REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1107/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj: P- 2389/2019-35 od 9. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj: P-2389/2019-35 od 9. svibnja 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i V. izreke.
II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj: P-2389/2019-35 od 9. svibnja 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom IV. izreke na način da ista u tom dijelu, sada preinačena glasi:
„ IV. Prihvaća se kao djelomično osnovan eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice u točki 3. istog koji glasi:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.671,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 11.732,33 eura teče od 1.10.2015. godine do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 (petnaest) dana, dok se za iznos od 3.207,10 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos, zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.“
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:
„ I. Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev toč. 1. istog koja glasi:
"1. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 9011069151, sklopljenog dana 09.3.2006.g. između tužiteljice kao Korisnika kredita, te tuženika kao Kreditora, i to:
Članak 1. „IZNOS KREDITA“ u cijelosti, kako glasi: „Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 88.832,29 CHF (slovima: osamstoosamdesetisućaosamstotridesetdva CHF i 29 C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“ Članak 4. „KAMATA NA KREDIT“ u cijelosti, kako glasi: „4.1. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,60 % godišnje. 4.2. Visina kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (prvi siječnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (prvi srpnja) do 31.12. (tridesetprvog prosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom, proporcijalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. 4.3. Za vrijeme početka otplate, obračunava se kamata u visini redovne kamatne stope iz ovog Ugovora mjesečno i prepisuje se glavnici, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom, proporcijalnom metodom).“
Članak 5. „INTERKALARNA KAMATA“ u dijelu koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate“.
Članak. 6. „KAMATA NA ZAKAŠNJELA PLAĆANJA“, u dijelu koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate“.
Članak 7. „OTPLATA KREDITA“, u dijelu koji glasi: „Kredit u iznosu od 88.832,29 CHF (slovima: osamstoosamdesetisućaosamstotridesetdva CHF i 29 C) i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuje se u 285 (slovima: dvjestoosamdesetpet) jednakih mjesečnih anutieta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja prema otplatnoj kartici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kada je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio Ugovora.“
II. Odbijaju se glavni tužbeni zahtjev i eventualni tužbeni zahtjev u toč. 2. koja glasi: „2. Utvrđuje se kako je ništetan i nije pravno valjan Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011069151 sklopljen dana 09.12.2015.g. između tužiteljice kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora.“
III. Odbija se glavni tužbeni zahtjev u toč. 3., 4. i 5. istog koje glase:
„3. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.139,58 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
na iznos od 43,28 EUR od dana 31.08.2007. do isplate
na iznos od 42,49 EUR od dana 30.09.2007. do isplate
na iznos od 42,41 EUR od dana 31.10.2007. do isplate
na iznos od 42,97 EUR od dana 30.11.2007. do isplate
na iznos od 42,64 EUR od dana 31.12.2007. do isplate
na iznos od 43,35 EUR od dana 31.01.2008. do isplate
na iznos od 76,59 EUR od dana 29.02.2008. do isplate
na iznos od 77,87 EUR od dana 31.03.2008. do isplate
na iznos od 75,65 EUR od dana 30.04.2008. do isplate
na iznos od 75,13 EUR od dana 31.05.2008. do isplate
na iznos od 75,79 EUR od dana 30.06.2008. do isplate
na iznos od 74,33 EUR od dana 31.07.2008. do isplate
na iznos od 74,37 EUR od dana 31.08.2008. do isplate
na iznos od 75,15 EUR od dana 30.09.2008. do isplate
na iznos od 82,06 EUR od dana 31.10.2008. do isplate
na iznos od 77,31 EUR od dana 30.11.2008. do isplate
na iznos od 82,26 EUR od dana 31.12.2008. do isplate
na iznos od 82,97 EUR od dana 31.01.2009. do isplate
na iznos od 83,25 EUR od dana 28.02.2009. do isplate
na iznos od 82,14 EUR od dana 31.03.2009. do isplate
na iznos od 82,25 EUR od dana 30.04.2009. do isplate
na iznos od 80,82 EUR od dana 31.05.2009. do isplate
na iznos od 79,60 EUR od dana 30.06.2009. do isplate
na iznos od 79,79 EUR od dana 31.07.2009. do isplate
na iznos od 80,40 EUR od dana 31.08.2009. do isplate
na iznos od 80,27 EUR od dana 30.09.2009. do isplate
na iznos od 79,56 EUR od dana 31.10.2009. do isplate
na iznos od 80,70 EUR od dana 30.11.2009. do isplate
na iznos od 81,49 EUR od dana 31.12.2009. do isplate
na iznos od 82,83 EUR od dana 31.01.2010. do isplate
na iznos od 82,40 EUR od dana 28.02.2010. do isplate
na iznos od 84,12 EUR od dana 31.03.2010. do isplate
na iznos od 83,65 EUR od dana 30.04.2010. do isplate
na iznos od 84,40 EUR od dana 31.05.2010. do isplate
na iznos od 89,76 EUR od dana 30.06.2010. do isplate
na iznos od 88,52 EUR od dana 31.07.2010. do isplate
na iznos od 91,58 EUR od dana 31.08.2010. do isplate
na iznos od 90,47 EUR od dana 30.09.2010. do isplate
na iznos od 88,26 EUR od dana 31.10.2010. do isplate
na iznos od 74,61 EUR od dana 30.11.2010. do isplate
na iznos od 78,76 EUR od dana 31.12.2010. do isplate
na iznos od 75,72 EUR od dana 31.01.2011. do isplate
na iznos od 76,67 EUR od dana 28.02.2011. do isplate
na iznos od 75,20 EUR od dana 31.03.2011. do isplate
na iznos od 75,32 EUR od dana 30.04.2011. do isplate
na iznos od 67,16 EUR od dana 31.05.2011. do isplate
na iznos od 67,38 EUR od dana 30.06.2011. do isplate
na iznos od 71,23 EUR od dana 31.07.2011. do isplate
na iznos od 55,30 EUR od dana 31.08.2011. do isplate
na iznos od 53,55 EUR od dana 30.09.2011. do isplate
na iznos od 53,26 EUR od dana 31.10.2011. do isplate
na iznos od 53,03 EUR od dana 30.11.2011. do isplate
na iznos od 53,69 EUR od dana 31.12.2011. do isplate
na iznos od 54,38 EUR od dana 31.01.2012. do isplate
na iznos od 54,36 EUR od dana 29.02.2012. do isplate
na iznos od 53,77 EUR od dana 31.03.2012. do isplate
na iznos od 53,94 EUR od dana 30.04.2012. do isplate
na iznos od 54,10 EUR od dana 31.05.2012. do isplate
na iznos od 53,63 EUR od dana 30.06.2012. do isplate
na iznos od 53,67 EUR od dana 31.07.2012. do isplate
na iznos od 53,37 EUR od dana 31.08.2012. do isplate
na iznos od 52,75 EUR od dana 30.09.2012. do isplate
na iznos od 53,23 EUR od dana 31.10.2012. do isplate
na iznos od 53,45 EUR od dana 30.11.2012. do isplate
na iznos od 53,26 EUR od dana 31.12.2012. do isplate
na iznos od 51,95 EUR od dana 31.01.2013. do isplate
na iznos od 52,90 EUR od dana 28.02.2013. do isplate
na iznos od 52,86 EUR od dana 31.03.2013. do isplate
na iznos od 52,33 EUR od dana 30.04.2013. do isplate
na iznos od 51,08 EUR od dana 31.05.2013. do isplate
na iznos od 50,95 EUR od dana 30.06.2013. do isplate
na iznos od 51,11 EUR od dana 31.07.2013. do isplate
na iznos od 51,48 EUR od dana 31.08.2013. do isplate
na iznos od 52,10 EUR od dana 30.09.2013. do isplate
na iznos od 51,63 EUR od dana 31.10.2013. do isplate
na iznos od 51,74 EUR od dana 30.11.2013. do isplate
na iznos od 51,88 EUR od dana 31.12.2013. do isplate
od 31. kolovoza 2007. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza do 2015. godine, pa do 31.12.2022, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 (petnaest) dana.
4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 6.592,75 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
na iznos od 15,65 EUR od dana 31.10.2008. do isplate
na iznos od 16,86 EUR od dana 31.12.2008. do isplate
na iznos od 19,78 EUR od dana 31.01.2009. do isplate
na iznos od 21,06 EUR od dana 28.02.2009. do isplate
na iznos od 17,04 EUR od dana 31.03.2009. do isplate
na iznos od 17,69 EUR od dana 30.04.2009. do isplate
na iznos od 12,45 EUR od dana 31.05.2009. do isplate
na iznos od 7,97 EUR od dana 30.06.2009. do isplate
na iznos od 8,98 EUR od dana 31.07.2009. do isplate
na iznos od 11,56 EUR od dana 31.08.2009. do isplate
na iznos od 11,27 EUR od dana 30.09.2009. do isplate
na iznos od 8,81 EUR od dana 31.10.2009. do isplate
na iznos od 13,42 EUR od dana 30.11.2009. do isplate
na iznos od 16,79 EUR od dana 31.12.2009. do isplate
na iznos od 22,20 EUR od dana 31.01.2010. do isplate
na iznos od 20,80 EUR od dana 28.02.2010. do isplate
na iznos od 27,79 EUR od dana 31.03.2010. do isplate
na iznos od 26,27 EUR od dana 30.04.2010. do isplate
na iznos od 29,47 EUR od dana 31.05.2010. do isplate
na iznos od 50,64 EUR od dana 30.06.2010. do isplate
na iznos od 46,13 EUR od dana 31.07.2010. do isplate
na iznos od 58,35 EUR od dana 31.08.2010. do isplate
na iznos od 54,44 EUR od dana 30.09.2010. do isplate
na iznos od 46,14 EUR od dana 31.10.2010. do isplate
na iznos od 63,17 EUR od dana 30.11.2010. do isplate
na iznos od 83,52 EUR od dana 31.12.2010. do isplate
na iznos od 69,52 EUR od dana 31.01.2011. do isplate
na iznos od 74,62 EUR od dana 28.02.2011. do isplate
na iznos od 67,80 EUR od dana 31.03.2011. do isplate
na iznos od 68,85 EUR od dana 30.04.2011. do isplate
na iznos od 97,12 EUR od dana 31.05.2011. do isplate
na iznos od 98,99 EUR od dana 30.06.2011. do isplate
na iznos od 122,76 EUR od dana 31.07.2011. do isplate
na iznos od 112,49 EUR od dana 31.08.2011. do isplate
na iznos od 99,67 EUR od dana 30.09.2011. do isplate
na iznos od 98,09 EUR od dana 31.10.2011. do isplate
na iznos od 96,97 EUR od dana 30.11.2011. do isplate
na iznos od 102,63 EUR od dana 31.12.2011. do isplate
na iznos od 108,59 EUR od dana 31.01.2012. do isplate
na iznos od 109,06 EUR od dana 29.02.2012. do isplate
na iznos od 105,09 EUR od dana 31.03.2012. do isplate
na iznos od 107,09 EUR od dana 30.04.2012. do isplate
na iznos od 108,97 EUR od dana 31.05.2012. do isplate
na iznos od 106,04 EUR od dana 30.06.2012. do isplate
na iznos od 107,05 EUR od dana 31.07.2012. do isplate
na iznos od 105,41 EUR od dana 31.08.2012. do isplate
na iznos od 101,19 EUR od dana 30.09.2012. do isplate
na iznos od 105,69 EUR od dana 31.10.2012. do isplate
na iznos od 108,18 EUR od dana 30.11.2012. do isplate
na iznos od 107,34 EUR od dana 31.12.2012. do isplate
na iznos od 97,78 EUR od dana 31.01.2013. do isplate
na iznos od 105,97 EUR od dana 28.02.2013. do isplate
na iznos od 106,38 EUR od dana 31.03.2013. do isplate
na iznos od 102,97 EUR od dana 30.04.2013. do isplate
na iznos od 93,84 EUR od dana 31.05.2013. do isplate
na iznos od 93,62 EUR od dana 30.06.2013. do isplate
na iznos od 95,62 EUR od dana 31.07.2013. do isplate
na iznos od 99,34 EUR od dana 31.08.2013. do isplate
na iznos od 105,03 EUR od dana 30.09.2013. do isplate
na iznos od 102,13 EUR od dana 31.10.2013. do isplate
na iznos od 103,84 EUR od dana 30.11.2013. do isplate
na iznos od 105,78 EUR od dana 31.12.2013. do isplate
na iznos od 102,75 EUR od dana 31.01.2014. do isplate
na iznos od 105,15 EUR od dana 28.02.2014. do isplate
na iznos od 104,42 EUR od dana 31.03.2014. do isplate
na iznos od 101,57 EUR od dana 30.04.2014. do isplate
na iznos od 100,40 EUR od dana 31.05.2014. do isplate
na iznos od 100,71 EUR od dana 30.06.2014. do isplate
na iznos od 104,40 EUR od dana 31.07.2014. do isplate
na iznos od 107,08 EUR od dana 31.08.2014. do isplate
na iznos od 106,47 EUR od dana 30.09.2014. do isplate
na iznos od 109,03 EUR od dana 31.10.2014. do isplate
na iznos od 110,82 EUR od dana 30.11.2014. do isplate
na iznos od 109,87 EUR od dana 31.12.2014. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 31.01.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 28.02.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 31.03.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 30.04.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 31.05.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 30.06.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 31.07.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 31.08.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
od 31. listopada 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza do 2015. godine pa do 31.12.2022, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 (petnaest) dana.
5. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.207,10 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01.10.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 (petnaest) dana.“
IV. Prihvaća se eventualni tužbeni zahtjev u toč. 3. istog koji glasi:
Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 16.878,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 14.939,43 eura teče od 1.10.2015. godine do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 (petnaest) dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.186,30 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova odbija.“ 2. Protiv dijela ove presude ( točke I., IV. i V. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome
– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna i to u dijelu u kojem je utvrđeno da su ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu broj: 9011069151, sklopljenim 09.3.2006. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao davatelja kredita, ništetne ( točke I. izreke), dok je u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 16.878,54 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom materijalno pravo pogrešno primijenjeno za iznos od 3.207,10 eura na ime isplate razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( dio točke IV. izreke).
6.1. Prije svega u ovom postupku, obzirom na žalbene razloge tuženika, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje žalitelj jer su u pobijanoj presudi navedeni vrlo jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žalitelja u dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
7. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, a sve obzirom na samo žalbu tuženika, je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli ( čl. 1. i čl. 4. 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu broj: 9011069151, sklopljenog 09.3.2006. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao davatelja kredita i posljedično tome njezin zahtjev za isplatu iznosa od 16.878,54 eura na ime preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi i razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF, sve kako je to pobliže označeno u točki IV. izreke i sve po pravilima o stjecanju bez osnova budući je tuženik u utuženom razdoblju ove novčane iznose od tužiteljice naplatio temeljem navedenih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
8. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku 09.3.2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 9011069151, temeljem kojeg je tuženik, kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 88.832,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 285 mjeseci, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan plaćanja, a u svrhu kupnje stambenog objekta, da je između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom banke, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 4,60%, da je navedenim Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula i da je 12. siječnja 2016., na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), između njih sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9011069151, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.
9. Sporno je, jesu li ove ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 - dalje: ZOO), sporna je i osnovanost tuženikova prigovora zastare te ima li tužitelj pravo na zahtijevanu isplatu obzirom na sklopljeni Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9011069151 od 12. siječnja 2016., temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro. Osim toga, sporna je i tražbina tužitelja koja se odnosi na isplatu razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF u iznosu od 3.207,10 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
10. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice sud prvog stupnja sud je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio ovaj, obzirom na žalbene navode žalitelja, sporan dio njenog zahtjeva zaključujući, u bitnome, da osnovanost njenog tužbenog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenih u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 u kojem je sudjelovao i tuženik ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.,) te revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/2014-2 09. travnja 2015. i poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. jer je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama člancima 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), te da se prema odredbi članka 502.c ZPP fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojana povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10.1. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje zaključuje da na temelju odredbe čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO tužiteljici pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove razlike koju je tuženiku isplatila na temelju takvih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare zaključujući da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnu odredbu o ugovorenoj valutnoj klauzuli donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., pa računajući od navedenih nadnevaka do podnošenja ove tužbe 11. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina u kojem roku, sukladno odredbi čl. 225. ZOO, zastarijevaju ove novčane tražbine.
10.2. Osim toga, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje i da time što je na temelju odredaba ZID ZPK/15 između tuženika i tužiteljice 12. siječnja 2016. sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9011069151, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, tužiteljica ima pravo na zahtijevanu isplatu jer izvršena konverzija koja je provedena u skladu sa ZID ZPK/15 nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da preplata koja je utvrđena u konverziji nije i ne može biti obeštećenje tužitelju zbog primjene ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se tiču kamate stope koja se mijenja jednostranom odlukom banke i zbog primjene valutne klauzule u CHF. Preplata utvrđena u konverziji predstavlja samo razliku koja je nastala zatvaranjem svih anuiteta po simuliranom EUR kreditu i onih anuiteta koje je do dana konverzije tužitelj platio, a to su anuiteti koji su obračunati primjenom ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa posljedično tome nema govora da su u dodatku ugovora o kreditu tužiteljici priznate preplate zbog primjene ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF koja u trenutku sklapanja dodatka ugovora još nije niti bila pravomoćno utvrđena ništetnom te da je prilikom izvršene konverzije ostao i iznos od 3.207,10 eura na ime razlike preostale glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF, koja nije uzeta u obračun prilikom navedene konverzije.
11. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP), a koja se odnose na utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ( točka I. izreke) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika, a sve pri tome cijeneći činjenicu da je za taj dio zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge.
11.1. Naime, u odnosu na žalbene razloge tuženika, u kojima ukazuje na zaključke suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu broj: 9011069151 od 09.3.2006., sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao davatelja kredita, utemeljenog na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim presudama valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužiteljice utemeljio upravo na navedenim pravnim shvaćanjima navedenih sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 138. a ZZK, odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor ( tako i u Rev - 3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice glede pravne osnove spora ( ništetnosti navedenih odredbi) ocijenio osnovanim i presudio kao u točki I. izreke pobijane presude.
11.2. Pri tome, posebno, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem prigovara zaključku suda o ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli valja istaknuti da se zapravo radi o odredbi koja proizlazi iz odredbe čl. 22. stavka 1. ZOO, kao dispozitivnim odredbama koja se primjenjuje automatski. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ugovaranje valutne klauzule je dopušteno budući je tako propisano u odredbi članka 22. st. 1. ZOO, a sve obzirom i na to da se radi o odredbi dispozitivne naravi koja se primjenjuje automatski ako nije utvrđeno drugačije rješenje, ali odredba u predmetnom Ugovoru o kreditu o izračunavanju obveze tužitelja na temelju valute švicarski franak i o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovoga drugostupanjskoga suda, nije u pravom smislu odraz navedene zakonske odredbe, pa slijedom toga, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ta ugovorna odredba nije izuzeta od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime, predmetni Ugovor o kreditu sadržajno sadrži odredbe o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa, nastalih za vrijeme trajanja ugovornog odnosa utemeljenog na navedenom Ugovoru, a takve odredbe nema u članku 22. st. 1. ZOO, niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Sud Europske unije izrazio je pravno shvaćanje da izraz iz čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 o isključenju iz njezina područja primjene ugovornih odredaba koje su odraz „obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba“ ne obuhvaća samo odredbe nacionalnog prava koje se prisilno primjenjuju među ugovornim stranama neovisno o njihovoj volji, već i one koje su dispozitivne i stoga automatski primjenjive onda kada se ugovorne strane u tom smislu nisu drugačije sporazumjele odnosno kada nije utvrđeno drugačije rješenje ( tako i u presudi od 9. srpnja 2020. u predmetu C-81/19) te da je to isključenje opravdano činjenicom što je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora. Dakle, načelno i u pravilu, valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sadržajno sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužiteljicu, kao korisnicu kredita, jasno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita i da takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz članka 22. stavka 1. ZOO, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Posljedično tome, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako su stranke predmetnog Ugovora o kreditu na određeni način drugačije uredile svoja prava i obveze, koje odredbe stoga ulaze u područje primjene Direktive 93/13 i podliježu ispitivanju nepoštenosti, tim više što isključenje iz područja primjene te Direktive treba tumačiti restriktivno, pa je posljedično tome, a cijeneći pri tome i navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud prvog stupnja pravilno zaključio o ništetnosti i ove ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
12. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na za ovaj dio spora u dijelu u kojem je sud prvog stupnja odlučivao o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje ništetnima odredbi navedenog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ( točka I. izreke), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i kako je u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome u ovom dijelu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, kao ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja u ovom dijelu odbiti kao djelomično neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.
13. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i u dijelu u kojem zaključuje da tužiteljici pripada pravo na zahtijevanu isplatu onih iznosa koje je tuženik od nje više naplatio s osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koje joj tuženik nije obračunao prilikom sklapanja Dodatka ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016., kojim je između stranaka u postupku izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, unatoč tome što je između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika 12. siječnja 2016. sklopljen navedeni Dodatak Ugovora o kreditu, utemeljen na odredbama ZID ZPK/15, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, a sve prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka financijske struke Tomislava Prpića ( list 145-165).
14. Prije svega, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., valja istaknuti da nije sporno, kako to navodi i žalitelj, da je u tom rješenju izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, to ne znači da je isključeno, u zasebnom sudskom postupku ( kakav je i ovaj aktualan) i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ( u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ), sklopljenog između tužiteljice, kao potrošača i banaka kao davatelja kredita, već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.
14.1. Pri tome, valja još istaknuti i da korisnik kredita ( potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom npr. u odlukama poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev-809/2019 od 21.12. 2022.). Osim toga, takvo pravno shvaćanje podudarno je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., prema kojem sama činjenica da su stranke sklopile ankes ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/2015, a što je upravo situacija u ovom predmetu, kojim su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je tužitelj, kao korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.
14.2. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
14.3. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sklapanjem navedenog sporazuma ( Dodatka) utemeljenog na odredbama čl. 19. c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, obzirom na sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. točke 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke treba voditi računa i o tome je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.
14.4. Ovo iz razloga što je to, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tako uređeno navedenom zakonskom odredbom i što je kamatna stopa koja se primjenjivala na ugovore o kreditu sa valutom Euro i tečaj ove valute mogao biti jedino poznat potrošačima u trenutku sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, a ne i kasnije kada je dolazilo do njihove promjene.
14.5. Pri tome, valja još istaknuti da se navedenim Dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i oni, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te da iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužiteljica odrekla ovih svojih prava, koje u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome, odredbom čl. 41. ZZP propisano je da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 u kojem kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora). Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Dodatka Ugovoru o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tužiteljica i tuženik su, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i razdoblje koje je tome prethodilo, kako to pogrešno zaključuje žalitelj. Istina, nije sporno da je u smislu odredbi ZID ZPK/15 korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obveznopraovnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i banaka, kao njihovih davatelja, ova njihova zakonska dispozicija, kao potrošača, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, bila vrlo upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna budući im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv i sklapanjem tih sporazuma utemeljenih na odredbama ZID ZPK/15 potrošači su doslovno spašavali svoju egzistenciju.
14.6. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak ), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda izraženo u presudi poslovni broj: Gž-942/2021-2 od 30. studenog 2021. i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 4. listopada 2021.
14.7. Osim toga, ovakvo pravno shvaćanje proizlazi i iz pravog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. prema kojem „Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.“
15. Posljedično navedenom, a cijeneći utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja utemeljeno na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka financijske struke Tomislava Prpića ( list 145-165), koje ni svojom žalbom nije uspio dovesti u dvojbu žalitelj, da sklapanjem navedenog Dodatka nije za posljedicu imalo stvaranje potpune zaštite tužiteljice, kao potrošača i korisnice kredita obzirom da prilikom izvršene konverzije nisu uzeti u obzir svi oni iznosi više plaćeni s osnove ovih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ukupnom iznosu od 11.732,33 eura i da posljedićno tome sklapanjem navedenog Dodatka nije uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već je s ove osnove ostao ovaj preplaćen iznos od 11.732,33 eura kao i dospjela kamata na ovaj iznos do 30. rujna 2015. od 1.939,11 eura, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljici pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. ZOO), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
15.1. Posebno, u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje valja istaknuti da ovakvo pravno shvaćanje ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije u suprotnosti ni sa pravnim shvaćanjem Županijskog suda u Varaždinu (izraženom npr. u presudama poslovni broj: Gž-115/2021-7 od 12. rujna 2023. i Gž-1145/2020-3 od 23.08.2023.) u kojima je, kao i u konkretnom slučaju, izraženo pravno shvaćanje da potrošačima koji su sa bankama sklopili sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak) ne pripada ovo pravo, budući je takvo pravno shvaćanje izraženo uz nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja – u bitnome, da su potrošačima prilikom sklapanja navedenog sporazuma sve pretplate koji su oni prema bankama učinili temeljem navedenih nepoštenih ugovornih odredbi, vraćene u njihovu imovinu na način da su iskorištene za njihov račun, a što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.
15.2. Osim toga, u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje ovog suda drugog stupnja valja ukazati i na recentnu odluku Europskog suda u predmetu broj C-19/2020 iz koje proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze, pa je posljedično tome neosnovano pozivanje žalitelja na u žalbi navedene odluke Suda EU.
16. Međutim, žalitelj u žalbi osnovano ukazuje da je u dijelu u kojem sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljici pripada pravo na zahtijevanu isplatu iznosa od 3.207,10 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF, unatoč tome što je između tužiteljice i tuženika 12.siječnja 2016. sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9011069151, utemeljen na odredbama ZID ZPK/15, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.
16.1. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda, drugog stupnja tužiteljica je sklapanjem navedenog Dodatka Ugovora o kreditu prihvatila visinu nove glavnice izražene u valuti Euro i odredbe tog Dodatka nisu utvrđene ništetnima niti su one izgubile svoju djelotvornost, pa u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati i ovu isplatu već joj, kako je i to i prethodno navedeno, pripada pravo samo na isplatu onih iznosa koje je tuženik od nje naplatio temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to samo u visini one razlike koja nije uzeta u obzir prilikom sklapanja navedenog Dodatka, a sve na način kako je to i prethodno obrazloženo. Pri tome valja istaknuti da je ovakvo pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela ovog drugostupanjskog suda od 4. prosinca 2023. poslovni broj: 6 Su-49/2023. ( tako i u drugim odlukama ovog suda kao npr. Gž- 29/2022-2 od 5. veljače 2024., Gž-888/2022-2 od 16. veljače 2023. i dr.).
17. U odnosu, pak, na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare, valja istaknuti da žalba tuženika nije osnovana niti u ovom dijelu jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na odredbu o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržanima u navedenom ugovoru o kreditu ustanovljena u navedenom kolektivnom sporu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019., to, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, proizlazi pravilan zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju u odnosu na zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koji nisu uzeti u obzir prilikom sklapanja navedenog Dodatka nije protekao opći zastarni rok od pet godina ( čl. 225. ZOO) u kojem zastarijevaju ove novčane tražbine utemeljene na restitucijskom zahtjevu, kakav je i ovaj aktualan, pa je posljedično tome žalba tuženika neosnovana i u ovom dijelu.
18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 5. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa), pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj izjavljenom žalbom, pa je i u ovom dijelu žalbu tuženika valjalo ocijeniti osnovanom.
19. Dakle, obzirom na prethodno navedeno, valjalo je samo kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i pobijanu presudu djelomično preinačiti pod točkom IV. izreke te na temelju odredbe čl. 373. točke 3. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom II. ove presude, odnosno na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao u izreci pod točkom I. ove presude.
20. Obzirom da je tuženik, cijeneći kvalitativni i kvantitativni uspjeh, uspio sa neznatnim dijelom svoje žalbe, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka (čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 5. ZPP).
Pula - Pola, 27. listopad 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris
