1              Poslovni broj: I Kž-251/2023-4

              Poslovni broj: I Kž-251/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. V. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj K-20/2021-49 od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   je

 

 

Odbija se žalba optuženog M. V. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-20/2021-49 od 16. svibnja 2022. optuženi M. V. proglašen je krivim, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te je na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 3. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim što vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom M. V. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom od 24. srpnja 2021. do 26. srpnja 2021.

 

1.1. Na temelju članka 69. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom M. V. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati za vrijeme izvršenja kazne zatvora u okviru zatvorskog sustava, u odnosu na neuvjetovani dio kazne, dok će se u odnosu na uvjetovani dio kazne mjera izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s tim što sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom djelomično uvjetne osude, a najdulje tri godine.

 

1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog M. V. oduzet je nož i to kuhinjski nož ukupne dužine 19 cm i to oštrice 8,5 cm i s PVC drškom crne boje dužine 10,5 cm uporabljen za počinjenje kaznenog djela, koji će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.

 

1.3. Na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. – dalje: ZKP/08.) nakon pravomoćnosti te presude optuženom M. V. vraća se privremeno oduzeti predmet prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Križevci broj … od 24. srpnja 2021. i to jedna neotvarana kutija cigareta Blue Benston plavo-bijele boje.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi M. V. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1.-6. ZP/08. kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi M. V. po branitelju Ž. R., odvjetniku u K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom "osloboditi optuženika optužbe za kazneno djelo za koje ga se tereti, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno podredno optuženiku izreči blažu kaznenu sankciju te sigurnosnu mjeru".

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog čega smatra da bi postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi niti ocjenu iskaza svjedoka Đ. H. i u vezi s njegovim iskazom ocjenu obrane optuženika.

 

6.1. Suprotno navedenom, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da pobijana presuda sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama te ocjeni personalnih i materijalnih dokaza pa tako u točki 20. obrazloženja pobijane presude se ocjenjuje iskaz svjedoka Đ. H. u vezi sa obranom optuženika te u točki 23.1. se navode razlozi o subjektivnom odnosu optuženika prema kaznenom djelu, zbog čega nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Također, ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, a na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

 

7. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik prigovara ocjeni dokaza ustrajući na svojoj obrani da nije postupao u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi već u uvjerenju kako će mu cigarete i pivo platiti Đ. H. kod kojeg je predmetnog dana radio na kombajniranju pšenice. Iako Đ. H. negira da bi optuženika predmetnog dana vidio i čuo, optuženik se pita kako bi onda on znao za te radove, ako nije u njima sudjelovao. Kako iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje M. K. S., prim.dr.sc. proizlazi da je ovisnik o alkoholu s posljedičnom deprivacijom cjelokupne ličnosti-psihoorganskog sindoma uvjetovanog alkoholom i traumom mozga u komorbitetu s primarnom mentalnom retardacijom, optuženik tvrdi da zbog takvog zaključka vještaka očito nije mogao izmisliti takvu svoju obranu.

 

7.1. Nadalje, žalitelj optuženik navodi da, u slučaju da je postupao s ciljem da protupravno prisvoji jednu kutiju cigareta, da tada od oštećene Tene Makar sigurno ne bi zatražio najjeftinije cigarete i za njih na pult bacio 16,00 kuna u kovanicama, a onda za ostatak vrijednosti cigareta pribavio protupravnu korist od 12,00 kuna. Također, upućuje da su i svjedoci T. M., Đ. K. i A. M. naveli da je spominjao da će netko drugi platiti cigarete i pivo pa da je tek nakon odbijanja davanja cigareta i piva, zbog ranije navedene psihijatrijske dijagnoze, kod njega uslijedilo razočarenje te posljedično agresivnost, a ne namjera protupravnog prisvajanja.

 

7.2. Suprotno takvim žalbenim navodima, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom postupku, sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je na temelju iskaza svjedokinje žrtve Tene Makar kao i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta i potvrde o privremenom oduzimanju premeta broj … Policijske postaje Križevci od 24. srpnja 2021. te zapisnika o očevidu Policijske potaje Križevci od 24. srpnja 2021. sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženik postupanjem opisanim u činjeničnom opisu prvostupanjske presude počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Pri tome prvostupanjski sud u točki 19. obrazloženja pobijane presude ispravno zaključuje da unatoč traženju najjeftinijih cigareta i predaji dijela novca, uporaba noža, oštricom okrenutoj prema oštećenici uz upućenu prijetnju pobija obranu optuženika o nepostojanju subjektivnog obilježja kaznenog djela.

 

7.3. Točno je da iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da uslijed psihijatrijskog statusa optuženik nema osjećaj štetnih posljedica svog ponašanja, ne može kontrolirati adekvatno vlastite impulse, razdražljiv je, impulzivan pod utjecajem alkohola i psihoorganiteta. Konzumiranje alkohola stavlja ga u rizik agresivnog ponašanja, a posebno iz razloga teškoća prosuđivanja i razumijevanja vlastitog ponašanja kao i ugrožavanja drugih. No iako su u vrijeme počinjenja kaznenog djela, uslijed dominantnog utjecaja akutne opitosti i razvijene ovisnosti o alkoholu, nedovoljnog duševnog razvoja i psihoorganiteta, njegove sposobnosti shvaćanja i postupanja vladanja svojom voljom bile bitno smanjene, navedeno ne isključuje njegovu odgovornost već isto može imati odraza kod izbora vrste i visine kazne.

 

7.4. Nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženika da nije bilo potrebe za saslušanjem svjedoka Đ. L. sada K., A. H., A. M. i D. N. jer unatoč tome što nemaju neposrednih saznanja o predmetnom razbojništvu isti imaju neposredna saznanja o izgledu i ponašanju optuženika i izgledu oštećenice nakon izlaska optuženika iz predmetne trgovine, a kao što se to pravilno iznosi u točki 13. obrazloženja pobijane presude u kojoj su dani i valjani razlozi zbog čega je odbijen prijedlog obrane za pribavljanjem snimke video nadzora kafića, a koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.

 

7.5. Iz navedenih razloga neutemeljena je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi i povrede kaznenog zakona koja se u žalbi posebno ne obrazlaže već naznačuje kao posredna povreda odnosno ona povreda koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Ujedno je ovaj drugostupanjski sud u povodu podnesene žalbe, ispitao pobijanu presudu u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., te je utvrdio da nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik smatra da se otegotnom ne može cijeniti njegovo ponašanje u kafiću pored trgovine jer u odnosu na isti nije podnesena kaznena prijava niti su provođene dokazne radnje iako je postojao video nadzor. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud u skladu sa člankom 47. stavkom 1. KZ/11. ispravno ocijenio otegotnim njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela u kafiću pored trgovine koje proizlazi iz iskaza svjedoka navedenih u točki 7.4. obrazloženja ove presude, neovisno o tome je li za takvo postupanje podnesena kaznena prijava.

 

8.1. Nadalje, optuženik navodi da se otegotnom ne može cijeniti niti okolnost da se oštećenoj Teni Makar do danas nije iskreno ispričao jer da su mu bile izrečene mjere opreza zabrane posjećivanja ugostiteljskih objekata i javljanja Policijskoj postaji Križevci kojih se pridržavao, niti zna gdje T. M. živi. No, iako je ocjena ovog suda da optuženiku nije trebalo otegotnom cijeniti činjenicu što se nije iskreno ispričao oštećenici, a iz razloga što je tijekom postupka osporavao svoju odgovornost, isto ne opravdava blaže kažnjavanje optuženika.

 

8.2. Također, suprotno žalbenim navodima optuženika, dostatno je cijenjena činjenica što unatoč lošim stambenim prilikama, lošem imovnom i zdravstvenom stanju nije počinio novo kazneno djelo ili prekršaj.

 

8.3. Uzevši u obzir navedeno u točkama 8., 8.1. i 8.2., te imajući na umu po prvostupanjskom sudu ostale pravilno utvrđene olakotne okolnosti i to kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, spremnost da se kloni ugostiteljskih objekata i činjenja kaznenih djela, loše stambene, imovinske i zdravstvene prilike, da je namirio štetu oštećeniku kao i da je prilikom počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, primjena instituta ublažavanja kazne i izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci u potpunosti je primjerena svim utvrđenim okolnostima i težini počinjenog kaznenog djela, a izricanjem djelomične uvjetne osude na način da će se od izrečene jedinstvene kazne zatvora izdržati 6 (šest) mjeseci, a dio kazne od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonska svrha kažnjavanja propisna člankom 41. KZ/11. Tako izrečena kazna odnosno djelomična uvjetna osuda dostatna je da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih, zbog čega nema prostora za blaže kažnjavanje optuženika.

 

8.4. Na temelju članka 478. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je ocjenjivao izrečenu sigurnosnu mjeru i oduzimanje predmeta, jer se smatra da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu o sigurnosnoj mjeri i oduzimanju predmeta. Prvostupanjski sud je pravilno i u skladu sa zakonom optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11., a čiji način izvršenja i trajanje je određeno u okviru predviđene zakonske odredbe te je i po ocjeni drugostupanjskog suda primjereno i nužno, cijeneći svu argumentaciju prvostupanjskog suda koja se temelji na rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja, a sve kako bi se otklonila opasnost da optuženik u budućnosti počini teže kazneno djelo. Ujedno, oduzimanje predmeta (kuhinjskog noža koji je upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela) na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. izrečeno je u skladu sa svim zakonskim pretpostavkama za njegovu primjenu.

 

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 27. rujna 2023.