REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-834/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Kapetanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Filkovića, odvjetnika i punomoćnika tužene, 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju A1 HRVATSKA d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 iznos od 9.942,20 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju A1 HRVATSKA d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 791,74 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tužene UE za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženoj kod tužitelja otkazan Ugovor o radu Odlukom tužitelja od 7. srpnja 2020. Temeljem navedene Odluke, tužitelj je tuženoj, po prestanku radnog odnosa, isplatio otpremninu u iznosu od 74.909,52 tada važećih kuna, odnosno 9.942,20 EUR (prema fiksnom konverzijskom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 kn). Tužena je pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pokrenula postupak radi utvrđenja nedopuštenosti naprijed navedene Odluke o otkazu, te je presudom ovog suda broj Pr-7882/2020 od 11. travnja 2022. utvrđeno da je predmetni otkaz nedopušten i da radni odnos tužene kod tužitelja nije prestao. Ujedno je utvrđen i sudski raskid ugovora o radu. Navedena presuda je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1096/2022 od 24. rujna 2024. Temeljem naprijed navedenog, tužena drži bez ikakve pravne osnove iznos od 9.942,20 EUR, koji iznos je bila dužna vratiti nakon što je otpala valjana osnova temeljem koje je iznos stekla (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima). Tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu utuženog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe te naknadu parničnog troška, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe kako je pred ovim sudom pokrenula postupak radi isplate neisplaćenih plaća iz razloga što je pravomoćnom i ovršnom presudom utvrđeno kako Odluka o otkazu tuženoj nije bila dopuštena te da je radni odnos tužene kod tužitelja prestao 31. prosinca 2021. Prema navedenom, tužitelj je tuženoj dužan isplatiti naknadu plaće za čitavo razdoblje od proteka "otkaznog roka" (28.10.2020.) pa sve do navedenog sudskog raskida radnog odnosa (31.12.2021.). Tužitelj, unatoč zahtjevima tužene za mirno rješenje spora (tj. isplatu neisplaćenih plaća uz prijeboj isplaćene otpremnine), je tri mjeseca izbjegavao postizanje dogovora. Stoga je tužena bila primorana podnijeti tužbu protiv tužitelja radi isplate neisplaćenih plaća u iznosu od 35.814,95 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate. Tužena, također, daje izjavu o prijeboju sukladno čl. 196. Zakona o obveznim odnosima kojom prebija potraživanje tužitelja u iznosu od 9.942,20 EUR s dijelom svog potraživanja koje proizlazi iz neisplaćenih plaća uslijed nezakonitog otkaza, a koje ukupno iznosi 35.814,95 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate. Podredno, za slučaj da sud ne odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, tužena predlaže spajanje ovog predmeta na predmet koji se već vodi ispred naslovljenog suda radi isplate neisplaćenih plaća pod brojem Pr-800/2025, sukladno načelu ekonomičnosti i čl. 313. Zakona o parničnom postupku. Zaključno, tužena smatra kako tužiteljevu tužbu treba shvatiti kao obijesno parničenje jer je izbjegavao mirno rješenje spora (tj. sklapanje sporazuma kojim bi se, među ostalim, prebile neisplaćene plaće s isplaćenom otpremninom) i jer nije bilo nužno da podnese predmetnu tužbu, već je mogao istaknuti prigovor prijeboja u parnici koji se već vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-800/2025. Slijedom navedenog, tužena predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženoj sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem rješenja Ugovora o radu od 1. veljače 2015. (list 4-14 spisa), obračuna isplaćene otpremnine (list 15 spisa), presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 11. travnja 2022., poslovni broj Pr- 7882/2020 (list 16-23 spisa), odluke Županijskog suda u Splitu od 24. rujna 2024., poslovni broj Gž R-1096/2022 (list 24-32 spisa), potvrde pravomoćnosti/ovršnosti iz predmeta Pr-7882/2020 (list 39 spisa), tužbe od 23. travnja 2021. (list 41-45 spisa) i e- mail korespondencije (list 64-71 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Na ročištu održanom 12. rujna 2025. stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat otpremnine u iznosu od 9.942,20 EUR, za čiju isplatu je osnova naknadno otpala.

7. Među strankama nije sporno da je:

- tužena bila u radnom odnosu kod tužitelja te da joj je ugovor o radu otkazan Odlukom tužitelja od 7. srpnja 2020.,

- temeljem navedene Odluke, tužitelj tuženoj, po prestanku radnog odnosa, isplatio otpremninu u iznosu od 74.909,52 kn, odnosno 9.942,20 EUR,

- tužena pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pokrenula postupak radi utvrđenja nedopuštenosti naprijed navedene Odluke o otkazu,

- pravomoćnom presudom ovog suda broj Pr-7882/2020 od 11. travnja 2022. utvrđeno da je predmetni otkaz nedopušten i da radni odnos tužene kod tužitelja nije prestao, kao i da je utvrđen sudski raskid ugovora o radu,

- tužena podnijela tužbu radi isplate razlike plaće za period od prestanka radnog odnosa do 31. prosinca 2021. (s kojim danom je sudski raskinut ugovor o rad) te da u tom predmetu nije donesena pravomoćna presuda.

7.1. Među strankama nije sporna niti osnova niti visina tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

9. Budući da je tijekom postupka među strankama bilo nesporno da je tužitelj tuženoj, temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 7. srpnja 2020., isplatio otpremninu u iznosu od 74.909,52 kn, odnosno 9.942,20 EUR, za koju isplatu je osnova otpala nakon što je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pr-7882/2020 od 11. travnja 2022. utvrđeno da je predmetni otkaz nedopušten i da radni odnos tužene kod tužitelja nije prestao, to je, na temelju odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO, odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

10. Na temelju odredbe članka 1115. ZOO, a u okviru postavljenog zahtjeva, tužitelju je dosuđena zatezna kamata od 29. travnja 2025. (dan podnošenja tužbe u ovom predmetu) budući da je prema ocjeni ovog suda tužena u konkretnom slučaju bila poštena stjecateljica.

11. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

12. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja od strane tužene, navodi se slijedeće. Tužena obrazlaže istaknuti prigovor prijeboja činjenicom postojanja novčane tražbine prema tužitelju po osnovi naknade plaće radi čijeg ostvarenja je pred ovim sudom pokrenula parnični postupak radi isplate, a koji se vodi pod poslovnim brojem Pr- 800/2025. Naime, iako je pravomoćnom i ovršnom presudom utvrđeno kako Odluka o otkazu tuženoj nije bila dopuštena te da je radni odnos tužene kod tužitelja prestao 31. prosinca 2021., tužitelj tuženoj nije isplatio naknadu plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa temeljem Odluke o otkazu pa sve do navedenog sudskog raskida radnog odnosa (31.12.2021.). Sukladno tome, tužena je u odgovoru na tužbu dala izjavu o prijeboju prema članku 196. ZOO kojom prebija potraživanje tužitelja u iznosu od 9.942,20 EUR s dijelom svog potraživanja koje proizlazi iz neisplaćenih plaća uslijed nezakonitog otkaza, a koje ukupno iznosi 35.814,95 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate.

12.1. Prije svega valja navesti kako u smislu odredbe iz čl. 195. ZOO, dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac i ako su obje dospjele, a prijeboj ne nastaje ispunjenjem pretpostavki, nego tek izjavom o prijeboju i nakon izjave o prijeboju smatra se da je njegov učinak nastao onog trenutka kad su se za to ispunile pretpostavke, kako to propisuju odredbe iz čl. 196. ZOO. U ovom slučaju radi se o prigovoru građanskopravnog prijeboja, a pretpostavke za njegov nastanak su uzajamnost, istovrsnost, dospjelost i utuživost, uz napomenu kako za prijeboj nije potrebna suglasnost druge stranke. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je njegov učinak nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za prijeboj (ex tunc).

12.2. Iz stanja spis nesporno proizlazi da tužitelj osporava postojanje tražbine tužene po osnovi naknade plaće te da je u tijeku parničnim postupak koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-800/2025 koji nije okončan donošenjem pravomoćne i ovršne presude. Iako je odredbom članka 95. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.) propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, navedena odredba ne daje automatsko i bezrezervno pravo tužene na isplatu tražene naknade plaće u konkretnom slučaju. Naprotiv, o postojanju i visini tog potraživanja vodi se poseban sudski postupak. Slijedom navedenog, a budući tužitelj osporava postojanje tražbine tužene, na tuženoj je bio teret dokaza postojanja općih pretpostavki za prijeboj koje su propisane odredbom članka 195. ZOO. Kako tužena navedeno nije dokazala, ovaj sud je mišljenja da prigovor prijeboja koji je tužena istaknula nije osnovan.

13. Glede prijedloga tužene za spajanje parnica radi zajedničkog raspravljanja, o čemu odlučuje prvostupanjski sud, odredbom članka 313. stavka 1. ZPP određena je mogućnost spajanja parnica kad su ispunjeni uvjeti propisani tom odredbom. Sud je ocijenio da se zajedničkim raspravljanjem ne bi ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi postupka, slijedom čega, nije osnovan prijedlog o zajedničkom raspravljanju u ovom postupku i postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-800/2025.

14. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

15. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.942,20 EUR.

16. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 29. travnja 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 11. lipnja 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 12. rujna 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR; što ukupno iznosi 600,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (150,00 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 750,00 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

17. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. srpnja 2025. i od 3. rujna 2025. jer isti nisu bili potrebi za vođenje ovog postupka. Tužitelju nije priznat niti trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 145,87 EUR i presudu u iznosu od 145,87 EUR jer spisu nije priložen dokaz o uplati iste. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu troška preko dosuđenog iznosa kao prekomjerno zatražen te je odlučeno kao u točki III izreke presude.

18. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

19. Zahtjev tužene za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 750,00 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. listopada 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po punomoćniku