Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-733/2024-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja Sisački vodovod d.o.o. Sisak, Obala Ruđera Boškovića 10, OIB: 84218628128, zastupan po punomoćniku Siniši Babiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika TF, vlasnika obrta „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Bebeku, odvjetniku iz Siska, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-44/2022-6 od 9. veljače 2024., 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-44/2022-6 od 9. veljače 2024. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se održava na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Markovića, poslovni broj Ovrv-534/2019 od 5. lipnja 2019., u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni i pravomoćni iznos tražbine tužitelja u iznosu od 363,04 eur i to na iznos od 119,40 eur od 21. listopada 2018., na iznos od 54,08 eur od 21. studenog 2018., na iznos od 38,59 eur od 21. prosinca 2018. pa do isplate, na iznos od 35,63 eur od 21. siječnja 2019. pa do isplate, na iznos od 39,27 eur od 21. veljače 2019. do isplate, na iznos od 27,7o eur od 21. ožujka 2019. pa do isplate, na iznos od 25,50 eur od 21. travnja 2019. pa do isplate, na iznos od 22,95 eur od 21. svibnja 2019. pa do isplate.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 9. veljače 2024. pa do isplate.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu jer da tijekom dokaznog postupka tužitelj nije dokazao da postoji osnova za potraživanje zakonskih zateznih kamata na ranije utvrđenu tražbinu jer da je tuženik i u ranijem postupku isticao da nije odgovoran za predmetni dug jer da u navedenom razdoblju nije postojao obrt "[obrt]". Tvrdi da je u spornom razdoblju navedeni obrt bio u stečaju i da su se sva dugovanja navedenog obrta trebala namiriti u postupku likvidacije, odnosno stečaja, da je obrt prestao postojati 2014., a da j.d.o.o. brisano u Sudskom registru 9. ožujka 2019. Smatra da tuženik kao fizička osoba koji je bio vlasnik navedenog obrta ne odgovara za dugove obrta.

5. Nadalje je tuženik istakao prigovor zastare u odnosu na sporednu tražbinu, da se radi o povremenim tražbinama koje zastarijevaju u roku predviđenom u članku 379. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO/91), odnosno čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO/05) jer da zastarni rok iznosi tri godine, pa da je stoga sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate na iznos glavnice počev od dospjelosti pa do isplate.

6. Završno tuženik smatra da je pogrešna i odluka o troškovima parničnog postupka jer da je trošak nastao zbog nemarnosti i nepravilnog vođenja poslovnih knjiga od strane tužitelja.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja navodi da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Markovića pod poslovnim brojem Ovrv-534/2019 od 5. lipnja 2019. određena ovrha radi namirenja tražbine tužitelja, da je tuženik podnio prigovor u kojem je istako prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da kao fizička osoba ne odgovara svojom imovinom za dugove obrta. Nastavno, sud prvog stupnja je stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-279/2019 od 20. kolovoza 2019. te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

10. Utvrđeno je nadalje da je presudom suda prvog stupnja od 29. svibnja 2020. održan na snazi citirani platni nalog, da je presudom i rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Gž-3164/2020 od 25. studenog 2022. odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog za iznos glavnice od 363,03 eur, dok je ukinuta odluka u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamatama.

11. Utvrđuje sud prvog stupnja da je pravomoćno odlučeno o obvezi tuženika da isplati tužitelju iznos od 363,03 eur koji se odnosi na potrošnju vode za obrt tužitelja za razdoblje od 30. rujna 2018. do 31. travnja 2019. i da je tužitelj pružao vodnu uslugu koja je korištena i koja nije plaćena.

12. Stoga sud prvog stupnja smatra da je tuženik dužan platiti zakonsku zateznu kamatu na pojedinačne mjesečne iznose označene u točki I. izreke počev od dospjelosti navedenih iznosa pa do isplate što je u skladu s priloženom vjerodostojnom ispravom i računima na kojima se temelji ukupno pravomoćno utvrđene tražbine tužitelja što je sve sukladno čl. 29. st. 1. ZOO/05 u kojoj odredbi je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, slijedom čega je održan na snazi citirani platni nalog u odnosu na zatražene kamate od dospijeća mjesečnih iznosa pa do isplate, na način kako je to odlučeno u toč. I izreke presude.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koji trošak se odnosi na zastupanje za pristup na ročište 18. prosinca 2023. u iznosu od 125,00 eura temeljem Tbr. 9.1. u vezi Tbr. 7.1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa), zatim na materijalni trošak javnobilježničke nagrade sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 13,27 eur pa stoga na ukupan iznos od 138,27 eur dosuđuje zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

14. Prvenstveno se napominje da je u čl. 467. st. 1. ZPP-a propisano da presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

15. Budući da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na tražbinu u novcu koja ne prelazi svotu od 1.320,00 eur radi se o sporu male vrijednosti pa se stoga u žalbi ne može isticati pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

16. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

17. Žalbeni navodi tuženika da ne postoji njegov dug jer da je obrt "[obrt]" u [adresa] prestao postojati 2014., da je brisan iz sudskog registra 9. ožujka 2019. i da je tužitelj tražbinu trebao namiriti u postupku stečaja, ne mogu biti predmetom razmatranja u ovoj fazi postupka jer je pravomoćnom odlukom ovog suda pod poslovnim brojem Gž-3164/2020 od 25. studenog 2022. potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu izreke u kojoj je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Ivana Markovića pod poslovnim brojem Ovrv-534/2019 od 5. lipnja 2019. u odnosu na dosuđenu glavnicu u iznosu od 363,03 eur, gdje je utvrđeno da nije osnovan prigovor pasivne legitimacije koji je istakao tuženik i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo u okviru odredbe čl. 36. st. 1. Zakona o obrtu, čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu kao i čl. 205. st. 2. Zakona o vodama jer da tuženik kao vlasnik obrta koji je bio korisnik predmetnog prostora u spornom razdoblju treba tužitelju platiti za pruženu uslugu na ime korištenja pitke vode.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojim ističe prigovor zastare u odnosu na dosuđene zakonske zatezne kamate jer je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 12. srpnja 2019., a tražbine koje su bile predmetom postupka dospijevaju od 20. listopada 2018. do 20. svibnja 2019., pa nisu protekli zastarni rokovi predviđeni čl. 226. st. 1. ZOO/05 od tri godine.

19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a kada je održao platni nalog u odnosu na zakonske zatezne kamate na dospjele mjesečne iznose na način kako je to opisano u točki I. izreke presude suda prvog stupnja.

20. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) te su tužitelju dosuđeni troškovi koji su bili nužni radi vođenja ovog postupka.

21. Slijedom obrazloženog, žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 27. listopada 2025.

Sutkinja

Filka Pejković