Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB 77561654785

Poslovni broj: P-123/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Cvrković i partneri d.o.o. u Vukovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupana po Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o., Zagreb, nakon održane i zaključene glavne rasprave 25. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Kornelije Krizmanić, odvjetnice u Vinkovcima i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Kalauza, odvjetnika u Vinkovcima, 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke odnosno članka 3. Ugovora o kreditu broj: 198-50-3607955 sklopljenog 10. kolovoza 2006. godine zaključenog između tužitelja CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Podružnica Vinkovci kojom je određeno kako naknada za obradu kredita iznosi 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, te je jednokratna i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 713,39 eura (slovima: sedamstotrinaest eura i tridesetdevet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. kolovoza 2006. do isplate, po kamatnoj stopi od 15% godišnje za period od dospijeća do 31. srpnja 2008., zatim od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 959,33 eura (slovima: devetstopedesetdevet eura i tridesettri centa), sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 27. listopada 2025. do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje zatezne kamate za razdoblje od 10. kolovoza 2006. do 11. kolovoza 2006.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova preko dosuđenog iznosa

od 959,33 eura (slovima: devetstopedesetdevet eura i tridesettri centa).

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. ožujka 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d., dana 10. kolovoza 2006., zaključio Ugovor o kreditu broj:198-50-3607955 na iznos od 35.245,96 CHF, te da je odredbom članka 3. navedenog ugovora, određeno je da se naplaćuje naknada od 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, prilikom prvog korištenja kredita.

1.1. Navodi da navedenu odredbu kredita, odnosno dio odredbe u kojoj se određuje naknadu za obradu kredita od 3,30 % iznosa kredita, tužitelj smatra nepoštenom i ništetnom jer je navedena naknada određena tipski bez mogućnosti pregovaranja sa tužiteljem kao korisnikom kredita. Dakle, sporna odredba je sastavni dio formularnog ugovora o kreditu o čijem sadržaju korisnik kredita nije mogao pregovarati niti je upoznat sa sadržajem Tarife banke na koji ta sporna ugovorna odredba upućuje čime je narušena pravična ravnoteža u međusobnim pravima i obvezama, te predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu ugovora.

1.2. Dalje navodi da je troškove obrade kredita tuženik naplatio tužitelju prilikom isplate kredita dana 10. kolovoza 2006. i to u iznosu 713,39 eura.

1.3.Tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnom odredbu ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada i da naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 713,39 eura, zajedno sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2006. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 10. kolovoza 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50-3607955 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti od 35.245,96 CHF.

2.1. Navodi da pravnu osnovu za naplatu predmetne naknade predstavljaju odredba članka 3. Ugovora o kreditu i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da su pojašnjene sporne odredbe Ugovora, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora. Tuženik ističe kako nikada nije zaprimio prigovor tužitelja u pogledu ugovorenih odnosno naplaćenih naknada. Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena odredba nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika. Prije zaključenja ugovora, tuženik je objasnio svaku odredbu ugovora tužitelju, a obzirom tužitelj nije prigovarao spornim odredbama, stranke su zaključile ugovor.

2.2. Navodi da nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužitelj, nakon što mu je objašnjena svaka odredba Ugovora, svojevoljno isti potpisao, radi čega je razvidno da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

2.3. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare potraživanja.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj ističe da se ugovorom o kreditu tuženik obvezao tužitelju na plaćanje naknade za obradu zahtjeva u visini postotka iznosa kredita, bez da mu je prethodno ili naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, zašto je određena naknada baš u ovoj visini, a što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom te posljedično tome nepoštenom i ništetnom. Navodi da iako je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, to se pretpostavlja da je tužitelj bio upoznat s svim pojedinim ugovornim odredbama, odnosno ako korisnik kredita izjavi da ugovor kojeg je podnio na solemnizaciju ne razumije, javni bilježnik ugovor neće solemnizirati, no razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba. Slijedom toga, nedvojbeno se može zaključiti kako tužitelj nije bio informiran o bitnim sastojcima ugovora, a zbog svoje nestručnosti, pristao je na potpis i takvog ugovora. S druge strane radi se o obrascu kredita tuženika, o kojemu se nije pojedinačno pregovaralo, odnosno o odredbama cjelokupnog ugovora se nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj osporava i prigovor zastare.

4. Na pripremnom ročištu od 10. srpnja 2025. tuženik je naveo da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu (stranica 5.-8. spisa), potvrdu tuženika (stranica 11. spisa), te je saslušao tužitelja.

6. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u odnosu na glavni zahtjev osnovan u cijelosti, a u odnosu na zahtjev za plaćanje zateznih kamata je djelomično osnovan.

7. Tijekom postupka nije sporno da su tužitelj i tuženika sklopili 10. kolovoza 2006. ugovor o kreditu broj: 198-50-3607955 temeljem kojega je koristio kredit u iznosu od 35.245,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nije sporno da su točkom 3. ugovora jednokratna naknada od 3,30 % od iznosa kredita.

8. Sporno je je li ništetna odredba ugovora o kreditu temeljem koje je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita, te je sporno je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

9. Saslušan u svojstvu parnične stranke tužitelj je naveo da je imao namjeru kupiti osobno vozilo te je otišao u poslovnicu tuženika u Vinkovcima radi sklapanja ugovora o kreditu, te je dogovorio iznos kredita. Naveo je da je ugovor sastavila banka, te da je on pročitao ugovor i da je primijetio odredbu o plaćanju jednokratne naknade te da mu je u banci rečeno da se radi o naknadi za obradu kredita. Naveo je da je ova odredba bila sastavni dio ugovora te da je kredit mogao dobiti samo sa tom odredbom odnosno da je bila situacija "uzmi ili ostavi", odnosno s bankom nije mogao pregovarati o toj ugovornoj odredbi. Naveo je da je on u cijelosti otplatio kredit i da je isključivo on plaćao rate kredita. Naveo je da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio u radnom odnosu i da nije bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva. Naveo je da je pročitao ugovor o kreditu, ali mu u vezi odredbe o plaćanju naknade nije ništa posebno objašnjeno te nije razumio na što se odnosi jednokratna naknada i ustvari je vjerovao banci.

10. Saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je ugovor o kreditu sastavila banka i da je u njemu bila određena naknada o kojoj tužitelj nije mogao pregovarati. Utvrđeno je da je tužitelj informiran o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita, sli da nije bio informiran na što konkretno se ta naknada odnosi.

11. Člankom 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP) između ostalog je propisano da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

12. Nadalje, odredbom članka 81. stavka 1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13. Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. Slijedom navedenog, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već iz predmetnih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% iznosa kredita.

15. Sukladno odredbi članka 295. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva.

16. Slijedom toga, o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može se pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.

17. Nadalje, sud prihvaća da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom, Sama činjenica da je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenim naknadama za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", odnosno plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

18. Budući iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu pripremila banka, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati. Obzirom je tužitelj na temelju članka 3. Ugovora o kreditu platio tuženiku naknadu za obradu kredita u iznosu kako je to ranije navedeno, to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da su navedene odredbe Ugovora nepoštene, temeljem odredbe članka 81. stavak 1. ZZP, te ništetne u smislu članka 87. stavak 1. ZZP.

19. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj ima status potrošača. Naime, prema odredbi članka 3. točke 1. ZZP, i prema svim kasnijim izmjenama istoga zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

19.1. Uvidom u zaključeni ugovor o kreditu i saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je kredit odobren za kupnju osobnog automobila.

19.2. Obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene, a tuženik tijekom postupka nije niti pokušavao dokazivati drugačije.

20. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetna odredba kojom je ugovoreno plaćanje naknade od 3,30% od iznosa kredita.

21. Kako je navedena odredba Ugovora o kreditu ništetna, to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, te je sukladno članku 323. ZOO tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

22. Uvidom u potvrdu tuženika (stranica 11. spisa) utvrđeno je da je tuženik od tužitelja naplatio iznos od 5.374,88 kuna na ime naknade za obradu kredita, te tužitelj ima pravo na povrat ovog iznosa koji je naplaćen na ime naknade za obradu kredita, odnosno iznos od 713,39 eura, koji iznos nije sporan među strankama.

23. Prigovor zastare je neosnovan, jer je člankom 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu.

23.1. Vezano za zahtjev za isplatu, treba navesti da se radi o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude.

24. Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju zatezne kamate temeljem članka 1115. ZOO od dana stjecanja (naplate naknade), jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Člankom 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovoreno je da se naknada naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a iz potvrde tuženika je vidljivo da je je kredit isplaćen/korišten 11. kolovoza 2006. Iz navedenog proizlazi da je i naknada naplaćena 11. kolovoza 2006., te od tog dana tužitelj ima pravo na zatezne kamate. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 5., članka 155. i članka 164. ZPP-a, te kako je tužitelj u odnosu na glavni zahtjev uspio u cijelosti u sporu, to mu je tuženik dužan naknaditi trošak postupka.

26. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije u vrijednosti od 25 bodova sukladno Tbr. 36. točki 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), za sastav tužbe u vrijednosti od 75 bodova sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife, za sastav podneska od 15. svibnja 2025. u vrijednosti 75 bodova sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 10. srpnja 2025. i 25. rujna 2025. u vrijednosti 75 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, za pristup ročištu za objavu presude u vrijednosti od 37,5 boda sukladno Tbr. 9. točki 3. Tarife, odnosno ukupno 362,5 bodova. Kada se vrijednost boda pomnoži sa 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife dobije se iznos od 725,00 eura. Tužitelju pripada PDV na navedeni trošak u iznosu od 181,25 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i presuda u iznosu od 26,54 eura, odnosno ukupno 959,33 eura.

27. Na dosuđeni trošak tužitelju pripadaju zatezne kamate od presuđenja, sukladno članku 30. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO.

28. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen temeljem članka 154. stavak 1. ZPP.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima, 27. listopada 2025.

Sudac:

Ivan Katičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetničko društvo Cvrković i partneri d.o.o., dr. F. Tuđmana 21, 32000

Vukovar – pun. tužitelja

2. Odvjetničko društvo Mađarić i Lui d.o.o., Zelinska 4, [adresa] Zagreb – pun. tuženika