Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-112/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji tog suda Martini Mašić, uz sudjelovanje zapisničarke Megi Novak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VU zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019., dalje: KZ/11), a povodom privatne tužbe tužitelja IU i dr., nakon javne rasprave održane i dovršene 22. listopada 2025. u prisutnosti privatnih tužitelja GU i IU, uz z. opunomoćenika Mateje Peharda, odvjetnice iz Čakovca i okrivljenog VU, uz braniteljicu Ines Mošmondor, odvjetnice iz Čakovca, a dana 27. listopada 2025. javno je objavio, donio i

p r e s u d i o

I. Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. -Odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. , dalje: ZKP/08),

okrivljeni VU, sin PU i V, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, u mirovini, s mjesečnom mirovinom od 470,00 eura i 170,00 eura slovenske mirovine, u braku, suvlasnik kuće na adresi prebivališta, suvlasnik vikendice, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi dana 04.05.2020.g., oko 18 sati, u Novom Selu Rok, na adresi [adresa], u nakani da našteti osobnom integritetu i reputaciji privatnih tužitelja, kao svojim susjedima, vikao da su oni „lopovi i da kradu struju, vodu i plin“, kojim navodima se šteti časti i ugledu privatnih tužitelja, a što su čuli ČU i JU, iako je znao da su ti navodi neistiniti i bio je svjestan da navodi tog sadržaja mogu škoditi časti i ugledu privatnih tužitelja,

dakle, da bi za nekoga iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti ili ugledu, a djelo je počinjeno na način da su klevetanje čuli i ostali susjedi, čime je ono postalo pristupačno većem broju osoba, znajući da je neistinito, čime da bi tom radnjom počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – i to kazneno djelo klevete na štetu privatnih tužitelja - opisano i kažnjivo u čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 158. st. 1. i st. 2. ZKP/08, privatni tužitelji ŠU, GU i SU se sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 995,42 (devetsto devedeset pet eura i četrdeset dva centa) eura svaki, upućuju u parnicu.

III. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 nalaže se privatnim tužiteljima IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], GU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i SU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svaki naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura u korist Državnog proračuna, te da solidarno naknade troškove kaznenog postupka okrivljenom VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji se odnose na nagradu i nužne izdatke branitelja iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 u iznosu od 1.125,00 (tisuću sto dvadeset pet) eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji ŠU, GU i SU putem svog opunomoćenika su dana 5. srpnja 2020. protiv okrivljenog VU podnijeli privatnu tužbu, a ispravljene podneskom od 25. srpnja 2024. i na raspravi 18. veljače 2025. zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog pod toč. I. izreke ove presude.

2. Na upit suda stranke su izjavile da nije moguće mirno rješenje spora.

3. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. Stoga je sud u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka na temelju čl. 431. ZKP/08 pročitao iskaze svjedoka DU na raspravnom zapisniku od 9. prosinca 2024. (listovi 45-46), svjedoka JU na raspravnom zapisniku od 9. prosinca 2024. (listovi 46-47), svjedoka MU na raspravnom zapisniku od 9. prosinca 2024. (listovi 47-48), svjedoka CU na raspravnom zapisniku od 9. prosinca 2024. (listovi 48-49), privatnog tužitelja IU saslušanog u svojstvu svjedoka na raspravnom zapisniku od 18. veljače 2025. (listovi 52-54), privatnog tužitelja GU saslušanog u svojstvu svjedoka na raspravnom zapisniku od 18. veljače 2025. (listovi 54-55) i svjedoka TU na raspravnom zapisniku od 13. svibnja 2025. (listovi 69-70), zatim je pročitao podatke Porezne uprave o visini dohodaka i primitka od 23. kolovoza 2024. (listovi 33-34), izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Čakovcu broj K-25/2021-56 od 10. lipnja 2024. (listovi 87-89), u uvjerenje Odjela za kaznene evidencije od 20. kolovoza 2024. (listovi 28-29), te je na kraju ispitan okrivljenik.

5. Sud nije izvodio druge dokaze obzirom da ih stranke nisu predlagale, a osim toga sud smatra da je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje pravilne i zakonite odluke. Privatna tužiteljica SU nije ispitana u svojstvu svjedoka u ovome postupku obzirom da je njezin opunomoćenik tijekom postupka odustao od tog prijedloga uzimajući u obzir njezino zdravstveno stanje o čemu je u spis dostavio medicinsku dokumentaciju.

6. Iznoseći svoju obranu na raspravi 18. veljače 2025. i 22. listopada 2025. okrivljeni VU navodi da se ne smatra krivim, te poriče počinjenje kaznenog djela kako mu se stavlja na teret. O događaju od 4. svibnja 2020. nema pojma, te nije točno da je tog dana bio u vrtu kako to tvrde privatni tužitelji i da bi se svađao s privatnim tužiteljem IU. Nije točno da bi privatnom tužitelju IU rekao da su lopovi i da kradu struju, vodu i plin. Naime, prvi puta je sve počelo 9. svibnja 2020. dok je sa suprugom MU bio u vrtu kada je u jednom trenutku došao IU pod utjecajem alkohola i počeo vikati da će ih sve ubiti i baciti na kup, te da će za gušu dovući susjeda TU, a kako je u jednom trenutku IU krenuo na njegovu suprugu MU, ona se prepala i otišla u kuću, također i on za njom, te je pozvao policiju. Nije čuo da bi se pričalo po selu da bi privatni tužitelji krali struju, vodu ili plin, ali mu je poznato da su jedno vrijeme bili bez struje, a to mu je pričao susjed TU koji mu je rekao da su kod njega znali prati veš, puniti si mobitele, a da su vodu koristili preko uličnog hidranta.

7. Privatni tužitelj ŠU ispitan u svojstvu svjedoka navodi da su kritičnog dana, dakle 4. svibnja 2020. u vrtu bili on, okrivljeni VU i teta ČU, te da se te zgode svađao s FU oko ograde koja razdvaja njihove vrtove, svašta su si onda izgovorili, dok je u toj svađi okrivljenik rekao da su oni I lopovi, da ih bude prijavio jer kradu struju, vodu i plin, a što nije točno. U trenutku dok je okrivljenik izgovorio te riječi, njegov brat GU se nalazio kod kuće ispod balkona na udaljenosti nekih 15 metara od mjesta gdje se on nalazio, dok se ČU nalazila uz samu ogradu, te je ona čula dok je okrivljenik govorio te riječi. Njegova majka SU je također bila vani, ali je otišla u kuću, kao i njegov brat JU. Navodi da su znali imati problema oko plaćanja režija, odnosno bilo je kašnjenja u plaćanju, ali misli da okrivljenik to nije mogao znati. Nisu imali nikakve postupke vezano za neovlaštenu uporabu struje, vode i plina, a u to vrijeme plin nisu ni imali. Nakon tog događaja više puta je u kafiću čuo od kolega koji su ga znali pitati kako se krade struja, voda i plin, a i danas ga znaju zezati vezano za to, dok su i susjedi čuli što se pričalo. Dok je okrivljenik rekao te riječi, njegova majka SU je bila još vani, a potom je otišla natrag u kuću u dnevni boravak. Njegov brat JU kada je došao k njima te zgode, odmah je otišao u kuću na balkon. Dok su se svađali u vrtu, s okrivljenikom nitko nije bio vani.

8. Privatni tužitelj GU ispitan u svojstvu svjedoka navodi da je kritičnog dana bio vani kada se njegov brat ŠU svađao sa susjedom FU. U jednom trenutku su na vrtu bili svi, dakle IU, teta ČU, majka SU i on, dok je brat JU došao ali je odmah otišao u kuću na balkon. Kako su se IU i FU glasno svađali, čuo je kada je FU rekao da oni I kradu struju, vodu i plin, možda je to i dva puta rekao, a u jednom trenutku njegova majka SU je otišla u kuću, ne zna da li je otišla prije ili nakon što je FU rekao te riječi. Teta ČU je cijelo vrijeme bila vani na vrtu dok su se njih dvojica svađali, a to je trajalo nekih pet minuta. Kada je okrivljenik rekao da oni I kradu struju, vodu i plin, tada je mislio na sve njih, bez obzira što samo on nosi prezime GU, obzirom da su poznati kao I jer se njegova majka SU prije prezivala GU, ali je potom uzela djevojačko prezime SU, dok je IU također uzeo njezino prezime. U kritično vrijeme nisu bili korisnici plina, iako su imali priključak do kuće, a plin su uveli u kuću tek u studenom 2024. Nekad je bilo rijetkih kašnjenja u plaćanju režija, no nikada nisu imali nikakve postupke vezano za to. Njega su pogodile te riječi jer kada bi došao u kafić tamo bi ga pitali da li je točno da kradu struju, vodu i plin. Tom događaju nije bila prisutna okrivljenikova supruga, naime nije ju vidio ni čuo, a da li su ona i njena kćer FU bile negdje tamo, to ne zna.

9. Svjedokinja ČU, u svom iskazu navodi da je kritičnog dana bila u vrtu, te je čula da VU povišenim glasom G govori da su lopovi, da kradu struju, vodu i plin. Nju je to jako pogodilo jer je SU njezina sestra, dok su joj IU i GU nećaci. Kada je FU vikao da su lopovi, tada su bili vani i čuli su to svo troje, dakle IU, GU i SU. Oni do nedavno nisu ni imali plin u kući, te su ga naknadno uveli. Nije joj poznato da bi njezina sestra SU i nećaci imali nekakve kaznene postupke zbog neovlaštenog korištenja struje i vode, a niti da ne bi plaćali te priključke. Kada je okrivljenik rekao G da su lopovi, pojašnjava da se pokojni muž od njezine sestre SU prezivao GU, a kada se ona razvela od njega uzela je djevojačko prezime SU kao i sin IU, dok je GU zadržao prezime GU po ocu. Kada je VU izgovarao te riječi njezinoj sestri i nećacima bio je sam, dakle kraj njega nije bilo nikoga, dok su njegova supruga MU i kćer FU bile na terasi njihove kuće. Poslije nije čula po selu da se priča nešto vezano za to što je FU rekao kritične zgode njezinoj sestri i nećacima, te je tog dana s njima u vrtu bio i JU, sin od SU.

10. Svjedok JU u svom iskazu navodi da je kritičnog dana bio u posjeti kod svoje majke SU, te je bio na balkonu kada je čuo da VU njegovom bratu IU viče da kradu struju i vodu. Prije toga su se nešto svađali. Dok je VU to govorio njegovom bratu, pritom je mislio i na njegovu majku, te braću IU i GU, no kada je to izgovarao, vani je bio samo IU, dok je majka SU bila u kući, a za GU ne zna gdje je bio. Kada je FU izgovarao te riječi, zapravo ga nije vidio, ali je znao da on to govori obzirom da ga je prepoznao po glasu. Navodi da je njegova majka SU valjda čula to što FU govori obzirom da je bila u dnevnoj sobi na katu, balkonska vrata su bila otvorena. Nije mu poznato da njegova majka i braća ne bi plaćali struju, vodu, dok plin nisu nikada koristili sve do prije mjesec dana, te u inkriminirano vrijeme nisu bili korisnici plina. Obzirom da ne živi u [adresa], nije čuo da se o tome priča po selu.

11. Svjedokinja MU, supruga okrivljenika, u svom iskazu navodi kako joj nije poznato ništa vezano za kritični događaj od 4. svibnja 2020., da nije točno da je njezin suprug VU govorio IU, GU i SU da su lopovi, te da kradu struju, vodu i plin. Jedino zna da je ŠU prijetio njoj, FU i još jednom susjedu 9. svibnja 2020. kada su zvali policiju i u svezi toga je bio vođen postupak protiv IU. Navela je da sa privatnim tužiteljima nisu u dobrim odnosima od onda kada je njezin sin počeo graditi kuću zbog čega su zvali mjernika radi uređenja međe. Nije čula po selu da bi se pričalo da je njezin suprug FU govorio privatnim tužiteljima da su lopovi, te da kradu, struju, vodu i plin, te ne zna da bi privatni tužitelji imali problema sa plaćanjem režija ili da bi imali nekakve kaznene postupke zbog neovlaštenog korištenja struje, vode i plina.

12. Svjedokinja CU, kći okrivljenika, u svom iskazu navodi kako joj nije poznat nikakav incident između njezinog oca FU i privatnih tužitelja od 4. svibnja 2020. Jedino zna da je **.**.2020. ŠU prijetio njezinoj majci i u svezi toga je bio vođen postupak zbog čega se sjeća tog datuma. Tog dana njezin otac FU nije govorio privatnim tužiteljima da su lopovi, te kradu struju, vodu i plin, odnosno nije čula da bi to govorio njezin otac FU. Dakle, tog dana se nije njezin otac svađao s IU. Problemi između njezine obitelji i obitelji privatnog tužitelja su počeli kada je njezin brat počeo graditi kuću pa se onda postavilo pitanje međe.

13. Svjedok TU u svom iskazu navodi da mu je poznato da su Pintarići jedno vrijeme bili bez struje, pretpostavlja da su im blombirali "vuru", a onda im odspojili žicu sa bandere tako da nije bilo priključka do njihove kuće, a to je bilo prije nekih deset godina. Zna i da jedno vrijeme nisu imali vodu, ne zna kada su uveli priključak vode, dok su vodu znali voziti od njega, a također su vodu znali uzimati i kriomice noću iz šahta. Što se tiče priključka plina ne zna da li ga imaju obzirom da nisu u dobrim odnosima. Što se tiče struje, u dva navrata im je posudio struju dok ju nisu imali, tako da su se spojili na njegov priključak. Sa FU je prijatelj, a o tome mu nije pričao. Kada je rekao da su uzimali vodu iz šahta, to su mu oni sami rekli, a također su mu rekli i da im je priključak struje bio otkopčan s bandere jer nisu plaćali račune pa su rekli da će skupiti novce, iako je u tom dijelu prvo rekao da mu to nisu rekli I, a potom opet da su mu to oni rekli. Jedno vrijeme su posuđivali struju i od tete DU koja im je susjeda. Nikad od okrivljenika nije čuo, a niti su razgovarali o tome da bi I krali struju, vodu i plin. Kada mu je predočen dio iskaza okrivljenika koji je naveo da mu je poznato da su Pintarići jedno vrijeme bili bez struje i da su koristili vodu preko uličnog hidranta, a što mu je pričao susjed TU, dok je svjedok u tom dijelu drugačije iskazivao, naveo je da je točno da mu je to spomenuo u razgovoru i kako bi se mogao sjećati svega što su razgovarali. Ne zna na koji način su I uzimali vodu iz šahta jer to nije vidio. Tu struju koju im je dao u dva navrata, bilo je uz njegovo odobrenje. Ne zna da li se protiv privatnih tužitelja vodio kakav kazneni postupak zbog neovlaštenog korištenja energenata.

14. Na temelju svestrane i cjelovite analize i ocjene iskaza okrivljenika i ostalih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u njihovoj uzajamnoj vezi, sud smatra da tijekom postupka nije dokazano da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11 na način kako ga se tereti ovom privatnom tužbom, slijedom čega ga je valjalo osloboditi od optužbe.

15. Tijekom postupka je bilo nesporno da privatni tužitelji i okrivljenik nisu u dobrim susjedskim odnosima, obzirom da isto proizlazi iz same obrane okrivljenika i iskaza ispitanih svjedoka, međutim sporno je bilo da li je okrivljenik pred DU i JU izrekao riječi za koje ga se tereti u činjeničnom opisu tužbe, da li je ta činjenična tvrdnja neistinita i da li je isti postupao s namjerom i ciljem da naškodi ugledu i časti privatnih tužitelja znajući da je ta tvrdnja neistinita obzirom da okrivljenik isto osporava.

16. Kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11 čini osoba koja pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, dok kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11 čini onaj tko djelo iz st. 1. ovog članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba. Kod ovog kaznenog djela se mora raditi o činjeničnoj tvrdnji, a ne o vrijednosnom sudu zbog kojeg bi se eventualno osoba na koju se to odnosi osjećala omalovažavano jer bi se u tom slučaju radilo o kaznenom djelu uvrede. Kod kaznenog djela klevete je također važno da za postojanje tog djela nije nužno da se njime doista naškodilo nečijoj časti i ugledu, već da to može biti posljedica. Nadalje, za postojanje ovog djela nužno je da za klevetničku izjavu sazna treća osoba (i da je pristupačno većem broju osoba), kao i da su neistinite činjenične tvrdnje dane ozbiljno.

17. Analizirajući iskaze ispitanih svjedoka, kao i obranu okrivljenika, a što se tiče istinitosti inkriminiranih navoda, dakle da su privatni tužitelji lopovi i da kradu struju, vodu i plin, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi njihovu istinitost, stoga je polazeći od presumpcije čestitosti svakog čovjeka, prihvatio kao vjerodostojan iskaz privatnih tužitelja IU i GU u tom dijelu, a iz kojih proizlazi da je inkriminirani navod neistinit i da nisu lopovi, te da ne kradu struju, vodu i plin.

18. Međutim, subjektivno obilježje kaznenog djela klevete iz čl. 149. KZ/11 je znanje počinitelja da je činjenična tvrdnja koju iznosi ili prenosi neistinita pa prema tome kazneno djelo klevete može biti počinjeno isključivo s izravnom namjerom što konkretno znači da počinitelj mora svjesno iznositi neistinu, tj. mora lagati. U smislu navedenog, kod klevete privatni tužitelj mora dokazati izravnu namjeru okrivljenika. U provedenom dokaznom postupku privatni tužitelj nije dokazao, a niti je ovaj sud po službenoj dužnosti na osnovu raspoloživih dokaza mogao nedvojbeno utvrditi da je okrivljenik znao kako je inkriminirani navod neistinit tj. da je svjesno i namjerno iznosio neistinu.

19. Naime, svjedoci koji su ispitani tijekom ovog postupka, odnosno privatni tužitelji ŠU, GU, te ČU i JU koje su sami privatni tužitelji predlagali kao svoje svjedoke, različito su iskazivali u određenim dijelovima pa tako privatni tužitelj ŠU navodi da su kritične zgode u vrtu bili on, VU i ČU kada je okrivljenik rekao njemu da su lopovi, te da kradu struju vodu i plin, dok je GU bio kraj kuće ispod balkona, a da su majka SU i brat JU otišli u kuću, dok je s druge strane privatni tužitelj GU naveo da su u tom trenutku dok je okrivljenik izrekao riječi da su oni lopovi, te da kradu struju, vodu i plin, svi bili vani osim JU. Također svjedokinja ČU je navela u svom iskazu da dok je okrivljenik izgovarao riječi da su lopovi, te da kradu struju, vodu i plin, da su vani u vrtu bili IU, GU, SU, te JU, dok pak s druge strane JU navodi da on nije bio na vrtu već na balkonu kuće, a vani je bio samo IU, dok za GU ne zna gdje se nalazio dok se majka SU nalazila u kući. Iako svi navedeni svjedoci navode da su čuli dok je okrivljenik izgovorio terećene riječi, dakle da su lopovi, te da kradu struju, vodu i plin, isti različito iskazuju o tome tko se sve nalazio u vrtu prilikom verbalne prepirke između privatnog tužitelja IU i okrivljenika pa stoga njihove iskaze u tom dijelu sud ocjenjuje nevjerodostojnima i neistinitima, te očito pristranima obzirom da su privatni tužitelji ŠU i GU očito zainteresirani za pozitivan ishod ovog postupka, a također i ČU i JU kao bliži članovi obitelji privatnih tužitelja.

20. Okrivljeniku se na teret stavlja kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11, dakle da je iznio neistinite činjenične tvrdnje za privatne tužitelje koje mogu štetiti njihovoj časti i ugledu, te da je to djelo počinjeno na način da su te tvrdnje čuli i ostali susjedi, međutim iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi da bi te činjenične tvrdnje čuo bilo tko drugi osim JU i DU kako se doduše i navodi u činjeničnom opisu tužbe, međutim za počinjenje kvalificiranog djela klevete bitno je da su te tvrdnje postale pristupačne većem broju osoba što u konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali iako iz njihovih iskaza proizlazi da se po selu pričalo da oni kradu struju, vodu i plin, međutim nitko drugi od ispitanih svjedoka osim njih to nije potvrdio.

21. Svjedokinje MU i CU, supruga i kći okrivljenika, o inkriminiranom događaju od 4. svibnja 2020. nisu imale saznanja, te su iste iskazivale jedino o događaju od 9. svibnja 2020. kada je privatni tužitelj ŠU prijetio MU i u svezi čega je bio protiv istog vođen postupak, što proizlazi iz preslike presude na listovima 87-89 spisa.

22. Sud prihvaća obranu okrivljenika u dijelu gdje isti navodi da mu je poznato da su privatni tužitelji jedno vrijeme bili bez struje, te da su vodu koristili preko uličnog hidranta obzirom da mu je to pričao svjedok TU, odnosno da su kod njega znali prati rublje i puniti si mobitele, a što i potvrđuje svjedok TU u svom iskazu navodeći da je točno da je to spomenuo okrivljeniku u razgovoru, a na pitanje da pojasni svoj iskaz obzirom da je prvotno naveo da o tome nije pričao s okrivljenikom, po mišljenju suda dao je logično objašnjenje kako se nije mogao sjetiti svega što je razgovarao s okrivljenikom, a osim toga naveo je da s okrivljenikom nije konkretno razgovarao da bi I krali struju, vodu i plin, a što ni okrivljenik ne tvrdi u svojoj obrani.

23. Dakle, temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, sud nije mogao na nesporan način utvrditi da je okrivljenik zaista izgovorio opisane riječi koje mu se kao inkriminacija stavljaju privatnom tužbom na teret, obzirom da su okrivljenik i privatni tužitelji sudionici samog događaja i da imaju nerazriješene odnose oko zajedničke međe, dok su svjedoci ČU i JU u rodbinskoj vezi sa privatnim tužiteljima na koji način su svi zainteresirani za ishod ovog postupka, a njihovi iskazi se međusobno pobijaju.

24. Slijedom svega navedenog, sud nije mogao na nedvojbeni način utvrditi da je okrivljenik doista postupio na inkriminirani način, a isti nije ni dužan dokazivati svoju nevinost već mu se izvedenim dokazima na raspravi treba dokazati krivnja, a što privatni tužitelji nisu učinili. Naime, privatni tužitelji nisu nedvojbeno ni dokazali da je okrivljenik izrekao tvrdnju koja mu se kao inkriminacija stavlja na teret kao i da ju je izrekao pred više osoba (pred DU i JU) i drugim susjedima kako to tvrde u privatnoj tužbi, stoga je sud primjenom odredbe iz čl. 3. st. 2. ZKP/08 sporne činjenice riješio na način povoljniji za okrivljenika jer citirana odredba propisuje da će sud dvojbu glede postojanja činjenica koje tvore kazneno djelo ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva riješiti na način povoljniji za okrivljenika. Ovo pravilo, poznato kao in dubio pro reo, određuje dokazni standard prema kojem činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene s izvjesnošću, potpunom sigurnošću, a one koje idu u korist okrivljenika se uzimaju da postoje već onda ako su samo vjerojatne, ako postoji sumnja o njihovom postojanju, bez obzira na to što je postojanje činjenice koja ide na štetu okrivljenika čak i vjerojatnije. Kada bi sud nedvojbeno i utvrdio da je okrivljenik izrekao terećene riječi, nije bilo moguće utvrditi niti da li su te riječi eventualno izgovorene ozbiljno, dakle nije bilo moguće utvrditi niti namjeru okrivljenika obzirom da iz obrane okrivljenika, kao i iskaza svjedoka TU proizlazi da je okrivljenik imao razloga vjerovati u istinitost tvrdnje da se privatni tužitelji neovlašteno koriste priključcima koji se navode u činjeničnom opisu optužbe.

25. Slijedom navedenog, kako sud smatra da tijekom postupka nije dokazano da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario zakonska obilježja kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11, valjalo ga je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 osloboditi od optužbe, a razmatrajući činjenični opis privatne tužbe primjenom odredbe čl. 449. st. 2. ZKP/08, sud utvrđuje kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. KZ/11, a niti obilježja kaznenog djela uvrede iz čl. 147. KZ/11.

26. Zaključno, obzirom da je okrivljenik oslobođen od optužbe, temeljem odredbe čl. 149. st. 3. ZKP/08 naloženo je privatnim tužiteljima da naknade troškove kaznenog postupka iz čl. 146. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100,00 eura svaki, imajući u vidu trajanje ovog postupka.

27. Također, privatni tužitelji su dužni solidarno platiti nagradu i nužne izdatke branitelja okrivljenika iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 u iznosu od 1.125,00 eura prema zatraženom troškovniku. Naime, okrivljenik se u ovome postupku tereti za kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. ZKP/08 za koje je Zakonom propisana novčana kazna pa se visina nagrade za obavljene radnje određuje na temelju Tbr. 4. toč. 1. al. 1. u svezi Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje: Tarifa), i to za prvi sat svakog dana rasprave nagrada u visini od 100 bodova, a svaki sljedeći sat rasprave 50 bodova, dok vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 eura. Stoga je sud branitelju okrivljenika priznao trošak u okviru postavljenog zahtjeva, i to za trošak obrane na raspravama 9. prosinca 2024., 18. veljače 2025., 13. svibnja 2025. i 22. listopada 2025. (svaka rasprava po 1 h = 100 bodova, odnosno 200,00 eura), kao i na ročištu za objavu presude 27. listopada 2025. (50 bodova, odnosno 100,00 eura), dakle ukupno 900,00 eura. Na priznati trošak, branitelju se priznaje i zatraženi PDV u iznosu od 225,00 eura sukladno Tbr. 46. Tarife, stoga istom pripada ukupni trošak u iznosu od 1.125,00 eura.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Čakovcu 27. listopada 2025.

Sutkinja:

Martina Mašić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, putem ovog suda županijskom sudu, pismeno, preporučenom poštom, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1) privatni tužitelj ŠU,

2) privatni tužitelj GU,

3) privatna tužiteljica SU,

4) opunomoćenik priv. tužitelja – PU, odvjetnik iz [adresa],

5) okr. VU,

6) braniteljica okr. – Ines Mošmondor, odvjetnica iz Čakovca.