- 1 -              Rev 930/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 930/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz V., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u V., protiv tuženika H. O. d. s. d.o.o., E. O., O., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., dipl. iur., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-281/20-2 od 26. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. Pr-136/19-9 od 9. prosinca 2019., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je Odluka o otkazu ugovora o radu kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu tužitelju od 21. veljače 2018. nezakonita i nedopuštena, kojim se nalaže tuženiku vratiti tužitelja u radni odnos u razdoblju od dana prestanka radnog odnosa 25. svibnja 2018. pa nadalje, kojim mu se nalaže da mu tuženik prizna sva prava iz radnog odnosa, te da mu isplati plaće za navedeno razdoblje u bruto iznosa od 13.738,70 kuna sa zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je neosnovana.

 

6. U konkretnom slučaju riječ je o sporu o prestanku radnog odnosa radi čega je sukladno odredbi čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) dopuštena revizija protiv presude donesene u drugom stupnju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanje na rad, priznanje svih prava iz radnog odnosa i isplata plaće.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su stranke 21. rujna 2017. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojega je tužitelj obavljao poslove majstora,

 

- da je 21. veljače 2018. tuženik na temelju čl. 115. i čl. 119. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, s obrazloženjem da je radnik upravljao vozilom u vlasništvu poslodavca za vrijeme dok mu je bila oduzeta vozačka dozvola, a koja činjenica je utvrđena pribavom potvrde PP B. od 31. siječnja 2018., kao i da je upravljajući navedenim vozilom bio sudionik dvije prometne nesreće 5. siječnja 2018. uslijed kojih je na vozilu tuženika nastala materijalna šteta u iznosu od 27.623,02 kuna, a radnik nije bez odgode o događaju obavijestio nadležnu policijsku postaju, te je na taj način postupio suprotno člancima 10. i 22. Pravilnika o korištenju službenih vozila u Hrvatskoj elektroprivredi d.d. i ovisnim društvima (dalje: Pravilnik717), te time prekršio obveze iz radnog odnosa,

 

- da je odluci dalje navedeno da je tužitelju 21. lipnja 2017. upućeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu, jer mu je 7. lipnja 2017. u radnom vremenu utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 2,70 promila, čime je kod tužitelja ostvaren vremenski kontinuitet kršenja radnih obveza, te je utvrđena sklonost tužitelja kršenju radnih obveza, zbog čega nije realno očekivati da poslodavac i dalje zadrži taj ugovorni odnos,

 

- da je tužitelj protiv odluke o otkazu 8. ožujka 2018. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik Odlukom od 21. ožujka 2018. odbio kao neosnovan,

 

- da je vozačka dozvola tužitelju bila oduzeta u razdoblju od 14. listopada 2013. do 18. siječnja 2018. na temelju rješenja PP B. u skladu s čl. 284. st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojem se vozačka dozvola oduzima na vrijeme dok se imenovani vozač ne podvrgne izvanrednom nadzornom zdravstvenom pregledu, dakle, tužitelj je svjesno upravljao službenim vozilom, iako je znao da mu je u to vrijeme oduzeta vozačka dozvola sve dok ne obavi izvanredni liječnički pregled, a tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je isti obavio,

 

- da je tužitelj prekršio obvezu iz radnog odnosa jer nije o prometnim nezgodama bez odgoda obavijestio policiju, čime je prekršio odredbu čl. 22. Pravilnika o korištenju službenih vozila u H. e. d.d. i ovisnim društvima (HEP Bilten broj 392 od 18. siječnja 2017. koji Pravilnik je objavljen prije spornog događaja),

 

- da je tuženik prije donošenja osporavane odluke postupio prema odredbi čl. 119. ZR i omogućio tužitelju iznošenje obrane, u kojoj je tužitelj naveo da mu je izrazito žao što je došlo do štetnog događaja, da okolnosti koje su do istog dovele nisu njegova krivnja, ali je spreman nadoknaditi svu štetu,

 

- da su Radničkom vijeću dostavljeni podaci o namjeravanoj odluci redovitog otkazivanja ugovora o radu, koji se u svom očitovanju 8. veljače 2018. usprotivilo namjeravanoj odluci tuženika, navodeći da se radi o radniku koji ima 57 godina života i 37 godina radnog staža, te da počinjenje štete na vozilu nije napravio s namjerom, već svojom nepažnjom, predlaže da se radnika kazni upozorenjem na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu, te da se nad istim primjene povećane mjere nadzora, obzirom na upozorenje koje je dobio 2017., koje mišljenje je tuženik ocijenio neprihvatljivim.

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tuženik dokazao da je tužitelj počinio više povreda obveza iz radnog odnosa obzirom je kritične zgode upravljao službenim vozilom iako mu je rješenjem PP Belišće bila oduzeta vozačka dozvola dok se ne podvrgne izvanrednom nadzornom zdravstvenom pregledu, čime je postupio suprotno odredbi čl. 10. st. 1. i 2. tada važećeg Pravilnika/17, koji je objavljen 18. siječnja 2017., dakle prije spornog događaja, kojim je propisano da je pretpostavka za upravljanje službenim vozilom posjedovanje valjane vozačke dozvole za upravljanje vozilom i po potrebi ostalih zakonom propisanih uvjeta, a nakon preuzimanja službenog vozila korisnik je dužan pridržavati se propisa o sigurnosti u prometu, posebice Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, te internih uputa ovisnih društava, i jer, unatoč tome što je bio sudionik dvije prometne nezgode uslijed kojih je na službenom vozilu nastala materijalna šteta, nije bez odgode o događaju obavijestio policiju, čime je postupio protivno odredbi čl. 22. st.1. tada važećeg Pravilnika/17.

 

11. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu.

 

12. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza, treba istaknuti da revizijski sud takve, činjenične navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, shodno odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

14. Otkaz prema ovom osnovu predstavlja specifičnu sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu. ZR posebno ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, pa se dopuštenost ovog otkaza procjenjuje prema okolnostima pojedinog slučaja.

 

15. Međutim, prema shvaćanju ovog suda, a kako to pravilno cijene i nižestupanjski sudovi, okolnost da je radnik upravljao službenim vozilom u vlasništvu poslodavca za vrijeme dok mu je bila oduzeta vozačka dozvola, te nakon sudjelovanja u prometnoj nesreći propustio obavijestiti policiju, i tako postupio suprotno Pravilniku/17 poslodavca koji izričito propisuje da je pretpostavka za upravljanje službenim vozilom posjedovanje valjane vozačke dozvole za upravljanje vozilom te obavještavanje policije o prometnoj nezgodi, predstavlja opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

 

16. Kako je otkaz dopušten i zakonit nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 124. ZR za vraćanje radnika na posao, kao niti priznanje prava iz radnog odnosa i isplata plaće.

 

17. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

Zagreb, 27. rujna 2023.