005, a koja također jasno uređuje navedena pitanja (odabrani isječci):
„članak 3. - Ljudsko dostojanstvo i ljudska prava
1. Ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode moraju se poštivati u cijelosti.
2. Interesi i dobrobit pojedinaca trebaju imati prioritet nad samim interesom znanosti ili društva.
članak 5. - Autonomija i osobna odgovornost
Treba se poštivati autonomnost osoba u donošenju odluka uz preuzimanje odgovornosti za te odluke i uz uvažavanje autonomnosti drugih....
članak 6. - Pristanak
1. Bilo koja preventivna, dijagnostička i terapeutska medicinska intervencija može se provesti samo uz prethodni i slobodni pristanak dotične osobe koji podrazumijeva dobivanje dostatnih informacija. Kada je prikladno, dotična osoba treba izraziti svoj pristanak a može ga i povući u bilo koje vrijeme i iz bilo kojeg razloga bez nepovoljnih posljedica i šteta. ...
Stručna i pravna teorija također potvrđuje navedeno, pa tako UR, predstojnik UNESCO-ve Katedre za bioetiku, Međunarodni centar za zdravlje, pravo i etiku, Pravni fakultet Sveučilista u Haifi, u uvodu knjige Informirani pristanak
(UNESCO Chair, 2003.) navodi sljedeće:
"Temeljna prava čovjeka zasnivaju se na priznanju čovjekova statusa kao ljudskog bića, nepovredivosti njegova života i činjenici da je rođen slobodan i da će uvijek biti slobodan." Uvažavanje vrijednosti i želja pojedinca dužnost je koja postaje čak i jačom ukoliko pojedinac postane ranjiv. Budući da su autonomija i odgovornost svake osobe, uključujući i one kojima je potrebna zdravstvena skrb, prihvaćene kao važne vrijednosti, donošenje ili sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču vlastitog tijela ili zdravlja (moja opaska - ili osobe za koju mi skrbimo i odgovaramo - npr. dijete) mora biti opće priznato kao pravo."Prof. dr. sc. NR, koja je od 2012. do početka 2022. godine bila sutkinja Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, jedno vrijeme i potpredsjednica Europskog suda za ljudska prava, a koja je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu između ostalog predavala i izborni predmet "Medicina i pravo" u svojem radu "Informirani pristanak i pravo na
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
odbijanje tretmana u RH" navodi koji su i kakvi standardi važeći u RH: "Informirani pristanak ima pravnu, etičku i kliničku dimenziju. Pravno gledano institut informiranog pristanka traži od liječnika priopćiti pacijentu određene informacije kako bi dobio njegov pristanak za provođenje liječničkog postupka i to bilo kojeg liječničkog postupka. S etičkog aspekta institut informiranog pristanka pridonosi poštovanju autonomije osobe pri donošenju medicinski relevantnih odluka. Pacijent je taj koji mora donijeti odluku i potom s tom odlukom živjeti. Iz kliničke perspektive informirani pristanak otvara mogućnost za suradnju liječnika i pacijenta glede utvrđivanja bolesti i odabira odgovarajućeg tretmana. Informirani pristanak i zajedničko donošenje odluke poboljšavaju odnos liječnika i pacijenta, povećavaju njihovu suradnju i smanjuju rizik pokretanja sudskih postupaka zbog nesavjesnog postupanja liječnika. No glavna svrha informiranog pristanka je potvrditi autonomiju pacijenta, promovirati njegovo prava na samoodređenje i osigurati poštovanje pacijenta kao ljudskog bića. Donošenje odluka i sudjelovanje u donošenju odluka o vlastitom zdravlju priznaju se danas kao pacijentovo ljudsko pravo." Ne navodeći sve vrlo brojne odredbe ističu činjenicu da Zakon o liječništvu (NN 121/03. 1 17/08) sve navedeno u pisanoj obrani jasno propisuje, a izdvajaju samo čl. 19.:
„MEĐUSOBNI ODNOSI LIJEČNIKA I PACIJENATA
članak 19.
Svi postupci medicinske prevencije, dijagnostike i liječenja moraju se planirati i provoditi tako da se očuva ljudsko dostojanstvo, integritet osobe i prava pacijenata, a posebno pravo na informiranost i samostalno odlučivanje. Liječnik je dužan u odnosu prema pacijentima postupati primjenjujući i poštujući odredbe posebnih zakona koji reguliraju prava pacijenata te odredbe Kodeksa Hrvatske liječničke komore.
10. Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti, preuzeta u čl. 3. ZKP iz odredbe čl. 28. Ustava RH propisuje ne samo to da će se svatko smatrati nedužnim dok mu krivnja ne bude dokazana pravomoćnom sudskom presudom, što predstavlja jedan od kamena temeljaca zaštite ljudskih prava od samovolje državnih vlasti i pretvaranja okrivljenika u puki objekt kaznenog (prekršajnog) progona, nego i to da se svaka dvojba o postojanju neke činjenice koja predstavlja obilježje nekog kaznenog djela (prekršaja) ili o kojoj ovisi primjena neke odredbe KZ (PZ) mora riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika (načelo in dubio pro reo). Budući da je u Republici Hrvatskoj još uvijek vrlo teško pretraživati sudsku praksu s ovime u upućujemo na par odluka u kojima suci nisu dopustili da ovlašteni tužitelji uspiju s nekim teškim propustima, uz naravno ogradu da ne postoje dva identična slučaja, pa je tako i ovaj prekršajni postupak protiv okrivljenika jedinstven no on svejedno ne smije biti proveden niti arbitrarno niti nepravično, kako to proizlazi iz OPN-a. Primjeri nekoliko različitih oslobađajućih presuda:
• Presuda OS u Vž br. Pp G-271/2019 od 20.10.2021., preslika, u prilogu • Presuda PS u Zg br. Pp G-3894/15 od 04.03.2016., preslika, u prilogu • Presuda PS u Zg br. Pp G-2456/14 od 24.10.2014., preslika, u prilogu 11. Prekršajni zakon u mnogim svojim odredbama također potvrđuje navedeno:
Određenje prekršaja
članak 1.
Prekršaji i prekršajnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima čija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja, a njihova
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom. Svrha zakona lijepo se može iščitati i na 32. stranici obrazloženja Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (u finalnom tekstu objavljenog u NN 39/2013): „Sužavanjem definicije prekršaja traži se veći stupanj povrjeđivanja ili ugrožavanja zaštićenog dobra koji opravdava prekršajno sankcioniranje njihovih počinitelja. Naime, dosadašnja vrlo široka definicija po kojoj je prekršaj bio definiran kao svaka povreda javnog poretka, društvene discipline ili drugih društvenih vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela dovela je do prenormiranosti prekršaja propisanih u brojnim posebnim zakonima u kojima se svaka, pa i najmanja povreda, propisuje kao prekršaj Predloženom izmjenom utjecat će se na predlagatelje propisa koji propisuju prekršajna dijela da ne propisuju prekršajno kažnjivim ona ponašanja koja po stupnju povrjeđivanja i ugrožavanja zaštićenog dobra to doista ne zavrjeđuju." - izvor: https:/infodok sahor.hr/GetAlternativeDocument aspxent id=13661
12. Dvije su stvari ovdje osobito važne za istaknuti: 1. ponašanje okrivljenika ne povređuje člankom 1. PZ-a zajamčena i zaštićena dobra, nego je isto ponašanje izravno zajamčeno i zaštićeno Ustavom i Konvencijom i 2. čak i kada bi netko želio i mogao zanemariti činjenice navedene pod 1. detaljno obrazložene ovom Pisanom obranom i kada bi nekako iskonstruirao navodni prekršaj koje je navodno počinio okrivljenik, objektivno se mora priznati da nije ostvaren drugi uvjet iz El. 1. PZ-a, čija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja".
13. Ova obrana okrivljenih ima za cilj i svrnuti pažnju na to da u uređenom demokratskom društvu ne bi smjelo biti prihvatljivo omogućiti da se temeljna ljudska prava zajamčena najvišim pravnim izvorima Ustavom i Konvencijom ograničavaju ili uskraćuju pravnim propisima niže pravne snage i to još bez dobro provjerenih, poznatih, validnih i opravdanih razloga i svakako ne bez validnih dokaza, kao u konkretnom slučaju u kojem se jasno dokazuje da I. okrivljenik nije kriv za prekršaj koji mu se paušalno stavlja na teret, a Il. okrivljenica nije niti bila u ordinaciji u vrijeme navodno počinjenja prekršaja. Zaključno su naveli da čl. 82. PZ-a propisuje temeljnu svrhu postupovnih odredbi, a što treba osigurati zaštitu ljudskih prava kao i to da nitko nedužan ne bude osuđen, a što se također ne smije zanemariti u konkretnom postupku.
14. Napominje se da svi dokazi koji idu u prilog bilo kojem okrivljeniku, moraju biti izvedeni čak i na uštrb načela ekonomičnosti, jer je pravo na pravilno suđenje i adekvatnu obranu ustavna kategorija i kategorija zaštićena međunarodnim pravom.
15. Ovim nipošto ne impliciraju potrebu da se izvedu svi predloženi dokazi, nego onoliko koliko cijenjeni sud smatra da je potrebno, premda je po njihovom mišljenju već samostalno svaki od predloženih dokaza dovoljan za donošenje oslobađajuće presude.
16. Još bitnije i prije izvođenja ijednog dokaza moguće je isključivom primjenom prava (naročito uzimajući u obzir spomenute odredbe Ustava i Konvencije) donijeti oslobađajuću presudu.
17. Slijedom sveg navedenog I. i Il. okrivljenik smatraju da je evidentno da nisu počinili djelo za koje su optuženi te predlažu da Sud utvrdi da isti nisu krivi za počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret odnosno da rješenjem obustavi prekršajni postupak, a sve pridržavajući se odredbi čl. 181. i 182. PZ-a.
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
3. 2. okrivljena je u svom iskazu dodatno navela na raspravi pred sudom da je 1. okrivljeni kćerku mld. URT rođenu 2020. vodio na sistematske preglede, ona ne zna da li pedijatrica provodi cijepljenje djeteta u okviru sistematskog pregleda ili da se dobiva poseban poziv.
4. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid i čitao je zapisnik Državnog inspektorata od 15.04.2025., dopis Državnog inspektorata od 27. ožujka 2025. Centru za socijalnu skrb Dugo Selo i pravobraniteljici za djecu, zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 10.02.2025. sa dokazima na listu 24-27 spisa i zapisnike o izvršenom inspekcijskom pregledu od 20.12.2024., 09.04.2024 – list 35-39 spisa, potvrdu o prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za oba okrivljena od 09.06.2025. iz koje je vidljivo da su okrivljeni do sada prekršajno nekažnjavani, ispitao je svjedoke FR – sanitarnu inspektoricu, čitao je izjavu o pokretanju postupka informiranja sa prilozima – list 72- 119 spisa, saslušao je svjedokinju dr. ĐRT, čitao je informirani pristanak koji je ispunjavala dr. ĐR u odnosu na okrivljenika na listu 145-149 spisa, dopis Ministarstva zdravstva od 23.08.2021. sa predmetom:
Problematika cijepljenja – pravno savjetovanje"
5. Svjedokinja inspektorica ZR je u svom iskazu navela da je dana 09.02.2024. kolega SR sanitarni inspektor zaprimio prijavu o necijepljenoj djeci od strane pedijatrice MRTH, u kojoj prijavi je bilo navedeno da okrivljeni ne pristaju na cijepljenje djece. Kolega je utvrdio da okrivljeni ne pristaju na cijepljenje iako je pedijatrica smatrala da je iscrpila sve svoje resurse, da su roditelji bili pozvani na epidemiološku službu o informiranju o svrsishovitosti cijepljenja, pozvala ih je putem obrasca da dođu na cijepljenje. Roditelji su i dalje odbijali. Pedijatrica kod sebe ima obrazac 4 (III-6-111/A) kojim obrascem se dokazuje da roditelji ne pristaju na cijepljenje djeteta koje je obavezno. Isti obrazac je temelj njihovog postupanja. Ona je vidjela taj obrazac, njima to pedijatrica uvijek pokaže, jer putem toga podnose prijavu odnosno donose obavezan prekršajni nalog. Isti obrazac ima dr. ĐRT spec. pedijatar, Dom zdravlja zagrebačke županije Dugo Selo, [adresa]. Imaju jedan spis koji im je temeljni obzirom postoji nekoliko roditelja, a ne samo ovdje okrivljeni, koji nisu postupali u skladu sa zakonskom regulativom cijepljenja. Iz tog temeljnog kasnije se formira poseban spis po odbijanju cijepljenja malodobnog djeteta za svako dijete posebno. U suradnji sa liječnicom dr. ĐRT i medicinskom sestrom su iscrpno pokušavali roditelje uputiti na obvezu cijepljenja prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, međutim pošto su roditelji i dalje odbijali cijepljenje djeteta, za svakog roditelja posebno izdan je obavezni prekršajni nalog. Necijepljena djeca ne mogu pohađati gradski vrtić, pošto pedijatar ne može izdati potvrdu da je dijete cijepljeno. Nigdje nije navedeno da je pedijatar dužan pisanim putem odgovoriti na upite roditelja vezano za samo cijepljenje, to se može obaviti usmenim putem što većina pedijatara radi, ako roditelji i dalje odbijaju cijepljenje šalju ih u epidemiološku službu. Pri svakom dolasku pedijatar napiše i informira roditelja kada je sljedeći termin cijepljenja, a u slučaju da je dijete bolesno npr. ima temperaturu pedijatar odgodi cijepljenje i to je navedeno u djetetovu kartonu. Na poseban upit suda iskazala je da ona nije po struci liječnica, ali djeca koja imaju kontraindikacije mogu se cijepiti u kontroliranim uvjetima KB Srebrnjak ili Klaićeva bolnica ili ako pedijatar smatra da djeca imaju kontraindikacije
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
može izdati potvrdu kojom se ta djeca zbog svog zdravstvenog stanja neće cijepiti. No u ovom slučaju to nije tako, dijete URT nije imala kontraindikacije i roditelji su odbijali cijepljenje, ne zna iz kojega razloga, nije medicinski potkrijepljeno da bi dijete URT imalo medicinske indikacije za odgodu cijepljenja prema programu obveznog cijepljenja u Hrvatskoj od 2019. – 2021. i 2022. do 2025. Točno je navedeno u kojoj životnoj dobi se djeca moraju cijepiti i kojom vrstom cjepiva. Na poseban upit branitelja iskazala je da o cijepljenju djeteta odlučuje pedijatar i ako pedijatar smatra da dijete ima kontraindikaciju neće se procijepiti. Sjeća se da joj je pedijatrica ĐRT koja je naslijedila ordinaciju od dr. MRTH i već je postupak bio u tijeku, iscrpno informirala roditelje o svrsi cijepljenja međutim roditelji su i dalje odbijali cijepljenje. U zdravstvenom kartonu pedijatrica svaki puta kada roditelji odbiju cijepljenje to zapiše. Karton se vodi kronološki pri svakom pregledu, pisanim putem, elektroničkim i iskaznicom o imunizaciji. Roditelji su upućeni u epidemiološku službu. Na daljnji upit branitelja iskazala je da je medicinska sestra uvijek o svrsi cijepljenja, o proizvođaču cjepiva obavijestila roditelje, ona je to zaključila i to joj je poznato po obrascu 4 koji je prije navela, kada izdaju prekršajni nalog šalju i dopis pravobraniteljici za djecu i Centru za socijalnu skrb. Što se tiče nuspojava cjepiva sanitarni inspektor na to nema nadležnost, već epidemiološka služba. Na daljnji upit iskazala je da je prijavu podnijela dr. MRTH, koja prema medicinskom kartonu, gdje je napisano da roditelji odbijaju cijepljenje i iscrpnom informiranju, navela je ove roditelje da ne žele cijepiti svoje dijete, jer dijete nema kontraindikacije. Nakon što joj je predočena dokumentacija od strane branitelja okrivljenih, odnosno roditelja, odnosno pisani zahtjev roditelja od 23.3.2023. gdje traže informacije koje ih zanimaju o cjepivu, izjavila je da su dr. ĐRT i dr. N koja je otišla u mirovinu, viša sanitarna inspektorica i ona, uvidom u medicinsku dokumentaciju tj. zdravstveni karton djeteta, zaključili da roditelji odbijaju cijepljenje kao posebnu mjeru za suzbijanje sprečavanje bolesti poput hripavca, zaušnjaka i dr. i da roditelji odbijaju cijepljenje iako medicinski nije potkrijepljeno. Kada roditelji dovedu dijete liječniku bez obzira da li je riječ o sistematskom pregledu ili bolesti, pedijatrica može usmenim putem informirati roditelje o nuspojavama cijepljenja.
Branitelj okrivljenih je nakon iskaza inspektorice naveo da o prigovara iskazu, da ista u ovoj konkretnoj situaciji nije svjedokinja dostavila konkretno niti jedan dokaz. Ovaj način na koji je konstatirala da liječnik ne mora pismenim putem odgovoriti, oni tvrde da nije uopće odgovoreno na pisani zahtjev niti na koji način.
6. Svjedokinja ĐRT izjavila je da su djeca URT, dvoje djece, u njezinoj zdravstvenoj skrbi unazad dvije godine, otkada je preuzela ambulantu. Ona nije liječnik koji je njih prijavio sanitarnoj inspekciji, već je to bio netko od ranijih liječnika koji je roditelje prijavio državnom inspektoratu. Sanitarna inspekcija je došla kada je preuzela ambulantu za stalno, a ono što se ranije zbivalo ona ne zna i ne može se o tome očitovati. U ovom momentu i dalje radi u ambulanti čiji su pacijenti dvoje malodobne djece FRT i TRokrivljenih. S obzirom na veliki broj pacijenata ne može sa sigurnošću reći da li su ista djeca procijepljena, riječ je o URT rođena **.**.2020. Na poseban upit branitelja iskazala je da je zaprimila informirani pristanak od okrivljenika MR u kojemu stoji jako puno pitanja vezano za cijepljenje, ista pitanja nisu bila u njezinoj nadležnosti. Ista pitanja zahtijevao je MR, bila je mišljenja da su odgovore odradile liječnice i epidemiolog, a sve se to zbivalo prije njezinog dolaska u ordinaciju. Po zaprimljenom
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
pozivu na sud na predmetno ročište, obratila se 1. okrivljeniku obzirom je očekivala da su predmetni posao odradile kolegice prije nje, te je osobno 1. okrivljeniku poslala pismene upute o svakom cjepivu kojim se njegova djeca trebaju cijepiti, ako ga odluče cijepiti, odgovorila je i na neka postavljena pitanja koja su bila u njezinoj nadležnosti. Što se tiče svih pitanja na koja ona ne može dati odgovor, u spis je predala dopis Ministarstva zdravstva od 23. kolovoza 2021. To dokazuje da se ona uopće nije niti trebala obraćati okrivljeniku. Opseg poslova liječnika spada da on intenzivno razgovara sa roditeljima i pomaže im o važnosti procjepljivanja. Ona nije nikada niti jednog roditelja prijavljivala sanitarnoj inspekciji, bila je uvjerenja da će roditelji sami doći do spoznaje o važnosti procjepljivanja. Branitelj okrivljenih je nadalje postavio pitanje obzirom u dopisu nije navedena sama činjenica preosjetljivosti djece, da tko odgovara na ta pitanja i na kome je odgovornost, odgovorila je da to nije pitanje za nju, da je to pitanje za Ministarstvo zdravstva, agencije za lijekove Halmed, Državni inspektorat i Hrvatski zavodu za javno zdravstvo. Znači da se roditelji i skrbnici trebaju obratiti jednoj od institucija koje je navela. Ona se sa 1. okrivljenikom vidjela nekih dva puta i koliko se sjeća nije ga uputila kome da se obrati za odgovore koje im nije dala. Na jednom sistematskom pregledu 1. okrivljeni MR nije bio za to da se dijete cijepi, stoga niti nije utvrđivala preosjetljivost. Naglasila je da je ona s djecom 1. okrivljenika imala dodir dva puta u to je sigurna, a vezano za cijepljenje. U spis je predala primjerak izgleda informiraog pristanka, čisto da se vidi kako on izgleda gdje su jasno navedena pitanja koja je označila sa + su ona pitanja na koja ona može dati odgovor, a pitanja koja su označena sa – i? nisu u njezinoj nadležnosti i na njih ne može odgovoriti. Znači pojasnila je da je ona 1. okrivljeniku poslala i pisane upute o svakom cjepivu, znači bilo mu je objašnjeno o svakom cjepivu pismenim putem. Njezin nastup kao liječnika, kada se sretne s roditeljima koji se ne želi cijepiti, razgovaraju usmeno, a kada roditelj i dalje ostaje pri odluci da dijete ne želi cijepiti, tada dobiju i pisanu uputu o cjepivu, a i podatak da im ona stoji na raspolaganju za odgovor, tek tada ih šalje epidemiologu i to je njezin obrazac ponašanja. Na poseban upit branitelja je odgovorila da je to isto učinila i sa okrivljenima, nakon razgovora s epidemiolozima su došli k njoj.
7. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenih i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su I i II okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.
8. Naime, okrivljeni u vrijeme i na mjestu kako je to navedeno u izreci kao roditelji URT koja je rođena **.**.2020. nisu od 13.05.2024. u specijalističkoj ordinaciji za zdravstvenu zaštitu djece koja postoji u sklopu Doma zdravlja zagrebačke županije, Ispostava Dugo Selo, izvršili obvezu imunizacije svoje malodobne kćeri, protiv zaraznih bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece, školske i predškolske dobi u Republici Hrvatskoj u 2022. -2024. godine, iako nisu postojale kontraindikacije za cijepljenje usprkos iscrpnim informacijama roditeljima o obvezi i svrsi cijepljenja. Sud nije utvrdio okolnosti koje bi isključivale njihovu prekršajnu odgovornost. Iz priloga u spisu nedvojbeno se zaključuje da su roditelj obaviješten o neizvršavanju obveze imunizacije maloljetnog djeteta. Tijekom sistematskog pregleda višekratno su informirani o potrebi cijepljenja, prednostima
Poslovni broj: Pp-1219-2025-11
cijepljenja, mogućim rizicima necijepljenja i zakonskom posljedicama odbijanja cijepljenja. Upućeni su na dodatno savjetovanje s epidemiologom, da se za detaljnija pitanja vezana za cjepivo koja ih zanimaju obrate Halmedu, Državnom inspektoratu i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, a na koja cjepiva im nije mogao odgovoriti pedijatar. Sud je u cijelosti uzeo u obzir iskaz saslušane inspektorice ZR koja je na jasan i detaljan način opisala na koji način su se roditelji bili informirani i obaviješteni o posljedicama cijepljenja, vidjela je obrazac kojim se dokazuje da roditelji ne pristaju na cijepljenje djeteta koje je obvezatno . Navela je isto tako da nema zakonske regulative gdje je navedeno da je pedijatar u obvezi na opisani način, pisanim putem, odgovarati na upite roditelja vezano za samo cijepljenje, isto se može učiniti i usmenim putem, što se po mišljenju ovoga suda u cijelosti ostvarilo. Svjedokinja je navela da je utvrdila uvidom u medicinsku dokumentaciju odnosno karton URT da ista nije imala kontraindikacije za cijepljenje, te da su roditelji odbijali cijepljenje prema Programu obveznog cijepljenja u Hrvatskoj od 2019-2021 i 2022-2025. Isto tako sud je u cijelosti uzeo u obzir iskaz saslušane svjedokinje dr. SRT koja je iskazivala jasno, detaljno i uvjerljivo, ona je liječnica koja je naslijedila pedijatre koji su liječili dijete prije nje, da je sa svoje strane napravila sve što je u njezinoj mogućnosti kako bi roditelje informirala o obvezi, a potom i posljedicama cijepljenja. Naglasila je da na neka pitanja nije mogla odgovoriti, da su odgovore okrivljeni trebali potražiti u drugim institucijama, a u spisu ne prileži dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da su roditelji malodobne TRT odgovore potražili i izvan pedijatrijske ordinacije kako ih je na to uputila djetetova pedijatrica. Obranu okrivljenih sud nije prihvatio, kontradiktorna je sa svim provedenim dokazima. Stoga je sud donio presudu kojom se okrivljeni oglašavaju krivim za djelo prekršaja koje im se stavlja na teret.
9. Stoga je sud donio presudu kao u izreci, budući da nije utvrdio okolnosti koje bi isključivale njegovu prekršajnu odgovornost, te je okrivljenike proglasio krivim, uzimajući u obzir dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, činjenicu da prekršajem nisu prouzročene štetne posljedice, otegotnih okolnosti sud nije našao.
10. Temeljem u izreci citiranih propisa, okrivljeni su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovnom stanju okrivljenih obveznih da plate trošak.
U Sesvetama 27. listopada 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Ines Pindrić, v.r.
Karmen Lončar Mišura, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
