REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-402/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IJĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Labinu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, od 23. prosinca 2024., poslovni broj: P-890/2023- 11, 27. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, od 23. prosinca 2024., poslovni broj: P-890/2023-11 od 23. prosinca 2024.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe, a tužiteljica sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda.

2. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjsko rješenje potvrdi. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi članka 2., 3. i 7., te članka 10. Ugovora o kreditu zaključenim 2006. između tužiteljice, kao korisnice kredita, i tuženika, kao kreditora (dalje: Ugovor o kreditu), te zahtjev za isplatu temeljem tih nepoštenih ugovornih odredbi.

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prigovor tuženika mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda iako su stranke u Ugovoru o kreditu ugovorile u slučaju spora nadležnost suda u mjestu sjedišta banke.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Ugovor o kreditu unaprijed formulirao i i pripremio tuženik, da tužiteljica nije imala nikakvih mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, da se o ugovornoj odredbi o prorogacije mjesne nadležnosti nije pojedinačno pregovaralo, te da, uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice do suda čija je nadležnost ugovorena, takva ugovorna odredba za tužiteljicu izaziva visoke troškove dolaska na sud, pa uzrokuje znatnu neravnotežu u procesnom položaju stranaka na štetu tužiteljice, zbog čega je nepoštena i ništetna.

8. Nadalje, prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'', broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 dalje - ZPK) kojom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, kao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u izraženo u odluci tog suda broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019., prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l. ZPK, mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

9. Prvostupanjski sud također navodi da je člankom 59. ZPP-a određeno da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, a spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica, te zaključuje da poslovne prostorije tuženika u [adresa], u kojima je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu s tuženikom, predstavlja poslovnu jedinicu tuženika, jer se unutar iste obavlja djelatnost tuženika izvan sjedišta tuženika, pa je prvostupanjski sud mjesno nadležan i temeljem odredbe članka 59. ZPP-a.

10. Tuženik u žalbi osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da prvostupanjski sud nije bio ovlašten ispitivati nepoštenost ugovornih odredbi, jer to ispitivanje može biti isključivo predmet kontradiktornog postupka, koji prvostupanjski sud nije proveo čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

11. Dalje ističe da prvostupanjski sud nije naveo temeljem kojih kriterija je utvrdio da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

12. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer rješenje sadrži jasne i razumljive razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio kod ocjenjivanja mjesne nenadležnosti.

13. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 356. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

14. U smislu odredbe članka 15. stavak 1. i 2. ZPP-a, sud o svojoj nadležnosti odlučuje na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate.

15. Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da se tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe pozvala na obvezujući učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenom u spisu po kolektivnoj tužbi, kao i da je tuženik u odgovoru na tužbu osnovanost prigovora mjesne nenadležnosti dokazivao isključivo sadržajem Ugovora o kreditu, koji je prvostupanjski sud razmatrao kod odlučivanja o mjesnoj nadležnosti.

16. Budući se tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe pozvala na obvezujući učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenoj po kolektivnoj tužbi, tuženik je bio dužan predložiti dokaze u prilog osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti, što nije učinio.

17. Obzirom da predmetni ugovor predstavlja tipski ugovor koji je unaprijed sastavio i pripremio tuženik, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ugovorna odredba kojom je ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika nepoštena i kao takva ništetna.

18. Naime, u smislu odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje - ZZP/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Ugovorna odredba kojoj je svrha prenijeti nadležnost na sve sporove koji mogu proizaći iz potrošačkog ugovora na sud u kojem trgovac ima sjedište, obvezuje potrošača da se podvrgne isključivoj nadležnosti suda koji može biti udaljen od njegovog prebivališta, a što potrošaču može otežati sudjelovanje u postupku zbog troškova pristupa sudu, te dovesti do toga da odustane od tužbe koja je jedino učinkovito pravno sredstvo za zaštitu potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi.

20. Nepoštena ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog potrošačkog ugovora je, na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/03, ništetna, pa se smatra da ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika nije niti postojala.

21. Stoga je za suđenje, sukladno članku 59. ZPP-a, nadležan prvostupanjski sud na čijem se području nalazi sjedište poslovne jedinice tuženika, a spor je nastao povodom djelatnosti te jedinice, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

22. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

23. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe, jer s istom nije uspio, a tužiteljica sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu, jer ta radnja nije bila potrebna, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. i 155. stavak 1. ZPP-a

24. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 27. listopada 2025.

Sutkinja

Dubravka Šimić