REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

PREKRŠAJNI ODJEL

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pp-354/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Prekršajni odjel, po sutkinji Lidiji Košutić-Vrhovski, uz sudjelovanje Marte Pavlović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljene pravne osobe BETON EKSPRES GRADNJA d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe ĐE, zastupani po branitelju Marku Zečević, odvjetniku iz odvjetničkog društva Zečević i dr., zbog prekršaja iz čl. 224.st.1.t.29. i st. 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" 66/19, 84/21 i 47/23) po prigovoru 1. i 2. okrivljenika na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, Klasa: 335-01/23-01/1533, urbroj 443-02-05- 13-23-2 od 15. rujna 2023. godine, temeljem čl. 179. i čl.182.t.1. Prekršajnog zakona („Narodne Novine“ 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 118/18, 114/22), donio je dana 27. listopada 2025. godine, javno objavio i

presudio je

I. 1. okrivljena pravna osoba BETON EKSPRES GRADNJA d.o.o., zastupana po ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana,

2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi UE, sin Đ, rođen **.**.1967. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan za istovrsni prekršaj,

oslobađaju se od optužbe

da bi na lokaciji u [adresa], pri obavljanju djelatnosti, prilikom pranja miješalice kamiona (lijevak) ispuštali otpadne vode bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda u sustav javne odvodnje Grada Zagreba, a što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom obavljenim dana 05. rujna 2023. godine,

pa da bi time počinili prekršaj iz članka 224.st.1.t.29. i st.2. Zakona o vodama

II. Temeljem člana 140. st. 2. Prekršajnog zakona trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije izdao je prekršajni nalog gore navedenog broja protiv 1. i 2. okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, na koji su 1. i 2. okrivljeni u zakonskom roku, putem branitelja podnijeli prigovor, te je isti stavljen van snage i proveden je žurni prekršajni postupak.

2. 1. okrivljena pravna osoba BETON EKSPRES GRADNJA d.o.o. i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi UE su u zajedničkoj pisanoj obrani naveli da se ne smatraju krivima i iznose obranu kako slijedi, te se odriču svog prava na saslušanje. 1. okrivljenik je istaknuo kako nije imao spoznaju, niti je obavljao djelatnost, a niti je prao miješalicu kamiona i time ispuštao otpadne vode bez vodopravne dozvole, dana 5.9.2023 godine, a za koje poslove je kod pravne osobe- bila zadužena voditeljica PE, što je vidljivo iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13.06.2022. godine, koji su dostavili u privitku. 1. okrivljena pravna osoba iznosi kako nije postojala namjera (izravna ili neizravna namjera) niti nehaj (svjesni, nesvjesni) te s obzirom na navedeno ne postoji oblik krivnje kod okrivljene pravne osobe. Upravo iz navedenog razloga, 1. okrivljena pravna osoba smatra da nije kriva za djelo koje joj se stavlja na teret. Dakle, pravna osoba uopće nije obavljala djelatnost, koja joj se inkriminira u optužnom aktu, tako da nije uopće došlo na mjestu počinjenja prekršaja do ispuštanja otpadnih voda, jer se od strane pravne osobe, ispunjavaju sve zakonske obveze koje pravna soba mora ispuniti sukladno odredbama Zakona o vodama, te ju je neispunjavanje obveze, kako se navodi u optužnom aktu, u cijelosti iznenadilo, sto je i vidljivo iz Zapisnika od 5.9.2023 godine, u kojem nisu uočene nikakve nepravilnosti. Dodatno, u svezi s iznesenim, prema čl. 61 st. 1. PZ-a po kojem članku se regulira odgovorna osoba u smislu Prekršajnog zakona, a time i Zakona o vodama, odgovorna osoba jest fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe. Stoga, za počinjenje prekršaja koji se okrivljeniku optužnim prijedlogom stavlja na teret bilo je nužno utvrditi tono odgovornu fizičku osobu odnosno osobu kojoj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe, a kako je u ovom predmetu potpuno jasno kako je poslove obavljao voditelj betonare, prema Ugovoru o radu a i prema općim aktima to je istoj povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe. Konačno, a svrhovitosti radi, te imajući u vidu cjelokupno činjenično stanje kao i postupanje okrivljene pravne osobe, predlaže se primijeniti institut beznačajnog prekršaja iz čl. 24- a, PZ-a jer je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen te prvookrivljenik ističe kako se radi o propustu i kako isti nije počinjen s namjerom da se ošteti državni proračun. Naime s obzirom da u ovom predmetu nije došlo do konkretnog ugrožavanja, okrivljenik smatra kako nije ostvareno jedno od obilježja prekršaja. Međutim, iz ovako formuliranog okrivljenja odnosno stavljanja predmeta optužbe ili osnovane sumnje prema okrivljenicima i u pogledu činjeničnih opisa navedenih prekršaja, uopće nisu jasna zakonska obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, budući da u činjeničnom opisu prekršaja se navodi nešto sasvim treće od onog koji je naznačen u pravnoj oznaci prekršaja u kojem su okrivljeni osuđeni da su počinili prekršaj iz članka 165.Zakona o vodama, kojom odredbom nije previđen nikakav prekršaj već navedena odredba govori o Vodopravnoj dozvoli, koja je potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz članka 70. stavka 4. Zakona propisuju granične vrijednosti emisija, sto u konkretnom slučaju nije učinjeno i pravnoj osobi nije bila potrebna dozvola, jer uopće na navedenoj lokaciji nije ispuštala otpade vode, pa je okrivljenom nejasno za koji prekršaj se tereti. U svezi radnje prekršaja ističe se da navedeni činjenični navodi uopće ne odražavaju biće prekršaja iz članka 165. u svezi s čl. 224. Zakona o vodama, jer okrivljeni nije niti jednom radnjom postupao suprotno navedenim zakonskim odredbama, tj. nije ispuštao otpadnu vodu niti mu je bila potrebna vodopravna dozvola ili bilo kakvo drugo ponašanje kojim bi državni proračun dovodio u zabludu jer isto ponašanje bi išlo samo protiv okrivljenikovih interesa. Nije točno da bi okrivljeni počinio biće terećenog prekršaja niti radnju počinjenja iz optužnog akta. Iz navedenoga je razvidno da je okrivljenik napravio sve raspoložive radnje da bi osigurao provedbu svih mjera sukladno smjernicama iz Zakona, te su zamolili Sud da uzme u obzir sve iznesene činjenične i pravne navode te kako isti nisu imali niti svijest, niti namjeru niti volju za počinjenje prekraja koji im se optužnim aktom stavlja na teret, a niti je razvidno kojom točno radnjom bi počinili terećene prekršaje.

3. Svjedokinja ĐEĐ, viša vodopravna inspektorica iskazala je da se u navedeno vrijeme provodila se akcija kontrole u betonarama, a radilo se o vodopravnim dozvolama za ispuštanje otpadnih voda. Ona je došla u betonaru 1. okrivljenih BETON EKSPRES GRADNJA d.o.o. te na njezino traženje 1. i 2. okrivljeni joj nisu predočili navedenu dozvolu. Osoba s kojom je provela nadzor, a radilo se o PE, zaposlenici 1. okrivljene, na upit da joj predoči dozvolu, izjavila je da ju nemaju jer da ne ispuštaju otpadne vode, tj. da ne peru kamione kojima prevoze beton, iako je sve bilo mokro, međutim, neovisno o tome peru ili ne peru kamione kojima prevoze beton, sve betonare su bile dužne ishoditi vodopravnu dozvolu. Na upit branitelja 1. i 2. okrivljenika da li je inspektorica provela na licu mjesta analizu onečišćene vode prije ispusta u javni sustav, svjedokinja viša inspektorica je odgovorila da ona ne vrši analize navedene vode već laboratorij, a betonare su dužne obaviti sve analize i pribaviti dozvole koje su im potrebne za ishođenje vodopravne dozvole.

Branitelj 1. i 2. okrivljenika je tome prigovorio i citirao odredbu čl. 165. Zakona o vodama, u svezi čl. 70. istog Zakona koji propisuje granične vrijednosti emisija ispuštanja voda i za koje je potrebno vodopravna dozvola, a smatra da nema tu automatike nego u odnosu na biće djela prekršaja ispuštanja vode, te postavlja pitanje da li je inspektorica na licu mjesta vidjela da se voda ispušta te da li je primijetila ijedan kamion, na što je inspektorica odgovorila da je sve navela u zapisniku od 05.09.2023. godine.

Nakon što je pročitan nalaz inspekcijskog nadzora od 05.09.2023. u kojem je navedeno da na lokaciji nastaju industrijske otpadne vode prilikom pranja miješalice kamiona gdje se pere samo lijevak kamiona, a to je konstatirano po izjavi djelatnice 1. okrivljene PE, inspektorica je navela da joj je to rekla gospođa PE kada ju je upitala da od čega je ta velika količina vode na području firme.

Branitelj 1. i 2. okrivljenika je postavio pitanje inspektorici obzirom da 1. i 2. okrivljeni tvrde da ne peru lijevke kamiona u krugu betonare već na gradilištima gdje dovoze beton, da li je inspektorica vidjela ijedan kamion toga dan u krugu firme, na što je inspektorica odgovorila da sve što je vidjela toga dana da je navela u svom nalazu.

2. okrivljenik je, nakon što je čuo iskaz svjedokinje više inspektorice, istaknuo da obzirom nije bio prisutan prilikom inspekcijskog nadzora ne može posvjedočiti što se tada i na koji način utvrđivalo jer je bila prisutna gospođa PE, a on je bio pozvan naknadno u prostorije Državnog inspektorata na davanje iskaza.

Na upit sutkinje inspektorici da li je vidjela tragove betona u krugu navedene betonare, inspektorica je odgovorila da je bio 9. mjesec, ljeto, a ona je vidjela samo velike lokve vode.

4. Svjedokinja PE iskazala je da se na navedenoj lokaciji nalazi betonara koja je bila u osnivanju tj. proizvodnja u navedenoj betonari krenula je negdje godinu prije kontrole. Predmetnog dana došla je inspektorica, predstavila se te rekla da se njoj žuri, da je došla u kontrolu, da ju suprug čeka na parkiralištu i da će napisati neku malu "kaznicu", a da provodi nadzor i nad drugim betonarama, te da ima popis betonara koje ona mora obaviti.

Na upit sutkinje da li su imali vodopravnu dozvolu, odgovorila je da nisu jer su bili u ishođenju potrebne dokumentacije.

Na upit sutkinje da li su bili upoznati da betonara mora ishoditi vodopravnu dozvolu, navela je da je za taj dio nadležan bio direktor firme, ona je samo bila voditelj betonare. Napomenula je, nakon što joj je sutkinja predočila iskaz više vodopravne inspektorice da je rekla da "na lokaciji nastaju industrijske otpadne vode prilikom pranja miješalice kamiona gdje se pere samo lijevak kamiona" istaknula je da ona to nije rekla, a što se tiče "velike količine vode na području firme" ponovno je istaknula da ona sigurno nije izjavila ovo gore navedeno, a navedena količina vode na području firme je uvijek nakon kiše, a i taj dan je bio 9. mjesec i kišni dan kad je ona bila u kontroli. Također je navela da kroz njihovu betonaru prolaze i kamioni obližnje firme koja se bavi iskopom kanalizacije, te kako dvorište betonare nije asfaltirano, zbog velike protočnosti prometa nastaju kod teških kamiona rupe koje se tada pune vodom, tj. kišnicom od kiše. Tvrdi da se u krugu betonare nisu prali kamioni niti je gospođa inspektorica zatekla ijedan kamion kojem bi se prao lijevak, jer i kamion i lijevak peru se uvijek na gradilištu nakon iskrcaja betona. Oni su imali dozvolu za rad, a postojalo je još dokumentacije koja se ishođivala, pa je tako i ova vodopravna dozvola bila u postupku izrade, ali kao što je već navela za taj dio je bio zadužen direktor firme. Ona je potpisala zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, ali priznaje da ga nije pročitala jer nije očekivala takvu namjeru gospođe jer je rekla da će pisati neku malu "kaznicu" pa i direktor koji je bio prisutan također nije pročitao zapisnik, već su ga oboje samo potpisali. Još je jednom napomenula kako je taj dan padala kiša ili dan prije, a inspektorica je ušla u kancelariju (kontejner) nije obišla betonaru pa ne zna što je ona vidjela. Također je navela da je ista inspektorica uz prekršajni nalog zbog kojeg je sad tu zabranila i rad navedene betonare, pa je dosta njih ostalo bez posla. Decidirano je tvrdila da ona nije rekla da su lokve vode nastale prilikom pranja miješalice kamiona (lijevak), a zapisnik koji je potpisala nije čitala. Nijedan kamion se nije nalazio u betonari u momentu inspekcijskog nadzora niti se kamion prao.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u rješenje o nenadležnosti Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, dopis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu o dostavi predmeta na daljnje rješavanje, prekršajni nalog i prigovor na isti, punomoć, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 05.09.2025., zapisnik o glavnoj raspravi od 06.06.2025. godine, pisana obrana 1. i 2. okrivljenika s prilozima, zapisnik o odgodi glavne rasprave od 16.12.2024., 02.04.2025., 10.09.2025., zapisnik o izvan raspravnom ispitivanju svjedoka PE od 16.09.2025. te izvadak iz prekršajne evidencije za 1. i 2. okrivljenike.

6. Obranu 1. i 2. okrivljenih sutkinja je prihvatila te doista iz činjeničnog opisa prekršaja izreke pobijanog prekršajnog naloga proizlazi da bi neposrednim inspekcijskim nadzorom obavljenim 05.09.2023. godine, bilo utvrđeno da pravna osoba BETON EKSPRES GRADNJA d.o.o. na lokaciji u [adresa], pri obavljanju djelatnosti, prilikom pranja miješalice kamiona (lijevak) ispušta otpadne vode bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 224.st.1.t.29. i st.2. Zakona o vodama.

Iskaz svjedokinje više vodopravne inspektorice Lidije Hodak Jakirević, dipl.ing. sutkinja je cijenila kao nepotpun.

Naime, odredbom čl. 224.st.1.t.29. i st. 2. Zakona o vodama propisano je da će se kazniti za prekršaj pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, ako ispušta otpadne vode bez akta iz čl. 165. ovog Zakona, a člankom 165. istog Zakona propisano je da je vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz čl. 70.st.4. ovog Zakona propisuju granične vrijednosti emisija, dok je čl. 70.st.2. istog Zakona propisano da ministar Pravilnikom propisuje granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz stavka 2. ovog članka (industrijskih otpadnih voda prije njihova ispuštanja u građevine za javnu odvodnju ili u individualni sustav odvodnje i svih pročišćenih ili nepročišćenih otpadnih voda koje se ispuštaju u vode). Tim Pravilnikom se propisuju i: ispuštanja koja su izuzeta od primjene graničnih vrijednosti emisija, ispuštanja koja su isključena iz obveze iz čl. 75.st.1. ovog Zakona, pretpostavke za privremeno dopuštenje ispuštanja otpadnih voda iznad propisanih količina i graničnih vrijednosti emisija, mjerila i pretpostavke za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, pretpostavke za iznimna dopuštena ispuštanja otpadnih voda u podzemne vode, mjerila za određivanje mjesta ispuštanja oborinskih voda te način ispuštanja oborinskih voda.

Međutim, činjenični opis djela prekršaja koji se optužnim aktom okrivljenima stavlja na teret, nepotpun je, jer iz njega ne proizlaze sva njegova Zakonom propisana obilježja, jer se obzirom na zakonski opis prekršaja radi o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa nužno treba navesti da se radi o ispuštanju otpadnih voda za koje se sukladno Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda propisuju granične vrijednosti emisija, što je u ovom optuženju izostalo, a kako sve odlučne činjenice moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

Također sutkinja nije prihvatila dio iskaza više inspektorice koja je na upit branitelja 1. i 2. okrivljenika da li je na licu mjesta vidjela da se voda ispušta te da li je primijetila ijedan kamion, ista je odgovorila da je sve navela u zapisniku od 05.09.2023. godine, koji zapisnik je tada pročitan na raspravi i u istom je navedeno: "da na lokaciji nastaju industrijske otpadne vode prilikom pranja miješalice kamiona gdje se pere samo lijevak kamiona, a to je konstatirano po izjavi djelatnice 1. okrivljene, PE."

7. Stoga je sutkinja temeljem u izreci citiranih odredbi 1. i 2. okrivljenike oslobodila od optužbe, budući iz činjeničnog opisa prekršajnog naloga – utuženja, ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 224.st.1.t.2. i st.2. Zakona o vodama, tim više što u tijeku dokaznog postupka, što je i sama inspektorica u svojstvu svjedokinje iskazala da tijekom samog nadzora nije utvrdila, dakle, nije ni vidjela da bi 1. i 2. okrivljenici ispuštali otpadne vode, tj. da bi prali kamione kojima prevoze beton, navodeći "iako je sve bilo mokro da su sve betonare bile dužne ishoditi vodopravnu dozvolu".

8. Temeljem u izreci citiranih propisa 1. i 2. okrivljenici su oslobođeni plaćanja troška prekršajnog postupka, te isti pada na teret sredstava Suda.

U Sesvetama, 27. listopada 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Marta Pavlović, v.r.

Lidija Košutić-Vrhovski, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Sesvetama, Prekršajni odjel, Industrijska cesta br. 15, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.