Poslovni broj: Us I-1848/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice HF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru, Ruđera Boškovića 4., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3., OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) ĐF, radi priznavanja prava s osnova profesionalne bolesti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 26. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenika tuženika, dana 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/23- 01/578, Urbroj: 338-01-06-05-24-22 od 02. srpnja 2024.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-03/23-01/578, Urbroj: 338-01-06-05-24-22 od 02. srpnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Klasa: UP/l-502-03/22-03/109, Urbroj: 338-21- 02-02-23-18 od 4. svibnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem tužiteljici, zaposlenoj u vrijeme podnošenja zahtjeva kod poslodavca HRT, Prisavlje 3., Zagreb, bolest izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji M77.0 nije priznata kao profesionalna bolest (točka I. izreke) te u vezi navedene bolesti iz točke I. izreke nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti.

2.Tužiteljica pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija navedeno drugostupanjsko rješenje od 02. srpnja 2024. navodeći da je presudom ovoga suda, poslovni broj: Usl-2124/23 od 19. veljače 2024. poništeno rješenje tuženika od 04. kolovoza 2013., Klasa: UP/II-502-03/23-01/578, Urbroj. 338-01-06-05-23-04 i predmet vraćen na ponovni postupak. U točki 15. navedene presude da je konstatirano da su navodi Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda izneseni u nalazu, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/II-502-03/23-01/578, Urbroj: 338-01-10-04-23-03 od 03. kolovoza 2023. kontradiktorni i proturječni sami sebi slijedom čega se osporeno rješenje tuženika ne može potvrditi zakonitim, pa je odlučeno kao u izreci presude. U toč. 16. obrazloženja presude sud je naveo da je tuženik dužan pribaviti od poslodavca detaljan opis tjelesne aktivnosti tužiteljice na radnom mjestu te popis i detaljan opis poslova s naglaskom na ponavljajuće pokrete desne ruke, lakta, ručnog zgloba i prstiju za sve poslove koje je tužiteljica obavljala, a potom zatražiti novi nalaz, mišljene i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda u kojem će biti detaljno analizirana sva tužiteljičina dokumentacija kao i ono što proizlazi iz njenoga osobnog pregleda te donijeti novo rješenja. Nadalje se u tužbi u bitnome navodi da su u obrazloženju pobijanog rješenja (stranica 1-5) ponovljeni svi tekstualni navodi iz prethodno poništenog rješenja te ponovljena uputa ovoga suda iz gore navedene presude. Navode se i odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na koje se tuženik pozvao u obrazloženju osporavanog rješenja. Posebno se ističe da u ponovljenom postupku drugostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno uputi iz ranije presude na način kako je navedeno u jasnoj uputi, odnosno da nije donijelo pobijano rješenje na način da je pobijanu odluku temeljilo na mišljenima stručnih tijela utemeljenim na odgovoru poslodavca koji je konkretno i jasno od poslodavca tražen. U ponovljenom postupku da je pribavljeno očitovanje poslodavca od 21. ožujka 2024., mišljenje Službe za medicinu rada i sporta Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 02. svibnja 2024. te stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije zavoda o mogućnosti priznavanja tražene dijagnoze kao profesionalne bolesti za tužiteljicu od dana 15. svibnja 2024., u bitnome se navodi sadržaj istih i ističe da se pribavljena mišljenja ne temelje na očitovanju poslodavca, na sveukupnoj medicinskoj dokumentaciji između kojih su i nalazi neposrednog liječnika fizijatra dr. H koji je vidio tužiteljicu, za razliku od povjerenstva Direkcije, sa opisom tijeka bolesti i liječenja, kao i bez osobnog pregleda tužiteljice na koji je presuda i uputila drugostupanjsko tijelo. Drugostupanjsko tijelo da je u ponovljenom postupku postupilo protivno uputi iz presude ovoga suda poslovni broj Usl-2124/23 iz toč. 16. obrazloženja iste. Naime, u ponovno pribavljenim mišljenjima Službe za medicinu rada i sporta Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 02. svibnja 2024. i Liječničkog povjerenstva Direkcije zavoda o mogućnosti priznavanja tražene dijagnoze kao profesionalne bolesti za tužiteljicu od 15. svibnja 2024. osim općepoznatih Google definicija dijagnoze M 77 – ostale entezopatije da nema ni stručnog ni pravilnog mišljenja, jer da bi mišljenja navedenih tijela bilo pravilna i stručna da bi trebala sadržavati sve one elemente koji su od poslodavca traženi, a nisu dostavljeni, niti su utvrđeni i utvrđivani na drugi način koji drugostupanjskom tijelu procesno na raspolaganju, odnosno navedena mišljenja da ne sadrže konkretne podatke o osobi na koju se mišljenja odnose (analiza spola, dobi, liječničkog kartona i evidentiranih bolesti, odsutnosti sa rada zbog privremene nesposobnosti za rada i dijagnoza, lijekova, liječenja, terapija, dužine radnog staža i vrste radnih mjesta, da li se posao obavlja uporabom miša i sa kojim pokretima koje ruke, koliko ruka tužiteljice trpi opterećenje takvim radom i sl.) a koja osoba je predmet vještačenja i o radnom procesu u kojem osoba radi što uključuje konkretne podatke o sustavu rada, o količini i vrsti rada, načinu obavljanja rada, osobnosti tužiteljice -osobni pregled ( da li je njezina radna ruka desna ili lijeva, ako je desna koliko se opterećuje lijeva ruka i koliko lijeva ruka participira u rasterećenju rada desne ruke u smislu smanjenja opterećenja, koliko njezina bolesna ruka trpi opterećenje dnevnim radom i sl.) a za sve to treba znati ponajprije detaljni opis i vrstu poslova koje tužiteljica radi kod poslodavca. Tužiteljica da je u očitovanju, koje je od nje u prvostupanjskom postupku traženo, navela da radi na sustavu zvanom „NETIA“, međutim, da ni u jednom mišljenju nije spomenut taj sustav rada i karakteristike toga sustava rada vezano za rad bolesnom rukom. Nadalje, da ni vještaci u dostavljenim mišljenjima nisu ni opisali rad na tom sustavu NETIA (navod tužiteljice da radi na tom sustavu od poslodavca nije osporen) kod opisa rada bolesne ruke konkretno kod procjene specifičnih jednoobraznih ponavljajućih pokreta u smislu specifičnih prenaprezanja kumulativnom traumom u volumenu, intenzitetu i kontinuitetu neophodnom za razvoj profesionalne bolesti lokomotornog sustava. Ističe se da, ako u vještačenjima nije akceptiran način rada na sustavu „NETIA“, niti su očito vještaci čuli da taj sustav postoji u novinarstvu, konkretno u informativnom programu koji je radno mjesto novinara – tužiteljice i u kojem se program priprema, ne slobodnim ritmom, već zadanim ritmom koji određuje termin vijesti svakih sat vremena, da se postavlja pitanje na koji način je prema pravilima struke donesen zaključak u dostavljenim mišljenjima da bolest tužiteljice nije profesionalna bolest već bolest vezana za rad uzrokovana sinergičkim multifaktorijalnim učinkom nekoliko različitih čimbenika ali nikako bolestima isključivo profesionalne etiologije, odnosno ako se ne zna što se i kako radi i u kojem zadanom vremenu i kojim radnjama, kako se sa sigurnošću isključuje profesionalna etiologija bolesti tužiteljice. Iz ponovno pribavljenog očitovanja poslodavca od 21. ožujka 2024. da ne proizlazi nikakva osnova za zaključak da je posao tužiteljice, …..“ posao koji se obavlja na terenu i uredskim prostorima i radnim studijima i da je posao podijeljen 50 % terena i 50 % uredskih poslova i da je ritam rada za računalom slobodan…“ na što se poziva drugostupanjsko tijelo u pobijanom rješenju – zaključak na stranici 6. pa da takvi poslovi nisu po svom intenzitetu opterećenje na radnom mjestu koje bi uzrokovalo sindrome prenaprezanja kumulativnom traumom u onom volumenu, intenzitetu i kontinuitetu neophodnom za razvoj profesionalne bolesti lokomotornog aparata. Bolest tužiteljice dijagnoze M77 da jeste prema Zakonu o listi profesionalnih bolesti profesionalna bolest iz čl. 2. st. 2. (redni broj 41.), a bolest tužiteljice da nije osporena kao bolest, pri čemu ne samo da vještačenja ne analiziraju radni proces i sustav rada, već da izostavljaju i analizu svih potrebnih elemenata vezanih za osobnost tužiteljice, radni sustav i radni proces koji su u ocjeni elemenata profesionalne bolesti u uzročno posljedičnoj vezi. Svi ti elementi da su utvrdivi stručnim vještačenjem i tužiteljice i stvarnog procesa rada od strane neovisnih vještaka kakvi u postupku nisu sudjelovali, a da je tome tako da proizlazi iz nedopuštene analize kritičkog sadržaja sudske presude od strane toga povjerenstva na zadnjoj stranici nalaza i mišljenja. Tijekom postupka, iz kojeg proizlazi pobijano rješenje, tužiteljica da sa dokumentacijom pribavljenom u ponovljenom postupku nije upoznata jer da joj nije dostavljena prije pobijanog rješenja. Zaključno se navodi da u ponovljenom postupku nisu od strane drugostupanjskog tijela sa sigurnošću otklonjeni nedostaci definirani ranijom presudom niti je postupljeno po ranijoj presudi pobijano rješenje da nije ni zakonito ni pravilno. Slijedom navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi.

3.Tuženik u odgovoru navodi da tužba nije osnovana, da je , suprotno navodima tužbe, pobijano rješenje donijeto u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku a sukladno važećim zakonskim propisima. Tuženik se poziva na odredbe članka 68. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koje i citira, te se poziva i na članak 2. stavak 1. Zakona o listi profesionalnih bolesti („Narodne novine“ broj 162/98, 107/07) kao i članak 4. točka 41. iste Liste, koje odredbe također citira, te vezano za navedene odredbe navodi što je u postupku pred tuženikom utvrđeno zaključno navodeći da je u tijeku postupka utvrđeno da tražena dijagnoza bolesti kod tužiteljice nije profesionalne etiologije te da se ne može priznati kao profesionalna bolest. Nadalje tuženik, u odnosu na navode iz tužbe, ističe da su u tijeku postupka utvrđene sve relevantne činjenice (mjesto, način rada i intenzitet rada tužiteljice mišem) izvođenjem svih relevantnih dokaza kao i da su nadležna tijela vještačenja u svojim stručnim ocjenama uzela u obzir sve relevantne činjenice pri čemu da su dana jasna i dostatna obrazloženja zašto se tražena dijagnoza ne može priznati kao profesionalna bolest. Ističe se da tužiteljica u biti niti ne osporava činjenična utvrđenja tuženika već samo zaključke tuženika u odnosu na izvedene dokaze pri čemu da u postupku nije predložila bilo kakve druge dokaze u odnosu na relevantne okolnosti već da je njen procesni položaj bio isključivo pasivan. Nadalje se u odnosu na navode iz tužbe ističe da ovaj sud u presudi, poslovni broj: UsI-2124/23 od 19. veljače 2024., nije dao izričitu uputu tuženiku da se u ponovnom postupku tužiteljica pregleda prilikom izrade novog nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika već da je navod o pregledu tužiteljice učinjen nuzgredno. Isto tako da, sukladno primjenjivim propisima, liječnička povjerenstva tuženika u postupcima priznavanja profesionalne bolest nalaze, mišljenja i ocjene donose na temelju medicinske dokumentacije. Tuženik se u svezi s tim poziva na očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika od 23. rujna 2024. u kojem se navodi da nije bio nužan pregled tužiteljice jer da je u priloženoj medicinskom i drugoj dokumentaciji dostavljeno dovoljno podataka uključujući i detaljni klinički status za donošenje nalaza, mišljenja i ocjene (koje je dostavio u prilogu odgovora na tužbu). Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.U očitovanju liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika od 23. rujna 2024., koje je dostavljeno u prilogu odgovora na tužbu, se navodi da je nakon uvida u cjelokupnu priloženu medicinsku dokumentaciju te sukladno mišljenju specijaliste medicine rada Službe za medicinu rada HZJZG u dva navrata, Liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda dana 15.05.2024 utvrdilo da se za bolest pod dijagnozom ostale entezopatije (MKB10:M77) u sklopu koje su dijagnoze Epicpndylitis laterale (M77.1), Epicpndylitis mediale (M77.0) ne može priznati profesionalna etiologija budući da nisu utvrđena specifična opterećenja na radnom mjestu koja bi nedvosmisleno uzrokovala sindrome prenaprezanja kumulativnom traumom u onom volumenu, odnosno intenzitetu i kontinuitetu neophodnom za razvoj profesionalne bolesti lokomotornog aparata, a sve sukladno Pravilniku o pravíma, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti i Zakonu o listi profesionalnih bolesti Nalaz Liječničkog povjerenstva Direkcije da predstavlja činjeníčnu osnovu za provođenje stručno medicinskog vještačenja i donošenje ocjene o postojanju medicinskih indikacija za ostvarivanje pojedinih prava osigurane osobe. Liječničko povjerenstvo da u nalazu obvezno navodi na osnovi koje se medicinske i druge dokumentacije odlučivalo, uz navođenje nalaza u svezi s bolesti te činjenica koje iz njih proizlaze, kao i da li su obavili pregled osigurane osobe i što je njime utvrđeno, uz obvezno navođenje detaljnog kliničkog i funkcionalnog statusa s osvrtom na organski sustav, a u slučaju stručno medicinskog vještačenja vezano uz radnu sposobnost osiguranika radnu anamnezu. U navedenom slučaju stručno medicinsko vještačenje da je provedeno uvidom u opsežnu medicinsku í drugu dokumentaciju specijalista relevantnih medicinskih djelatnosti uz navođenje detaljnog kliničkog statusa, te uvidom u míšljenje specijaliste medicíne rada Službe za medicínu rada HZJZ-a u dva navrata. U mišljenju i ocjeni a na osnovi medicinske dokumentacije liječničko povjerenstvo da je potanko obrazložilo nepostojanje medicinskih indikacija koje su osnova za priznavanje prava. Slijedom navedenoga liječničko povjerenstvo smatra da nije bio nužan pregled osiguranice jer da je u priloženoj medicinskoj i drugoj dokumentaciji dostavljeno dovoljno podataka uključujući i detaljan klinički status za donošenje nalaza, mišljenja i ocjene.

5.Tužiteljica je u podnesku od 22. rujna 2025. navela da ostaje kod svih navoda iz tužbe, a u odnosu na očitovanje liječničkog povjerenstva od 23. rujna 2024. da se i dalje navodi da takvo očitovanje nije otklonilo navode iz tužbe. Naime, ističe se da u postupku ostaju kao utvrđene činjenice, koje da nisu osporene od strane tuženika, i to: a)postojanje bolesti tužiteljice – bolest nije osporena; b)bolest tužiteljice da dijagnozom bolesti „M77“ – dijagnoza nije osporena; c) dijagnoza bolesti tužiteljice „M77“ da jeste bolest sa liste profesionalnih oboljenja – Zakon o listi profesionalnih bolesti – zakonski tekst nije učinjen spornim; d)jedino radno mjesto na kojem je radila tužiteljica je radno mjesto novinara – poslodavac nije osporio; e)jedini poslodavac tužiteljice HRT – podnositelj prijave – poslodavac nije osporio. Na temelju takvih nespornih činjenica, povjerenstvo da u svom mišljenju i naknadnom očitovanju nije odgovorilo zašto u slučaju tužiteljice nesporna bolest sa dijagnozom M77 sa liste profesionalnih bolesti nije profesionalno oboljenje. Ponavlja se da povjerenstvo mora naći postojanje uzročno posljedične veze između postojanja određene bolesti i radnog procesa radnika ili sa sigurnošću jasno i argumentirano otkloniti postojanje takve veza, a što da nije slučaj u ovom postupku a na što da je upućeno i prethodnom presudom. Navodi se i to da je, premda nije predmet ovog upravnog spora, a ranije upravnog postupka, nemogućnost obavljanja radnog procesa od strane tužiteljice bila i predmet nezakonitog otkaza tužiteljici od strane poslodavca koja odluka da je utvrđena nezakonitom.

6.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24 – dalje: ZUS).

7.Tužiteljica je po zamjenici svoje opunomoćenica na raspravi ostala u svemu kao tijekom spora, ustrajala je u predloženim dokazima te navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

8.Tuženik je po svom opunomoćeniku ostao pri navodima u tijeku dosadašnjeg postupka. Naveo je i da mu ne treba rok za očitovanje na podnesak tužiteljice od 23. rujna 2025.

9.U dokaznom postupku sud je čitao dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i dokumentaciju u spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, dok je odbijen prijedlog tužiteljice za pribavom spisa ovoga suda, poslovni broj: UsI- 2124/23 i uvidom u isti, obzirom da spisu upravnog tijela prileži presuda ovoga suda, poslovni broj: UsI-2124/23-7 od 19. veljače 2024., radi čega je taj prijedlog tužiteljice kao suvišan odbijen.

10.Tužiteljica je po svojoj opunomoćenici zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora.

11.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja a koje rješenje je doneseno u izvršenju presude ovoga suda, poslovni broj: 14 UsI-2124/23-7 od 19. veljače 2024.

13.Iz sadržaja spisa je razvidno, te među strankama nije sporno, da je Hrvatska radio televizija (dalje: HRT), poslodavac tužiteljice, dana 28. lipnja 2022. podnijela prijavu o profesionalnoj bolesti za tužiteljicu prema dijagnozi MKB-10 klasifikaciji M77,0 Ostale etezopatije; da je zahtjevu priložena izjava tužiteljice, Nalaz i mišljenje specijaliste medicine rada od 27. travnja 2022., Katalog radnog mjesta HRT-a, Potvrda HRT-a od 25. travnja 2022., Opći podaci o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja od 22. travnja 2022. te medicinska dokumentacija za žaliteljicu; da je prvostupanjsko tijelo pribavilo izvod iz osobnog zdravstvenog kartona za tužiteljicu, očitovanje HRT-a od 4. studenoga 2022., izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad za tužiteljicu, Elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 1. prosinca 2022., nadopunu izjave tužiteljice od 2. prosinca 2022. uz koji je priložena medicinska i druga dokumentacija tužiteljice, te očitovanje HRT-a od 21. veljače 2023.; da je prvostupanjsko tijelo pribavilo Mišljenje o profesionalnoj bolesti Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Klasa: 502-03122-09/1000, Urbroj: 381-09- 90-23-7 od 20. travnja 2023. u kojem se opisuje sadržaj medicinske i druge dokumentacije u spisu te utvrđuje, uvažavajući detaljan opis radnog mjesta i radnog procesa te potvrđeno slobodan ritam rada, da nisu utvrđena specifična opterećenja na radnom mjestu koja bi nedvojbeno uzrokovala sindrome prenaprezanja kumulativnom traumom u onom volumenu odnosno intenzitetu neophodnom za razvoj profesionalne bolesti lokomotornog aparata pa da se tužiteljici ne priznaje profesionalna etiologija uputne dijagnoze M77.0 Ostale entezopatije. Nadalje prema evidenciji Zavoda i stanju spisa proizlazi da je tužiteljica bila zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod HRT-a; da je ista kod tog poslodavca bila u radnom odnosu od 01. listopada 1997. do 22. travnja 2023.; da je kod tog poslodavca radila kao urednica -redaktorica od 01. listopada 1997. do 01. svibnja 2003; da je u razdoblju od 02. svibnja 2003. do 9. listopada 2003. radila kao urednica-voditeljica, u razdoblju od 10. listopada 2003. do 30. listopada 2004. je radila kao reporterka, u razdoblju od 01. studenog 2004. do 30. listopada 2011. je radila kao urednica u programu ili redakciji a od 01. listopada 2011. te kao novinarka 3 od 01. lipnja 2021. pa nadalje; da radno mjesto novinar 3 obuhvaća poslove pripreme programskih sadržaja, obrađivanje, selektiranje, analiziranje i prezentaciju informacija za zahtjevnije forme, priprema sadržaja, javljanje na mjesta događaja složenije uredničke poslove za programske sadržaje koje uređuje unos podataka u katalog i dr.; da su sva radna mjesta tužiteljice kroz godine rada iste različitog nazivlja radi promjena sistematizacija radnih mjesta unutar poslodavca ali su sve to bazično novinarski poslovi koji se obavljaju na terenu, uredskim prostorima i raznim studijima s time da je posao novinara podijeljen na 50% terena i 50% uredskih poslova (pisanje članaka, priprema emisija, montaža emisija) pri čemu je rad na računalu najčešće slobodan; da je prema izjavi tužiteljice problem miš i vrsta posla jer da je radila u softverskom programu u kojem novinari/urednici sami mišem uređuju, lijepe, odvajaju, skraćuju i produžuju tonske zapise; da se u nalazu i mišljenju specijaliste medicine rada od 7. travnja 2022. navodi da su se zadnjih četiri godine počeli javljati bolovi, slabost, trnci u području desnog lakta te dna podlaktice sa širenjem do četvrtog i petog prsta desne ruke te da je mišljenje da su ispunjeni uvjeti za priznavanje profesionalne bolesti entezopatije.

14.Nadalje nije sporno da je u provedbi drugostupanjskog postupka pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika od 03. kolovoza 2023. prema kojem je, pregledom medicinske i druge dokumentacije ocijenjeno da nisu utvrđena specifična opterećenja na radnom mjestu koja bi nedvosmisleno uzrokovala sindrome prenaprezanja kumulativnom traumom u onom volumenu odnosno intenzitetu i kontinuitetu neophodnom za razvoj profesionalne bolesti lokomotornog aparata radi čega da se osiguranici ne priznaje profesionalna etiologija dijagnoze Ostale entezopatije (MKB-10: M77.0).

15.Temeljem tog nalaza, mišljenja i ocjene tuženik je drugostupanjskim rješenjem Klasa: UP/II-502-03/23-01/578, Urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 4. kolovoza 2024. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu na prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-502- 03/22-03/109, Urbroj: 338-21-02-02-23-18 od 4. svibnja 2023.

16.Tužiteljica je protiv navedenog drugostupanjskog rješenja pred ovim sudom pokrenula upravni spor u kojem je presudom ovoga suda, poslovni broj: 14 UsI-2124/23- 7 od 19. veljače 2024. navedeno drugostupanjsko rješenje poništeno i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak uz uputu tuženiku da u ponovljenom postupku pribavi detaljan opis tjelesne aktivnosti tužiteljice na radnom mjestu te popis i detaljan opis poslova s naglaskom na ponavljajuće pokrete desne ruke, lakta, ručnog zgloba i prstiju za sve poslove koje je obavljala a potom zatraži novi nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda u kojem će biti detaljno analizirana sva dokumentacija tužiteljice kao i ono što proizlazi iz njezinog osobnog pregleda te donijeti novo rješenje kojim će odlučiti o žalbi tužiteljice.

17.U izvršenju navedene presude pribavljeno je očitovanje HRT-a od 21 . ožujka 2024., ugovori o radu za tužiteljicu te evidencija ulazaka, izlazaka na/s radnog mjesta u relevantnom razdoblju. U tom očitovanju se navodi da je nemoguće za tužiteljicu, ali i bilo koju drugu osobu, navesti pri radu s računalom njene ponavljajuće pokrete desne (ili lijeve) ruke, lakta, ručnog zgloba i prstiju, bez da se ta osoba „snima“ u dužem vremenskom razdoblju u uredu s računalom i montažom, iz kojeg bi se tada moglo zaključiti da upravo ona koristi desnu ruku više od lijeve, da desnim prstima klikne više puta po tipkovnici od lijevih, da ruku nema položenu na stol nego je drži u zraku, da je pritisak na laktu a ne na ručnom zglobu ili neki drugi zaključak.

18.Pribavljeno je i Mišljenje Službe za medicinu rada i sporta Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 2. svibnja 2024., u kojem se navodi da je profesionalna bolest gotovo uvijek uzrokovana jednim uzročnim čimbenikom za kojeg je poznato i dokazano da uzrokuje upravo tu bolest te takve bolesti obično karakterizira visoka specifičnost za određeno zanimanje ili uvjete rada. Predmetni profesionalni sindromi prenaprezanja inače nastaju kao posljedica specifičnih jednoobraznih ponavljajućih pokreta uz znatnu uporabu sile i pritiska koje je obično relativno lako kvantitativno i kvalitativno valorizirati. Uvažavajući uvjete rada i poslove koje je osiguranica profesionalno obavljala ne nalaze se specifična prenaprezanja kumulativnom traumom u onom volumenu, intenzitetu i kontinuitetu neophodnom za razvoj profesionalne bolesti lokomotornog aparata, a sve u skladu s postulatima suvremene medicine rada i najnovijim stručnim i znanstvenim spoznajama. Etiološki gledano u predmetnom slučaju se eventualno može govoriti u kontekstu bolesti vezanih uz rad koje su uzrokovane sinergističkim multifaktorijalnim učinkom nekoliko različitih čimbenika, ali nikako o bolestima isključivo profesionalne etiologije pa se slijedom toga ne potvrđuje profesionalna etiologija uputne dijagnoze MKB-IO M77.0 Ostale entezopatije.

19.Od HRT-a su pribavljeni ugovori o radu sa tužiteljicom sa opisom poslova koje obavlja. Pribavljene su i izjave kolega tužiteljice odnosno urednika.

20.Nadalje, pribavljen je i nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 15. svibnja 2024. Iz istog je razvidno da je liječničko povjerenstvo analiziralo cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu pa tako i podatke iz kadrovskog dosjea tužiteljice, opis poslova, izjave urednika, izjave tužiteljice i dr., da je uvidom u priloženu dokumentaciju vidljivo da je osiguranica rođena **.**.1968., da se radi o zaposlenici HRT na radnom mjestu novinar; koja je zatražila priznavanje profesionalne etiologije bolesti šifre po MKB10: M77.0 (Ostałe entezopatije); da je u radnom odnosu 24 godine; da je na HRT radila od 1997. godine do travnja 2023. kada je dobila otkaz ugovora o radu. Nadalje, sukladno priloženom 2- IN obrascu i potvrdi poslodavca osiguranica je zaposlena na radnom mjestu novinara od lipnja 1997. godine. Rad zahtijeva rad prstima ruku, a prema priloženom popisu i opisu poslova njeni radni zadaci podrazumijevaju: Priprema programske sadržaje, Obrađuje složenije teme, selektira, analizira i prezentira informacije za zahtjevnije forme, Priprema sadržaje za više platformi i medija, javlja se s mjesta događaja te vodi i komentira događaje i emisije. Obavlja složenije uredničke i redaktorske poslove. Za programske sadržaje koje uređuje unosi podatke u Katalog programskog sadržaja i odgovara za unesene podatke. Osiguranica je profesionalno obavljala razne novinarske poslove od 1997. te je do sada bila zaposlena u sklopu sljedećih radnih mjesta: Urednica-redaktorica, Urednica-voditeljica, Reporterka, Urednica u programu ili u redakcijí, Urednica-voditeljica te novinarka. Navedena radna mjesta su različitog nazivlja radi brojnih promjena sistematizacija radnih mjesta unutar HRT-a, no, sve su to bazično slični novinarski poslovi koji se obavljaju na terenu, u uredskím prostorima i studijima. Razdoblja rada u uredima za računalom pri čemu je ritam rada najčešće slobodan snimanja na terenu/studiju za kasniju montažu te javljanja uživo s terena, različitog su intenziteta. Sukladno izjavama poslodavca, ritam rada za računalom tijekom kojeg se osiguranica koristíla računalnim mišem je slobodan i ne pretjerano zahtjevan. Osiguranica u svojoj izjavi navodí kako su inicijalne tegobe nastupile 2018. godine u vidu bolova u desnom laktu i podlaktici njene dominantne desne ruke te smatra da je uzrok njenih zdravstvenih poteškoća uporaba računalnog miša na radnom mjestu. Navedeni simptomi se intenziviraju u listopadu 2021. godine kada se osiguranica javlja na klinički pregled fizijatru koji ordinira fizikalne terapije te kliničkim pregledom dijagnosticira medijalni i lateralni epikondilitis desne ruke. Po obavljenom ciklusu fizikalne terapije dolazi do djelomičnog poboljšanja, ali tegobe ne regrediraju u potpunosti. Sukladno osobnoj izjavi osiguranica je na bolovanju od listopada 2021. godine. Iz naknadno dostavljene dokumentacíje od strane poslodavca razvidno je kako je većina osiguraničinih rukovoditelja tijekom njenog radnog vijeka predstavljalo tek formalno imenovane nadređene osobe koje joj u pravilu nisu neposredno zadavale radne zadatke uz napomenu da većina njih niti ne zna kako i koliko dugo je osiguranica koristila tipkovnicu i miš osobnog računala tijekom obavljanja svojih radnih zadataka. Poslove novinara nije moguće ukalupiti u jedinstveni dnevni raspored i obrazac rada, jer volumen rada na osobnom računalu može iznositi jednu minutu dnevno niti nekoliko sati dnevno ili uopće ne rabiti osobno računalo tijekom nekoliko dana tjedno. Citirane su najsvježije izjave osiguraničinih nadređenih rukovoditelja „....prema mojoj evidenciji kolegica HF u [adresa] je iz Zagreba došla 2018. godine. Od tada je uz kraće prekide, bila često na bolovanju. Od listopada 2021. godine i na trajnom bolovanju...“….. Bivša kolegica HF samo tijekom 2022. godine dolazila je u prostore HRT centra Zadar 23 puta i provela ukupno 10 sati i 6 minuta, uglavnom za kompjutorom za koji tvrdi da ga nije mogla koristiti..“…. Koliko tko provodi za računalom,.. doista ne mogu odgovoriti ni uz najbolju volju. Ali sam prilično siguran da vrijeme koje je provela za kompjuterom nije dulje od kolega koji su radili mnogo više od nje. Moja procjena jest da je kolegica, uz 304 radna dana bolovanja od 2019. do 2022., godišnje odmore i ostale beneficije koje ima prema zakonu, radila u prosjeku sat vremena na terenu i po sat vremena na kompjuteru. Koliko je efektivno trošila na obavljanje posla, a koliko na slušanje glazbe ne mogu procijenìti, Iz moje perspektive "napor" je jednak. Možda treba postaviti pitanje koristi li kolegica kompjutor kod kuće? Također, bivša kolegica HF, kako je rekla-prema dogovoru s HZZO-om, prestala dolaziti na posao od sredine listopada 2022. pa sve dok nije dobila otkaz u travnju 2023. Što je radila rukom za to vrijeme, ne mogu nìti pretpostaviti. Prosljeđujem Vam i mail u kojem kaže da se sve dogovorila s HZZO-om i da će dolaziti samo popodne, ignorirajući raspored rada. Osiguranica u svojoj izjavi navodi kako su inicijalne tegobe nastupile 2018. godine u vidu bolova u desnom laktu i podlaktici (dominantna ruka je desna ruka). Sukladno njenom osobnom uvjerenju, uzrok njenih zdravstvenih tegoba je profesionalna uporaba računalnog miša. Navedeni simptomí se intenziviraju u listopadu 2021. godine kada se javlja na klinički pregled fizijatru koji ordinira fizikalne terapije te kliničkim pregledom dijagnosticíra medijalni i lateralni epikondìlitis desne ruke. Po obavljenom cìklusu fizikalne terapije dolazi do djelomičnog poboljšanja ali tegobe ne regrediraju u potpunosti. U specijalističkom nalazu fizijatra iz ožujka 2022. godine navodi se kako se bol u području desne podlaktice pojačava prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnostì. U prosincu 2022. godine učinjen je ultrazvučni pregled desnog lakta kojim se verificiraju lateralni i medijalni epikondilitis te manji, sitni kalcifikati uz rub olekranona. Međutim, na temelju dostavljene dokumentacije, a s posebnim osvrtom na detaljan Opis radnog mjesta i radnog procesa te potvrđeno slobodan ritam rada, Liječničko povjerenstvo utvrđuje kako kod osiguranice nisu verificirana specifična opterećenja na radnom mjestu koja bi nedvosmisleno uzrokovala sindrome prenaprezanja kumulativnom traumom u onom volumenu, odnosno intenzítetu i kontinuitetu neophodnom za razvoj profesionalne bolesti lokomotornog aparata. Ističe se da je sukladno doktrini medicine rada, profesionalna bolest gotovo uvijek uzrokovana jednim uzročnim čimbenikom, za kojeg je poznato i dokazano da uzrokuje upravo takvu bolest te takve bolesti obično karakterizira visoka specifičnost za određeno zanimanje ili uvjete rada. Predmetni profesionalni sindromi prenaprezanja inače nastaju kao posljedica specifičnih jednoobraznih ponavljajućih pokreta uz znatnu uporabu sile i pritiska koje je obično relativno lako kvantitativno i kvalitativno valorizirati. Temeljem najrecentnije dostavljene dokumentacije zaključno ožujkom 2024. godíne, a posebno uvažavajući uvjete rada i poslove koje je osiguranica profesionalno obavljala, liječničko povjerenstvo ne nalazi specifična opterećenja na radnom mjestu koja bi nedvosmisleno uzrokovala bilo koji od sindroma prenaprezanja kumulativnom traumom u onom volumenu, odnosno intenzitetu i kontinuitetu neophodnom za razvoj profesionalne bolesti lokomotornog aparata, a sve u skladu s postulatima suvremene medicine rada i najnovijim stručnim i znanstvenim spoznajama iz domene predmetnog vještačenja. Liječničko povjerenstvo smatra da se u konkretnom slučaju etiološkl strogo gledano može govoriti u kontekstu bolestí vezanih uz rad koje su uzrokovane sinergističkim multifaktorijalnim učinkom nekoliko različitih čimbenika, ali nikako o bolestima isključivo profesionalne etiologije te da se sijedom svega navedenog osiguranici ne priznaje profesionalna etiologija uputne dijagnoze ostale entezopatije (MKB-10: IM77). U svojoj ocjeni liječničko povjerenstvo zaključno ocjenjuje da se nakon uvida u cjelokupnu priloženu medicinsku dokumentaciju te sukladno mišljenju specijaliste medicine rada Službe za medicinu rada HZJZ-a u dva navrata Liječničko povjerenstvo Il Direkcije Zavoda utvrđuje da se za bolest pod dijagnozom ostale entezopatije (MKB-10:M77) u sklopu koje su dijagnoze Epicpndylitis laterale (M77,1), Epicpndylitis mediale (M77.0) ne može priznati profesionalna etiologija budući da nisu utvrđena specifična opterećenja na radnom mjestu koja bi nedvosmisleno uzrokovala sindrome prenaprezanja kumulativnom traumom u onom volumenu odnosno intenzitetu i kontinuitetu neophodnom za razvoj profesionalne bolesti lokomotornog aparata, a sve sukladno Pravilniku o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz Obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti i Zakonu o listi profesionalnih bolesti.

21.Temeljem prednjih utvrđenja tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio žalbu tužiteljice i potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja.

22.Spornim se ukazuje da li postoji osnov da se tužiteljici, s obzirom na njeno zdravstveno stanje, priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi profesionalne bolesti.

23.Tužiteljica naime u tužbi i tijekom spora izražava nezadovoljstvo osporavanim rješenjem a posebice nalazom, mišljenjem i ocjenom drugostupanjskog liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. Prigovara naime da nigdje nije spomenuto da je tužiteljica u svom očitovanju navela da radi na sustavu zvanom „NETIA“, da vještaci ne analiziraju radni proces i sustav rada, da izostavljaju analizu svih potrebnih elemenata vezanih za osobnost tužiteljice, radni sustav i radni proces koji su u ocjeni elemenata profesionalne bolesti u uzročno posljedičnoj vezi; da u postupku nisu sudjelovali neovisni vještaci; da tužiteljica sa pribavljenom dokumentacijom nije upoznata jer da joj nije dostavljena prije osporavanog rješenja te da nisu otklonjeni nedostaci definirani ranijom presudom.

24.Člankom 68. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13,98/19,33/23) propisano je da su profesionalne bolesti one bolesti koje su izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Lista profesionalnih bolesti i poslova na kojima se te bolesti javljaju i uvjeti pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima utvrđuju se posebnim zakonom.

25.Člankom 35. Pravilnika propisano je da se u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, utvrđuju uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, s time da prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnijeta u rokovima utvrđenim Pravilnikom.

26.Člankom 38. Pravilnika propisano je da se profesionalna bolest može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona, osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona te osiguraniku iz članka 69. stavka 1. Zakona kod kojih je došlo do bolesti u smislu članka 68. Zakona.

27.Člankom 2. stavak 1. Zakona o listi profesionalnih bolesti („Narodne novine“ 162/98, 107/07) propisano je da se profesionalnom bolešću smatra bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, odnosno bolest za koju je poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u svezi s procesom rada i/ili radnim okolišem, a intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti je na razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja.

28.Prema članku 3. istog Zakona profesionalnim bolestima smatraju se bolesti utvrđene u listi profesionalnih bolesti. Prema Listi profesionalnih bolesti, bolesti uzrokovane fizikalnim štetnostima i naprezanjima – profesionalnom bolešću u točki 41. mogu se smatrati sindromi prenaprezanja uzrokovani kumulativnom traumom (ponavljajući pokreti, primjena sile, nefiziološki položaj, vibracije, pritisak).

29.Ovaj sud, imajući u vidu sva prednja utvrđenja te citirane zakonske odredbe i odredbe Pravilnika, suprotno navodima tužiteljice, osporavano rješenje tuženika smatra pravilnim i zakonitim dok prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari.

30.Naime, prema dokumentaciji u spisu tuženog tijela a posebno prema nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika, proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje profesionalne bolesti kod tužiteljice prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji M.77.0.

31.Iz nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika ovaj sud nalazi da je, suprotno navodima tužiteljice, postupljeno po uputi iz presude ovoga suda, poslovni broj: 14 UsI-2124/23-7 od 19. veljače 2024., da su uzeti u obzir svi poslovi i opisi poslova na kojima je tužiteljica radila odnosno radni proces i sustav rada te je u nalazu, mišljenju i ocjeni jasno i detaljno obrazloženo zbog čega predmetna dijagnoza izražena šifrom MKB-10 klasifikaciji M77.0 nije posljedica neposrednog utjecaja procesa rada i uvjeta rada tužiteljice odnosno zbog čega se navedena dijagnoza ne može priznati profesionalnom bolešću. Naime, kod tužiteljice, kako to jasno proizlazi iz nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda nije utvrđena isključiva profesionalna etiologija predmetne bolesti jer nisu utvrđena specifična opterećenja na radnom mjestu koja bi nedvosmisleno uzrokovala sindrome prenaprezanja kumulativnom traumom u onom volumenu odnosno intenzitetu i kontinuitetu neophodnom za razvoj profesionalne bolesti lokomotornog aparata, sukladno Pravilniku i Zakonu o listi profesionalnih bolesti. Slijedom zakonskih odredbi profesionalne bolesti nastaju kao izravna i isključiva posljedica rada i radnog procesa, odnosno štetnosti na radnom mjestu, dok su bolesti vezane uz rad one bolesti koje su uzrokovane s više uzročnih čimbenika pri čemu je radno mjesto jedan od mogućih uzročnika.

32.Tužiteljica nije dostavila niti predložila izvođenje dokaza (npr. vještačenje po stalnom sudskom vještaku odgovarajuće specijalnosti) kojima bi dovela u sumnju nalaz, ocjenu i mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. Jedini dokazni prijedlog tužiteljice je da se pribavi spis ovoga suda poslovni broj: UsI-2124/23 te izvrši uvid u isti. Ovaj dokazni prijedlog tužiteljice je odbijen jer spisu tuženog tijela prileži presuda donesena u tom sporu broj: 14 UsI-2124/23-7 od 19. veljače 2024. Štoviše, iako je tužiteljica na raspravi održanoj dana 14. veljače 2025. upozorena u smislu odredbe članka 51. stavak 1. ZUS-a odnosno obvezu predlaganja dokaza kojima podupire svoje tvrdnje ista je po zamjenici svoje opunomoćenice navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

33.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru gore navedenom nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je moglo poslužiti tuženiku kao valjana osnova za donošenje osporavanog drugostupanjskog rješenja. Naime, vještačenje je provedeno sukladno mjerodavnim odredbama ZOZO, Pravilnika i Zakona o listi profesionalnih bolesti, isto je stručno i detaljno obrazloženo te je u suglasju sa medicinskom i drugom dokumentacijom u spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Tužiteljica, kako je i gore navedeno, nije dostavila niti predložila izvođenje dokaza koji bi upućivali na drugačiji zaključak. U predmetnom nalazu, mišljenju i ocjeni se, kako to i tužiteljica navodi, ne spominje sustav NETIA, za koji tužiteljica tvrdi da je na istom radila. Međutim, to, obzirom na sva prednja utvrđenja, a posebno činjenicu da je liječničko povjerenstvo Direkcije tuženika, suprotno tvrdnjama tužiteljice, imalo u vidu svu relevantnu medicinsku i drugu dokumentaciju te sve elemente potrebne za donošenje nalaza i mišljenja (dob tužiteljice, duljinu radnog staža, zdravstveni karton tužiteljice, medicinsku dokumentaciju, odsutnost s rada, terapiju, radna mjesta na kojima je radila, opis poslova koje je obavljala, izjave urednika i dr. kako je to sve gore navedeno), nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Vezano za navode tužiteljice da joj prije donošenja osporavanog drugostupanjskog rješenja nije dostavljena dokumentacija je za reći da je tužiteljica tijekom upravnog postupka mogla izvršiti uvid u spis tuženog tijela a osim toga mogla je, po pregledu sve dokumentacije, u tužbi i tijekom ovoga spora predložiti izvođenje dokaza kojima bi eventualno dovela u sumnju sva prednja utvrđenja odnosno nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda.

34.U izloženim okolnostima osporavano drugostupanjsko rješenje je zakonito, međutim, ista to nije učinila. U postupku koji je prethodio donošenju istog nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava te je osporavano drugostupanjsko rješenje u dostatnoj mjeri obrazloženo. Navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

35.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

36.Obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 27. listopada 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužiteljici putem opunomoćenice,

-tuženiku,

-u spis.