Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-141/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja INTERFRIGO S.R.L., Italija, Via delle Industrie 3, 33074 Fontanafredda, OIB: 25633570032, zastupanog po punomoćnici Beati Adrianni Glinskoj, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika MARIJOS LOGISTIKA d.o.o., Zadar, Ulica Josipa Stadlera 2, OIB: 78438440818, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 9. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja te odsustvu uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu odluke 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Ivane Župan iz Zadra, poslovni broj Ovrv-6899/2024 od 29. kolovoza 2024. kojim je naloženo tuženiku MARIJOS LOGISTIKA d.o.o., Zadar, Ulica Josipa Stadlera 2, OIB: 78438440818 INTERFRIGO S.R.L., Italija, Via delle Industrie 3, 33074 Fontanafredda, OIB: 25633570032, na temelju vjerodostojne isprave namiriti tražbinu u iznosu od 13.264,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. 3. 2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a do 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 65,86 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 964,55 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Javnoj bilježnici Ivani Župan iz Zadra je tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 13.264,00 eura protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Javna bilježnica je donijela pod poslovnim brojem Ovrv-6899/2024 29. kolovoza 2024. rješenje o ovrsi protiv kojega je tuženik uložio prigovor, te je dostavio predmet Općinskom sudu u Zadru na daljnje postupanje, a koji se rješenjem posl. br. Povrv-528/2024-2 od 28. listopada 2024. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis predmeta dostavio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

3. U svom prigovoru, sada odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti. Osporava iznos koji tužitelj od njega potražuje. Spisu je priložio dopis kojim je od tužitelja tražio dva rashladna uređaja, prema ponudi koju su poslali su i izvršili i plaćanje – za dva rashladna uređaja. Međutim, kada su došli u Italiju, radnici tužitelja su njima ukrcali četiri rashladna uređaja i to ne znaju po čijem nalogu, a vozač nije znao količinu. Kad su im javili da su ukrcana dva uređaja viška, djelatnik tužitelja im je rekao da neće biti problema, da samo uređaje zadrže još neko vrijeme. Rashladni uređaji stoje u skladištu i tuženik ih je voljan vratiti odakle su ih i preuzeli. Uzimali su inače narudžbe od tužitelja i uvijek su sve uredno plaćali.

4. Ovaj sud je u nastavku postupka pod gornjim poslovnim brojem 9. siječnja 2025. donio rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju sve provedene radnje te je odredio da će se postupak dalje voditi kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

5. Tužitelj je u nastavku postupka, u bitnome, naveo da je 27. listopada 2022. odnosno nakon emaila tuženika dostavljenog uz prigovor, zaprimio email tuženika u kojem navodi da bi za svaki slučaj u komoru stavili po dva motora u suačju da jedan prestane raditi drugi bi održavao temperaturu. U daljnjoj korespondenciji među strankama tužitelj je 22. studenoga 2022. poslao email u kojem je u prilogu dostavio potvrdu narudžbe za rashladnu opremu i pribor. Tužitelj navodi da je u ponudi bio naveden uređaj, rashladna centrala po cijeni od 10.500,00 kuna, ali se tuženik na kraju odlučio za drugi model rashladne centrale po cijeni od 15.796,00 eura. 4. siječnja 2023. tuženik je svojim kamionima preuzeo isparivač za TN komoru i isparivač za BT komoru. 25. siječnja 2023. je tuženik preuzeo od tužitelja rashladnu centralu i kondenzator. Sva navedena primopredaja je evidentirana u transportnim listovima koje je tuženik predao tužitelju a iz kojih je jasno vidljivo da je ugovoren način primopredaje robe u poslovnim prostorijama tužitelja. Tužitelj je izvršio sve svoje ugovorne obveze prema tuženiku. U odnosu na navode tuženika da je greškom utovareno četiri isparivača, tužitelj navodi kako se utuženo potraživanje ne odnosi na četiri isparivača nego na dva isparivača koja je tuženik naručio i za koje je platio depozit od kojih jedan košta 7.496,00 eura a drugi 7.972,00 eura. Popis isporučenih stavki kako je ranije navedeno je tuženik potvrdio svojim potpisom na transportnim listovima. 30. studenoga 2022. tuženik je izvršio uplatu depozita na račun tužitelja u iznosu od 21.900,00 eura što je jedina uplata koju je tužitelj zaprimio od tuženika. S obzirom da je tužitelj tuženiku isporučio robu u protuvrijednosti od 35.164,00 eura, sada tužitelj od tuženika potražuje ukupno 13.264,00 eura.

6. Za dokaz odnosno potvrdu svojih navoda tužitelj je predložio provesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem – za slučaj da tuženik osporava visinu potraživanja, kao i zatražiti o Porezne uprave podatak od tome je li tuženik u odnosu na utuženi račun koristio pravo na odbitak pretporeza.

7. Povodom prijedloga tužitelja sud je, sukladno odredbi čl. 221. b Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), od Porezne uprave zatražio podatak o tome je li tuženik u odnosu na predmetni račun br. 1/U od 31. siječnja 2023. u iznosu od 13.264,00 eura koristio pravo na odbitak pretporeza. Dopisom od 24. travnja 2025. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar je izvijestila kako se kod tuženika, kao poreznog obveznika, radi o stjecanju dobara i usluga iz druge države članice unutar Europske unije te isto ne iskazuje u posebnoj evidenciji o primljenim računima za razdoblje oporezivanja za koje je u prijavi PDV-a iskazan pretporez nego sukladno čl. 86. Zakona o porezu na dodanu vrijednost porezni obveznik mora podnijeti prijavu za stjecanje dobara i primljene usluge u kojoj navodi sve podatke o vrijednosti stjecanja dobara, kao i o vrijednosti primljenih usluga koje su mu obavili porezni obveznici sa sjedištem u drugoj državi članici. Uvidom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je kako je tuženik kao porezni obveznik podnio PDV-S obrasce za 2023. za razdoblje siječanj – prosinac u kojima je iskazao PDV ID broj isporučitelja IT01398700938 u travnju 2023. u iznosu od 5.471,20 eura u kojem je iskazano stjecanje usluga od isporučitelja sa PDV ID brojem IT01398700938. S obzirom na podatke kojima raspolažu nije moguće nedvojbeno utvrditi odnosi li se na potraživanje iz predmetnog računa.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Sud nije provodio dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti, pored činjenice da je tužitelj u ovom postupku ostalim dokazima po stavu ovoga suda dokazao osnovanost svoga potraživanja, kao i pored činjenice potpune pasivnosti tuženika koji je svoje osporavanje praktički paušalno iznio u prigovoru na rješenje o ovrsi dok zapravo svoje navode nije ničim potkrijepio. Za napomenuti je i kako je tužitelj taj dokaz predložio provesti ukoliko bi tuženik prigovorio visini utuženog potraživanja, što u ovom predmetu nije bio slučaj.

10. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

11. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

13. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos na ime neplaćenog iznosa za isporučenu robu.

14. Iz računa br. 1/U (prijevod na l.s. 165) je razvidno kako je isti izdao tužitelj tuženiku za 2 komada isparivača, 2 komada rashladnih uređaja i kondenzator. Od ukupne cijene oduzet je iznos prethodno plaćenog predujma u iznosu od 21.900,00 eura te je preostalo za platiti 13.264,00 eura. Iz tog računa, kao i iz ostale dokumentacije u spisu proizlazi i da je porezni broj tužitelja 01398700938, odnosno upravo onaj koji je naveden u dopisu Porezne uprave. Za napomenuti je kako je u prijevodima dokumentacije pogrešno naveden nešto drugačiji porezni broj (npr. 01398770398 ili 01396770938), međutim, kada se izvrši uvid u originale te dokumentacije jasno se utvrđuje da je kod prijevoda došlo do omaške pri prijenosu znamenki.

15. Dakle, u ovom postupku je nesporno kako je postojala poslovna suradnja između stranaka, pri čemu je tužitelj tuženik isporučio određenu robu, a tuženik tužitelju bio tužen za tu robu isplatiti kupoprodajnu cijenu.

16. Ono što je bilo sporno je činjenica koju ističe tuženik a to je pogrešna isporuka četiri umjesto dva rashladna uređaja, pri čemu su dva višak koji tuženik treba tužitelju vratiti i koji tuženik tužitelju ne želi platiti. Tuženik svoje navode temelji na činjenici da smatra da utuženi novac upravo otpada na ta dva uređaja, koja on ni ne koristi i koje želi vratiti. Također, svoje navode potvrđuje emailom iz kojeg proizlazi da je od tužitelja 19. listopada 2022. zatražio ponudu dva rashladna uređaja uz napomenu da mu trebaju dva motora za dvije komore.

17. Iz email korespondencije stranaka koja prileži spisu proizlazi kako je tužitelj dostavio ponudu, tuženik ponudu prihvatio i kako je roba iz utuženog računa isporučena tuženiku (potpisane otpremnice). Iz ostale spisu priležeće dokumentacije ne proizlazi da je tuženik u bilo kojem trenutku prigovorio kako računu, tako ni isporučenoj robi odnosno količini iste.

18. Isto tako, u prilog navodima tužitelja ide i dopis Porezne uprave. Naime, iako iz njega ne proizlazi nedvojbeno da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza u odnosu na utuženi račun pa se tako taj podatak ne može koristiti kao jedini, nedvojbeni, dokaz sukladno odredbi čl. 221. b ZPP-a, navodi iz dopisa upućuju na činjenicu da je tuženik prijavio postojanje računa, odnosno poslovanje, sa poslovnim subjektom iz Italije čiji porezni broj odgovara poreznom broju tužitelja. Tako i taj dokaz, po stavu ovoga suda, dodatno potvrđuje navode tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

19. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

20. U ovom predmetu imamo odnos kupoprodaje pri čemu se sukladno čl. 376. ZOO-a prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

21. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan pa je tako valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, a temeljem odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-i u dijelu glavnice i zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice te priznatog iznosa ovršnog troška održati na snazi platni nalog.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

23. Tužitelju je priznat ovršni trošak u iznosu od ukupno 108,30 eura i to na ime predujma odnosno ostatka naknade javnom bilježniku sve prema potvrdama koje su dostavljene u spis (l.s. 41 i 80) pa je tako i u dijelu ovršnoga troška odnosno zakonskih zateznih kamata na isti valjalo održati na snazi platni nalog.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 14. ožujka 2025. i 9. listopada 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) kao i trošak sastava obrazloženog podneska 21. veljače 2025. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) te trošak sastava podnesaka 4. ožujka 2025. i 8. listopada 2025. od po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4.) sve prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25%, prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura te uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 89,55 eura (sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama), ukupno iznosi 964,55 eura. Sud je tužitelju prema zahtjevu iz podneska od 9. listopada 2025., sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, priznao i zakonske zatezne kamate na zatraženi parnični trošak.

25. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 27. listopada 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 179,09 eura

- Tuženiku