P Ob-251/2024-11
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 OSIJEK
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Gordani Rotim kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hinku Žerjavu odvjetniku u Varaždinu, protiv tužene JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sibili Jagar Marčik odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12.rujna 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, a na ročištu za donošenje i objavu presude 27.listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je stan broj 001 u prizemlju, ulaz 1, koji se sastoji od sobe, ukupne površine 65,39m2, a nalazi se u stambenoj zgradi u [adresa], koja je sagrađena na k.č.nr.8186, sve upisano u [broj poduloška] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužitelja RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svajkoga u ½ dijela.
Nalaže se tuženici JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 17.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. pa nadalje po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 26.7.2016. pa do isplate,
kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. pa nadalje po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude 26.26.7.2016. pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana."
u cijelosti.
II/ Nalaže se tužitelju RĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj JĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 4.465,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je sa tuženom bio u braku koji je sklopljen 10.lipnja 1995., a razveden presudom ovoga suda P2-298/14 dana 14.svibnja 2015. Tvrdi nadalje da je 4.studenoga 2008. zajedno sa tuženom kupio stan u [adresa] u [adresa] koji je plaćen 35.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, dakle stan predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, iako je u ugovoru o kupoprodaji nekretnina kao kupac toga stana naznačena samo tužena, koja se i uknjižila u zemljišnim knjigama kao samovlasnica. Tužena je nakon razvoda braka otuđila predmetni stan tako što je 25.srpnja 2016. isti darovala temeljem ugovora o darovanju zajedničkoj kćerki UĐ, a na stanu upisala pravo osobne služnosti – pravo plodouživanja. Iz tog razloga, a budući se radi o bračnoj stečevini tužitelj traži da mu tužena isplati ½ vrijednosti stana, odnosno kupoprodajne cijene stana u iznosu od 17.500 eura, te naknadi parnični trošak.
2. Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tvrdeći da je sa tuženikom sporazumno dogovorila da će i predmetna nekretnina u [adresa] u [adresa] i stan u [adresa] biti podijeljeni na način, iako se obje nekretnine vode na njezino ime, da će stan u [adresa] darovati kćerki UĐ, a stan u [adresa] Vij. CĐ sinu ĆĐ što je i učinila. Nadalje, tvrdi da predmetna nekretnina u vrijeme podnošenja tužbe više nije bračna stečevina budući je istu darovala kćerki UĐ pa je tužbeni zahtjev neosnovan.
3.Kako bi utvrdio odlučne i važne činjenice sud je u dokaznom postupku saslušao stranke, svjedoke UĐ, ČĐ, DĐ, NĐ, HĐ, izvršio uvid u dokaze iz spisa i spis P Ob- 417/16.
4. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je u vrijeme kupnje predmetnog stana tužena inzistirala da isti bude kupljen na njezino ime kako ne bi s osnova bračne stečevine nešto potraživalo njegovo izvanbračno dijete. Stan je kupljen da bi se mogao iznajmljivati kao što se i iznajmljivao. Tvrdio je da u vrijeme podnošenja tužbe u rujnu 2016. u postupku gdje ga je za povišenje uzdržavanja tužila kćerka UĐ nije znao da joj je tužiteljica predmetni stan darovala nego je za to saznao u svibnju 2017. i tome se protivio. Nikada nije vodio postupak za diobu bračnu stečevine jer je povodom pokušaja diobe bračne stečevine putem odvjetnice Radoš Radičević pristao da neće ništa potraživati pod uvjetom da kćerka UĐ više ne traži povećanje uzdržavanja. Nikada nije niti pokrenuo spor, nakon što je u svibnju 2017. saznao za darovni ugovor između tužiteljice i kćerke UĐ, a radi pobijanja darovnog ugovora.
5. Tužena je tvrdila, ne osporavajući kada je stan kupljen, da se uknjižila kao vlasnica želeći osigurati materijalnu egzistenciju njihove djece, pa je tako predmetni stan darovala kćerki UĐ 2016., a za sve to je znao i tužitelj. Nakon razvoda braka tužitelj i ona nisu pokretali postupak za diobu bračne stečevine jer su se dogovorili nekretnine darovati djeci, predmetni stan UĐ, a stan na [adresa] darovati sinu ĆĐ kao što je i učinjeno. Znala je da je stan u [adresa] iznajmljivan ali od toga nije imala nikakve koristi.
6. Nesporno je među strankama, a tako slijedi i iz ugovora o kupoprodaji nekretnine, u naravi stan u [adresa], da je tužena 4.studenoga 2008. kupila predmetni stan, odnosno u ugovoru označena kao kupac, dok je iz z.k.izvatka za predmetnu nekretninu (list 9 spisa) utvrđeno da je predmetna nekretnina darovana tuženici kćerki UĐ što je uknjiženo 25.srpnja 2016. u zemljišnim knjigama.
7.Predmet ovoga spora je utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakoga u ½ temeljem čega tužitelj traži od tužene isplatu iznosa od 17.500,00 eura na ime ½ suvlasničkog dijela.
8.Sud nije ocjenjivao ostale izvedene dokaze u ovoj pravnoj stvari jer bi time išao extra petit. Naime, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev samo u odnosu na tuženu, temeljeći isti na njegovom protivljenju sklapanju darovnog ugovora tuženice u pogledu predmetne nekretnine, temeljem kojeg ugovora je samovlasnicom postala njihova zajednička kćerka još 2016. Da bi sud mogao procjenjivati je li ovakvo raspolaganje zajedničkom bračnom stečevinom, pored činjenice da je u zemljišnim knjigama tužena temeljem kupoprodajnog ugovora bila upisana kao samovlasnica ništavo, bilo je potrebno postaviti i tužbeni zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o darovanju iz 2016. Ovo stoga što članak 37 Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) navodi da je za poslove otuđenja cijele stvari, osnivanja stvarnih i osobnih služnosti, odnosno izvanredne poslove na nekretninama potrebno zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugog bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika. Pored navedenog i eventualna šutnja tužitelja prilikom sklapanja ugovora o darovanju bila bi konkludentna radnja kojom bi dao svoju suglasnost za sklapanje darovnog ugovora.
9.Dakle, kako tužitelj nije tužbom obuhvatio i obdarenicu, njihovu zajedničku kćerku kao tuženu, niti je tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o darovanju predmetne nekretnine, te kako je u vrijeme podnošenja tužbe na nekretnini bila samovlasnica tužena, to tužitelj ne može osnovano protiv nje tražiti isplatu pola dijela nekretnine, jer nije utvrđena djelomična ništavost ugovora o darovanju njihovoj kćerki. Pored navedenog ukazuje se na nedostatak pasivne legitimacije, pa kako o pasivnoj legitimaciji sud vodi računa i po službenoj dužnosti, te kako tužena nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari valjalo je i iz ovog razloga dobiti tužbu i tuženi zahtjev.
10.Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
11.Odluka o trošku temelji se na članku 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22). Tuženica je zatražila trošak postupka od 5.950,00 eura, no sud je uzimajući u obzir samo radnje koje su neophodne za postupak našao da joj pripada zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu od 495,00 eura, trošak zastupanja na 6 ročišta za glavnu raspravu od po 495,00 eura i 2 od po 500,00 eura, te trošak obrazloženog podneska od 20.travnja 2022. od 495,00 eura. Nisu priznati troškovi obrazloženih podnesaka od 8.rujna 2021., 3.listopada 2022. i 2.ožujka 2023. od po 495,00 eura, budući sud nije obvezao tuženu na dostavu navedenih podnesaka. Trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7 i 9 važeće Odvjetničke tarife (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
Osijek, 27.listopada 2025.
Sudac
Gordana Rotim
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. pun. tužitelja
2. pun.tužene
