- 1 -              Rev 1379/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1379/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici L. H., odvjetnici u Z., protiv tuženice P. b. Z. d.d., Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. V. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1254/2020-2 od 14. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3863/2017-33 od 15. listopada 2020., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1254/2020-2 od 14. prosinca 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3863/2017-33 od 15. listopada 2020. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđena je odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9014003322 od 8. kolovoza 2008. u dijelu u kojem je ugovoren promjenjiva kamatna stopa u dijelu odredbe koja omogućava tuženici jednostrano mijenjanje kamatne stope, ništetnom, u toč. II. izreke tuženica je obvezana tužitelju isplatiti iznos od 8.362,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a kako je to pobliže označeno u navedenoj točki izreke. Konačno, naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka 7.387,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2020. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1550/2021-2 od 15. lipnja 2021. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koja glase:

 

"1. Može li se odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, koja utvrđuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?

 

Odnosno, je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ukoliko se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a ZPP-a?

 

2. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?

 

3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koja je dopuštena. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te usvoji zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška revizijskog postupka tuženici.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja-potrošača za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu od 8. kolovoza 2008. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u dijelu odredbe koja omogućava tuženici jednostrano mijenjanje kamatne stope, kao i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji prvostupanjski sud je izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja visine preplate u odnosu na početno ugovorenu kamatu, time da je odbio prijedlog tužitelja da se sasluša u svojstvu stranke na okolnost da s tuženicom nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a koji prijedlog je istaknut već u tužbi (i ponovljen tijekom prvostupanjskog postupka), dok su po prijedlogu tuženice saslušani svjedoci J. A. – javna bilježnica koja je izvršila ovjeru potpisa predmetnog ugovora te Z. K. djelatnik tuženice iz čijeg iskaza proizlazi (navodi prvostupanjski sud) da je tužitelju, kao i ostalim klijentima, govorio da kretanje kamatne stope ovisi o tržištu i kretanju novca, a tužitelj nije postavljao daljnja pitanja.

 

9. Prvostupanjski sud je navodeći razloge zbog kojih nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja, ukazao na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u kolektivnom sporu "Potrošač", poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 4. lipnja 2018., koji se odnosi na tuženicu, smatrajući da nije bilo potrebe u navedenom pravcu provoditi dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost pojedinačnog pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu.

 

10. Drugostupanjski sud je prihvatio navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda kao i shvaćanje istog, da je u ovom predmetu sud vezan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 gdje je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača (čl. 502.c Zakona o parničnom postupku) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14). Pritom navodi da je odredba čl. 4. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetna obzirom na čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07), a koji se primjenjuje na predmetni ugovor obzirom je zaključen 8. kolovoza 2008. kao i da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi po odredbi čl. 96. ZZP/07 o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je unesena u unaprijed formulirani standardni ugovor na sadržaj kojeg tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati.

 

11. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je kako se u pojedinačnim parnicama tužitelji mogu pozivati na pravno utvrđenje iz postupka kolektivne zaštite.

 

12. Dakle, svaki potrošač, u odnosu na kojeg trgovac zahtijeva ispunjenje obveze temeljem odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom, može se pozvati na učinke te odluke. Sud je vezan tom odlukom i na to pazi po službenoj dužnosti. Odlučno je da obveza potrošača proizlazi iz odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom. Učinci kolektivne tužbe iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 249/14 od 9. travnja 2015. odnose se na kredite sklopljene u vezi CHF valute. Navedena odluka zato nema učinak na kredite u kojima je druga ugovorena valuta vezana za glavnicu kao u konkretnom slučaju (ovdje je riječ o kreditu u EUR-ima).

 

13. Kako su nižestupanjski sudovi odluke utemeljili na utvrđenjima iz tog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a nisu ocjenjivali i utvrđivali u ovom postupku nepoštenost ugovorne odredbe to već zbog toga nižestupanjske presude nije moguće prihvatiti. Naime, da bi se odredba utvrdila kao nepoštena potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1. izostanak pojedinačnih pregovara, 2. suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do tri znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a to u konkretnom slučaju nije učinjeno već se sudovi pozivaju na pravomoćnu odluku koja sadrži pravno utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, što je slijedom iznesenog evidentno pogrešno. Time je odgovoreno na prvo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija.

 

14. U odnosu na drugo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija, treba odgovoriti, da je ovaj sud u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji glede istog u predmetu Rev 1089/2020-2 od 25. travnja 2023. naveo:

 

"U odnosu na treće pitanje tuženik se upućuje na sadržaj ovosudne odluke Rev 396/2021 u kojoj u odlomku 23. toč. 2. rečeno: "Prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 143/13 – dalje: ZID ZPK/13) postojala je prisilna zakonska odredba u čl. 74. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/07), prema kojoj ugovor o potrošačkom zajmu uz ostalo mora sadržavati odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, kao i odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena. Odredbama ZID ZPK/13 je samo precizirana zakonska obveza na način da se promjena kamatne stope može vezati uz jedan od parametara promjenjivosti propisanih tim zakonom (EURIBOR, LIBOR, NRS, PRINOSNA TREZORSKE ZAPISE MINISTARSTVA FINANCIJA ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u određenoj valuti). Zato se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu prije stupanja na snagu ZID ZPK/13, bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenim."

 

15. Reafirmirajući izneseno pravno shvaćanje za zaključiti je da o navedenom, očito zbog pogrešnog pravnog pristupa, nižestupanjski sudovi se nisu bavili.

 

16. U odnosu na treće pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu ukazuje se na pravno shvaćanje ovog suda u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u odluci broj Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023. koje glasi:

 

"U odnosu na četvrto i peto pitanje (pitanja tužitelja) koja se tiču zastare, valja navesti da se prema odredbi članka 241. ZOO zastara prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika na sudu ili pred drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarenja tražbine, dok prema odredbi članka 140. ZZP/07 pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava.

 

U vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. Ovo pravno shvaćanje ujedno predstavlja i odgovor na četvrto pitanje, dok je odgovor na peto pitanje u osnovi također sadržano u tom pravnom shvaćanju zato što podrazumijeva da restitucija kao pravna posljedica ništetnosti ne isključuje primjenu instituta zastare."

 

17. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, dat je odgovor i na treće pitanje zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija.

 

18. Slijedom izloženog, za zaključiti je da sud ne može u pojedinačnom postupku potrošača protiv  banke donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kada su stranke predložile izvođenje dokaza upravo na okolnost različitih odlučnih činjenica. Naime, u ovom konkretnom slučaju tuženica je na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložila saslušati radnika revidenta Z. K. koji je i saslušan upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi te je osporila izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača tvrdeći da je radnik banke odgovorno pristupio tužitelju te ga informirao o sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali je sud propustio saslušati tužitelja pozivajući se na direktni učinak iz presude donesene u navedenom kolektivnom sporu, a takvo postupanje je prema ocjeni ovog suda rezultat pogrešne primjene materijalnog prava.

 

19. Zbog svega navedenog, a jer nema uvjeta za preinaku pobijane presude, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

 

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).

 

Zagreb, 27. rujna 2023.