Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-578/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Borne 14, protiv tuženog CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 02.10.2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 27. listopada 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju ČI, [adresa], na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 06.01.2024., iznos od neto 3.200,00 € (slovima: tritisućedvjestoeura) sa zateznim kamatama tekućim od 05.04.2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju ČI, [adresa], na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć) iz štetnog događaja od 06.01.2024., iznos od neto 26,04 € (slovima: dvadesetšesteuračetiricenta) sa zateznim kamatama tekućim od 05.04.2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.740,00 €, sa zateznim kamatama tekućim od 27.10.2025., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 06.05.2024. navodi da je dana 06.01.2024. pretrpio ozljedu na radu. U trenutku ozljeđivanja, tužitelj je bio zaposlen kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., PODRUŽNICA ČISTOĆA, Zagreb, Radnička cesta 82, na radnom mjestu radnik na zbrinjavanju otpada. Navedenog datuma, tužitelj je tijekom radnog vremena, a prilikom prikupljanja otpada kao redovitog posla svog radnog mjesta, zadobio ozljedu na način da je za vrijeme utovara otpada u komunalno vozilo zadobio ozljedu lijevoga kuka te natkoljenice, a sve uslijed neispravnosti i klizavosti površine na kojoj je obavljao rad. Tužitelju je nastala ozljeda priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a pod evidencijskim brojem: 127050601246/2024. . Obzirom da je poslodavac tužitelja na dan nastanka štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici istog poslodavca pretrpe na radu odnosno prilikom obavljanja redovitih poslova svojeg radnog mjesta, to je uvodno naznačeni tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju. Istog dana tužitelj je zaprimljen u KBC Sestre Milosrdnice, Kliniku za traumatologiju gdje mu je obavljen pregled te utvrđena dijagnoza S76.3 – Ozljeda mišića i tetive stražnje mišićne skupine u području bedra te mu je ordinirana pošteda većeg opterećenja, hladni oblozi te konzumacija analgetika. Nalaz od 22.02.2024. navodi produženu distalnu latencu za desni N medianus, uz sniženu brzinu njegove senzorne pokretljivosti. Tužitelj je bio na bolovanju od dana do ozljede do 10.04.2024. godine. Slijedom sveg navedenog, tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od € i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate te iznos imovinske štete od € za pruženu tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a koje kamate se određuju sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Dana 05.04.2024. godine tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku vezano uz predmetni štetni događaj, a kojeg je tuženik zaprimio, u cilju mirnog rješenja spora, do kojeg, međutim, nije došlo. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.500,00 € sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, te na ime imovinske štete (tuđa pomoć) iznos od 400,00 € sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. sc. AI, ortopedu i traumatologu, tužitelj je podneskom od 13.05.2025. (str. 107-108 spisa) postavio konačan tužbeni zahtjev na način da konačno potražuje isplatu iznosa od 3.200,00 € na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 06.01.2024., sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 05.04.2024. do isplate; na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć) iz istog štetnog događaja iznos od 26,04 € sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 05.04.2024. do isplate. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je 6. 1. 2024. ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik osporava odgovornost osiguranika za nastanak štetnog događaja kao i uzročno posljedičnu vezu. Tuženik kao osiguratelj ne odgovara jednako kao i osiguranik odnosno ne odgovara u smislu općih propisa građanskog prava, a sve budući da on nije štetnik odnosno osoba odgovorna za štetu nego odgovara samo u okvirima Ugovora o osiguranju/police i pripadajućih uvjeta. Ukoliko je do štetnih posljedica kod tužitelja došlo na opisani način utoliko tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja jer u ponašanju osiguranika nije bilo propusta koji bi utjecao na nastanak štetnog događaja već je šteta nastala isključivo nepažnjom oštećenika na koju osiguranik nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Naime, iz dokumentacije priložene u spisu nije vidljivo u čemu se sastoji krivnja osiguranika tuženika, a iz prijave o ozljedi na radu kao i navoda tužitelja proizlazi kako je uzrok štetnog događaja nepažnja tužitelja, koji se nije ponašao onako kako bi se ponašao prosječno pažljiv radnik te se takvim ponašanjem svjesno doveo u opasnost. Na sporne okolnosti, tuženik predlaže saslušanje neposrednog rukovoditelja ŽI, na adresi [adresa], saslušanje tužitelja te vještačenje po vještaku zaštite na radu. Nadalje, a u odnosu na dostavljenu medicinsku dokumentaciju, tuženik ističe kako je iz iste razvidno kako je tužitelja prilikom povlačenja kontejnera „zapeklo“ u lijevoj stražnjoj loži, nakon čega se žalio na bolove lijevo glutealno i u stražnjem dijelu natkoljenice što dolazi u kontradikciju s navodima tužitelja iz tužbe kao i sa samom prijavom ozljede na radu, sukladno kojoj je tužitelj prilikom utovara otpada u komunalno vozilo povlačio spremnik otpada te se poskliznuo i osjetio bol u lijevom kuku, slijedom čega se može zaključiti kako nije niti došlo do ozljede. Slijedom navedenog, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva budući da isti smatra previsoko postavljenim, a s obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima kao i sudskoj praksi. U odnosu na prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, tuženik se istom ne protivi ali predlaže da sud obveže tužitelja da prije provođenja medicinskog vještačenja dostavi presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona od liječnika primarne zdravstvene zaštite, a sve radi razgraničenja eventualnih prijašnjih ozljeda od posljedica predmetnog štetnog događaja. Sukladno svemu navedenom, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u odštetni zahtjev tužitelja od 05.04.2024. tuženiku (str. 4-5 spisa), u odgovor tuženika od 08.04.2024. na odštetni zahtjev tužitelja (str. 6-7 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 11, 18-21 spisa), u prijavu HZZO-u o ozljedi na radu tužitelja (str. 14-17 spisa), u policu osiguranja broj [broj police osiguranja] sklopljenu između Zagrebačkog holdinga d.o.o. i tuženika (str. 26 spisa), u uvjete tuženika od 01.01.2023. za osiguranje izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. 27-28 spisa), u proveden je dokaz medicinski vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. AI, ortopedu i traumatologu (str. 82-87 spisa), izvršen je uvid u dopunsko očitovanje medicinskog vještaka dr. sc. AI (str. 103 spisa), saslušani su svjedoci PI (str. 112-113 spis), ŽI (str. 113-114 spisa), te je proveden je dokaz saslušanjem tužitelja ČI kao stranke (str. 109-110 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., dana 06.01.2024..

9. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim da je poslodavac tužitelja Zagrebački holding d.o.o., u trenutku štetnog događaja 06.01.2024. bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima.

10. Među strankama nije sporno da se tužitelj ozlijedio tijekom svog radnog vremena dana 06.01.2024., na svom radnom mjestu i prilikom obavljanja poslova zbrinjavanja otpada, a koji poslovi predstavljaju redovite radne zadatke tužitelja, a koje radne zadatke je tužitelj obavljao u ime i za račun svog poslodavca koji poslodavac je kao svoju registriranu djelatnost obavljao upravo spomenute poslove.

11. Među strankama je sporna odgovornost osiguranika za nastanak štetnog događaja. Tuženik smatra da je predmetna ozljeda na radu uzrokovana nepažnjom tužitelja koji se nije ponašao kao prosječno pažljiv radnik, te da se takvim ponašanjem svjesno doveo u opasnost.

12. Među strankama je sporna uzročno – posljedična veza između štetnog događaja i ozljeđivanja tužitelja.

13. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da je tužbeni zahtjev previsoko postavljen.

14. Predmetna ozljeda tužitelja priznata je ozljedom na radu pravomoćnom odlukom od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao javno pravnog tijela koje je isključivo nadležno i specijalizirano za problematiku priznavanja / nepriznavanja zadobivene ozljede ozljedom na radu.

15. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom. Tužitelj se ozlijedio tijekom svog radnog vremena. Tužitelj se ozlijedio na radu, te u svezi s radom, te poslodavac tužitelja – osiguranik tuženika odgovara tužitelju kao radniku za pretrpljenu ozljedu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno kogentnoj pravnoj normi iz čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u kojoj se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sklapanjem ugovora o osiguranju poslodavac u cijelosti prenio svoju odgovornost za štetu radnicima po kauzalnom kriteriju na osiguratelja ovdje tuženika, te osiguratelj poslodavca ovdje tuženik odgovara tužitelju (radniku) za nastalu štetu (ozljedu na radu) po kriteriju objektivne odgovornosti. Zadobivena ozljeda na radu tužitelju je priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. HZZO ne bi priznao ozljedu na radu tužitelju da je do ozljede došlo uslijed nepažnje tužitelja, sve sukladno kogentnoj pravnoj normi iz čl. 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, 105/25). Odluka HZZO-a o priznavanju ozljede na radu ima dokaznu snagu javne isprave, te po svojoj pravnoj prirodi predstavlja upravni akt koji djeluje "erga omnes". Radno mjesto tužitelja predstavlja radno mjesto s posebnim uvjetima rada sukladno čl. 3. toč. 1 – 16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, slijedom čega postoji obveza poslodavca tužitelja na dosljednu primjenu općih, ali i posebnih pravila zaštite na radu, te primjenu pratećih pravilnika Zakonu o zaštiti na radu, a sve u cilju zaštite života i zdravlja radnika. Poslodavac je propustio provesti sve propisane preventivne i druge mjere u svim segmentima organizacije rada i radnog procesa, što je rezultiralo ozljeđivanjem tužitelja. Pretpostavka primjene instituta odgovornosti za štetu je postojanje uzročno – posljedične veze između štetne radnje i štete. Medicinskim vještačenjem je potvrđeno da postoji uzročno – posljedična veza između štetne radnje i premetne štete tužitelja (zaključak medicinskog vještaka sa 3 stranice nalaza i mišljenja, odnosno stranice 84 spisa). Ekskulpacijske razloge iz čl. 25. Zakona o zaštiti na radu koji je naprijed naveden treba dokazati tuženik. Tuženik nije dokazao da je tužitelj u konkretnom slušaju postupao krajnjom nepažnjom odnosno da nije iskazao potrebnu pažnju koja bi svaka osoba prosječnih sposobnosti pokazala. Sam tužitelj u svom iskazu danom na ročištu od 07.07.2025. (str. 109-110 spisa), iskazao je da se ozlijedio prilikom povlačenja željeznog kontejnera, zajedno sa svojim radnim kolegom, punog smeća, sa raskvašene livade pored šume na cestu na kojoj je bio kamion za odvoženje smeća. "Kada smo kontejner povukli, noga mi je proklizala u blato, osjetio sam da me "speklo" u bedru lijeve noge". Slijedom naprijed navedenog tuženik, kao osiguratelj tužiteljeva poslodavca je u obvezi nadoknaditi štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 06.01.2024.. Saslušani svjedoci PI, očevidac štetnog događaja i ŽI, poslovođa i neposredno nadređeni tužitelju potvrdili su da se štetni događaj zbio na način kako je to opisano u tužbi.

16. Odgovornost tuženika-osiguratelja temelji se na članu 964. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem u granicama odgovornosti poslodavca.

17. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Treba imati na umu da je od dana donošenja orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. godine prisutna inflacija, pa je sud dosuđene iznose promatrao i u tom smislu.

19. Kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku - kirurgu dr. sc. AI (str. 82-87 spisa).

20. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kirurga dr. sc. AI (str. 82-87spisa), vidljivo je da je U štetnom događaju od 06/01/24 godine tužitelj je zadobio ozljedu koja je dovela do pogoršanja pre egzistentnih tegoba s donjim dijelom leđa, a manifestirala se je kao osjećaj snažne boli u stražnjem dijelu natkoljenice lijevo. Smatram da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi, tako i anamnestičkim iskazom tužitelja kao, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužitelj je u cijelosti provodio upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije vidljivo je da se je tužitelj i prije predmetnog štetnog događaja liječio poradi problema s donjim dijelom leđa. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu pogoršanja od prije postojećih tegoba s LS kralješnicom a u vidu pojačanja intenziteta bola i perioda ponavljanja tegoba u vidu bola, kočenja i parestezija niz lijevu nogu. Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u opsegu od 5%. Liječenje tužitelja završeno je s pregledom LOP dana 09/04/24 godine. U štetnom događaju tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 21 dana ukupno. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 45 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužitelju bila je potrebna za vrijeme akutne epizode neposredno nakon ozljede i to u trajanju od 7 dana a u opsegu od 1 sata dnevno. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u lakom stupnju.

22. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka-ortopeda i traumatologa, tužitelj nije imao primjedbi, već je u skladu s istim postavio konačan tužbeni zahtjev u podnesku od 13.05.2025. (str. 107-108 spisa).

23. Nalazu i mišljenju medicinskog vještaka prigovarao je tuženik u podnesku od 01.04.2025. navodeći da osporava postojanje uzročno – posljedične veze između lumboischialgije i ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju, da prigovara ocjeni trajanja slabih bolova i slabog straha kao previsoko određenoj, te ocjeni smanjenja životne aktivnosti, također kao previsoko određenoj. Tuženik je prigovorio ocjeni naruženja kao neutemeljenoj.

24. Na prigovore tuženika vještak dr. sc. AI dopunski se očitovao pismeno u podnesku od 03.05.2025. (str. 103 spisa). U dopunskom očitovanju vještak je naveo da je tužitelj u inicijalnom ozljeđivanju prilikom podizanja težeg objekta osjetio jaku bol u stražnjem dijelu lijeve natkoljenice. Prvim pregledom isključena je akutna ruptura mišiće stražnje skupine natkoljenice. Kako bolovi nisu prestajali, na drugom pregledu je dijagnosticirana ozljeda donjeg dijela leđa prilikom podizanja a u vidu iritacije korijena živca s posljedičnom iradijacijom u stražnji dio lijeve noge. Osjećaj „pečenja“ koji je tužitelj osjetio prilikom ozljeđivanja zapravo je bio uzrokovan akutnom iritacijom živca slijedom navedenoga ocijenjene su trajne posljedice kao i ostali vidovi neimovinske, mijenjam ocjenu naruženja – kod tužitelja štetni događaj nije ostavio naruženje. Ocjena u vještvu je pogreška vještaka u prijepisu. Zaključno, ostajem pri nalazu i mišljenju iz vještva uz korekciju ocjene naruženja.

25. Nakon pisanog očitovanja medicinsko vještaka dr. sc. AI tuženik nije imao daljnjih primjedbi, odnosno nije predložio provođenje novih dokaza na navedene okolnosti u smislu da nije predložio provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po drugom vještaku.

26. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje i dopunsko očitovanje medicinskog vještaka kirurga dr. sc. AI kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva, jer je u skladu s pravilima struke, u istom nema proturječnosti, te jer je po mišljenju ovoga suda vještak otklonio sve prigovore tuženika.

27. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (35 godina starosti) ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 1.550,00 €.

28. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužitelja, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 650,00 €.

29. Kao posljedica zadobivene ozljede u štetnom događaju od 06.01.2024. godine, kod tužitelja nije zaostalo naruženje.

30. Kod tužitelja je došlo do umanjenja opće životne aktivnosti (SŽA) u visini 5%, u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati pojačane dodatne napore u svakodnevnim životnim aktivnostima. Imajući u vidu postotak smanjenja životne aktivnosti, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženoj visini od 1.000,00 €.

31. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć od ukupno 7 sati odnosno 7 dana po 1 sat dnevno. Na ročištu održanom 07.07.2025. (str. 109-110 spisa), tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da mu je tuđu pomoć pružala supruga prilikom obavljanja svakodnevni poslova kao što su održavanje higijene i slično. Visinu iznosa tuđe pomoći za jedan sat tuđe pomoći u iznosu od 3,72 € ovaj sud smatra primjerenom i u skladu sa sudskom praksom, pa je tužitelju dosuđeno s te osnove ukupno 26,04 € ( 3,72 € x 7 sati = 26,04 €).

32. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je dosuđeno: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 1.550,00 €; na ime pretrpljenog straha 650,00 €; na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 1.000,00 €, te na ime tuđe pomoći 26,04 €, što zbrojeno iznosi ukupno 3.226,04 €, odnosno 3.200,00 € za neimovinsku štetu i 26,04 € za imovinsku štetu.

33. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj na dosuđenu glavnicu potražuje zatezne kamate od 05.04.2024., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku (tuženik u očitovanju na odštetni zahtjev navodi da je odštetni zahtjev tužitelja zaprimio dana 05.04.2024. – str. 6 spisa). Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 05.04.2024. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

34. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

35. Tužitelja je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave zatražila naknadu parničnog troška (str. 116-117 spisa).

36. Budući da je tužitelj uspio u ovom sporu u cijelosti, tuženik mu je obvezan nadoknaditi parnični trošak.

37. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 3.226,04 €. Tužitelju je priznat trošak: sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova; sastava tužbe u visini od 100 bodova; sastava tri obrazložena podneska od 17.07.2025., 13.03.2025. i 13.05.2025. u visini od 100 bodova za svaki; sastava podnesaka od 17.06.2025., 01.10.2025., 20.12.2024., 13.05.2025. u visini od 50 bodova za svaki; za zastupanje na ročištima od 29.11.2024., 07.07.2025. i 02.10.2025., za svako po 100 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 1000 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 2.000,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 500,00 €. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja od 240,00 € u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.740,00 €.

38. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 27. listopada 2025., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

39. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 27. listopada 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Maja Buhin iz Zgb

- tuženiku CROATIA osiguranje d.d.