Poslovni broj: I Kž-233/2022-9

Poslovni broj: I Kž-233/2023-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. M. i S. K., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i dr. odlučujući o žalbi optuženog J. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola od 24. siječnja 2023. broj: K-17/2022., u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023. u prisutnosti, javnom dijelu sjednice optuženog J. M., branitelja odvjetnika A. D. i zamjenice Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske B. S.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog J. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Puli-Pola proglasio je krivim optužene J. M. i S. K. zbog kaznenih djela protiv života i tijela, i to optuženog J. M. zbog dva kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., a optuženog S. K. zbog kaznenog djela sudjelovanja u tučnjavi iz članka 122. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci te presude, te ih potom osudio i to optuženog J. M., nakon što mu je za svako od počinjenih djela ubojstva u pokušaju na temelju članka 110. u vezi s člankom 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, a optuženog S. K. na temelju članka 122. stavak 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11., izrekao uvjetnu osudu i odredio da se izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik K. u vremenu provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to optuženom J. M. od 13. studenog 2021. u 11,45 sati pa nadalje, koje će provesti u istražnom zatvoru do pravomoćnosti ove presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne, a optuženom S. K. vrijeme uhićenja od 13. studenog 2021. u 10,35 sati do 14. studenog 2021.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje: ZKP/08.) optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 6. ZKP/08. te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

2. Protiv te presude žali se optuženi J. M. po branitelju, odvjetniku A. D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati na suđenje prvostupanjskom sudu.

 

3. Odgovor na žalbu optuženika je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu kao neosnovanu.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Postupajući po zahtjevu optuženog J. M. i njegovog branitelja, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženik, branitelj kao i nadležni državni odvjetnik.

 

6. Sjednica je održana u prisutnosti optuženog J. M. i njegovog branitelja te državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

 

7. Žalba optuženika nije osnovana.

 

8. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da u izreci presude stoji kako je optuženik s nožem duljine oštrice 7 cm „ubo“ oštećenog D. Č. iako tako ne proizlazi iz mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. med. I. K. koji  izričito navodi kako se ne radi o ubodnoj rani već o reznoj rani koja je nastala tangencijalno povlačenjem oštrice – sječiva. Optuženik smatra da „postoji razlika između provedenih dokaza i odlučnih činjenica“ i same izreke presude, te postoji proturječnost između izreke presude i razloga o odlučnim činjenicama. Nadalje, optuženik navodi da u obrazloženju presude nema razloga o odlučnim činjenicama koje detaljno opisuje vještak sudske medicine na relaciji apstraktna – realna opasnost. S time ustvari upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

8.1. Međutim, valja ukazati da je u činjeničnom opisu izreke presude navedeno (a što optuženik u žalbi ne navodi) da je optuženi J. M. D. Č. nanio tjelesnu ozljedu u vidu rezne rane prednje prsne stjenke ispod razine ključne kosti (upravo sukladno medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju vještaka), dok je prethodno doista navedeno da je optuženik „ubo“ oštećenika. Radi se o terminu koji ima i kolokvijalni značaj u smislu uporabe noža i ne znači da je takvom uporabom noža (suprotno žalbenim navodima) nastala ubodna rana, a niti  u bilo kojem trenutku prvostupanjski sud to tvrdi u obrazloženju citirajući medicinsku dokumentaciju, nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine (točka 32.1 – 32.2.) te iznoseći razloge o lokacijama zadobivenih ozljeda i uporabljenog sredstva (točka 63.)

 

8.2. U odnosu na žalbeni navode u pogledu izostanka razloga o odlučnim činjenicama na relaciji apstraktna – realna opasnost, valja ukazati da je prvostupanjski sud  uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr.  I. K., (točka 32.2) kako u pogledu apstraktne ili realne opasnost za život D. Č. vezano uz kvalifikaciju ozljeda i mogućnosti ozljeđivanja vitalnih organa prsne šupljine iznio jasne i dostatne razloge (točka 63.) pa nisu ostvarene bitne povrede kaznenog postupka na koje ukazuje optuženik u žalbi.

 

8.3. Optuženik nadalje navodi da, ukoliko ne postoji ni realna niti apstraktna opasnost za život, tada je povrijeđen kazneni zakon na štetu žalitelja. Radi se ustvari o  „posrednoj“ povredi kaznenog zakona zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanje koje je međutim pravilno utvrđeno  o čemu će biti u nastavku riječ u okviru te žalbene osnove.

 

9. Dakle, optuženik smatra nepravilnim zaključak suda u pogledu ispunjenja subjektivnog i objektivnog obilježja terećenog kaznenog djela i to zato što je vještak sudske medicine dr. I. K., iznoseći nalaz i mišljenje, naveo da rana koju je zadobio oštećeni D. Č. nije podobna da bi došlo do apstraktne ili konkretne opasnosti za život. Međutim, prvostupanjski sud uzima u obzir nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine i u dijelu (što zanemaruje optuženik) kada isti navodi da u slučaju da je došlo do prodora oštrice – sječiva mehaničkog sredstva po njegovoj uzdužnoj osovini u dubinu prsnog koša tada se ne može isključiti mogućnost ozljeđivanja vitalnih organa prsne šupljine, te povezujući s utvrđenom kronologijom događaja (točka 62.) i karakteristikama uporabljenog sredstva (točka 52.) iznosi razloge i zaključak o ispunjenju subjektivnog (suprotno žalbenim navodima samo teoretski ispravno razmatra vrijeme formiranja namjere i u konkretnom slučaju ga smatra nebitnim) i objektivnog obilježja kaznenog djela (točka 63.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud  i nema ih potrebe ovdje ponavljati.

 

9.1. Nadalje, optuženik žalbenim navodima pokušava relativizirati zaključak suda u pogledu ispunjenja subjektivnog obilježja djela navodeći i da se je radilo o sveopćoj tučnjavi koju je optuženik pokušavao smiriti, odnosno razdvojiti sudionike te je zbog toga mogao postupati samo s neizravnom namjerom odnosno s nehajem. Ukazuje da niti jedan neposredni svjedok pa niti oštećenici ne potvrđuju da je optuženik počinio terećena kaznena djela pa se zaključak suda temelji samo na tzv. zatvorenom krugu indicija, a najistaknutiji indicij jest obrana drugooptuženog S. K. od kojeg je ustvari oduzet nož koji se spominje kao sredstvo kojim je kazneno djelo počinjeno. Međutim, prvostupanjski sud je u tijeku postupka ispitao svjedoke D. K. (točka 6. i 50.), P. P. (točka 7., 46. i 55.) te oštećene D. Č. (točka 8. i 47.) i T. H. J. (točka 9., 48. i 57.) te ih detaljno analizirao, doveo u međusobnu vezu i u vezu s obranom optuženog S. K., ocijenio vjerodostojnost iskaza, iznio razloge zbog kojih ne prihvaća dio iskaza svjedokinje D. K. (točka 51.1), dio obrane S. K. (točka 49.1.), obranu optuženog J. M. (točka 54. - 54.1.) te u pogledu dinamike događaja i radnji koje je poduzeo optuženi J. M. iznio zaključke i razloge (točka 59. – 61.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Isto se odnosi na okolnosti pronalaska noža kao sredstva počinjenja kaznenih djela (točka 26. i 52.) pri čemu valja ukazati da prvostupanjski  sud osnovano smatra vjerodostojnom dio obrane optuženog S. K. kada isti navodi da je optuženi J. M. nakon počinjenih kaznenih djela u automobilu spremio u svoju torbicu crni preklopni nož, te je analizom spornih tragova krvi s traperica i torbice, izuzetih od J. M., utvrđuje DNA profil oštećenog T. H. J. (točka 59.).

 

10. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv i dostatan  način obrazložio u presudi.

 

11. Iako optuženik prvostupanjsku presudu ne pobija u odnosu na odluku o kazni ista je preispitana sukladno članku 478. ZKP/08. jer se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa žalba sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

 

12. Prvostupanjski sud je osnovano kao olakotne okolnosti cijenio smanjenu ubrojivost tempore criminis kao i dosadašnju kaznenu neosuđivanost te kao otegotnu okolnost upornost pri počinjenju kaznenih djela i ozljede koje su zadobili oštećenici (T. H. J. tešku tjelesnu ozljedu opasnu po život i D. Č. tjelesnu ozljedu) te primjenjujući članak 48. stavak 1. i članak 49. stavak 1. točka 2. KZ/11.,  činjenicu da su kaznena djela ostala u pokušaju. 

 

12.1. Stoga su utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine za kaznena djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 5 (pet) godina primjerene svim utvrđenim okolnostima i težini počinjenog djela, te će i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. i ta kazna je primjerena osobnim prilikama optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

 

13. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476 stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena neka bitna povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 27 rujna 2023.