REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: Pr-27/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja VH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. CH, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po zakonskoj zastupnici i majci VH oboje iz [adresa] zastupani po opunomoćeniku Tomislavu Metiću odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, OIB: 69693144506 Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, koga zastupa opunomoćenik – zaposlenik ŽH dipl. iur radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 10.listopada 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Tomislava Metića odvjetnika u Požegi i opunomoćenika tuženika ŽH dipl. iur. zaposlenika Hrvatskih šuma d.o.o., 27.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506, Uprava šuma Podružnica Požega, Milke Trnine 2, Požega, da VH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskim nasljednicima pok. MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati, na ime izgubljene zarade, novčani iznos u visini od 8.556,55 EUR ( slovima: osam tisuća pet stotina pedeset šest eura pedeset pet centi ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju na svaki pojedinačni mjesečni dospjeli iznos od 21. travnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a kako slijedi:

na iznos 163,13 EUR od dana 21. travnja 2020. godine

na iznos 151,87 EUR od dana 21. svibnja 2020. godine

na iznos 234,81 EUR od dana 21. lipnja 2020. godine

na iznos 159,20 EUR od dana 21. srpnja 2020. godine

na iznos 230,48 EUR od dana 21. kolovoza 2020. godine

na iznos 211,98 EUR od dana 21. rujna 2020. godine

na iznos 179,60 EUR od dana 21. listopada 2020. godine

na iznos 362,28 EUR od dana 21. studenog 2020. godine

na iznos 222,64 EUR od dana 21. prosinca 2020. godine

na iznos 337,51 EUR od dana 21. siječnja 2021. godine

na iznos 173,71 EUR od dana 21. veljače 2021. godine

na iznos 167,54 EUR od dana 21. ožujka 2021. godine

na iznos 216,22 EUR od dana 21. travnja 2021. godine

na iznos 178,79 EUR od dana 21. svibnja 2021. godine

na iznos 160,34 EUR od dana 21. lipnja 2021. godine

na iznos 227,61 EUR od dana 21. srpnja 2021. godine

na iznos 171,95 EUR od dana 21. kolovoza 2021. godine

na iznos 217,06 EUR od dana 21. rujna 2021. godine

na iznos 295,17 EUR od dana 21. listopada 2021. godine

na iznos 193,48 EUR od dana 21. studenog 2021. godine

na iznos 250,46 EUR od dana 21. prosinca 2021. godine

na iznos 307,37 EUR od dana 21. siječnja 2022. godine

na iznos 338,29 EUR od dana 21. veljače 2022. godine

na iznos 313,66 EUR od dana 21. ožujka 2022. godine

na iznos 327,02 EUR od dana 21. travnja 2022. godine

na iznos 800,10 EUR od dana 21. svibnja 2022. godine

na iznos 264,38 EUR od dana 21. lipnja 2022. godine

na iznos 381,49 EUR od dana 21. srpnja 2022. godine

na iznos 818,69 EUR od dana 21. kolovoza 2022. godine

na iznos 292,40 EUR od dana 21. rujna 2022. godine

na iznos 207,32 EUR od dana 21. listopada 2022. godine

pa do isplate, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.389,13 EUR . ( slovima: tisuću tri stotine tristo osamdeset devet eura trinaest centi ) kao na zakonu neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 902, 39 EUR ( devet stotina dva eura trideset devet centi ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 10.siječnja 2023.tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je radnik tuženika gdje je je prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 01.07.2010. godine svoj rad obavljao na poslovima šumskog radnika sjekača, a potom i na poslovima privlačenja i izvoženja drva traktorom i traktorskim skupovima. Uslijed dugogodišnjoj izloženosti štetnim vibracijama motorne pile kod tužitelja je došlo do razvoja profesionalne vibracijske bolesti te je od 01.03.2020. godine premješten i obavlja poslove šumskog radnika na uzgojnim poslovima, a tek 21.10.2022. godine je s njim sklopljen i odgovarajući ugovor o radu na neodređeno vrijeme za te poslove. Da je tužitelj obolio od profesionalne bolesti potvrđeno je 17.10.2022. godine kada je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Regionalni ured Osijek, Područna služba Požega donijela rješenje klasa: UP/I-502-03/22-03/08, urbroj: 338-11-02-22-21 kojim se tužitelju priznaje profesionalna bolest pod Dg. Sy.vibratione. profesionalis (I73.0, G56.0, M85.6), gdje se i vodi kao profesionalna bolest pod evidencijskim brojem PB 10824 121022 7/2022. Obavljajući poslove šumskog radnika tužitelj je ostvarivao plaću sukladno cijeni tih poslova, a koji se sukladno Pravilniku o plaćama i ostalim primanjima radnika Hrvatskih šuma i Cjeniku radova u šumarstvu i šumskom građevinarstvu obračunavaju na osnovu 2000 bodova, za razliku od plaće koju je tužitelj ostvarivao na radnom mjestu šumskog radnika sjekača i traktorista na privlačenju i izvoženju drva traktorom i traktorskim skupovima, za poslove kojih radnih mjesta se plaća obračunava na osnovu 2600 bodova sa svim dodacima propisanim Kolektivnim ugovorom.Obzirom na promjenu radnoga mjesta, odnosno premještaj na radno mjesto šumskog radnika i poslove koji su prema aktima tuženika manje plaćeni od onih koje je tužitelj ranije obavljao, tužitelju je nesporno nastala imovinska šteta u smislu izgubljene zarade. Tužitelj stoga procjenjuje da mu tuženik za razdoblje od 01.03.2020. godine do 31.12.2022. godine, duguje bruto iznos od cca. 4.5000,00 eur, s time da se točni mjesečni iznosi mogu utvrditi isključivo provođenjem financijsko- knjigovodstvenog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava postavljeni tužbeni zahtjev kao i činjenične navode. Tuženik prvenstveno ističe da, iako je mjerodavno tijelo tužitelju priznalo profesionalnu etiologiju bolesti nastalu uslijed dugotrajne izloženosti vibracijama (10 godina rada s motornom pilom i 3 godine rada kao šumski radnik- traktorist) što da je dovoljno za nastanak promjena odnosno oštećenja zdravlja uzrokovanog vibracijama, smatra pogrešnim navedeni zaključak, budući da je tuženik odmah po utvrđenju nesposobnosti za rad tužitelja motornom pilom od strane nadležnog tijela (Intermed-spec. medicine rada 21.02.2018.) ali sposobnog za rad traktorom, istog premjestio na poslove sukladno navedenim ograničenjima, a 2020., nakon utvrđenja i da je postao nesposoban za posao traktoriste, premjestio ga na poslove uzgojnog radnika. Dakle, tuženik je u cijelosti poštovao ograničenja odnosno utvrđena ovlaštenog tijela koje svake godine utvrđuje zdravstvenu sposobnost radnika te tužitelja ni trenutka nije izlagao poslovima za koje nije bio radno sposoban (iako je formalni ugovor o radu za radno mjesto uzgojni radnik potpisao 2022.). Kad se navedeno ima u vidu onda je jasno da imenovani nije bio izložen štetnim utjecajima kao što to proizlazi iz rješenja HZZO, a postupak utvrđenja profesionalne bolesti je proveden više od četiri godine nakon prestanka štetnog utjecaja vibracije na tužitelja, u kojem razdoblju su se kod istog mogle razviti i druge bolesti, a isti je mogao u svoje slobodno vrijeme raditi s motornom pilom, na što tuženik nema nikakav utjecaj niti nad takvim eventualnim aktivnostima svojih radnika ima ikakvu kontrolu. Osim toga, tužitelj je u razdoblju od 10 godina koje se navodi u rješenju HZZO, dakle od 2007. kada se zaposlio kod tuženika, pa do kraja 2017. radio kao šumski radnik sjekač (motorna pila) ali samo 4 sata dnevno, za razliku od ostalih sjekača koji svoj posao rade u punom radnom vremenu od 8 sati. Samim tim i utjecaj štetnih vibracija na tužitelja je prepolovljen. Napominje se nadalje da je tužitelj učestalo bio na bolovanju te je do ožujka 2018. bio na bolovanju 187 radnih dana a od ožujka 2020. do travnja 2022. još 258 dana, kroz koje vrijeme nije bio izložen nikakvim štetnim utjecajima. Iz medicinske dokumentacije kojom je raspolagao specijalist medicine rada razvidno je i da tužitelj 17 godina boluje od dijabetesa, koja dugogodišnja bolest je zasigurno utjecala i doprinjela njegovom zdravstvenom statusu u vrijeme procjene, a što specijalist medicine rada nije razmatrao, nego je protivno propisima, gotovo 5 godina nakon što tužitelj nije bio izložen vibracijama iskazao mišljenje da je došlo do razvoja vibracijske bolesti zbog izloženosti na radnom mjestu, koji stav tuženik osporava te smatra da se o navedenom treba raspraviti u ovom postupku.

2.1. Dalje navodi da je Rješenjem HZZO od 17.10.2022. godine kojim je usvojen zahtjev tužitelja za priznavanje profesionalne bolesti isti je stekao pripadajuća prava iz zdravstvenog osiguranja, sukladno Zakonu o zdravstvenom osiguranju. Međutim, nije stekao pravo iz radnog odnosa da mu se isplati razlika plaće između plaće uzgojnog radnika i plaće šumskog radnika-sjekača, koju isplatu potražuje tužbom, budući da se za ostvarenje takvog prava moraju steći okolnosti propisane Kolektivnim ugovorom važećim kod tuženika, što nije konkretan slučaj. Naime, iz članka 44. st.3. za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. od 02.03.2022. god. proizlazi da „U slučajevima kada je radniku utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti, ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, koje su posljedica profesionalne bolesti ili ozljede na radu a poslodavac mu ponudi sklapanje novog ugovora o radu odnosno otkaže ugovor o radu s ponudom izmjenjenog ugovora o radu, radnik ima pravo na plaću koju je primao do utvrđivanja zdravstvene nesposobnosti.“

2.2. Kako je tužitelju profesionalna bolest utvrđena 2022. godine, a on od 2018. - 2022.godine prima plaću kao uzgojni šumski radnik, nema razlike plaće pa ni izgubljene zarade. Osim toga, pravo na razliku plaće imaju samo oni radnici kojima je nakon utvrđenja profesionalne bolesti ili ozljede na radu utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti, ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, što nije konkretan slučaj. Naime, tužitelj je pristupio vještačenju svoje radne sposobnosti u Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektor za vještačenje, Područni ured u Osijeku nakon čega je dana 20.12.2022. donesen nalaz i mišljenje „NE POSTOJI SMANJENJE RADNE SPOSOBNOSTI“- jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti te je potrebno provest daljnje liječenje.“ Dakle, ne postoji niti osnovni preduvjet za isplatu prema članku 44. KU, odnosno ne postoji pravni osnov tražbine, slijedom čega se predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Na navode iz odgovora na tužbu tužitelj se očitovao da se u tužbi ne poziva na odredbe Kolektivnog ugovora, već potražuje nastalu imovinsku štetu u vidu svakomjesečne izgubljene zarade nakon premještaja na uzgojne poslove koji su prema aktima tuženika manje plaćeni od poslova koje je tužitelj ranije obavljao. Iznose potražuje temeljem odredbe članka 25. Zakona o zaštiti na radu, članka 111. Zakona o radu te članka 1095. Zakona o obveznim odnosima, i za tu štetu tuženik odgovara po objektivnom kriteriju, a odredbe Kolektivnog ugovora ni u kom slučaju ga ne mogu ekskulpirati niti na bilo koji način umanjiti pravo tužitelja na naknadu štete. Obzirom da i sam tuženik navodi da je tužitelja premjestio na poslove uzgojnog radnika odmah po saznanju za mišljenje specijaliste medicine rada prema kojem je tužitelj od 04.02.2020. nesposoban i za poslove sjekača i za poslove traktorista, za što razlog može biti samo profesionalno oboljenje, to je neosporno da tužitelj od tada prima manju plaću i trpi imovinsku štetu – izgubljenu zaradu, bez obzira na činjenicu što je formalni ugovor o radu za uzgojne radove potpisao tek 2022. godine.

4.U dokaznom postupku sud je izvršio i pročitao tužbu, ugovor o radu od 1.srpnja 2010., ugovor o radu od 21.listopada 2022., uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 1.veljače 2022. , odgovor na tužbu, kolektivni ugovor o radu od 2.ožujka 2022., nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, saslušan je tužitelj, saslušan je medicinski vještak, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog-računovodstvenog vještaka, saslušan je knjigovodstveni-računovodstveni vještak te ostale priloge i podneske spisu.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj:53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj MH sklopio ugovor o radu, 1.srpnja 2010. na neodređeno vrijeme s tuženikom Hrvatske Šume d.o.o. za radno mjesto sjekača te da je 21.listopada 2022. sklopljen novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme te premješten na novo radno mjesto šumski radnik. Također nije sporno da je veća plaća sjekača od šumskog radnika.

7.Među strankama je sporno da li je kod tužitelja nastala profesionalna nesposobnost za rad. Sporno je koliko bi tužitelj zarađivao da je ostao na prijašnjem radnom mjestu sjekača. Također je sporno koji se propisi primjenjuju Kolektivni ugovor ili Zakon o radu.

8.Odredbom članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18 ) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Odredbom članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19.,151/22., 64/23 dalje: ZOR ) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

10. Odredbom članka 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23 dalje: ZOO ) propisano je tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

11. Ispitan pred ovim sudom 29.svibnja 2024. tužitelj MH naveo je da je kod tuženika radio kao sjekač i traktorist, a od 2020. na poslovima uzgojnog radnika. Trnce u rukama, kao i kvrge na dlanovima počeo je osjećati 2018. godine, firma ga je poslala na periodični pregled kod službe medicine rada, te je ovlaštenom liječniku izjavio kako osjeća navedene simptome, te da mu se počinju ruke grčiti, te da nema snage držati vibracijske alate. Obavio je pregled digitalna fotopletizmografija te mu je utvrđena profesionalna bolest zbog navedenih simptoma. Naveo je da je kod tuženika zaposlen cijeli radni vijek, te da mu je žao što istog mora tužiti, iako je ostavio zdravlje na svom radnom mjestu.

12. Kako bi utvrdio postoji li kod tužitelja profesionalna nesposobnost za rad, Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada. Ista je saslušana pred ovim sudom 19.studenog 2024. koja je iskazala da ostaje kod svog nalaza i mišljenja koji je dostavila sudu 21. rujna 2024. navodeći da kod tužitelja je uz dijabetes nedvojbeno dokazana i profesionalna vibratorna bolest uslijed djelovanja vibracija zbog rada sa motornom pilom, ali i onih koje se prenose preko volana traktora. Tužitelj je obolio od profesionalne vibratorne bolesti na radnom mjestu sjekača motornom pilom traktorista.

13. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Sud cijeni stručnim i objektivnim, u nalazu nisu nađene okolnosti koje bi ukazivale na sumnju u pravilnost danog nalaza i mišljenja pa ga Sud u cijelosti prihvaća.

14.Rješenjem ovog suda, poslovni broj Pr-1/2023-43 od 25.travnja 2025. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tužitelja MH. Sud je nastavio postupak pred ovim sudom, rješenjem Pr-1/2023-45 od 18.kolovoza 2025. u odnosu na zakonske nasljednike pokojnog tužitelja MH, suprugu VH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i malodobnog sina CH, OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje iz [adresa].

15. Sudski vještak za područje ekonomije, grane financija i računovodstva dostavila je nalaz i mišljenje 1.travnja 2025. Prema zadanom nalogu za knjigovodstveno vještačenje, u skladu sa pravilima računovodstvene struke, sudski vještak je obračunala plaću tužitelju kao da je radio na radnom mjestu radnika sjekača, po mjesecima, na osnovu podataka usporednih radnika, te za svaki mjesec utvrdila razliku između isplaćene plaće tužitelju i bruto plaće koju bi ostvario na radnom mjestu radnika sjekača. Opunomoćenik tužitelja je 23.rujna 2025. uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog-knjigovodstvenog vještačenja. Na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

16. Cijeneći provedene dokaze, Sud je mišljenja da u konkretnom slučaju treba primijeniti za radnika povoljnije pravo. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 9. stavka 3. ZOR-a koji propisuje: ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Slijedom navedenog umjesto Kolektivnog ugovora treba primijeniti citirane odredbe članka 111. ZOR-a, članak 25. Zakona o zaštiti na radu kao i članak 1095.ZOO-a. Međutim, Sud smatra da tužitelju pripada pravo na razliku plaće do sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme do dana 1.studenog 2022., a ne kako su tužitelji naveli u podnesku od 23.rujna 2025. do 21.siječnja 2023. jer je pokojni MH potpisao ugovor kojim se suglasio da se premješta na drugo radno mjesto. Stoga je odlučeno kao u točki I i II izreke presude.

17.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. i 155. ZPP-a, a koji troškovi su odmjereni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22, 138/2023 - dalje: Tarifa). Tužitelj je glede osnove u ovoj parnici uspio 100%, a glede visine 86,05 %, tako da ukupan kvalitativan i kvantitativan uspjeh tužitelja u parnici iznosi 93,03 %. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 2.340,00 EUR. Sud mu je priznao trošak zastupanja na ročištu 10.10.2025. ( TBr. 9/1 Tarife ) u iznosu od 200,00 EUR, trošak obrazloženog podneska ( TBr.8/1 Tarife ) u iznosu od 200,00 EUR, trošak dolaska na objavu ( TBr.9/3 Tarife ) u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje više osoba ( Tbr.40 st..Tarife ) u iznosu od 40,00 EUR. %. Imajući u vidu uspjeh tužitelja u parnici 93,03 %, Sud mu je priznao trošak u iznosu od 502,39 EUR. Na ovaj trošak treba dodati trošak vještačenje u iznosu od 400,00 EUR , tako da ukupan opravdani trošak tužitelja iznosi 902,39 EUR.

17.1. Opunomoćenik tužitelja zatražio je ukupni parnični trošak u iznosu od 2.340,00 EUR. Treba napomenuti da je tužitelja MH zastupao diplomirani pravnik FH u Nezavisnim hrvatskim sindikatima-Regionalni ured Osijek. Stoga je opunomoćenik Tomislav Metić odbijen s zahtjevom od 1.437,61 EUR jer navedenom opunomoćeniku FH ne pripada trošak prema Tarifi, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u točki IV izreke presude.

U Požegi 27.listopada 2025.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Hrvatske šume d.o.o. Zagreb

2. Odvjetnik Tomislav Metić, Požega