Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-167/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Božene Perić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆO, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika od 27. travnja 2022. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-170/2020 od 17. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆO kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-170/2020 od 17. prosinca 2021. optuženi ĆO je proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 te je temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom ĆO je izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 700,00 kuna u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenice te nagradu i nužne izdatke njezina opunomoćenika o čemu će biti donijeto posebno rješenje.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženik, po braniteljici Emiliji Čibarić, odvjetnici u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i oslobodi ga optužbe.

3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-199/2022 od 17. lipnja 2022.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da je izreka presude proturječna razlozima presude jer je proglašen krivim da je oštećenu uhvatio rukama za prsa, počeo ju tresti i gurnuo na zid dok iz obrazloženja presude i prema navodima oštećene i svjedokinje KO proizlazi da je oštećenoj prišao s leđa i gurnuo ju na zid a potom i da je oštećenu primio za vrat.

7. Međutim, okolnost iz činjeničnog opisa djela, da je optuženik izgovarajući prijetnje oštećenoj istu i uhvatio rukama za prsa, počeo ju tresti i gurati na betonski zid ne predstavlja obilježja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, već se radi o okolnosti pod kojim je djelo počinjeno. Stoga ne postoji proturječje između izreke i obrazloženja presude u odnosu na odlučne činjenice a uz to, navodi u presudi o zapisnicima o iskazima svjedoka odgovaraju u cijelosti tim zapisnicima. Drugim riječima, irelevantno je u odnosu na objektivan učin kaznenog djela prijetnje da li je optuženik oštećenu dok joj je prijetio uhvatio za vrat ili za prsa te da li ju je prvo tresao i gurnuo na betonski zid ili ju je prvo gurnuo na betonski zid a potom uhvatio za vrat. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

8. Nadalje, žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 optuženik ističe da mu je tijekom kaznenog postupka teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10, 85/10 – pročišćeni tekst, 5/14 i 13/17) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) jer je prvostupanjski sud pobijanu odluku utemeljio isključivo na iskazu oštećene i svjedokinje KO koja je njezina kćer dok ne prihvaća njegove dokaze koje je iznio tijekom postupka a i odbijen mu je dokazni prijedlog provođenja očevida na mjestu događaja kojim bi se omogućila provjera vjerodostojnosti iskaza oštećene i svjedokinje.

9. Međutim, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je u ovom kaznenom postupku ostvarena povreda prava na pravično suđenje iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 time što mu je tijekom kaznenog postupka odbijen dokazni prijedlog da se provede očevid na mjestu događaja jer sud u dokaznom postupku nije dužan provesti sve dokaze koje predlože stranke. U odnosu na odbijanje tog dokaznog prijedloga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je on nevažan jer se njime ne bi utvrdile nove i odlučne činjenice u ovom postupku, odnosno izlaskom na mjesto događaja se ne bi moglo utvrditi da li je optuženik prijetio oštećenoj ili nije. Nadalje, nije točno da je pobijana odluka utemeljena samo na iskazima oštećene i svjedokinje KO jer iz obrazloženja jasno proizlazi da je prvostupanjski sud presudu utemeljio i na materijalnoj dokumentaciji, prije svega na liječničkoj potvrdi Doma zdravlja Duga Resa, psihijatrijskom nalazu Opće bolnice Karlovac, pravomoćnoj presudi Prekršajnog suda u Karlovcu i podacima iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave o datumu i vremenu prijave, koji materijalni dokazi potkrepljuju navode oštećene i svjedokinje KO.

10. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da su iskazi oštećene i svjedokinje KO kontradiktorni jer oštećena navodi da je stajala na cesti a svjedokinja u njihovom dvorištu dok svjedokinja navodi da su bile zajedno. Isto tako, oštećena navodi da je skidala ljepljivu traku sa zida sa svoje strane nekretnine dok svjedokinja navodi da se u tom trenutku nalazila u njihovom dvorištu s druge strane zida.

11. Međutim, ne postoji proturječje u iskazima oštećene i svjedokinje KO o odlučnim činjenicama jer nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja da li je svjedokinja stajala odmah uz majku ili u svom dvorištu, odnosno da li je oštećena stajala pokraj zida u svojem ili optuženikovom dvorištu jer je jasno da su obje bile prisutne događaju a koju činjenicu ne osporava ni optuženik. Optuženik i promašeno ocjenjuje navode liječnika psihijatra iz nalaza Opće bolnice Karlovac sa zaključkom da oštećena ne osjeća nikakav strah od optuženika budući iz tog nalaza jasno proizlazi da je oštećenoj postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i da je na pregledu bila tjeskobna, nesigurna, anksiozna i okupirana traumatskom situacijom uz jaku afektivnu pratnju.

12. Naposljetku, optuženik neosnovano ističe da je u konkretnom slučaju povrijeđen Kazneni zakon na njegovu štetu smatrajući da djelo za koje je proglašen krivim nije kazneno djelo budući iz činjeničnog opisa izreke presude ne proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje i to subjektivno obilježje, odnosno njegova krivnja.

13. Naime, zakonski opis kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, podrazumijeva da počinitelj drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti, dok cilj postupanja počinitelja nije izrijekom naveden kao zakonsko obilježje ovog kaznenog djela (za razliku od kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. KZ/11 u kojem je izričito propisano da cilj ozbiljne prijetnje mora biti ustrašivanje ili uznemiravanje osobe kojoj je prijetnja upućena).

14. Prema tome kod kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 za njegovu opstojnost nije nužno da se u činjeničnom opisu djela izrijekom naznači optuženikova namjera zastrašivanja ili uznemiravanja, već je dovoljno konkretizirati ozbiljnu prijetnju kako bi se moglo ocijeniti je li ona svojim sadržajem i okolnostima pod kojima je izražena objektivno podobna izazvati osjećaj straha, osobne ugroženosti i nesigurnosti kod osobe kojoj je upućena, pa ako je tome tako, tada se i bez izričitog navođenja podrazumijeva da je počinitelj postupao upravo s tom namjerom. Uz to, kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 može biti počinjeno samo s izravnom namjerom.

15. S obzirom da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08) ovo vijeće je preispitalo i odluku o kazni, odnosno uvjetnoj osudi na koju je optuženik osuđen.

16. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni optuženiku olakotnim cijenio njegovu raniju neosuđivanost dok otegotne okolnosti nije našao.

17. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

18. Prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine. I ovo vijeće smatra da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 i da se blažom kaznom zatvora i kraćim rokom kušnje ne bi u dovoljnoj mjeri izrazila društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela niti u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženika i druge građane da ne čine ovakva kaznena djela.

19. Povodom žalbe optuženika ovo vijeće je ispitalo prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 te nije našlo da su počinjene povrede materijalnopravne ili procesnopravne prirode na koje pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 27. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić