Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pr-70/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja DĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Čistoća d.o.o., OIB 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, zastupanog po punomoćnicima odvjetnic ima iz Odvjetničkog ureda Brlečić&partneri, iz Varaždina, radi pobijanja otkaza, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 15. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka te objave presude 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je nedopušten i ne proizvodi pravne učinke otkaz ugovora o radu temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 31.03.2022. godine, kojom tuženik tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 23.04.2021. godine, za radno mjesto Pomoćnik poslovođe reciklažnog dvorišta i Odluka tužene broj 162-498/22 od 27.04.2022. godine kojom je tužena odbila zahtjev za zaštitu prava tužitelja od dana 12.04.2022. godine.

II. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 31.03.2022. godine nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku Čistoća d.o.o., Varaždin, Ognjena Price 13, OIB: 02371889218 da tužitelja DĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto Pomoćnik poslovođe reciklažnog dvorišta ili neko drugo radno mjesto prema važećoj sistematizaciji radnih mjesta koje odgovara kvalifikacijama, radnom iskustvu i stručnoj spremi tužitelja, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka.",

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 1.562,50 EUR (tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) , a to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, nadalje radi utvrđenja da radni odnos tužitelja nije prestao, povrata na radno mjesto te naknade troškova postupka. Tužitelj navodi da mu je tuženik od lukom o otkazom ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika od 31. ožujka 2022. otkazao ugovor o radu za radno mjesto pomoćnik poslovođe reciklažnog dvorišta, a ujedno je i svojom odlukom br. 162-498/22 od 27. travnja 2022. odbijen njegov zahtjev za zaštitu prava protiv naprijed citirane odluke o otkazu s tim da u ovom predmetu traži utvrđenje nedopuštenosti i te odluke. Tužitelj u cijelosti osporava sve navode iz naprijed citiranih odluka te navodi da je dana 12. travnja 2022. podnio i zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu, ali je taj zahtjev odbijen naprijed citiranom odlukom od 27. travnja 2022. Isto tako navodi da kod ovog suda vodi još dva postupka vezana za njegov radno pravni status kod tuženika i to jedan radi zaštite prava prijavitelja nepravilnosti, a drugi radi nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza. Konačno tužitelj napominje da u osporenoj odluci o otkazu u ovom predmetu mu se stavlja na teret slanje dva e-maila od 10. prosinca 2021. i 14. prosinca 2021., a kojima je navodno povrijedio obveze iz radnog odnosa i zatim narušio ugled tuženika te povrijedio poslovnu tajnu tuženika kao i što mu se stavlja na teret navodno uznemiravanje, vrijeđanje i prijetnje upućene radniku Srečku Skrbniku sukladno prijavi Regionalnog industrijskog sindikata od 31. siječnja 2022. kao i da tuženik u spornoj odluci smatra da nastavak radnog odnosa s tužiteljem nije moguć, a to u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Smatra da je navedenu spornu odluku potrebno sagledavati zajedno sa zahtjevima tužitelja iz predmeta koji se vode kod ovog suda po njegovim tužbama, a to u predmetima Pr-625/2020 i Pr-1139/2021. Napominje da prije prijave nepravilnosti kod tuženika nije imao niti jednu prijavu na svoj rad kao niti kod nijednog drugog poslodavca pa niti primio bilo kakvu upozorenje iz radnog odnosa. Pobijana odluka po njegovom mišljenju ima jedinu svrhu da ga odvrati od bilo kakve kritike gradske vlasti kao i osoba koje su postavljene na čelo javnih gradskih poduzeća. Što se tiče e-mail poruka navodi da se tuženik u spornoj odluci o otkazu poziva na odredbe iz čl. 87. i 89. Pravilnika o radu, a u kojim odredbama su opisane povrede obveza iz radnog odnosa kojima se nanosi šteta ugledu poslodavca te tužitelj posebno ističe da se u navedenim e-mailovima ustvari radi o njegovim vrijednosnim sudovima vezanim na poslovanje tuženika, a koje činjenice su već i ranije iznesene. To tim više što je on osobno i sam građanin Grada Varaždina dok je tuženik trgovačko društvo u vlasništvu Grada Varaždina i drugih jedinica lokalne samouprave. Stoga da je i dužan trpjeti javne kritike, a tužitelj kao građanin uživa i pravo na slobodu mišljenja i izražavanje misli. Smatra da za svoje vrijednosne sudove koji su izraženi u tim e - mailovima postoji i činjenična osnova, a to kako proizlazi iz novinskog članka Varaždinskih vijesti od 13. prosinca 2021. te sjednica gradskog vijeća od 30. ožujka 2022. i novinskog članka od 31. ožujka 2022., a osim toga i na izjave gradskih vijećnika LĆ od **.**.2022. i TĆ od 31. siječnja 2022. Što se tiče vrijednost suda o uhljebljivanju iz e-emaila od 14. prosinca 2021. napominje da je skrenuo samo pozornost na jedan drugi e-mail koji mu je dostavljen anonimno, a da je zapošljavanje pod netransparentnim uvjetima opće poznata činjenica u Gradu Varaždinu i gradskim poduzećima. Ističe da su ustvari svi njegovi vrijednosni sudovi objavljeni sa ciljem pravovremenog upoznavanja varaždinske javnosti o poslovanju tuženika vezanih na moguće povećanje cijena odvoza komunalnog otpada. Isto tako navodi da je zbog novinskih natpisa o mogućem stečaju tuženika tražio i sazivanje radničkog vijeća pa i zbora radnika, a kojem njegovom zahtjevu nije udovoljeno. Što se tiče njegovog postupanja prema radniku Srečku Skrbniku navodi da predmetna odluka o otkazu uopće ne navodi koje činjenice je tuženik prije donošenja te odluke u vezi toga utvrdio osim što je prepisan tekst iz zapisnika br. 162-140/22 od 16. veljače 2022., u kojem se također ništa ne navodi o tim činjenicama. Smatra da zbog toga odluka o otkazu nije obrazložena. Konačno smatra da je predmetna odluka o otkazu samovoljna, arbitražna i paušalna te je stoga i tražio utvrđenje nedopuštenosti predmetne odluke kao i odluke kojim je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja protiv odluke o otkazu, zatim utvrđenje da radni odnos temeljem predmetne odluke nije prestao i povratak na radno mjesto pomoćnik poslovođe reciklažnog dvorišta ili neko drugo radno mjesto prema važećoj sistematizaciji radnih mjesta koja odgovara kvalifikacijama, radnom iskustvu i stručnoj spremi tužitelja te naknadu troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja time da je doista donio odluku o otkazu ugovora o radu kako se to navodi u tužbi te da je i odbio zahtjev za zaštitu prava. Priznao je također da se vode i dva parnična postupka po tužbi tužitelja protiv tuženika kod ovoga suda. Međutim napominje da su ti postupci vezani na radnje nastale za vrijeme bivše uprave tuženika te da nisu u izravnoj vezi sa ovim predmetom , a naročito ne upozorenja donesena od strane bivše uprave kako je to i naznačeno u ovoj spornoj odluci. Ističe da osporena odluka u ovom predmetu je osnovana te tužitelj neistinito prikazuje razloge donošenja te odluke s tim da dosadašnja upozorenja prema tužitelju nemaju nikakve veze sa današnjom upravom tuženika jer je direktor imenovan nakon što je raniji direktor, a kojemu je inače tužitelj bio savjetnik, smijenjen. Tuženik navodi da u spornim e - mailovima uopće nisu navedeni nikakvi vrijednosni sudovi tužitelja već isti u tim e- mailovima navodi da tuženik propada, da će izgubiti posao na području 15 jedinica lokalne samouprave te da će se tuženik ugasiti i da će radnici doživjeti sudbinu radnika sličnog poduzeća, da će radnici tuženika ostati bez primanja, da se kod tuženika "uhljebljuje" i da će dio radnika biti otpušten. Takve tvrdnje po mišljenju tuženika ne predstavljaju vrijednosne sudove već predstavljaju prikazivanje poslovanja tuženika u negativnom svijetlu kako u javnosti tako i prema radnicima tuženika, a osim toga su i izazvali određene reakcije u lokalnim medijima te tuženik smatra da mu je tim e- mailovima narušen ugled i nanesena šteta jer su i činjenice iznesene u tim e-mailovima neistinite. Vezano na ponašanje tužitelja prema radniku Srečku Skrbniku tuženik napominje da je Srečko Skrbnik u to vrijeme bio predsjednik radničkog vijeća te da ga je tužitelj optužio da ne radi dobro, a niti da zna raditi posao, da se nije trebao obraćati direktoru radi sazivanja skupa radnika, da svojim ponašanjem prema direktoru želi zadržati radi novčane naknade položaj u nadzornom odboru tuženika te da mu je tužitelj i zaprijetio na način da mu je naveo da će tužitelja sud vratiti, a onda da će se drugačije razgovarati odnosno ponašati prema tom svjedoku. Zbog toga je tuženik i primio dopis Regionalnog industrijskog sindikata radi utvrđenja svih okolnosti što je i učinjeno od strane povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika, u vezi čega je sastavljen i zapisnik od 16. veljače 2022., a iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je radnik Srečko Skrbnik bo izložen uznemiravajućem ponašanju od strane radnika DĆ te da mu je ugrožena njegova čast i dostojanstvo kao radnika te predstavnika radničkog vijeća. Obzirom na sadržaj e-mailova te i ponašanja tužitelja prema radniku Srečku Skrbniku tuženik je zaključio da nastavak radnog odnosa tužitelja više nije moguć te da su ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika prema odredbi iz čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu. Ujedno je tuženik napomenuo da se prema odredbi iz čl. 163. Zakona o radu skup radnika saziva od strane radničkog vijeća uz prethodno savjetovanje s poslodavcem, a što također ukazuje da istup tužitelja prema Srečku Skrbniku nema nikakvog opravdanja. Tuženik navodi da se prije donošenja sporne odluke obratio i radničkom vijeću sukladno odredbi iz čl. 151. Zakona o radu te kako je sporna odluka donesena na temelju zakona je i predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan te tužitelja obveže na naknadu troškova.

3. Ovdje se ističe da je sud u ovom predmetu donio rješenje o prekidu postupka na ročištu dana 16. rujna 2022., a to sukladno odredbi iz čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP), do dovršenja predmeta br. Pr-1139/2021 koji predmet se vodi po tužbi tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. travnja 2021., a kojom je odlukom tuženik otkazao tužitelju ugovor o obvezama, odgovornostima i pravima obavljanja funkcija od posebnog značaja sklopljen na neodređeno vrijeme dana 2. siječnja 2017. i Dodatka I predmetnog ugovora sklopljenog dana 2. studenog 2020., a temeljem kojih je tužitelj u društvu tuženika obavljao poslove radnog mjesta savjetnika uprave za komunalne i javne usluge. Međutim povodom žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem br. 71 Gž R-3183/2022-3 od 26. travnja 2023. je ukinuo navedenu odluku o prekidu te je predmet vraćen na ponovni postupak ovome sudu.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je prije svega saslušao tužitelja i direktora tuženika u svrhu dokazivanja. Nadalje je saslušao svjedoke ŽĆ, Srečka Skrbnika, a izvršen je i uvid u dokumentaciju tužitelja dostavljenu uz tužbu sa listova 12-119 spisa, nadalje je izvršen uvid u dokumentaciju tuženika uz odgovor na tužbu sa listova 130-164 spisa, odluku sa lista 174 spisa, godišnji financijski izvještaj za 2021. sa listova 175-243 spisa, u dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na žalbu tužitelja sa listova 258-260 spisa, u dokumentaciju tuženika sa listova 271-285 spisa te u ovosudni predmet Pr-625/2020.

5. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnika poslovođe reciklažnog dvorišta temeljem Ugovora o radu na neodrađeno vrijeme od 23. travnja 2021. time da je navedeni ugovor zaključen nakon što je tužitelju Odlukom o otkazu ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom od 16. travnja 2021. ponuđeno zaključenje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme i to upravo ovog za radno mjesto pomoćnika poslovođe reciklažnog dvorišta koji je tužitelj i zaključio s tuženikom dana 23. travnja 2021.,

- da je tužitelj do zaključenja predmetnog ugovora 23. travnja 2021. obavljao poslove savjetnika uprave tuženika za komunalne i javne usluge,

- da je tužitelj protiv navedene odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. travnja 2021. pokrenuo sudski postupak radi utvrđenja nedopuštenosti te odluke i da se taj postupak vodi kod ovoga suda br. Pr-1139/2021, koji predmet još uvijek nije pravomoćno dovršen,

- da je tužitelj dana 10. prosinca 2021. poslao e-mail poruku (list 30-31 spisa) sa svoje službene adrese kod tuženika na ukupno 36 e-mail adresa u kojoj poruci navodi da između ostalog tuženik više nije davatelj javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području dvije jedinice lokalne samouprave, a to bez da je primio prigovor na dotadašnje izvršavanje te da je ta odluka političke naravi, zatim da upravljanje trgovačkim društvima s pozicije politike i sile vodi u propast tog trgovačkog društva, da postoji najave da će neke druge jedinice lokalne samouprave otkazati suradnju sa tuženikom te da se može dogoditi da tuženik ostane bez posla na području svih jedinica lokalnih samouprava na kojima obavlja svoje poslove i propasti, a što znači da bi radnici ostali bez svojih primanja,

- da je tužitelj u e-mailu od 14. prosinca 2021. (listovi 32-33 spisa) naveo da "uhljebljivanja" kod tuženika neće prestati, a što znači da se kod tuženika zapošljavaju nepotrebni radnici, a zbog čega bi dio radnika mogao biti otpušten,

- da je tužitelj imao određeni verbalni incident sa radnikom tuženika Srečkom Skrbnikom dana 27. siječnja 2022. kada je tužitelj vrijeđao Srečka Skrbnika kao predsjednika radničkog vijeća tuženika i člana nadzornog odbora tuženika, a to navodeći Srečku Skrbniku da ne radi dobro i da ne zna raditi posao, da nije trebao ići pitati direktora za sazivanje zbora radnika, zatim da je u dobrim odnosima sa direktorom kako bi ostao u nadzornom odboru i konačno mu i zaprijetio da nakon što njega sud vrati će se drugačije razgovarati,

- da je o tom verbalnom incidentu upravo tuženika obavijesti sindikalni predstavnik Regionalnog industrijskog sindikata dopisom od 31. siječnja 2022. (list 34-35 spisa),

- da je temeljem dopisa Regionalnog industrijskog sindikata tuženik proveo po Povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika ĐĆ saslušanje sudionika tj. tužitelja i Srečka Skrbnika u dane 7. veljače i 15. veljače 2022. te i sastavio zapisnik od 16. veljače 2022., a koji je dostavljen direktoru tuženika,

- da je tužitelj tijekom siječnja 2022. tražio sazivanje zbora radnika preko radničkog vijeća, a čemu nije udovoljeno,

- da je tužitelju nakon slanja e-mail poruka od 10. prosinca i 14. prosinca 2021. izdano upozorenje od 27. prosinca 2021. na povrede obveze iz radnog odnosa te mu je ukazano na mogućnost otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika u slučaju da počini istu ili sličnu povredu obveza iz radnog odnosa zbog kojega se ovdje upozorava, a iz obrazloženja navedenog upozorenja proizlazi da poslodavac smatra da je sa tim e-mailovima tužitelj narušavao ugled poslodavca,

- da je tuženik dana 10. ožujka 2022. uputio poziv na suodlučivanje sukladno čl. 151. Zakona o radu radničkom vijeću, a radi namjere otkazivanja ugovora o radu tužitelju uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (listovi 131 -134 spisa),

- da radničko vijeće na svojoj sjednici od 15. ožujka 2022. (list 130 spisa) se nije očitovalo o navedenoj namjeri,

- da je tuženik dana 31. ožujka 2022. donio odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika kojim je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dan 23. travnja 2021. za radno mjesto pomoćnik poslovođe reciklažnog dvorišta, a to temeljem čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu, iz čijeg obrazloženja proizlazi da je tužitelj pisanjem e -mailova od 10. prosinca i 14. prosinca 2021. počinio povredu obveza iz radnog odnosa kojom se nanosi šteta poslodavcu zbog nedvojbenog narušavanja ugleda poslodavca kao i radi uznemiravanja radnika Srečka Skrbnika čime je radniku Srečku Skrbniku ugrožena njegova čast li dostojanstvo kao radnika i kao predstavnika radničkog vijeća (listovi 12-17 spisa),

- da je tužitelj podnio protiv osporene odluke zahtjev za zaštitu prava dana 11. travnja 2022. (listovi 18-24 spisa),

- da je tuženik navedeni zahtjev za zaštitu prava odbio svojom odlukom od 27. travnja 2022. (listovi 27-29 spisa),

- da je tužitelj dana 9. svibnja 2022. podnio tužbu u ovom predmetu.

7. Sporno je između stranaka da li je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja osnovana ili ne odnosno da li je tužitelj počinio povrede obveze iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret ili ne.

8. Ovdje se navodi da je odredbom iz čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17-dalje ZR) propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Sam ZR ne propisuje koje bi povrede obveze iz radnog odnosa mogle dovesti do navedenog otkaza već je to prepušteno poslodavcima, a koji takve povrede propisuju u Pravilniku o radu, što je i tuženik učinio u Pravilniku o radu od 23. studenog 2018. -dalje Pravilnik, a koji je bio i na snazi u vrijeme spornih događanja (listovi 36-68 spisa) te je te povrede i specificirao u svojem čl. 89. toč. 1. te 89. toč. 2., a između kojih specificiranih povreda su navedene i povrede koje se odnose na ponašanje kojim se narušava ugled poslodavca, a tim nedoličan odnos ili iskazivanje netrpeljivosti prema kolegama, korisnicima usluga ili poslovnim partnerima osobito neprimjereno, nepoželjno i grubo ponašanje (tučnjava, uznemiravanje, spolno uznemiravanje i sl.) kao i ostale povrede iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom utvrđene drugim općim ili posebnim aktima poslodavca. Kao što proizlazi iz osporene odluke tuženik je otkazao ugovor o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja prvenstveno radi narušavanja ugleda poslodavca pisanjem dva e-maila koja su poslana na više različitih adresa između ostalog i javnim medijima te povrede nastale uznemiravanjem i povrede časti i dostojanstva radnika Srečka Skrbnika.

9. Nema dvojbe da je doista tužitelj napisao sporna dva e-maila od 10. prosinca i 14. prosinca 2021., a budući je i sam to priznao, međutim on osobno smatra da se u ovom slučaju nije radilo o iznošenju nikakvih neistina nego samo o njegovim vrijednosnim sudovima. Međutim pregledom tih e-mailova sud smatra da tužitelj u e- mailu od 10. prosinca 2021. upoznaje javnost sa gubljenjem određenog posla tuženika u dvije jedinice lokalne samouprave, a koji se posao odnosi na zbrinjavanje komunalnog otpada te najavom da će to učiniti još barem tri jedinice lokalne samouprave, a da to toga dolazi ustvari zbog neodgovarajućeg vođenja poslovanja tuženika i to praktično kako od uprave tako i od vlasnika, a to u ovom slučaju Grada Varaždina. Naime ovdje treba imati ipak u vidu da je tuženik trgovačko društvo koje se prvenstveno bavi zbrinjavanje komunalnog otpada na području određenih jedinica lokalne samouprave, a prvenstveno na području Grada Varaždina koji je i jedan od osnivača i članova društva uz nekoliko drugih jedinica lokalne samouprave (ukupno 26) kako to proizlazi iz podataka sa listova 68-78 spisa. Nadalje u tom e-mailu se i spominje izvjesna propast tuženika zbog gubitka posla, a slijedom toga i predviđa dolazak zaposlenih radnika u tešku financijsku situaciju zbog koje ne bi mogli više ekonomski zbrinjavati svoje obitelji. Međutim po mišljenju suda u navedenom e-mailu se ne odaju nikakve poslovne tajne tuženika. U e-mailu od 14. prosinca 2021. pak se spominje tzv. uhljebljivanje određene osobe, a koji termin ustvari označava nepotrebno zapošljavanje neke osobe u nekom društvu ili na nekom poslu i to iz razloga kako bi upravo ta osoba mogla biti zaposlena i ostvariti plaću, a što bi u svakom slučaju imalo posljedice i na nepotrebne izdatke takvog društva, a u ovom slučaju tuženika za plaću takve osobe. Iz iskaza tužitelja je sud utvrdio da ustvari on prije pisanja tih e -mailova nije imao nikakve konkretne podatke od nadležnih službi tuženika vezane za te tvrdnje već je ustvari takva svoja saznanja crpio iz saznanja putem društvenih mreža i onda ih plasirao u javnost s tim da je e-mail od 10. prosinca 2021. čak poslan i sa službene adrese tužitelja kod tuženika stvarajući tako dojam da on kao radnik tuženika svakako ima konkretna saznanja o sadržaju koji stavlja u e-mail poruku te da je taj sadržaj i istinit. Međutim kao što je već prethodno rečeno tužitelj nije imao konkretnih podataka već je svoja saznanja, a slijedom toga i svoje pretpostavke, stekao posrednim putem preko društvenih mreža i sl., a nema dvojbe da su ti e-mailovi i izazvali određene reakcije u političkom životu Grada Varaždina, na što upućuju i novinski članci koje je tužitelj dostavio uz tužbu. Sud smatra da je doista pisanjem e-mailova takvog sadržaja koji je neprovjeren tužitelj doista i narušava ugled svog poslodavca stvarajući u javnosti izrazito negativnu sliku o stanju kod tuženika te izazivajući strah i kod samih zaposlenika tuženika o njihovoj budućnosti pa i budućnosti samog tuženika. Činjenica jest da je doista tužitelj zbog tih e-mailova i primio upozorenje dana 27. prosinca 2021., a koje upozorenje je nedvojbeno dano sukladno iz čl. 119. st. 1. ZR (listovi 141-145 spisa) time da je sama ta povreda i navedena dakle u čl. 89. 1. Pravilnika iako ne izrijekom, ali vezana na obveze radnika naznačene u čl. 87.1. u kojem čl. je i navedeno obveza radnika da svojim radom i ponašanjem čuva ugled poslodavca kao i da treba čuvati podatke o poslovanju tuženika ili informacije zbog čijeg bi priopćavanja mogle nastupiti teške posljedice za gospodarske interese poslodavca. Upravo vezano na navedeno sud smatra da je doista tužitelj objavljivanjem neprovjerenih informacija u svojim e-mailovima koje su se odnosile na poslovanje tuženika (e-mail od 10. prosinca 2021.) kao i tzv. uhljebljivanje kod tuženika (e-mail od 14. prosinca 2021.) tužitelj je doista i počinio povredu obveze iz radnog odnosa posebno naznačene u čl. 89.1 . pa i 89.2. Pravilnika i koje u svojoj ukupnosti predstavljaju osobitu tešku povredu iz radnog odnosa jer su svakako narušile ugled poslodavca. Činjenica jest da tužitelj doista nakon primitka upozorenja od 27. prosinca 2021. nije pisao daljnje e-mailove, ali je nakon toga tijekom siječnja 2022. nakon što nije uspio u svom nastojanju da se zakaže zbog radnika verbalno i to vrlo neugodno napao predsjednika radničkog vijeća radnika Srečka Skrbnika dana 27. siječnja 2022. kada ga je u razgovoru u nekoliko navrata izvrijeđao i to navodeći mu da ne zna raditi niti zna koji mu je posao, a pretpostavka je da se misli na posao predsjednika radničkog vijeća, te mu uvredljivo prigovorio obraćanje direktoru u vezi zakazivanja zbora radnika iako je takvo obraćanje i propisano odredbom iz čl. 163. st. 3. ZR te ga konačno i uvrijedio navođenjem da "viri direktoru iz guzice van za 700,00 kn u, kak se zove, nadzornom odboru" da bi mu konačno izrekao i određenu prijetnju riječima " mene bude sud vratil, a onda se bumo drukčije spominali". Ova prijetnja je po mišljenju suda izrečena očito vezana na spor koji tužitelj vodi protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza tužitelju s radnog mjesta savjetnika uprave, a koje radno mjesto tužitelj smatra kao nadređeno u odnosu na radno mjesto Srečka Skrbnika pa čak i u odnosu na njegovu funkciju predsjednika radničkog vijeća i člana nadzornog odbora tuženika, koje funkcije je Srečko Skrbnik u to vrijeme i obnašao. Takvim ponašanjem po mišljenju suda je tužitelj svakako počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja je naznačena također u čl. 89.1. kao nedoličan odnos ili iskazivanje netrpeljivosti kolegama, korisnicima usluga ili poslovnim partnerima osobito neprimjereno, nepoželjno ili grubo ponašanje, a to je u ovom slučaju uznemiravanje drugog radnika na način da mu vrijeđa čast i dostojanstvo, a koje ponašanje također ulazi i u povredu obveze iz radnog odnosa koje se odnosi na ugled poslodavca. Naime, kako je vidljivo iz dopisa Regionalnog industrijskog sindikata Srečko Skrbnik je o tome obavijestio i samog sindikalnog predstavnika koji je o tom događaju obavijestio i direktora tuženika i tražio postupanje prema tužitelju zbog takvog ponašanja (listovi 146 -147 spisa). Upravo zbog takvog dopisa i zahtjeva je tuženik i proveo preko povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika (ĐĆ) postupak, a po provedenom postupku kako to proizlazi iz zapisnika od 16. veljače 2022. je utvrđeno takvo neprimjereno ponašanje (listovi 148-149 spisa). I sam tužitelj u svom iskazu priznaje da je doista tada postupao neprimjereno i služio se neprimjerenim rječnikom, ali da mu nije bila namjera vrijeđati niti prijetiti Srečku Skrbniku već da se taj njegov istup treba promatrati u okviru svih okolnosti vezanih na tadašnju situaciju kod tuženika što se tiče tuženikovog poslovanja. To pogotovo vezano na njegov zahtjev za zakazivanje skupa radnika kojem zahtjevu nije udovoljeno te je tužitelj svoje nezadovoljstvo time iskazao upravo uvredama i prijetnjama prema Srečku Skrbniku kao predsjedniku radničkog vijeća i članu nadzornog odbora tuženika.

10. Tu moramo reći da ustvari je tužitelj u svom iskazu doista priznao pisanje svih e-mailova pa i ponašanje prema Srečku Skrbniku, ali je ujedno i naveo da je to sve učinio radi dobrobiti tuženika i ukazivanja na nepravilnosti u poslovanju tuženika. Međutim iz tog iskaza, a uvažavajući sadržaj e-mailova pa i ponašanja samog tužitelja prema Srečku Skrbniku, sud je zaključio da ustvari je tužitelj takvim plasiranjem neprovjerenih pa čak i neistinitih informacija, a to naročito u vezi na napuštanje pojedinih jedinica lokalne samouprave iz poslovnog odnosa s tuženikom te i zapošljavanje nekih osoba, prikazao tuženika kao svog poslodavca u izuzetno negativnom svijetlu u javnosti budući je navedene e-mailove proslijedio i u sredstva javnog informiranja tj. u medije pa i jednoj televizijskoj kući (RTL) iako je i sam bio svjestan da nema svih odgovarajućih podataka za navedeno iznošenje jer prikupljanje podataka preko društvenih mreža svakako se ne može uzeti kao odgovorno prikupljanje podataka. Stoga je tužitelj ustvari takvim istupom u medijima sa svojim e- mailovima, a koji istupi su nakon toga izazvali određene reakcije gradskih vijećnika, postupio neodgovorno i to kako u odnosu prema tuženiku tako i u odnosu prema svojim kolegama koji rade kod tuženika jer je iznio nepotpune pa i neistinite informacije, a koje nije prije provjerio. Uostalom tužitelj je po mišljenju suda prije pisanja tih e-mailova i slanja istih na ove različite adrese mogao zatražiti odgovor ili dati pritužbu nadležnim službama kod tuženika te onda ovisno o odgovoru eventualno nastaviti daljnje postupanje. Za način kako je to tužitelj postupio se ne može ni u kom slučaju reći da se radilo o odgovornom informiranju javnosti o poslovanju tuženika već da se radilo jedino o samovoljnim zaključcima tužitelja na temelju nepotpunih i neprovjerenih informacija koje su u konačnici prikazale tuženika u negativnom svijetlu te mu svakako na taj način i narušile ugled. Zbog toga je po mišljenju suda tuženik opravdano tužitelju izdao upozorenje na poštivanje odnosa iz radnog odnosa od dana 27. prosinca 2021. te ga i upozorio na eventualno otkazivanje ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem u slučaju da tužitelj ubuduće počini takvu ili sličnu povredu obveze iz radnog odnosa. Tužitelj doista nije nakon tog upozorenja pisao novi e-mail niti se obraćao javnosti. Ali je zato zbog nezadovoljstva što se nije udovoljilo njegovom zahtjevu za sazivanje skupa radnika napao uvredama pa i prijetnjom predsjednika radničkog vijeća tj. Srečka Skrbnika, a kako je to naprijed već izneseno koji je opet o tome izvijestio Regionalni industrijski sindikat, a koji je opet zatražio postupanje od strane tuženika zbog takvog neprimjerenog ponašanja tužitelja. Na taj način je po mišljenju suda tužitelj ponovno povrijedio ugled poslodavca, ali i izravno počinio povredu obveze iz radnog odnosa svojim nedoličnim ponašanjem kojim je uznemirio drugog radnika uvredama i prijetnjama i za takvo ponašanje tužitelja nema opravdanja. Iako iz samog upozorenja proizlazi da bi se tužitelju mogao dati otkaz ukoliko počini ubuduće istu ili sličnu povredu svojih obveza iz radnog odnosa zbog kojega se ovdje upozorava, a tužitelj dakle nije pisao novi e-mail sud smatra da to treba tumačiti na način da se tužitelja upozorava da ne počini novu povredu obveze iz radnog odnosa kojom se prvenstveno narušava ugled poslodavca odnosno bilo koju drugu tešku povredu iz radnog odnosa.

11. Imajući naprijed navedenog u vidu, a što je sud utvrdio iskazom tužitelja te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu pa i iskazima svjedoka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Tu moramo reći da je tužitelj istinito iskazivao o svim radnjama koje mu se stavljaju na teret kao povrede obveze iz radnog odnosa, ali tumačeći iste kao njegovo legitimno pravo za informiranje javnosti bez ikakvog narušavanja ugleda tuženika osim što je priznao da se doista neprilično i neprimjereno ponio prema svjedoku Srečku Skrbniku pravdajući to ustvari uobičajenom komunikacijom između radnika kod tuženika. Takvo ponašanje je svakako neprihvatljivo. Sud je iz iskaza direktora tuženika utvrdio da je direktor već i ranije smatrao da tužitelj treba dobiti otkaz ugovora o radu tj. nakon što je isti odaslao e-mailove dana 10. i 14. prosinca 2021., ali je odustao od te odluke upravo na nagovor radničkog vijeća te je tužitelju izdao samo upozorenje. Također je utvrđeno i da je direktor bio kontaktiran od strane radničkog vijeća za zakazivanje skupa radnika te je dogovoreno da u tom trenutku nje bilo potreba za zakazivanjem tog skupa obzirom je isti bio održan nedavno prije tog prijedloga kada je direktor i stupio na dužnost (29. rujna 2021.) te je slijedeći održan tek u svibnju 2022., a što opet odgovara zakonskim propisima iz odredbe iz čl. 163. ZR. Iz iskaza svjedoka ŽĆ je sud utvrdio da se doista tužitelj obraćao njoj kao članici radničkog vijeća sa zahtjevom za zakazivanje skupa radnika (listovi 95-104 spisa) čemu nakon konzultacije sa direktorom nije udovoljeno, ali isto tako i da je direktor u konzultaciji sa radničkim vijećem tužitelju izdao upozorenje na poštovanje obveza iz radnog odnosa, a zbog pisanja e -mailova od 10. prosinca i 14. prosinca 2021. Također i da se direktor obratio radničkom vijeću radi suodlučivanja o namjeri otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, a o kojoj namjeri se vijeće zajedničkom odlukom članova nije uopće željelo izjasniti. Isto potvrđuje i svjedok Srečko Skrbnik, a koji u svom iskazu i ponavlja uvrede koje mu je tužitelj iznio kao što i iznosi svoje raspoloženje nakon takvih uvreda pa i prijetnji, a što je sve i dovelo do obraćanja tog svjedoka izravno sindikalnom povjereniku Regionalnog industrijskog sindikata i konačno pokretanja postupka po povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika. Dakle uvažavajući iskaze svih saslušanih stranaka i svjedoka te sadržaj dopisa Regionalnog industrijskog sindikata kao i sadržaj zapisnika povjerenika od 16. veljače 2022. sud je nedvojbeno utvrdio da je doista tužitelj dana 27. siječnja povrijedio i dostojanstvo i čast svjedoka Srečka Skrbnika te ga na taj način i uznemirio.

12. Što se tiče sadržaja ovosudnog predmeta br. Pr-625/2020 navodi se da je isti pokrenuo tužitelj protiv tuženika radi zaštite prijavitelja nepravilnosti s tim da je na navedeni predmet spojen i ovosudni predmet br. Pr-1139/2021, a u kojem predmetu tužitelj traži tužbom utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. travnja 2021. te vraćanje na rad time da navedeni predmet nije još uvijek pravomoćno dovršen. Posebno se dodaje da je sud u ovom predmetu svojim rješenjem br. 20 Pr-63/2022-9 od 16. rujna 2022. prekinuo ovaj parnični postupak do pravomoćnog dovršenja predmeta br. Pr - 1139/2021 te je navedeno rješenje i bilo ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu 71 Gž R-3183/2022-3 od 26. travnja 2023. Imajući u vidu navode iz tog II. stupanjskog rješenja ovaj sud je i nastavio ovaj postupak te konačno i proveo dokaze kako je to i navedeno u II. stupanjskom rješenju. S tim u vezi se navodi da se u ovom predmetu radi o točno određenoj odluci o otkazu te je ovaj sud u ovom predmetu utvrđivao okolnosti vezane na tu odluku o otkazu, a radi se dakle o odluci o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenog ponašanja radnika od 31. ožujka 2022., a ne i okolnosti vezane na odluku o otkazu ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. travnja 2022. koje okolnosti su predmet utvrđivanja u predmetu Pr-625/2020. To znači da dokazi koje tužitelj predlaže u tom predmetu su od eventualno od biti za rješavanje i donošenje odluke u tom predmetu, ali ne i u ovom predmetu, a to sve slijedeći upute iz II. stupanjske odluke 71 Gž R - 3183/2022-3 od 26. travnja 2023. Dakle sud se u ovom predmetu koncentrirao isključivo na utvrđivanje činjenica vezanih na odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od 31. ožujka 2022.

13. Sud je također utvrdio da je tužba tužitelja podnesena pravovremeno sukladno odredbi iz čl. 133. ZR, a na što upućuje i činjenica da nije bilo nikakvih prigovora od strane tuženika te je i tuženik kao poslodavac prije donošenja sporne odluke proveo postupak sukladno odredbi iz čl. 150. st. 1. ZR tj. postupak savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja sporne odluke. Nadalje se ističe da sud smatra da su direktor tuženika i svjedoci iskazivali istinito i uvjerljivo o svim bitnim činjenicama i relevantnim okolnostima i njihovi iskazi nisu dovedeni u sumnju ostalim provedenim dokazima, a naročito iskazu samog tužitelja. Doduše ovdje se mora reći da je tužitelj u svom iskazu također istinito iskazivao o svom postupanju i priznao radnje koje mu se u predmetnoj odluci o otkazu stavljaju na teret, ali je za to dao neuvjerljive razloge, a to naročito za svoje ponašanje prema Srečku Skrbniku pa stoga sud nije u tom dijelu niti prihvatio njegov iskaz. U vezi dokaza koji se posebno ne spominju sud smatra da su isti irelevantni za ishod ovog postupka.

14. Obzirom na prednje sud je presudio kao u izreci.

15. Što se tiče odluci o troškovima ista se temelji na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, time da je sud tuženiku dosudio trošak u visini jednokratne nagrade prema tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023-dalje OT) u iznosu od 500,00 eur za ukupno četiri radnje (odgovor na tužbu, zastupanje na dva pripremna ročišta 13. srpnja i 16. rujna 2022. te za sastav obrazloženog podneska od 11. kolovoza 2022.), zatim za sastav žalbe protiv rješenja o prekidu iznos od 200,00 eura prema tbr. 10. toč. 2. OT, za sastav podneska od 7. studenog 2023. iznos od 50,00 eura prema tbr. 8. toč. 4. OT, za zastupanje na ročištima 8. studenog 2023., 7. veljače 2024., 26. kolovoza 2024., 12. studenog 2024. i 15. rujna 2025., svaki puta po 100,00 eura prema tbr. 9. toč. 1. OT, a u vezi sa tbr. 7. toč. 2. OT, zatim PDV na gornje iznose u visini od 312,50 eura prema tbr. 46. OT, odnosno sveukupno 1.562,50 eura. Trošak je dosuđen sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi, te je isti po mišljenju suda bio potreban prema čl. 155. ZPP-a.

U Varaždinu 27. listopada 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu odluke, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave odluke na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka odluke.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak odluke dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Odvjetnica Bojana Marčelan, odvjetnica iz Varaždina (za tužitelja)

2/ OD Brlečić&partneri, Varaždin (za tuženika)