Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P-257/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Danijelu Trubiću odvj. iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja i isplate, bez održavanja ročišta, dana 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 3. Ugovora o kreditu br. 218-50- 3499558 sklopljenog 31. 5. 2006. između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69 i tužiteljice ĆŽC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koji je dana 31. svibnja 2006. solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Kvakana pod brojem OU-369/06-1, a koja glasi:

„ 3. /treće/NAKNADA

3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69 da tužiteljici ĆŽC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 412,11 EUR (slovima: četiristodvanaest eura i jedanaest centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na predmetni iznos

po stopi od 15% godišnje u razdoblju od 2. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69 da tužiteljici ĆŽC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi nastali parnični trošak u iznosu od 164,81 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. listopada 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 04. kolovoza 2025. podnio tužbu radi utvrđenja i isplate u kojoj u bitnome navodi:

- tužiteljica je kao korisnik kredita zaključila s tuženikom dana 31. svibnja 2006. Ugovor o kreditu br. 218-50-3499558 koji je istog dana solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Kvakana iz Čakovca pod brojem OU-369/06 (u daljnjem tekstu: Ugovor)

- predmetnim je Ugovorom tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 20.186,36 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita, a u konkretnom slučaju radilo se o potrošačkom kreditu čija je namjena bila kupnja osobnog vozila

- dana 1. lipnja 2006. tuženik je tužiteljici prilikom isplate naznačenog kredita obračunao i naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 3,30 % od iznosa kredita, odnosno tzv. Ulaznu naknadu u jednokratnom iznosu od 666,15 CHF, odnosno 3.105,04 HR, tj. 412,11 EUR (prema srednjem tečaju banke od 4,661184 za CHF)

- radi se o tipskoj odredbi koju je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojoj tužiteljica nije mogla pregovarati

- predmetnom odredbom nije određena svrha naknade, koje troškove ona obuhvaća, niti ista ima podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa sastavljanjem ugovora o kreditu s obzirom da je određena u postotnom iznosu od iznosa kredita

- stoga se radi o odredbi koja je očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je predmetna naknada iznosila čak 3,30 % od iznosa kredita, tako da je u konkretnom slučaju tužiteljica na ime tzv. ulazne naknade platila tuženiku iznos od 665,15 CHF, odnosno 412,11 EUR, što je u tom trenutku predstavljalo iznos od gotovo dva anuiteta kredita

- radi se i o odredbi koja se temeljem čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 s izmjenama i dopunama) smatra nepoštenom i protivnom načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima, pa je shodno tome odredba točke 3. Ugovora o kreditu temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima ništava, s obzirom da uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade

- kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO-a, tužiteljica ovdje ukazuje na činjenicu kako u Ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove tuženik ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, a niti se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo

- ističe se kako je tuženik kao banka jača ugovorna strana koja je prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplatila tužiteljici iznos od čak 3,30 % od iznosa kredita, pa naznačena odredba sadržana u točki 3. Ugovora, doista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice i slijedom gore naznačenih odredaba ZZP-a ukazuje se nepoštenom i ništetnom

- budući je sporni iznos od 412,11 EUR na ime obrade zahtjeva i odobravanje kredita tuženik stekao bez valjane pravne osnove, to je kao nepošteni stjecatelj novčanog iznosa kojeg je primio temeljem nepoštene odredbe koju je u svoju korist uvrstio u Ugovor o kreditu, temeljem čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO dužan naznačeni iznos vratiti tužiteljici i to zajedno sa zateznom kamatom, a sukladno odredbama čl. 1115. ZOO-a.

2. U prilog svojih tvrdnji tužitelj je priložio dokaze na koje se pozvao u tužbi, odnosno Ugovor o kreditu, kontrolni ispis unosa korištenja kredita od 1. lipnja 2006. uz naznaku naknade na ime obrade kreditnog zahtjeva, otplatni plan RBA od 1. lipnja 2006. po kreditu br. 218-50-3499558.

3. Sud je tuženiku 20. kolovoza 2025. otpremio tužbu na odgovor sa prilozima, uz napomenu da odgovor može podnijeti u roku od 30 dana od primitka tužbe, te ga je u dopisu ujedno upozorio na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u danom roku, opisane u čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22 - dalje u tekstu ZPP). Tuženik je primio tužbu s prilozima 25. kolovoza 2025.

4. Tuženik u određenom roku nije podnio odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu (čl. 331.b st. 1. toč. 4. ZPP-a).

5. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio.

6. Čl. 338. st. 5. ZPP-a propisuje: U obrazloženju presude zbog ogluhe, presude zbog izostanka, presude na temelju priznanja ili presude na temelju odricanja iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.

7. Temeljem svega navedenog, sud je utvrdio da su ovdje u potpunosti ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, zbog čega je odlučio kao u izreci, pod toč. I. i II. izreke presude.

8. S obzirom na u cijelosti postignuti uspjeh tužitelja u ovoj parnici (154. st. 1. ZPP- a), utemeljen je i zahtjev tužitelja za naknadu potrebnih parničnih troškova (155. st. 1. ZPP-a), kako slijedi:

1. Sastav tužbe Tbr.7. st.1. Tarife

100,00 EUR

2. PDV 25%

25,00 EUR

3. sudska pristojba na tužbu i presudu

39,81 EUR

9. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Odluka o trošku je osim toga utemeljena na čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018, 51/2023; dalje u tekstu: ZSP), te na Tar. br. 2. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019, 92/2021; dalje u tekstu: Uredba). Sukladno Tbr. 7. st. 1. Odvjetničke tarife, odvjetniku pripada nagrada za sastav tužbe prema vrijednosti predmeta spora u ovom predmetu od 50 bodova, što dakle iznosi 100,00 EUR, čemu se još pribraja i iznos PDV-a od 25,00 EUR. Tužitelj je sukladno čl. 7. st. 1. ZSP-a platio za tužbu koju je podnio u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojbu u trenutku podnošenja tužbe u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, te stoga, toliki iznos ima pravo i potraživati od tuženika. Nadalje pristojba na presudu zbog ogluhe iznosi 26,54 EUR sukladno Tar. br. 2. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 2. Uredbe, pa stoga ukupno nastali i priznati trošak tužitelja iznosi 164,81 EUR, a o trošku je sud odlučio u toč. III. izreke ove presude.

U Čakovcu 27. listopada 2025.

Sutkinja

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda zbog ogluhe i presuda zbog izostanka ne mogu se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

O tome obavijest:

1. Tužiteljica po pun.

2. Tužena